KONFIGURACIJA ODGOVORNOSTI

KONFIGURACIJA ODGOVORNOSTI

11. srpanj, 2017.

 

Često puta se odgovornost poistovjećuje s dužnosti, što ne daje pravu sliku odgovornosti. Iz pojedine dužnosti se generiraju određene odgovornosti, najprije prema sebi, a onda prema drugima. Posebna vrsta odgovornosti je politička odgovornost, kojom bi se trebala potkrijepiti volja i izbor građana, pokazati vjerodostojnost pojedinca, političke stranke i političke koalicije, steći povjerenje većine, osigurati boljitak i opći napredak svakog pojedinca, pojedinih skupina i društva u cjelini

Napisala: Ankica Benček

Winston ChulCijena veličine zove se odgovornost.” (Winston Churchill)

U zadnje vrijeme svima su puna usta odgovornosti, naročito političara, najviše kod strukturitanja nove vlasti, bilo lokalne ili parlamentare, a ponajviše kod konfikuracije i rekonfiguracije vlade. Prema latinskoj riječi configuration konfigurirati bi trebalo značiti dati nečemu vanjski oblik, stvoriti obličje ili uobličiti nešto. Čini mi se da je puno važnije što se skriva unutar tog oblika i kakva je odgovornost onih unutra i onih izvana. Pojam odgovornosti u sebi nosi puno toga, ovisno tko je odgovoran prema kome, kako, kada i gdje. To je pojam koji se ne može strogo matematički definirati, već se uglavnom opisuje. Postoji puno definicija odgovornosti. “Odgovornost je stanje u kojem postoji odgovor.” Pitanje je kakav odgovor, za što, kome, čemu, kada i gdje.

Prema nekima “Odgovornost je prihvaćanje svega što seu životu događa, onakvim kakvim je, bez borbe i poricaja.”

Odgovornost je u isto vrijeme temelj napretka na putu osobnog razvoja i kamen spoticanja, u čemu se stvara ključ upravljanja svojim životom, prepoznaje osobnost i određuje karakter.

Vrste odgovornosti

U tijeku svog rasta i razvoja svaki čovjek bi trebao preuzeti određenu odgovornost razmjernu starosnoj dobi, položaju i društvenom statusu. To preuzimanje odgovornosti u svakoj životnoj fazi je proces, koji utječe na osobni razvoj pojedinca, doprinosi obrazovanju, odgoju, stvaranju sposobnosti i razvoju vještina potrebnih za normalno uključivanje u život i rad, sa što manje konflikata i stresa.

Postoji puno vrsta odgovornosti: roditeljska, pravna, društvena, građanska, ekološka, nacionalna, politička, vojna, strateška, stranačka, državna, globalna, … retrospektivna i prospektivna odgovornost, u čemu je netko o nekome, za nešto, nekada i negdje odgovoran. Sve te odgovornosti se međusobno isprepliću, djelomično preklapaju, poklapaju, dodiruju i ne isključuju jedna drugu. Ponekad iz svega toga neizađe ništa dobro, osim osobna korist nekih pojedinaca, na štetu ostalih. Pod egidom osobne političke odgovornosti i dužnosti, koja prozlazi iz funkcije, skriva se nesposobnost, nedjelotvornost, laž, prevara, obana, nepotizam, klijentelizam i korupcija, pri čemu nitko nije eksplicitno odgovoran, čak niti onda kad ga se uhvati s “prstima u pekmezu”.

Nijedna se pahuljica u lavini nikada ne osjeća odgovornom.” (Voltaire)

Često puta se odgovornost poistovjećuje s dužnosti, što ne daje pravu sliku odgovornosti. Iz pojedine dužnosti se generiraju određene odgovornosti, najprije prema sebi, a onda prema drugima. Posebna vrsta odgovornosti je politička odgovornost, kojom bi se trebala potkrijepiti volja i izbor građana, pokazati vjerodostojnost pojedinca, političke stranke i političke koalicije, steći povjerenje većine, osigurati boljitak i opći napredak svakog pojedinca, pojedinih skupina i društva u cjelini.

Osobna i stranačka ideologija

Svjesni te odgovornosti mnogi se političari na nju pozivaju, pri donošenju važnih odluka, pa i onih koje nisu uvijek u skladu s voljom, svjetonazorom, filozofijom, ideologijom i politikom onih, koji su ih izabrali. To nazivaju svojom nužnom odgovornošću kao čovjeka i političara, zbog viših ciljeva, za spašavanje mjesta, grada, županije, regije ili države. Tu odgovornost objašnjavaju kao glas svoje savjesti, pri čemu je manje zlo zatomiti osobnu i stranačku ideologiju, nego čistu pragmu, naročito vlastitu, pod egidom nužne potrebe i opravdanih zahtjeva određenih subjekata, zbog velikih i teško rješivih problema, od lokalne do državne važnosti, pri tom neki potpuno zaboravljaju, kako bi bilo dobro i djelotvorno za sve, kad bi se političari prema svim građanima ponašali jednako. To više nije niti na deklarativnoj razini. Mnogi su se uzoholili. Misle kako im nitko ništa ne može i smatraju svojim pravom raditi što požele, podupirajući aktualnim i uvijek spremnim floskulama kako je to za opće, odnosno narodno dobro.

Narod to naziva običnom prevarom. Građani poučeni jednakim ili sličnim događanjima u proteklih četvrt stoljeća, točno predviđaju i znaju što se iza takve političke odgovornosti događa, skriva, konfigurira i rekonfigurira, neovisno gdje, na ljevici, desnici, među ultrašima s jedne i druge strane ili na centru, koji je uglavnom fizički prazan, ali prepun raznih i različitih floskula, s jednog i drugog pola, što se neprekidno sudaraju, odbijaju, lome, nadopunjavaju, međusobno poništavaju, regeneriraju, …stvarajući maglu, ispuštajući gusti crni dim, što kulja iz nutrine i širi se na sve strane, nošen vjetrom koji je trenutno zapuhao, kad su se sudarile retrospektivna i prospektivna odgovornost.

Taj vjetar nije dovoljno snažan da rastjera tamne oblake nad našim gradom. Oblaci se spuštaju sve niže. Prijete prolomom. Golubovi više ne lete nad gradom. Skutrili su se ispod streha. Munje sijevaju. Gromovi udaraju. Fontane žubore. Iz male zaboravljene kavane odjekuje “Lelek sebra”. Zalutali provincijski pjesnik, što si je umislio da je boem, obmanjuje prisutne, na šanku, “svojim” stihovima. Oni ga časte besplatnim pićem. T



Nema komentara

Komentari tjedno.hr

Još nema komentara!

Možeš biti prvi sa svojim komentarom.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.