U NEUMU SAMO U KONZUMU NE PRIMAJU KUNE

U NEUMU SAMO U KONZUMU NE PRIMAJU KUNE

11. rujan, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Kad natrpate košaru onda shvatite da nemate s čim platiti. Nisu se potrudili to napisati na ulazu da kupci uopće ne ulaze i osoblje je, dovedeno iz ostalih krajeva BH, osim onih s odjela mesa nekako cinično, sve se nešto krevelje između sebe, kupujete, a oni nešto okolo daju signale i orjentalno zlobno se podsmjehuju. Da su stavili taj natpis kako ne primaju kune i eure, prodavnica 128 kako piše na računu bi sigurno stavila ključ u bravu, jer na tom dijelu magistrale stalno se zaustavljaju brojni autobusi i automobili, rijeke turista idu u dućan, pa onda moraju ići okolo promijeniti novac. Čisto mučenje turista od strane sarajevskih brđana zalutalih u turizam

Napisao: Dražen Stjepandić

Prvi put sam u Neumu bio dulje od dva dana. Obično stignem pred početak Etnofesta u subotu navečer i ostanem do ponedjeljka ujutro. Ovaj puta sam boravio prvo do onoga drugoga ponedjeljka, pa sam se ponovno vratio u onaj drugi petak, te u istom apartmanu prenoćio još dvije noći. Ukupno 11 noći.

Prve dvije večeri zajedno s kčerkom kao gost Etnofesta imao sam polupansion u hotelu Zenit, a ostalih sedam noći u privatnom smještaju. Hotel Zenit je najdominatnija građevina u Neumu. Premda se u njemu malo toga mijenja, nekako mi svake godine djeluje sve uređenije. Boravio sam u svim njegovim paviljonima, a prvi puta 2004. kada se vrata na mnogim sobama nisu mogla zatvoriti. Sada je to vrlo pristojan hotel koji se svakogodišnjim privređivanjem uređenjem vraća u osamdesete kada je izgrađen. Najveća zamjerka je što nema pouzdan internet, ako se internetska veza i pojavi jako je spor, čak i na prostoru oko recepcije hotela Zenit. Za urednika portala dosta nezgodna situacija. U obližnjem hotelu Stela situacija s internetom je mnogo bolja, pa sam se snalazio odlazeći s laptopom na piće u Stelu. Cijena karlovačkog piva u oba hotela je 18 kuna, s tim što u Steli poslužuju malo.

Najbolji pogled na Neumski zaljev

Ovoga puta boravak u Neumu sam planirao produljiti iz nekoliko razloga, pa sam već u nedjelju potražio naredni smještaj. Imao sam informaciju da su apartmani s one strane magistrale daleko povoljniji od onih na padini prema moru. Privatni apartaman ispod hotela Sunce, tik uz plažu, s pogledom na more bio je prvi na koji su me usmjerili i kad sam došao pogledati rekoše mi da je upravo bio iznajmljen za 50 eura dnevno. To je za privatni smještaj u Neumu maksimalna cijena. Prije toga od žene koja je po plaži prodavala maslinovo ulje za sunčanje pitao sam zna li za neki smještaj i dala mi je jedan broj mobitela svoje poznanice. Nazvao sam i kada sam upitao za cijenu rečeno mi je da prvo dođem i pogledtai ono što nude. Apartman se nalazio uz samu magistralu, pa sam pokušao naći nešto bliže moru. Važna stavka kod pogađanja za smještaj u Neumu je ako ostajete više dana, jer većina gostiju ostaje uglavnom dvijetri noći, a jedna od posebnosti Neuma je što mnogi domaći gosti uopće ne uzimaju smještaj.

Nazvao sam i jedan broj koji sam vidio na škrinji za sladoled. Gospodin koji se javio nudio je apartmane također s druge strane ceste, ali nije htio čuti za cijenu ispod 20 maraka po osobi.

Za manje nije htio ni čuti, pa sam otišao do gospođe koju mi je preporučila žena s bočicama maslinova ulja na plaži. Kuća uz samu magistralu, zamalo pa pored same benzinske, ali sa najboljim pogledom na Neumski zaljev koji sam ikada imao, a spavao sam u svim starim hotelima u Neumu. Pogled s povećeg balkona od Grand hotela Neum, preko nove crkve sa svijetlećim križem, pa sve do tamo gdje će biti Pelješki most. Za sedam dana gospođa je tražila 200 maraka, ponudio sam 700 kuna unaprijed i dobio sam ključ. Dakle našao sam smještaj za 50 kuna po osobi. Tečaj konvertibilne marke i kune je već godinama 1:4.

Soba je za razliku od one u Zenitu imala klimu, moderniji televizor, veću kupaonicu, također vam daju čiste ručnike. Na pitanje ima li internet također su samo uvukli ramena i pokazali mi šifru, nikada ne kažu da nema interneta, puste vas da se spajate ali bez rezultata. Vrata od balkona su imala takvu izolaciju da se za razliku od soba u Zenitu buka s magistrale uopće nije čula, dok sam bio u Zenitu se po noći čuju vozila na magistrali. No, vrata balkona su uglavnom ostajala otvorena, pa sam se brzo navikao i osjećao kao da sam u centru Zagreba.

Kuhinja je bila zajednička. Vrlo uredna, posuđem dobro opremljena, mogao sam kuhati, nažalost kako su i ostali apartmani bili zauzeti zbog gužve sam izgubio volju za pripremanje nekih složenijih jela. Opskrbljivao sam se u obližnjem Konzumu i Neretvancu uz magistralu. Maloprodajne cijene raznolike, neke stvari su povoljnije, ali dosta njih, posebice prehrambenih proizvoda je skuplje negoli u Hrvatskoj. Dominatni artikl bile su mi limenke tuzlanskog pilsnera po jednu marku, odnosno četiri kune. Inače Konzum, srednje veličine, u Neumu je jedino mjesto gdje ne primaju kune. Čak ni eure. Domaći ljudi su mi rekli da su prethodnu šeficu, mještanku, smjenili zbog muljaže na tečeju, pa je eto ispostava najvćeg hrvatskog maloprodajnog lanca sa sjedištem u Sarajevu jedino mjesto u Neumu gdje ne primaju kune i to piše tek na pultu blagajne. Kad natrpate košaru onda shvatite da nemate s čim platiti. Nisu se potrudili to napisati na ulazu da kupci uopće ne ulaze i osoblje je, dovedeno iz ostalih krajeva BH, osim onih s odjela mesa, nekako cinično, sve se nešto krevelje između sebe. kupujete, a oni nešto okolo daju signale i orjentalno zlobno se podsmjehuju. Da su stavili taj natpis kako ne primaju kune i eure, prodavnica 128 kako piše na računu bi sigurno stavila ključ u bravu, jer na tom dijelu magistrale stalno se zaustavljaju brojni autobusi i automobili, rijeke turista idu u dućan, pa onda moraju ići okolo promijeniti novac. Čisto mučenje turista od strane sarajevskih brđana zalutalih u turizam.

Neumske plažice

Neum je grad s mnogo stepenica, sa svih strana slijevaju se prema moru. “Neume grade volim tvoje skale…” pjeva jedna od pjesama s ovogodišnjeg Etnofesta u izvedbi Marina Previšića i sestara Raič. Najviše ih je privatnih, a uz one javne stube postavljen je odgovarajući prometni znak. Naravno povratak je daleko naporniji od silaska do mora. A na prostorima za kupanje i sunčanje nije bila gužva kao prethodnih godina. U Neumu ima nekoliko šljunčanih plažica, prva je ispred Grand hotela Neum. Ove godine je ispred tog neumskog Sheratona nad ugostiteljskim prostorom na plaži nadograđen krov od nekog modernog šupljikavog materijala pa je to sada najadekvatniji hlad na plažama u Neumu. Dalje se može kupati na šetnici između Grand hotela Neum i hotela Sunce. Tu je obala betonirana ili stjenovita, ali mnogi se natiskaju s ručnicima posebice ispod krošnji borova na stijenama uz more i tek nešto podalje.

Kod hotela Sunce još su dvije šljunčane plažice i dvije su kod hotela Zenit, gdje je i najpoznatija bijelim poločama popločena plaža s palmama. More je svugdje vrlo čisto. Neusporedivo sa plažom Praprotno na Pelješcu, ali tko će svaki dan ići preko granice, ako uza se imate ručni hladnjak s pivom i dobru knjigu kupanje i nije najvažnije, pa je ispalo je da sam većinu vremena proveo uz more u Neumu.

Ugostiteljska ponuda je već nekoliko godina ista. Lagunu koje se sjećam po dobru ove godine nisam posjetio, nego sam na kamenice i dagnje išao u Ston, a u Neumu sam posjetio terase pored Sunca, Humsku kuću i restoran Adriatic na magistrali, ali odmah poslije ulaska na područje Neuma iz pravca Dubrovnika. Brojni prolaznici, posebice iz Hrvatske, zaustavljaju se ispred toga lokala. Janjetina je povoljnija nego na staroj cesti kroz Liku. Kod Zagija iza Gračaca gdje godinama stajem ove godine su poskupljeli janjetinu na 180 kuna, prvi put kada sam bio bila je 145 kuna, pa 150 i tako do nove ovogodišnje navedene cijene. U Adriaticu, odmah poslije granice ako se dolazi iz Dubrovnikla ili Stona, uz janjetinu naručili smo na jednu platu još odojka s ražnja i teletinu ispod peke. S aperitivom i pićem za nas trojicu ceh je iznosio 80 maraka. Sve skupa solidno, posebice obzirom na cijene u vrijeme kada kolone na magistrali nisu prestale. Na Jadranskoj magistrali nema nigdje povoljnije. Ove godine uz kamenice i dagnje u Bakusu u Stonu pio sam pola litre njihovog domaćeg crvenog vina s Pelješca i poslije kada sam se žalio da su mi naplatili litru umjesto pola litre rekli su mi da pola litre sada košta 110 kuna, a prije dvije godine litra je bila 60 kuna. U Neumu cijene nisu išle gore kao posvuda u Hrvatskoj gdje je na obali, otocima i zaleđu svake godine sve skuplje i skuplje.

Za boravka u Neumu posjetio sam i Dubrovnik u dva navrata, pa ako skupoću oko Straduna, gdje sam jeo hamburger za 110 kuna i pio točenu žuju za 50 kuna, usporedimo s neumskim cijenama ispada kao nekada kada ste bili u zemljama iz Željezne uzavjese. Usluga nikako nije bolja, žuja je žuja, a hamburger je hamburger. I smiješno mi je kada mi netko pokušava taj jankie fast food prodavati pod neko kulinarstvo. Koliko god ga frizirali fićo je opet fićo. Prvi put u Dubrovniku bio je dan, a drugi puta noć, a gužva je svaki put bila podjednaka. Takvih gužvi u zagrebačkim tramvajima nema više ni po završetku radnog vremena, tek iza četiri. Od gužve i u gužvi teško je nešto vidjeti. Sjećam se samo kako su se stare zidine bijelile u noći, kao da sam bio u nekakvom skladištu kulisa.

Nismo znali da u Dubrovniku naplaćuju parkiranje cijelu noć, pa nisam potražio parkirni automat. Kazna 1000 kuna, uredno navedena satnica 22:58 kad je kazna stavljena za brisač. Eto koliko iznosi malo noćno slikanje na Stradunu, hamburger i žujica. Pivom i hamburgerom su me častili, a sreća da u Dubrovniku na auto ne stavljaju lisice kao što sam to vidio u Neumu. Ostao mi je još žalbeni postupak za parkiranje.

Na povratku u Neum je vozio moj menađer Duško Srijemac, poslije mi je govorio da me na granici nisu mogli probuditi, da sam cijelu noćnu smjenu na granici dobro nasmijao.

Pelješki most

Neum je naseljen Hrvatima od stoljeća sedmog, ali od starina, uz hotele koji podsjećaju na osamdesete, vrijeme kada je BH privreda bila dosta moćna, vidio sam samo jedan stećak. Nalazi se točno pored skretanja s magistrale prema Neumu. Slikao sam se pored njega. Ne znam ima li još neki u Neumu, ali u okolici ima dosta tih bogumilskih ostataka.

Prošle godine pišući putopisni tekst o Neumu stavio sam naslov “Neum uči izgradnje Pelješkog mosta”. I po tome pitanju ništa se nije promijenilo jedino što je izgradnja nastavljena. Za nekoliko ljeta kada se pogleda s balkona apartmana u kojem sam bio, preko nove crkve prema ulazu u Neumski zaljev trebali bi se vidjeti veliki lukovi mosta. T

Povezani članci iz rubrike NA PUT NA PUT

Pročitajte i ove članke:

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 11 rujan, 2018, 16:54

    Valjda ne vole stranu valutu već poštuju KM ili ne znaju pretvarati tečaj u kune !
    Sram ih bilo, a hoće u EU.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.