KONCERT NA VIOLINI TSUNAMI

KONCERT NA VIOLINI TSUNAMI

23. studeni, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

Tsunami violina
Bjelinski, Brahams i Franck  u Hrvatskom glazbenom zavodu

Priredio: Zoran Škugor

U Hrvatskom glazbenom zavodu u petak 30. studenog u 20 sati violinist Goran Končar  i pijanist Bruno Vlahek imaju koncert na kojem će izvoditi djela Brune Bjelinskog, Johannesa Brahamsa i  Cesara Francka.

Bruno Bjelinski: Sonata  za rastanak,

                           Andante sostenuto, Allegro

                                    Scherzo

                                    Allegro vivace

*

Johannes Brahms: Sonata br. 3 op. 108 u d-molu

                                    Allegro

                                    Adagio

                                    Un poco presto e con sentimento

                                    Presto agitato

*

Cesar  Franck: Sonata u A-duru

                                    Allegretto ben moderato

                                    Allegro

                                    Recitativo-Fantasia

                                    Allegretto poco mosso

ZDRAV EMOCIONALNI OKOLIŠ

Goran Končar će svirati na violini Tsunami. Muneyuki Nakazawa, jedan od najcjenjenijih restauratora i graditelja violina izradio je violinu od drveta korištenog za podove i grede Šintoističkog hrama nestalog u tsunamiju u Tohoku 2011. godine.

Dobivši ime Tsunami violina je postala instrument molitvi u spomen i vječno sjećanje na pokojnike kao i instrument nade svima pogođenim potresom.

Po uzoru na izradu tisuću papirnatih ždralova, što u tradicionalnoj japanskoj kulturi daje nadu da će iskazana želja biti ispunjena, tisuću koncerata na violini Tsunami pružit će emocionalno ozdravljenje svima pogođenim potresom te malo po malo izgraditi zdrav emocionalni okoliš.

Na violini Tsunami koncerti su već održani diljem SAD-a i Francuske odakle će nakon koncerta jednog od najpoznatijih violinista današnjice te UNESCOva ambasadora dobre volje Ivry Gitlisa doći u Hrvatsku.

Goran Končar će na violini Tsunami izvesti Sonatu rastanka Brune Bjelinskog.

Projekt je pokrenut i podržan od NIPPONVIOLIN ARTS FOUNDATION.

 

GODINA BRUNE BJELINSKOG

U godini kada obilježavamo 20 godina smrti jednog od najplodnijih hrvatskih skladatelja Brune Bjelinskog (1.11.1909. – 3.9.1992.), gotovo je obveza svakog izvođača da na koncertni program uvrsti njegovo djelo. Izbor iz bogatog opusa Brune Bjelinskog, naravo, nije jednostavan, jer kao što mu je život bio prepun izazova tako su i njegova djela odraz svega što je oblikovalo prepoznatljiv skladateljski izraz, dječja razigranost i humor, neposrednost i toplina, raznolikost ideja oblikovanih jasnom klasičnom formom. Utjecaj na takav skladateljski izraz zasigurno može zahvaliti i svojim profesorima Blagoju Bersi, Franju Duganu st. i Franu Lhotki.

1. sonatu za violinu i klavir Bjelinski je napisao 1933. za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Revidirao ju je1976. te je nazvao Sonata za rastanak – Franu Lhotki in memoriam. Iste godine su tu revidiranu verziju izveli violinist Goran Končar, i pijanistica Ida Gamulin.

Premda Bjelinski u sonati koristi klasičnu sonatnu formu vidjliv je snažan odmak karakterisičan kod klasika 20. stoljeća, a to je izostanak polaganog stavka te se spori, elegični motivi pojavljuju u sva tri stavka. U prvom se stavku donosi osnovni tematski materijal te se ugođajem najavljuje tema rastanka. Isti se elemetni razrađuju u klasično oblikovanom Allegru da bi se u codi ponovno pojavila uvodna tema. Drugi stavak Allegro Scherzando donosi virtuozno razigrane obe teme iz prvoga stavka dok se u sredini ponovno javlja elegični ugođaj. U trećem stavku Allegro vivace prisutni su odzvuci folklornih motiva iako i oni uklopljenu u strogu klasičnu formu. Sonata završava codom u morendu koja predstavlja glazbeni zapis rastanka.

 

VOLITE BRAHAMSA

 

Johannes Brahms (1833. – 1897.) je često skladao dva istovrsna djela u kratkom vremenskom razdoblju, te je najčešće ranije djelo bilo neposredno i spontano a kasnije djelo čvršće i sistematičnije građe. Upravo se to dogodilo s Trećom sonatom u d-molu op. 108 koja je započeta gotovo u isto vrijeme kada i Druga sonata u A-duru op. 100, međutim je ostala nedovršena sve do 1888. Kao i kod 4. simfonije gotovo je nemoguće odrediti da li snažniji prvi stavak ili finale sonate.

Finale duguje svoju jedinstvenu konstrukciju neprekidnom osminskom ponavljanju izvedenom iz nastupnog motiva u violini uz basso continuo u klavirskoj dionici kao i oponašejućem unutarnjem glasu klavira koji je poveznica s drugom temom. U prvom stvaku provdba je građena na 45 taktova dugom basso continuu tako da se melodijska linija i njen kontrapunkt isprepliću s violinskom dionicom. Posljednja violinska sonata nije samo formalno najnaprednija već i jedina sa samostalnim Scherzom (sablasni stavak u fis-molu), ujedno je, ukoliko je to uopće moguće, još zahtijevnija i virtuoznija za klavirsku dionicu od dviju prethodnih sonata, potaknuta vjerojatno mišlju kojom se Brahms vodio poznavajuće izuzetne sposobnosti pijanista i dirigenta Hansa von Büllowa kome je posvećana.

SLAVNA SONATA U A-DURU

 

Sonata u A-duru Cesara  Francka (1822. – 1890.) danas se smatra jednim od njegovih najpoznatijih djela a ujedno i jednom od najljepših sonata napisanih za violinu i klavir. Svoju jedinu sonatu za violinu i klavir Franck je poklonio Eugèneu Ysaÿeu kao svadbeni dar 1886. godine. Ysaÿe je sonatu izveo na dan vjenčanja s pijanistom Léontineom Bordes-Pèneom, te ju zadržao na svom koncertnom repertoaru slijedećih četrdeset godina što je doprinjelo Franckovoj svjetskoj slavi. Popularnost Sonate vidljiva je i kroz nebrojene transkripcije za gotovo sve instrumente pa čak i zbor i orgulje.

Ciklična forma sonate donosi jedinstven tematski materijal koji se varira u sva četiri  naizmjenično spora i brza stavka. Tematski materijal donosi prvi stavak koji se u Allegru energično razradjuje. Stavak započinje možda najzahtijevnijim pijanističkim solom u literaturi. Treći stavak donosi pomalo tamne introspektivne melodije da bi kanon u kvartama u finalnom stavku prizvao svjetlo i smirenje.

 

MAESTRO KONČAR

Goran Končar, glazbenu je naobrazbu stekao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredima Martina Barića i Josipa Klime, a potom u majstorskim razredima Maxa Rostala u Bernu i Henryka Szerynga u Genevi. Magistrirao je 1978. na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi u klasi Leonida Kogana. Na poziv Yfraha Neamana odlazi potom u London gdje započinje zapaženu međunarodnu karijeru. Dobitnik je prvih i specijalnih nagrada na državnim natjecanjima u domovini, te nagrade Glazbeni život u Moskvi (1980.), prve nagrade na međunarodnom natjecanju u Bratislavi (1984.), državne nagrade Vladimir Nazor kao i drugih značajnih priznanja.

Kao solist nastupa u svim Europskim zemljama, SAD-u, Australiji, Canadi i Japanu te snima za  HRT, BBC, France Musique i druge radio i televizijske postaje. Prvi mu je nosač zvuka izdala tvrta EMI u Londonu, a integralnu izvedbu sonata Eugènea Ysaÿea snimljenu u Londonu i Zagrebu izdaje  Croatia records.

Djelovao je kao koncertni majstor Royal Philharmonic Orchestra u Londonu, Simfonijskog orkestra Hrvatske radio televizije i Zagrebačke filharmonije. Profesor je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a majstorske radionice redovito održava u Japanu, Njemačkoj, Australiji, Južnoj Africi i SAD-u.  Utemeljitelj je LAUS ljetne akademije u Dubrovniku u čijem su okružju stasali najbolji mladi hrvatski violinisti. Umjetnički je voditelj Zagrebačkog kvarteta od 1987.do 2012. godine.

Svira na violini Giuseppea Baptista Guadagnini iz 1753. godine.

NOVA ZVIJEZDA

Pijanist i skladatelj Bruno Vlahek (Zagreb, 1986.) jedan je od najistaknutijih hrvatskih glazbenika nove generacije. Diplomirao je klavir u klasi Vladimira Krpana kao jedan od najmlađih studenata u povijesti zagrebačke Muzičke akademije, te magistrirao na Konzervatoriju u Lausannei u klasi Jeana-Françoisa Antoniolija i na Hochschule für Musik u Kölnu u klasi Vasilija Lobanova. Od jeseni 2010. usavršava se pod mentorstvom legendarnog ruskog pijanista i pedagoga Dmitrija Bashkirova na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije u Madridu. U lipnju 2011. g. dobio je nagradu za najboljeg studenta generacije iz ruku španjolske kraljice Sofije.

Pobjednik je međunarodnih pijanističkih natjecanja Alexander Scriabin u Parizu 2010. i Ricard Viñes u Lleidi 2008., laureat je EPTA-inog natjecanja Svetislav Stančić u Zagrebu 2007., dobitnik je nagrade Mladi glazbenik godine Zagrebačke filharmonije za 2010. godinu, nagrade Yamahine zaklade u Madridu 2011., te memorijalne nagrade Pnina Salzman za najistaknutijeg sudionika Ljetne akademije Tel-Hai u Izraelu 2011.

Održao je recitale i nastupao s vodećim orkestrima diljem Europe, u Izraelu i Sibiru, na glazbenim festivalima i u prestižnim svjetskim dvoranama. Ostvario je snimke za nacionalne TV i radio kuće u Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Rusiji i Španjolskoj, dok je 2008. g. uz Komorni orkestar Lausanne snimio Saint-Saënsov 2. klavirski koncert za Radio Romanske Švicarske.

Autor je skladateljskog opusa kojeg sačinjavaju orkestralne, komorne, solističke i vokalne skladbe raznih žanrova. Djela su mu izvedena u europskim glazbenim središtima (Beč, Berlin, München, Lisabon, Prag, Riga, Lausanne, Salzburg, Beograd), Sjevernoj i Južnoj Americi, te na Svjetskim danima nove glazbe 2010. u Sydneyu (Australija). Notni zapisi njegovih skladbi izdani su dosad u Velikoj Britaniji i SAD-u. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.