KOSTI IZ 1700 PARTIZANSKIH JAMA PREBACITI U SVEHRVATSKI GROB NA KRBAVSKOM POLJU

KOSTI IZ 1700 PARTIZANSKIH JAMA PREBACITI U SVEHRVATSKI GROB NA KRBAVSKOM POLJU

26. srpanj, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

6- ostaci obuća ubijen
Tito je je osobno nadgledao egzekucije na oko 600 stratišta

Napisao: Josip Frković
Snimio: Vanek Tegov

Mjesec dana iza prve komemoracije i svete mise zadušnice za tri tisuće pripadnika gubitničkih vojski iz Drugoga svjetskoga rata i civila svih uzrasta, Hrvata, Slovenaca i Austrijanaca, koje su partizani navodno Majevičke brigade žive zazidali s 14 pregrada u napuštenu Barbarinu rovu kod Laškoga i prepustili ih najtežem, nezasluženu umiranju, istraživač ratnih zločina Roman Leljak i stotine građana svjesnih ljudskih prava ponovo su se našli u Hudoj Jami. Domaću i svjetsku javnost, zapravo, još su jednom htjeli podsjetiti na najveće poratno stratište u Europi i obvezu triju država da iz rudničkih okana kamenoga ugljena iznesu zemne ostatke žrtava totalitarnog staljinističkog i partizanskog Titova režima prepuste identifikaciji i dostojnom pokopu u domovini. Da Huda Jama ne ostane trajno prešućeno ratno grobište žrtava Drugoga svjetskoga rata i komunističke revolucije. U tom je smislu, uostalom, i gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović predložio da se kosti svih hrvatskih mučenika, domobrana, ustaša i legionara wermachtovaca pokopaju u svehrvatskom grobu Krbavskoga polja, sinonimu svih naših stradanja. Gotovo jednako ili slično odnosi se i na sotonski usmrćene slovenske domobrane i pripadnike Hitlerova ratnoga stroja iz Republike Austrije. I toga 18. srpnja, kako reče poznati celjski humanist grčko-makedonskoga podrijetla i lojalni Slovenac Vanek Tegov, bilo je mnogo nevjerice i pitanja jesmo li svi mi pripadnici iste ljudske vrste i tko su bili dvonožni naoružani zlotvori čovječjeg mozgovlja nošeni tolikom mržnjom protiv neistomišljenika komunističkoga crvenila. A prije nastavka rekonstrukcije rudnika, za koju su slovenska Vlada i mjerodavne ustanove osigurali neophodan novac, građani Dežele, Austrije, Hrvatske i Australije željeli su utvrditi što još osim znanih, već viđenih prizora ljudske patnje, javnost može doznati o Barbarinu rovu.

Zajednička kosturnica za nedužne

I dok je Vlada Slovenije za treću subotu srpnja odobrila ulazak u rudnik, a Ivan Kenda, povjerenik Ministarstva kulture za otvaranje užasnoga stratišta kasnio, mnogi među prisutnima glasno su prosvjedovali protiv koketiranja slovenske birokracije s „crvenim komhumanizmom“. Roman Leljak, sin Hrvatskoga zagorja iz Đurmanca i razvojačeni pripadnik nenarodne „JNA“, ostao je uporan u traganju za što cjelovitijom istinom. Zemni ostaci zvjerski ubijenih, navode posjetitelji, bez imalo emocija složeni su u plastične „kašete“ i spremljeni u nedostupne prostorije. Ta okolnost i činjenica da su u međuvremenu pronađene 13. i 14. vertikalno-vodoravna ograda partizanskoga pakla, izazvali su negodovanje protiv onih koji, usprkos kršćanskoj osnovi Partije spremne na zaborav, žele stratište ostaviti ratnim grobljem. Slovensko civilno društvo, ponajprije, pa i cijela demokratska Europa neće dopustiti humke bez imena i križa. Posmrtni ostaci moraju naći svoj mir makar i u zajedničkoj kosturnici, nad kojom im njihovi najbliži mogu zapaliti svijeću i izmoliti vječni pokoj. Osim komisije za prešućena grobišća, ubuduće će o toj temi brinuti i društvo „Huda Jama“, čija će se utemeljiteljska skupština ispred Barbarina rova održati 18. rujna. Kao i godinama ranije, poznati hrvatski povjesničar prof. Josip Jurčević prisustvovao je komemoracijama u Hudoj Jami i žumberačkoj Jazovki. Iza mise zadušnice pred Barbarinim rovom, zapažene govore održali su ondje čelnici organizacije HHO-a, odnosno slovenske Vladine komisije za ljudska prava Ivan Zvonimir Čičak i Eva Irgl, članica Janšine Slovenske demokratske stranke. Roman Leljak je u kratkoj izjavi našem portalu kazao kako je zadovoljan dosadašnjim tijekom političke i humanitarne akcije za dostojan pokop žrtava partizanskoga divljanja koje je naredio i 600 stratišta osobno nadgledao maršal Tito.

Suditi komunističkim ratnim zločincima

Roman Leljak za portal Tjedno osobito naglašava kako se mladi naraštaji više ne trebaju sporiti o povijesnim događajima.
– Ništa se više ne da popraviti, ali je važno da izvršitelji učinjeno priznaju i da potom pred zakonom odgovaraju.
A prof. Josip Jurčević naglašava: – Nalazimo se na jednom od najstrašnijih mjesta u svijetu. Kako se bavim viktimologijom, odnosno žrtvoslovljem, nagledao sam se svakojakih ljudskih tragedija – uključujući i 1700 grobišta koje je iza sebe ostavio komunistički režim – ali ovo što se desilo u Hudoj Jami nikad se na tako strašan način nije desilo. Stradali su žene, djeca, starci, civili i vojnici gubitnika, zazidani su živi i ostavljeni da u strašnim mukama umiru duboko u utrobi zemlje. Slika toga stratišta vizualno je zastrašujuća, jer vidite kosture u grču umiranja, odnosno napola kosture i napola očuvanih tijela. U svakom slučaju, komunizam je bio najzločinačkiji sustav u povijesti čovječanstva, kazao je prof. Jurčević.
Opet u njegovoj nazočnosti, održana je komemoracija žrtvama partizanskoga ratnog zločina na Žumberku kod Sošica. Ondje je predsjednik HOZ-a Jazovke Boris Prebeg, uz ostale prigovore aktualnoj vlasti, kazao kako je tragično što se u sisačkoj Brezovici „slavi“ tzv. antifašizam, dok u šikarama iste te posavsko-moslavačke šume, nadomak spomenika SPO-u, kriju masovne grobnice oko šest tisuća ubijenih hrvatskih domoljuba iza preokreta, odnosno ulaska pripadnika „45. srpske udarne divizije“ u Sisak. Tragom zaključaka Hrvatskoga žrtvoslovnoga kongresa, održana u Zagrebu i Sisku, na području Sisačko-moslavačke županije policijski je utvrđeno 119 grobnica partizanskoga fašističkoga terora, u kojima se krije 45.000 žrtava ratnoga nasilja i zločina. Osim Brezovice, nešto slično se već decenijima prešutno spominje i ponavlja i s Banskim Grabovcem, Capraškom šumom, lokacijom Šaševe i čemerne Čemernice kod Topuskoga. Slijedom spomenutoga, središnjica udruge ratnih veterana „Hrvatskoga domobrana“, pod predsjedanjem Nikola Matičića, poduprla je 4. srpnja ideju i nastojanje svoga sisačkoga Ogranka da se i na spomenutim lokacijama obilježe ratna stradavanja Hrvata. Uz potporu Sisačko-moslavačke županije, istraživanje i iskopavanje lokaliteta zaiskat će se od MUP-a i Ministarstva hrvatskih branitelja. Podloga tome bit će svjedočenja preživjelih građana o teroru Udbe i knjiga Sisački žrtvoslov autora Adama Zahirovića, bivšega kadeta Zastavničke škole hrvatskoga domobranstva u Ilici 242 (ratna vojarna „Tomislav“ HV-a Operativne zone Zagreb – op. a.) i sudionika križnoga puta iza 1945. godine.T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.