Bliski susret dviju dama

Bliski susret dviju dama

30. svibanj, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Autorica: Lucija Koviljka Rašelj

Kada sam uredniku ponudila ovu kolumnu, onaj izraz dama u naslovu je bio u navodnim znacima. Urednik je, pak, inzistirao da se dama piše bez navodnih znakova. Ustvari, nesporazum između mene i moga urednika nije čest slučaj. On je veliki džentlmen, a i ja sam poslušna djevojka. Ovaj put sam inzistirala, jer riječ je o dvjema ženama na HRT-u, a malo tko bi dao ruku u vatru da su obje dame. Pa o čemu je onda riječ?.

Riječ je o sukobu Silvije Lux i Sabine Škrtić. Većina vas, dragi čitatelji, ne poznaje baš obje spomenute. Gospođu Silviju Lux, uvjerena sam, poznaje većina vas koji gledate TV (HTV). Silvija je dugogodišnja novinarka-reporterka, urednica, komentatorica, dopisnica iz Pariza, i mnogih drugih lijepih mjesta. Ona govori strane jezike, ali francuski jezik joj je najdraži. Za nju čovjek može reći, prava dama, bez imalo grižnje savjesti.

Sabina Škrtić niti je novinarka, niti urednica, nije ni komentatorica, nije ni  dopisnica. Dobro, dragi čitatelji. Dakle, i ona, Sabina, ponekad nešto komentira, ili se s nekim dopisuje. Unutar katedrale. One, znate, Vrdoljakove katedrale duha. Sabinini su komentari često zločesti, a izvještaji su joj bezdušni. Ona nije bila na svim lijepim mjestima, Dubaiu, Kualalumpuru, a kamoli u Parizu kao Silvija Lux. Ona ne govori francuski. Dakle, nije frankofonka kao Silvija. Pa što, reći ćete vi! Koliko žena ne govori francuski pa žive. I dame su. E, dragi moji! Tu je problem.

Sabina je najdalje bila u Kanfanaru u Istri. Vidjela je da je Kanfanar lijepo mjesto i rekla: Svi u Kanfanar! I što onda, opet ćete reći.

Nikad nije tako bezazleno. Naime, tada se radilo o djelatnicima Tvornice duhana Zagreb, koji su proizvodili cigarete. Sjećate se nekih, Filter 160, Croatia, Republika… Ti su radnici željeli nastaviti raditi posao koji su radili, željeli su raditi u Zagrebu gdje su godinama radili, ali Sabina ne da pa ne da. Ili u Kanfanar ili na ulicu. Kako Zagrepčani iznad svega vole svoj grad Zagreb, mnogi nisu htjeli otići u Knfanar. Radije su otišli na ulicu. Rođeni Zagrepčanci na zagrebačku ulicu.

Kad je to sa Zagrepčancima obavila Sabina, hitno se preselila u katedralu. Ruku pod ruku s Mirkom Galićem. Napraviti reda. Riješiti se putopisaca, snimatelja, novinara, majstora svjetla i tona, montažera, kreativaca svih vrsta. Što će njoj takvi u njezinoj katedrali! Stalno nešto žele poboljšati. Natjecati se s drugim velikim TV facama i TV kućama. Ne’š ti fore! Pravi gnjavatori.

I tako, eto, od tada godinama šalje Sabina razne TV profile u mirovine, ili ako neće u mirovinu, ona im podjeli otkaze. Sabina ruši sve rekorde.

Ali, Silvija Lux, stara profesionalka, nakon svih onih svjetskih mjesta i vrhunskih poslova koje je godinama obnašala, odluči jedno jutro porazgovarati sa Sabinom.

Sabina se to jutro kao i obično zatvorila u ured, naredila tajnici (ona ima i tajnicu za razliku od Silvije) da nikoga ne pušta k njoj dok ne podjeli još neki značajan broj rješenja za mirovinu ili odluka o otkazima. Da ispuni normu. Dok svih ne pošalje u K.(anfanar).

Silvija uđe, jedva se probije pored zapanjene i smrtno uplašene tajnice gospođe Sabine, i predstavi se: „Ja sam članica Nadzornog odbora HRT-a, moje ime je Silvija Luks.“

„Kome li je to važno tko ste i što ste vi?“ po navici ju je pokušala ekspedirati Sabina.

Gospođa Lux  na trenutak zastane, zapanjena drskošću dotične, zgrabi je za ramena i vrati na stolicu s koje je Sabina bila ustala sa pozom maršala Žukova. Koliko je u ovom zahvatu Silvije Lux bilo stvarne fizičke grubosti, saznat ćemo uskoro i javiti vam. Možda i Silvija završi na nekom sudu. Ili Kanfanaru.

„Spremaj svoje stvari, pakiraj se i odlazi! Saznat ćeš što je to Nadzorni odbor HRT-a,  i saznat ćeš tko sam ja. Nećeš još dugo ovdje haračiti“, procijedila je  blijeda Silvija, a kroz glavu joj na trenutak prolete svi značajni ljudi koje je do tada u svom novinarskom životu intervjuirala. Od princa Sihanuka do Ahmeta Ben Bele, od Wili Brandta do Clintona, od… do Sarkozya.

Čekamo rasplet ovog bliskog susreta dviju HRT-ovih dama. Sad vam je jasno zašto sam u naslovu htjela riječ dama staviti u navodnike.

Za potpunu informaciju trebam dodati: gospođa Silvija Lux je prije razgovora sa spomenutom Sabinom obavila razgovor i s VD ravnateljem Mislavom Stipićem. On je onaj VD. ( E, kad bih barem i za njega mogla napisati umjesto VD-WD Ravnatelj, moj majstor Pućo, koji, sjećate se, WD poznaje u dušu, bio bi presretan!) O tom susretu gospođe Silvije, dame bez navodnika (pa nek se urednik pjeni koliko hoće!) i VD Ravnatelja HTV-e Stipića u sljedećem nastavku. T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. novinar
    #1 novinar 14 listopad, 2014, 07:23

    Izrazito pretenciozan tekst prepun izraženih kompleksa prema dotičnoj gospođi. Gospođo Koviljka imate problema sa savjesti pa se zato skrivate iz pseudonima?

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. matija
    #2 matija 26 kolovoz, 2011, 11:20

    bojim se da bi Vi uistinu morali jako dobro razmisliti gdje staviti navodnike….
    a kako vidim i pristranost prema novinarskoj struci Vam kao “objektivnom , neovisnom” novinaru nije strana…
    na žalost ima puno “objektivnih” prikaza stanja od struke koju preddstavljate i tako derogirate one kvalitetene, stručne , koji si daju truda da prenesu bitnu, istinitu i pravovremenu informaciju na krajnje stučan način..
    evidentno je k u čije ime pišete ovu kolumnu…..
    šteta vremena koje trošite i jako mi je krivo što sam si dao truda i vremena čitati ovakvo što…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. matija
    #3 matija 26 kolovoz, 2011, 11:10

    ????

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.