KORIZMENI KONCERT ZAGREBAČKE FILHARMONIJE

KORIZMENI KONCERT ZAGREBAČKE FILHARMONIJE

30. ožujak, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Igor Koruga

Posljednji pokornički dani i u ovoj su liturgijskoj godini bili planirano iskorišteni za brojna kulturna zbivanja među kojima bih izdvojio i osvrtom opisao Korizmeni koncert Zagrebačke filharmonije, u srijedu 27. ožujka 2013., u Velikoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Izbor djela nije se slučajno sveo na Dvořákov Stabat Mater za soliste, zbor i orkestar, op. 58, a u ambicioznoj su se solističkoj postavi redom istaknuli Valentina Fijačko (sopran), Jelena Kordić (alt), Domagoj Dorotić (tenor) i Marko Mimica (bas). Zborsku dionicu otpjevali su članovi Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, a grandiozno je izvođačko tijelo smjerno i precizno vodio naš proslavljeni maestro, dirigent, pijanist i predani pedagog Vladimir Kranjčević. Kranjčevićev autoritet i ogromno iskustvo u dirigiranju (posebice s vokalnim ansamblima) presudili su u korist kvalitetne izvedbe deseterostavačnog djela čiji stavci nisu bili pisani, kako se mislilo da je trebalo, u korelaciji s deset versa srednjovjekovne tužaljke djevice Marije. Navodi govore da je osobiti stavačni raspored svog pedeset i osmog opusa Dvořák djelomično podredio i velikoj obiteljskoj tragediji – nesretnom gubitku čak troje svoje djece – i to u širokom spektru emocija: od tuge, preko prihvaćanja, do nepokolebljive volje.

Dokaz solističke upućenosti i dobre pjevačke volje spodobio se već u turobnom uvodu, u kontemplativnom stavku Stabat mater, Stabat mater dolorosa koji je, u širem okviru i uz podršku zbora, opisao prva četiri stiha tradicionalnoga teksta. Domagoj Dorotić intonirao je drugi, Valentina Fijačko treći, a Marko Mimica četvrti stih, dok se povratak na prvi okončao dramatičnim vokalno-instrumentalnim uzletom. Niz stihova nastavio se uglas pjevati u iduća dva molska stavka, sve do nestvarne solo dionice u Fac, ut ardeat cor meum u kojem je voluminozni bas mladog Splićanina (Mimice) došao do punog izražaja, ali i nemale kušnje. Svjetlije raspoloženje obilježio je zbor ubrzanim 6/8 metrom izrazito polifonog stavka Tui nati vulnerati, a nedugo zatim i himničkim, durski intoniranim Virgo virginum praeclaraom. Duet (sopran, tenor) i arija u slijedu (Jelena Kordić, alt) prethodili su završnom stavku, Quando corpus moritur, u kojem je kvartet solista najprije podsjetio na agoniju prvoga stavka da bi vrlo skoro, osnaženi gromkim zborom, dosegli istinsku, sveukupnu kulminaciju, postupno razriješenu u optimizmu spokojnog Amena.

Velebno djelo i izražajna izvedba vrsnih hrvatskih glazbenika dodatno su podigli vrijednost Bijeloga ciklusa Zagrebačke filharmonije te omogućili prigodnu katarzu prezadovoljnoj i ushićenoj publici. Duhovno i glazbeno izobilje najavilo je tako i Vazmeno trodnevlje u kojem će vjerujem i moji metamuzičari slaviti Uskrs uz molitvu, post i nemrs, Božju riječ i dobra djela. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.