KNJIGA O PAKLU U ŠKABRNJI

KNJIGA O PAKLU U ŠKABRNJI

8. prosinca, 2016.

Hrvatska sela u okolici Škabrnje stopostotno nastanjena manjinskim srpskim življem, imala su sva prava za razliku od pripadnika većinskoga naroda, Hrvata katolika. Da bi neravnopravnost ilustrirao, Miljanić spominje blagdane Božića, Silvestrova, Nove godine i Vele Gospe, kad su manjinci Škabrnjanima redovito isključivali dotok električne struje

Napisao: Josip Frković

MILJANIĆ__KNJIGA_1478536454Dok zločinački, poludjeli starac, nekad moćni srbijanski general s petokrakom zvijezdom i srbijanskom kokardom na, kapi Ratko Mladić, ponovo odgovara pred haškim Tribunalom samo za zločine u susjednoj državi, poglavito Srebrenici, “gdje je taj grad poput Vukovara u spomen na svoje martološke pretke i stradalnike Srbe 1995. kažnjavao balije…”, vrijedno je prelistati ukoričeni “Ratni dnevnik zapovjednika samostalnoga bataljuna ZNG-a Škabrnje”, pukovnika Marka Miljanića. Pod nadnevkom krvava 18. studenoga 1991., srdačni Škabrnjanin, rođen 1951. u tom selu u središtu plodnih Ravnih kotare zadarskoga zaleđa, bio je poput tisuća Hrvata polaznik srednje škole kopnene vojske u Sarajevu. Prvo dočasničko mjesto u JNA bilo mu je u Puli i Malom Lošinju, a sedam godina iza završetka škole u vojarnama Zadra. Zadnja mu je djelatna dužnost pomoćnika zapovjednika bataljuna za logistiku, s koje se u činu zastavnika – zbog ratne ugroze domovine – svibnja 1991. priključio hrvatskoj policiji. Domoljubni Dalmatinac svoju ratnu priču počinje 18. studenim i imenom poluslijepe Eve Šeganić, koja je toga dana izgubila 14 članova svoje obitelji. Njenim je sinovima, baš kao i svojoj rođenoj braći, Miljanić je bio zapovjednik. Hrvatska sela u okolici Škabrnje stopostotno nastanjena manjinskim srpskim življem, imala su sva prava za razliku od pripadnika većinskoga naroda, Hrvata katolika. Da bi neravnopravnost ilustrirao, Miljanić spominje blagdane Božića, Silvestrova, Nove godine i Vele Gospe, kad su manjinci Škabrnjanima redovito isključivali dotok električne struje.

Do oružja švercom i od junaka Norca

Štoviše, za katoličke je blagdane u Škabrnji boravilo i do stotine uniformiranih milicajaca i onih u civilnoj odjeći. Od ranije sačuvano oružje, navodno sasvim slučajno, predano je na popisivanje i tehnički pregled, ali nikad nije vraćeno. Devedesetih godina, svjedoči odlučni zapovjednik, počeli su Srbi nosati kosti kneza Lazara, premda Hrvati nikad i nigdje nisu čuli da je dotični svetosavac ikad Ravnim kotarima kročio. Nije bilo druge, nego duge cijevi nabavljati švercerskim kanalima. Automatska puška i 150 komada streljiva, a uzeli su ih 58, koštala je 1800 DEM. S početnim naoružanjem branili su Škabrnjani hrvatski ponos i sigurnost svojih okolnih sela, a potom puške počeli otimati od vlaških dotepenaca koji su harali nekad mirnim krajem. Ipak, nevino osuđeni junak Domovinskoga rata, Mirko Norac, ne zaboravlja Škabrnjane kojima šalje dvije stotine dugih cijevi otetih iz vojarne JNA u gospićkoj Kaniži. Opisuje vedri Dalmoš i iskapanje rovova, te utvrđivanje bunkera željezničkim pružnim šliperima dopremljenim iz Perkovića i Unešića. Prolazili su Škabrnjci mnoga iskušenja i odolijevali bjesomučnim napadima srbijanskih uzurpatora. Od 1.listopada gotovo svakodnevno bilježili su pogibije vojnika-branitelja, za koje je svećenik vlč. Tomislav Sikirić služio mise zadušnice. U Rano jutro, 18. studenoga,u napad na Škabrnju krenulo je 4500 vojnika JNA, ponajviše srbijanskih ročnika i četnika, kolona tenkova i oklopnih transportera.Počela je bitka na život I smrt, nastao je zemaljski pakao…, zapisao je marko Miljanić.

Jesu li, možda, izdani?

Kazuje zatim autor dnevnika kako su danima utvrđivali selo, a noćima i danima stražarili. Po desetorica, a potom spavali, ne u svojim krevetima, negoli na kukuruzovini. Fatalni 18. studenoga, međutim, pamtit će se naraštajima po stradanju Prve satnije kod Gornjega Zemunika. Od 36 pripadnika danas ih je živo još samo 11 branitelja. Trojica Šeganića i dva brata Markova položili su život. Ukupno je Škabrnju branilo 240 odvažnih, a Marko se Miljanić sa suborcima u jednom trenutku našao u okruženju 28 tenkova. Još početkom listopada, civili su bili evakuirani. Potpisivanjem haškoga primirja, učinjena je velika greška, pa su iz Zadra vraćeni u pakao Ravnih kotara. Iza pohoda srbijanskih divljaka, 19. studenoga – dok su se naši vojnici povlačili – u Škabrnji je ostalo preko dvije stotine civila. Uz neborbene zarobljenike u Benkovcu (Milorada Pupovca i dvojice njegove braće četnika – op.p.) je bilo 37 hrvatskih vojnika. Iza ratnih patnji, velik je broj škabrnjskih vojnika preselio na drugi svijet od posljedica malignih oboljenja. Od dvojice zaklanih sakristana, jedan je bio Miljanićev otac. Iako se borio kao lav, braneći selo i svojih 750 ljudi, svetosavski su napadači probili liniju obrane. Don Tomo Sikirić dotle je strepio što će se desiti sa 67 sklonjenih mještana svih generacija u podrumu kuće američkoga iseljenika koji su 48 sati, pritajeni, proveli bez hrane i vode, u apsolutnoj tišini. Do danas Škabrnja vida rane sjećanjem 27 civila i hrvatskih branitelja, poktkad sumnjajući jesu li prepušteni slučaju ili, nedajbože, izdani. Zbog teško plaćene slobode, pak, zapovjednik Škabrnje, Prkosa i Zemunika Gornjega, ponovo u maslinama, uz blago i svoje brazde, nerijetko podiže glas. Uzbuđivao se Marko Miljanić na mnoge loše vojno-političke postupke vlasti i za predstavljanja svoga ratnoga dnevnika Zagrepčanima u prostorijama “Hrvatskoga slova”. Uza nj je bio i priređivač, najplodonosniji autor bojovnik i pisac Domovinskoga rata, Mladen Pavković, koji je odavno odložio. “kalašnjikov”. Taj oštroumni i britki Koprivničanec i na skupovima HNES-a nazočne u dvorani redovito i sumnjičavo pozdravlja “Dragi Hrvatice i Hrvati i ostali koji ste s nama po službenoj dužnosti…” Dnevnik zapovjednika obrane Škabrnje u srazu sa srbijanskim soldatima mahnitoga Ratka Mladića, doista, svakako treba pročitati. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Borna
    #1 Borna 9 prosinca, 2016, 13:00

    Nažalost, sto ovakvih knjiga neće istjerat etno biznismena iz Plenkovićeve vlade i privest ga pravdi.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Vukovarac
    #2 Vukovarac 8 prosinca, 2016, 21:19

    Bio sam na promociji u Hrvatskom slovu. Takva tema ne zanima novinare. Jadno. Bezborazno. Zašto su branitelji a i moj sin dali svoje živote?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Milan
    #3 Milan 8 prosinca, 2016, 13:31

    Slažem se, ovu knjigu svatko treba pročitati.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code