KORUGA: OVACIJE ZA BORISA GILTBURGA NA PLEYELU

KORUGA: OVACIJE ZA BORISA GILTBURGA NA PLEYELU

4. listopad, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

 Piše: Igor Koruga

 Kad već izgleda da je kulturna sudbina naše zemlje beznadna, da njezini stanovnici uglavnom žive na rubu (be)smisla, poput bezidejnog naroda opsjednutog pohlepom za novcem i poniznim snobizmom, te da preostalu skupinicu nekulturom izmučenih ljudi čine tek oni koji su spremni živjeti u još mnogo težim uvjetima u borbi za ljudsko dostojanstvo, nepomućen um (i duh) i vječno djetinjstvo, optimistična utjeha u pravilu stigne iz dobro znanog izvora. Uz jedan od rijetkih takvih, poznat po upornosti, uvjerljivosti i postojanosti, vezan je dom ugledne pijanističke obitelji Gašparović u kojem se, kao što znamo, nekoć začela ideja o Umjetničkoj organizaciji Cristoforium odgovornoj za dva najprestižnija pijanistička ciklusa u našoj zemlji: istoimeni (Cristoforium), povezan s interpretacijama na povijesnim klavirima i ciklus Pleyel, povezan s koncertnim klavirom utemeljitelja takozvane zagrebačke pijanističke škole, skladatelja, pijanista i pedagoga Svetislava Stančića (1895-1970). Gašparovići su odnedavno u cijelu priču uključili i Hrvatski državni arhiv čija se pak Velika čitaonica pokazala kao idealan prostor za vrhunska tumačenja najzahtjevnije klavirske literature. U tom smislu bio je ugođen i koncert mladog izraelskog pijanista Borisa Giltburga (1984) koji je prvoga dana mjeseca listopada, od 20 sati nadalje, unutar višesatnog sviračkog sna, moćno interpretirao dvanaest Transcendentalnih etida, S. 139, Franza Liszta (1811-1886) i Trinaest preludija za klavir, op. 32, Sergeja Rahmanjinova (1873-1943).

Giltbergova predodžba

Transcendentalne etide, S. 139, u svojoj su posljednjoj reviziji bile protumačene gotovo besprijekorno, posve točno i slojevito. Primjerice, u nestalnim kromatskim ljestvicama Snježne oluje (Chasse-negie), Giltburg se, jednako kao i u energičnim arpeggijima Mazzepe te u naizmjeničnim oktavnim stampedima Divljeg lova (Wilde Jagd), bezmalo rizika predao neposrednoj virtuoznosti u stilu samodostatnog Liszta koji je za svoga života, kao pomodni skladatelj, bio uzdignut na (pre)visok stupanj glazbenoumjetničke važnosti. Suptilniji interpretativni karakter, potreban za dosezanje najviših ciljeva, iste se večeri mogao čuti pri minucioznom portretiranju legato drame živopisnog Pejzaža (Paysage), ali i pri vrsnoj artikulaciji svjetlucavih detalja u etidi Feux follets. Da se radilo o pijanističkom znalcu, bilo je jasno i iz šireg pogleda na Giltburgovu predodžbu etida – nejasno u potpunosti zašto baš transcendentalnih, odnosno nadiskustvenih ili prediskustvenih – svakako na tragu sjedinjenja Lisztove predvidljive glazbene inspiracije i opsežnih metodičkih uputa.

Mali glazbeni svjetovi

Nastavak koncerta pokazao se nešto inspirativnijim i za publiku i za umjetnika; ne samo zbog skladatelja koji se kao interpret zaklinjao u kasnoromantičku i neoklasicističku estetiku, već i zbog toga što je bila riječ o tumačenju Preludija, povijesno gledajući, maštovitih melodijskih uvertira u znalačke fuge po uzoru na Bacha (1685-1750), Chopina (1810-1849), Skrjabina (1871-1915) i Šostakoviča (1906-1975). Stoga je važno reći da je Rahmanjinov, unatoč tome što je tek u trideset i sedmoj godini završio ciklus s posljednjih Trinaest preludija, op. 32, uspio razviti posve osobit stil skladanja preludija, temeljen na opsežnim, u potpunosti zaokruženim modelima, ili štoviše, na malim glazbenim svjetovima. U svom potankom tumačenju Giltburg je pak s neskrivenom strašću istaknuo moderan duh ruskog umjetnika kao i njegov (vrlo visok) konačan skladateljski doseg. Pri slušanju pojedinih preludija ukupnost se pokazala iznimnom što se ticalo raznolikosti karaktera, boja, tekstura i raspoloženja; preludiji su dakle bili autentični, poneki tek naizgled slični, samo zbog eventualne neupućenosti slušatelja u točniju definiciju karaktera, gradaciju tempa i značajke registara; a uz prizvuke egzotične Alhambre u preludiju br. 2 u b-molu te uz pomalo bizarne harmonije u preludiju br. 7 u F-duru i nesvakidašnja zvučnost bila je u potpunosti zaokružena. Nakon svega, ovacije su bile nužne, baš kao i dva minijaturna dodatka. T

 

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.