KIKAŠ JE ČUDO OD ČOVJEKA

KIKAŠ JE ČUDO OD ČOVJEKA

8. veljača, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Piše: Mladen Pavković

Jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, Anton Kikaš, rodom iz Bijakovića kod Međugorja, već desetljećima živi i radi u Torontu u Kanadi, gdje je ostvario i zavidnu poslovnu karijeru, nikada nije zaboravio i hrvatsku Domovinu. Osobito je dao značajan doprinos na početku srpske agresije, kad je, kao što je poznato, boeingom 707 Uganda Airlines doletio na zagrebački Pleso iz Južne Afrike, iz Botswane s 19 tona oružja za obranu Hrvatske, ali zahvaljujući, među ostalim i hrvatskim izdajicama, uhićen je te sproveden u Beograd, gdje su ga zatvorili, premlatili, vodili na strijeljanje i na kraju, nakon tri mjeseca, pustili u zamjenu za ratnog zločinca generala Aksentijevića. Taj ozbiljan, domoljubni i iznimno hrabar pothvat Hrvatska nikada ne smije zaboraviti. O tome je poznati redatelj Jakov Sedlar snimio i veoma uspješan dokumentarni film s naslovom „Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša 1991.“, koji je prikazan i diljem svijeta.

Tužio Manolića

Međutim, ovaj je čovjek, na žalost, prošao kao i većina Hrvata iz dijaspore koji su na sve moguće načine pomagali hrvatski narod i hrvatsku vojsku u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Umjesto da bude „okićen“ sa najvišim državnim odličjima i da se čak i jedna ulica nazove njegovim imenom taj veliki hrvatski domoljub nije dobio gotovo ništa, a sam nije ni tražio nešto za uzvrat, za žrtvu koju je poklonio hrvatskom narodu. Uskoro će ponovno doći u Hrvatsku, ali na- sud! Tužio je bivšeg Udbaša Josipa Manolića koji je o njemu u svojoj nekakvoj „udbaškoj“ brošuri napisao takve laži, uvrede i klevete, kakve ni pas s maslom ne bi pojeo. Neki su ga i odgovarali od tužbe, jer svi dobro znamo tko je bio Manolić (političko smeće!), ali on ne želi da to tek samo tako prođe. Svojedobno su ga optužili i da je kosovac, a on je na to odgovorio: Tko dokaže da sam kosovac dajem mu milijun dolara! Još do danas nije se javio – nitko!

Kikaš, na žalost, kao što smo istaknuli, dijeli sudbinu mnogih hrvatskih domoljuba koji žive izvan Domovine. Naime, malo se koji od njih može pohvaliti da ga nisu prozvali „udbašem“ ili „kosovcem“. Što su sve radili ratnom ministru Gojku Šušku? Razni manolići, boljkovci i slični otjerali su Hrvate koji su imali volju i želju da se vrate i da u Hrvatskoj investiraju teško zarađene novce u inozemstvu.

Ne smijemo zaboraviti da je hrvatska dijaspora nepresušno vrelo uspješnih i dragocjenih ljudi u svim granama djelatnosti. Međutim, nikako ne možemo iskoristiti to bogatstvo i prenijeti ga u Hrvatsku. Kad se netko od tih domoljuba i vrati, uvjeren da Hrvatska više nije „Titova država“, vrlo brzo se pokupi i – ode. Za to najviše zasluga imaju razni Udbaši kojih se ni 25 godina nakon početka srpske agresije nismo riješili. Osim toga, stječe se dojam da ih ima sve više, kao gljiva poslije kiše.

U Zagrebu poslovno prevaren

Ako jedan Kikaš, čiji je moto „Ne pitaj što tvoja zemlja može učiniti za tebe-pitaj što ti možeš učiniti za svoju zemlju“ (J. F. Kenndedy) u Hrvatskoj ne može dobiti zasluge koje mu pripadaju, što se nakon toga mogu nadati i drugi hrvatski domoljubi koji žive izvan Domovine, tim prije što je ovaj čovjek bio spreman dati i život za boljitak Hrvatske?

Ovaj veliki hrvatski domoljub s pravom ističe da je pitanje: „Zašto se ne vraćaju ljudi u Hrvatsku?“ ključno za boljitak naše države i opstanak hrvatskog naroda te da je šteta što glas za povratkom tih ljudi, prije svih oni na najvišim političkim dužnostima ne čuju i ne primjenjuju.

Međutim, i Kikaš je imao neugodnih iskustva kad je 1995. i 1997. napravio dvije poslovne investicije u Zagrebu, svaku od pola milijuna njemačkih maraka. Na pitanje: što se dogodilo, samo je odmahnuo glavom i rekao: „Oba puta sam bio prevaren!“ A to nije učinio radi svojeg biznisa, već da pomogne izbjeglim i prognanim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine (BIH). Koliko je Hrvata iz dijaspore prošlo na sličan način?

Svi koji poznaju ovog čovjeka znaju da nikada nije žalio truda ni novaca kad je bila u pitanju pomoć za Hrvate. Zahvaljujući njemu Hrvati su svojedobno na Sveučilištu Waterloo, najvažnijoj visokoškolskoj ustanovi u Kanadi, dobili i prvu katedru hrvatskog jezika. Bio je uporan i za to je skupio ne mali novac. Čak je pozivao u goste i hrvatske glazbene, kazališne i ine umjetnike, pa i nogometaše! Otkupio je prava i za jedan tv kanal, pa Hrvati u toj dalekoj zemlji mogu gledati i svoj program. Sa zanimanjem ga među ostalim prate i u Ontariju koji ima 13 milijuna stanovnika!

Kikaš je čudo od čovjeka!

Nu, kako god okrenuli, mnogi Hrvati, kojih ima na svim kontinentima, vjerojatno bi se i vratili u svoju Domovinu, ali glas za njihovim povratkom mora biti puno jači. Uz to ne smijemo zaboraviti da većina od njih, kad bi se vratili, ne žele susresti, a kamoli surađivati sa bivšim Udbašima, zbog kojih su svojedobno dobrim dijelom morali i napustiti svoju zemlju. A u Hrvatskoj manolići su još uvijek aktivni i nema gdje ih nema!

Kako onda da se vrate uspješni i poslovni ljudi, poput Kikaša, koji je već iznimno mnogo puta pokazao i dokazao kako se voli Domovina? T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Vukovarac
    #1 Vukovarac 8 veljača, 2018, 12:02

    Gospodin Kikaš jestvarno velika junačina i veliki domoljub. Hvala muza sve što je učinio za nas branitelje. A to štogaomalovažavaju to su mali udbići, jalni. G. Kikaš vi ste stvarno velika ličnost, domoljub u kojeg se mnogi moraju ugledati.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.