KORUGA: KADA SE ZAREDA NEKOLIKO SJAJNIH KLASIČARSKIH DANA U ZAGREBU

KORUGA: KADA SE ZAREDA NEKOLIKO SJAJNIH KLASIČARSKIH DANA U ZAGREBU

3. svibanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

 Piše: Igor Koruga

Nešto više od sedam dana, nakon blagdana sv. Marka i početka 21. festivala sv. Marka, otvorenog 25. travnja u 18 sati svečano, tradicionalnom koncelebriranom Hrvatskom misom u h-molu Josipa Vrhovskog (1902-1983), dakako u crkvi sv. Marka, koju su brojnoj publici vrsno protumačili Oratorijski zbor Cantores Sancti Marci pod vodstvom dirigenta Jurice Petra Petrača i orguljaš Pavao Mašić, u najstarijoj se zagrebačkoj jezgri osjećao duh prošlosti, sajmišne živosti i posebnosti velebnih kulturnih svečanosti za kojima je (i) prije osamsto godina, osim glazbenika, žudila i publika.

Pax tibi Marce, evangelista meus

S poviješću je korelirao i koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu (HGZ), istoga dana u 20 sati, na kojem je Zagrebački kvartet obilježio stotu godišnjicu svog prvog nastupa s djelima Josepha Haydna (1732-1809), Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893) i Antonína Dvořáka (1841-1904), ali, uostalom, i koncert jedne od najvećih svjetskih pijanistica dvadesetog stoljeća, Pavice Gvozdić (1937), koja je u nedjelju 28. travnja u istom koncertnom prostoru, povodom 60. obljetnice svog muzičkog djelovanja, s posebnim senzibilitetom te nimalo zarobljena unutar sebe izvela Kinderszenen, op. 15, Roberta Schumanna (1810-1856), Tri impromptua Franza Schuberta (1797-1828) te dva Nokturna, Baladu i sedam Valcera Frédérica Chopina (1810-1849). Niz probranih izvođača na samome su početku idućeg tjedna, dakle u ponedjeljak 29. travnja u 20 sati u prepunoj crkvi sv. Marka, nastavili solisti bazilike sv. Marka u Veneciji Capella Marciana. Oni su pod ravnanjem dirigenta Marca Gemmanija i uz Nicolu Lamona za orguljama predstavili program pod nazivom Pax tibi Marce, evangelista meus, odnosno niz polifonih skladbi A. Gabrielija, Patriarchina, A. Grandija, A. Willaerta, C. Merule, G. Crocea, G. Bassana, C. Monteverdija i G. Legrenzija koje su bile predočene u skladu s liturgijom i s dugogodišnjom tradicijom uglednog venecijanskog (vokalnog) ansambla. Vrlo zanimljiv događaj bio je i onaj održan u četvrtak 2. svibnja od 20 sati u HGZ-u na kojem je koncertni majstor Zagrebačke filharmonije i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Orest Shourgot (1971), ujedno i prošlogodišnji dobitnik nagrade Neven za integralnu izvedbu Partita i sonata za violinu solo, BWV 1001-1006, Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), koncentrirano protumačio poznati ciklus od Šest sonata za violinu solo, op. 27, Eugènea Ysaÿeja (1858-1931).

Neobična sopranistica

A u skladu s oklijevanjem, koje svakog normalnog čovjeka povuče u pozadinu na povoljno i primjereno promatračko mjesto, bila je i moja odluka vezana uz utorak 30. travnja i prisustvo na koncertu iz ciklusa Sfumato Zbora HRT-a. Pod ravnanjem gostujućeg dirigenta iz Srbije, Bojana Suđića (1965), HRT-ovci su se po tko zna koji put izvrsno snašli u tumačenju Pet ljubavnih pjesama, pet tužaljki i jedne očajne iz nekoliko kajdanki domaćih i stranih autora te iz pjesničkih svezaka, što narodnih a što umjetničkih. Posebnost rastavljenog zbora u uvodnoj pjesmi, djelomično smještenog i ispod pozornice u razini publike – sukladno naputku norveškog skladatelja Knuta Nystedta (1915-2014) – trebala je navodno istaknuti odgađanja, produljavanja i preklapanja harmonija značajna za skladbu Immortal Bach, zapravo Nystedtovu obradu Bachove duhovne pjesme Komm, süßer Tod za solo glas i basso continuo, BWV 478, iz Pjesmarice G. C. Schemellija objavljene u Leipzigu 1736. Međutim, rezultat je, koliko se činilo, u konačnici ipak izostao, za razliku od rezultata izvedbe nadahnute, cjelovito promišljene legato skladbe novosadske skladateljice Aleksandre Vrebalov (1970), XXII, prema Zimnjim danima Stevana Mokranjca (1856-1914) i stihovima Jovana Jovanovića Zmaja (1833-1904), koja je, ubr, istaknula vrhunsku ugođenost Zbora HRT-a. Solistički gledano, ispred svih je bila sopranistica neobično lijepa glasa Monika Cerovčec u spomenutoj XXII i pjesmi Ljubov’ svjataja Georggyja Sviridova (1915-1998), koju su, ipak valja priznati, ukorak slijedile sopranistice Daniela Perosa i Ivana Barun u XXII, Sviridovoj Zorju b’jut te u Mokranjčevom V. Rukovetu, altistica Martina Borse u Zorju b’jut te prodorni i sigurni muški pjevači, bas Mladen Klepo opet u Zorju b’jut i bariton Miroslav Živković u V. Rukovetu. T

 

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.