POSVEMAŠNA TEHNIČKA PERFEKCIJA ALJOŠE JURINIĆA I PETRITA CEKUA

POSVEMAŠNA TEHNIČKA PERFEKCIJA ALJOŠE JURINIĆA I PETRITA CEKUA

6. lipanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Igor Koruga

Tek djelovanjem čovjek može izići iz svijeta svakodnevice, iz svijeta nedorečenosti u pogledu bitka i samospoznaje, odnosno iz društva jednakih, okrenutih prema vidljivosti i opipljivosti. Djelovanje je, dakle, u tijesnoj vezi s mogućnošću pronalaska vlastite slike (koja ne mora uvijek biti u vezi s onom zamišljenom), ali i jedinog puta prema nevidljivom unutrašnjem životu kojeg, ako ćemo iskreno, jedino ima smisla istraživati. Naravno da je takvo istraživanje u svojoj konačnici osuđeno na paradoksalno nezadovoljstvo, jer ono što čovjek ne može prekoračiti, već samo više ili manje rasvijetliti, jesu granice njegovih mogućnosti. Slobodno polje djelovanja ključno je i u umjetnosti. Glazbenik se, primjerice, od samoga početka trudi istaknuti svojim djelovanjem i talentom. Vremenom se rangira po zbroju osjeta i ideja, po ponašanju, po sklonostima, a nažalost i po izgledu. Slijede natjecanja, priredbe i situacije koje od njega zahtijevaju svakodnevnu spremnost, uvijek razložan slijed misli i pokoran stav prema kolegama, organizatorima i općenito prema umjetničkom zvanju. Najboljima se nudi izobilje, u svakom smislu, kao posljednja kušnja.

Diskretniji ton

Na toj kušnji su trenutno hrvatski pijanist Aljoša Jurinić (1989) i kosovski gitarist Petrit Ҫeku (1985), obojica ugledni svjetski glazbenici koji su u ciklusu Umjetničke organizacije Cristoforium, u nedjelju 2. lipnja od 20 sati u Hrvatskom glazbenom zavodu, spojili svoju nadarenost, muzikalnost, spontanost i profinjenost. Nesvakidašnji duet gitare i glasovira bio je izazovan i u smislu programskog odabira, pa su se na tom tragu tumačila djela austrijskog skladatelja, glazbenog izdavača i urednika Antona Diabellija (1781-1858), utemeljitelja mnogočega u klasici Josepha Haydna (1732-1809), suvremenog estonskog skladatelja Arva Pärta (1935) i jednog od najutjecajnijih francuskih impresionista Claudea Debussyja (1875-1937). Onima koji su pri tumačenju u preispunjenoj velikoj koncertnoj dvorani HGZ-a očekivali uobičajeno žestok i moćan zvuk (Steinway & Sons) glasovira možda je bio iznenađujuć diskretniji ton glazbala pod Jurinićevim prstima, u osnovi ugođenog za suptilan suzvuk sa Ҫekuovom tihom klasičnom gitarom. Znamo da Juriniću takva suptilnost nikada nije bila strana, no ovoga je puta suzdržanu dinamiku upotpunio i s izvanserijskom lakoćom fraziranja, s vještom uporabom tonskih boja, s neprekidnom motoričnošću i s vrsnim timingom; ukratko, s posvemašnjom tehničkom perfekcijom povrh koje je moguća samo subjektivnija raščlamba, ili sviračka svojstvenost (u skladu s iskustvom), dakako onkraj epohalnih i stilskih odrednica djela.

Za kraj rođendanske večeri

Cjelokupnom dojmu živosti pridonio je i Petrit Ҫeku, naročito tijekom samostalne izvedbe Haydnove Sonate u C-duru, Der Geburtstag, Hob. II:11, odnosno njene obrade za gitaru solo (profesora i violončelista, Valtera Dešpalja), prigodne i zbog podudarnosti datuma nastupa i datuma rođendana obojice glazbenika. Samostalni, pak, Jurinićev doprinos uslijedio je nakon izuzetno zahtjevnog tumačenja Pärtovog djela Fratres, za gitaru i glasovir, i to u obliku izvedbe Debussyjeve trostavačne suite Gaspard de la nuit (Gašpar noćnik) iz 1908. godine koja je ostavila dubok trag na tehnički aspekt glasovirske umjetnosti, sa svojim nadljudskim tehničkim zahtjevima i finim poetskim elementima. Za kraj rođendanske večeri bila je osmišljena izvedba jednog od Diabellijevih najdojmljivijih ostvarenja, Grande Sonate Brillante, za gitaru i glasovir u d-molu, op. 102, u kojem su umjetnici istaknuli okvir atmosferičnih Adagia i Allegra i živopisnih Pastoralea i Allegretta. Nastup Ҫekua i Jurinića srećom je bio najavljen kao prvi, slavljenički, na pozornici na kojoj su obojica započeli svoje već sada zvjezdane karijere i kojoj će se u budućnosti, na radost ushićene publike, opetovano vraćati. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. pepe
    #1 pepe 7 lipanj, 2019, 02:58

    dakle, u naslovu je trëba pisati “posvemašnja”, a ne “posvemašna”, jer bo rieč nije u svezi s “mahom”, a svakako ni s “mašnom”. znači, “posvem + ašnja (dočetak istooblično preuzet iz rieči današnja)”. nu, što je to “muzikalnost”, budući da se u hrvatskoj rabi rieč glasba? vjerojatno se misli na “glasboćutnost”.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.