KORUGA: VEČERI NA GRIČU OSLONJENE NA DOMAĆE ANSAMBLE

KORUGA: VEČERI NA GRIČU OSLONJENE NA DOMAĆE ANSAMBLE

8. srpanj, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

 

 Piše: Igor Koruga

Zaoštreni trenuci u ponašanju mnogih životinja podrazumijevaju njihovo uključivanje u ritualizirana i isprogramirana djelovanja; npr. sklanjanje od kiše, ili izlaganje istoj, kočenje u mjestu ili trk uoči napada kao i mir potkraj dana, ili, gladi poradi, nemir i buđenje u isto vrijeme. Čovjeku je, međutim, svojstvena individualna inicijativa; s jedne strane predvidljiva, razrađena i najučinkovitija, povezana s učestalim i jasnim, a s druge strane suzdržana i oprezna, povezana pak s bilo čim novim i nepredvidljivim. Čovjek junak, pametan i željan pobjede, trebao bi se, dakle, u doba nepredvidljivosti ponašati lukavo, oštroumno i, rekao bih, prekomjerno povećan u odnosu na novo i nepredvidljivo, posebno ako djeluje unutar zajednice. Slično se, naime, i Odisej ponio, samo izvan zajednice, spasivši se od pobijeđenog Kiklopa, premda je Kiklop bio div, a Odisej nipošto vitez, već snalažljivi lukavac omanjeg rasta. Međutim, promotrimo li današnju neizvjesnost i/li novost izazvanu koronom i prividom epidemije stoljeća te proizlazećom čovjekovom slabošću spram svega toga, Odisej se zbilja doima kao nestvarni alegorijski lik, ili nezamjetni mrav iz predimenzionirane i fantastične dječje bajke.

Revidirani program

Poput mrava, u posljednje se vrijeme osjećaju i mnogi od nas, nemirni zbog manjka povjerenja, sigurnosti, bezbrižnosti i topline. Bojazan (i) od infodemije svela je na bazično čak i zanimanje Zagrepčana za bilo kakve društvene manifestacije, pa i kulturne priredbe poput primjerice tradicionalnog glazbenog festivala u Atriju Galerije Klovićevih dvora koji se, zahvaljujući naporima programskog voditelja Josipa Nalisa, djelatnika KUC-a Travno te uz podršku Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH, i ove godine uspio sadržajno osmisliti unutar deset dana, i to od 5. do 14. srpnja ove godine. Preciznije rečeno, raspored 39. Večeri na Griču 2020 morao se revidirati, ili, grubo rečeno, osoviti na vrsne domaće ansamble, poput Hrvatskog baroknog ansambla utemeljenog prije točno 20 godina, Gudačkog kvarteta Sebastian utemeljenog prije 30 godina, Zagrebačkog gitarističkog kvarteta utemeljenog prije također 30 godina, Zagrebačkog puhačkog trija utemeljenog prije čak 50 godina i ansambla LADO, jedinog neistaknutog okruglom obljetnicom.

Studiozno tumačenje Pavla Mašića

Na samom otvorenju Večeri, 5. srpnja od 21 sat, ipak se okupila (za spomenute uvjete) brojna publika oko odabranih članova HRBA-e koji su se nastojali predstaviti s popularnim programom sastavljenim od samih baroknih uspješnica poput tri Koncerta za četiri violine iz opusa TWV 40; u G-duru (201), u C-duru (203) i u D-duru (202), Georga Philippa Telemanna (1681-1767), Kanona i Gigue (u D-duru), za tri violine i continuo, Johanna Pachelbela (1653-1706), kompozicije Three Parts Upon a Ground, Z 731, Henryja Purcella (1659-1695), i La Folije (trio sonate) u d-molu za dvije violine i continuo, RV 63, Antonija Vivaldija (1678-1741). Jedino iznaneđenje bilo je očekivano vezano uz iznošenje minijaturne Sonate in ecom za tri violine i continuo, talijanskog violinskog virtuoza i skladatelja Biagia Marinija (1594-1663) kao i Toccate u e-molu za čembalo, BWV 914, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) čije je mnoštvo detalja studiozno protumačio naš poznati orguljaš Pavao Mašić (1980). U Bachovoj biografskoj skici Mašić je uspio opisati značajke stilski raznorodnih umjetničkih razdoblja, ali i razjasniti odnose akorda i melodija te dostići umješnost sjajne fuge, muzikološki suspektne zbog sličnosti s anonimnom fugom iz knjižnice Napuljskog glazbenog konzervatorija.

Moglo je i bolje

Za razliku od Mašića, violinistice su, predvođene Laurom Vadjon i Tanjom Tortić, imale nešto opsežniji, ali i jednostavniji posao. Poput Georga Philippa Telemanna koji je tijekom svog dugotrajnog života, kao skladatelj, orguljaš i zborovođa, priređivao zapažene javne koncerte, pisao nebrojene komorne kompozicije, kantate, oratorije, pasije i serenade u francuskom, njemačkom i talijanskom stilu, i one su, uvježbane i točne, samo ispravno odsvirale svaku od mnoštva nota. Nema sumnje da se moglo i bolje, no, kako je Telemannovo stvaranje u konačnici ostalo procijenjeno kao ¨neujednačeno i gotovo površno¨ (uslijed užurbanog rada i nebrige), mislim da je za taj (is)korak trebalo odabrati zahtjevniji program. Jer, istina jest da Telemannova kajdanka, u konačnici, nikada nije sadržavala istinska remekdjela zaslužna za besmrtni status Bacha, Händela i Glucka, njegovih za života manje slavnih suvremenika. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.