NAJNOVIJE NA PORTALU

KARAMARKO JE TAMNA PROŠLOST

KARAMARKO JE TAMNA PROŠLOST

24. veljače, 2013.

Josip Boljkovic 01 u 849957647

Životna ispovijed Josipa Boljkovca svjedoka epoha13.dio

Piše: Dražen Stjepandić

Zadnji veliki snijeg, kakvog nije bilo u zadnjih pedesetak godina, još od ratnih i poratnih godina, u Karlovcu se još nije bio otopio. Zato me nije začudilo što je Vukova Gorica bila pod snijegom. Ipak su to vrata Gorskog kotara. Srećom sada su ceste bile suhe, za razliku od prošlog puta, bili smo krajem studenoga,  kad je mog poznatog kolegu Srećka Jurdanu i mene nakon završenog razgovora uhvatila mećava. Padale su pahulje velike kao krpice i po novoj karlovačkoj promet se odvijao polako u jednoj traci.

U vikendici Josipa Boljkovca zidana kalijeva peć, dio tradicije u krajevima oko Karlovca i dalje u Gorskom kotaru, pružala je vrućinu neophodnu za skore 93 godine mog sugovornika.

Ovim zadnjim posjetom Josipu Boljkovcu definitivno sam kompletirao sva godišnja doba u Vukovoj Gorici. Počeli smo razgovarati krajem ljeta 2011. kad smo prvi objavili da će Tomislav Karamarko, tada ministar unutarnjih poslova zbog zločina nakon Drugog svjetskog rata uhapsiti Josipa Boljkovca. Prvi nastavak feljtona Životna ispovijed Josipa Boljkovca svjedoka epoha nastao je nakon izlaska iz zatvora. I evo došli smo do trinaestog nastavka.

Razgovor sam se trudio smještati u epohe odnosno u različita životna razdoblja, što mi svaki put nije polazilo za rukom jer vrijeme i povijesna razdoblja u razgovoru gube svoj stvarni tijek. Neka priča počne prije rata, nastavi se poslije, doživi epilog devedesetih i ponovno se vrati na neki detalj iz pedesetih. Na kraju smo se kao da smo htjeli prstenasti koncept ponovno našli na početku u ratnom razdoblju. Koliko god smo vremenu Drugog svjetskog rata posvetili dosta priče na početku feljtona opet smo ga se prisjetili.

Povod je bio nedavni pogreb Rade Bulata,  a onda priča kao priča krene prema  ranije neposjećenim rukavcima  sjećanja.

PROTIV USTAŠA U DONJEM RUBLJU

Bio sam na pogrebu Rade Bulata. S njim sam se prvi put sreo 30. travnja 1943. u Vukovoj Gorici zajedno smo u donjem rublju pucali na ustaše. Skupa smo bili u jednom zaklonu pored Subašićeve kuće, a ustaše su od nas bile na oko pedeset metara. Rade Bulat je tada bio komandant XIII. proleterske brigade. Ustaše su u Vukovu Goricu došle s partizanskim kapama, pobili su stražare i iznenadili su nas, ali četa generala Bogdana Mamule je napravila juriš i ubila je desetak ustaša i tako su nas spasili. Ustaše su se spremale iznenaditi Štab odreda i uhapsiti komitet, ali nisu znali da je noću u Vukovu Goricu došla XIII. proleterska brigada i komandant Glavnog štaba Hrvatske Ivo Rukavina. Bio je smješten u kući Glavnog štaba Slovenije, koji je tada također bio u Vukovoj Gorici. Zadatak je bio da hrvatski i slovenski partizani zajedno izvrše više napada na pruge i rasterete Četvrtu ofenzivu na Vrhovni štab.  Ustaše su imale plan prišuljati se preobučeni u partizane u Vukovu Goricu, ali nisu znali koje su sve snage preko noći došle u selo. Ipak poginulo je 16 partizana. Tada sam upoznao Radu Bulata u donjem rublju, mislili smo da smo sigurni jer je tu bila XIII. Proleterska, zato smo se skinuli. Nismo spavali odjeveni. Rade Bulat se u partizanima oženio za Milku Kufrin studenticu iz Jaske. Poslije rata je završila fakultet.

ZADNJI SUSRET U ABESU

Posljednjih godina Rade Bulat me često nazivao telefonom i dugo smo pričali.

Zadnji put smo se vidjeli 18. srpnja 2012. Zvao me i pitao hoću li doći u Abes, gdje je 1941. podignut ustanak kad je Veco Holjevac digao prugu kraj Tvornice Ivo Lola Ribar u zrak. U Abesu su bili Rade Končar, Josip Kraš i trebali su motivirati Srbe na Kordunu na ustanak, a njima se nije ratovalo. Kad je odjeknula mina Končar je rekao:”Evo i Karlovac ratuje, a vi čekate”. Zadnji put na Abesu kad sam bio s Radom Bulatom održao je govor i onda je rekao da i ja moram govoriti, pa sam govorio. U jednom momentu je Rade samo sjeo u auto i otišao bez pozdrava. Mislim da mu je bilo loše. Od tada ga više nisam vidio niti čuo. Nije mi se više javljao, a inače je bilo malo noći da me nije zvao. Rade Bulat je proglašen počasnim građaninom Metlike, pa je često išao u Sloveniju.

POKOLJ NAD JAZOVKOM

Marko Belinić komandant Druge operativne zone je bio moj prijatelj. Pričao mi je kako je došlo do masakra nad Jazovkom. Zarobljeni domobrani su odvoženi u Sošice. Akciju je predvodio Milan Žeželj, zamjenik Rade Bulata. To mi je kasnije potvrdio i Veco Holjevac. Žeželj je osobno koristio i nož. Kasnije je zbog neopreznosti u Vukovoj Gorici Rade Bulat smijenjen, a za komandanta je postavljen Milan Žeželj.

STEVO KRAJAČIĆ I MITRALJEZ

Partizanska služba je zakazala i u Otočcu 1943. gdje se trebalo održati prvo zasjedanje Sabora Hrvatske. Trebale su se donijeti razne povijesne odluke, ali ustaše su imale tu informaciju i prije nas kod svojih jataka po kućama su sakrili svoje ljude. I čekali su nas, a partizani su postavili straže izvan grada i ustaše su napale zasjedanje Sabora Hrvatske. Komandant Glavnog štaba Hrvatske Ivo Rukavina je pobjegao kroz prozor. Ivan Ribar i Stevo Krajačić su bježali na druga vrata. Kasnije mi je sam Stevo Krajačić pričao detalje. Izlazeći iz zgrade došli su do jednog mitraljesca kojeg je baš u tom trenutku pogodio metak i mitraljezac je pao i prestao pucati. Njegov mitraljez je uzeo Stevo Krajačić i rafalom je pokosio ustaše koje su jurili prema vratima zgrade gdje je bilo zasjedanje Sabora. To je omogućilo   Ivanu Ribaru i Ivi Rukavini da pobjegnu. Na prvom zasjedanju Sabora bilo je devet saveznih zastupnika i svi bi bili zarobljeni da se Stevo Krajačić nije domogao mitraljeza. Poslije toga savezni poslanici su s Ribarom na čelu došli kod mene u Slunj, gdje sam bio sekretar komiteta. Tu sam se upoznao s Ivanom Ribarom i održali smo par mitinga po hrvatskim selima oko Slunja. Govorili su Ivan Ribar i Marko Vujačić. Iz Slunja su poslanici otišli prema Plitvicama, pa u Plaški, gdje je održano Prvo zasjedanje ZAVNOH-a. Zasjedanje je održano po svaku cijenu jer je Italija kapitulirala i trebalo je donijeti odluku u vraćanju Istre matici domovini Hrvatskoj. Joakim Rakovac predsjednik Kotarskog odbora Istre je održao taj povijesni govor. Zasjedanjem ZVANOH-a je presjedao Vladimir Nazor koji nije bio član partije. Odluke ZAVNOHA su kasnije potvrđene na zasjedanju AVNOJA u Jajcu, a Hrvatska je faktički postala republika u Topuskom.

NADA GAJERICA MAJKA TATJANE HOLJEVAC

Tatjana Holjevac se rodila u partizanima, mislim na relaciji Plaški-Drežnica. Ona je prvo od troje Nadine i Vecine djece. Jako sam bio dobar i s njenom majkom Nadom Gajericom. Ona je u jednom napadu četnika na Komitet u Slunju teško ranjena, jedva je ostala živa. Onoga dana kad je prvi put na glavnoj pošti u Zagrebu poduzeta diverzija prvi put sam vidio Nadu. Prije toga Marijan Čavić, sekretar komiteta u Karlovcu  je došao s Vecom Holjevcem. Kako sam prije rata učio krojački zanat  zajedno  s Matom Škiljanom šivao sam hlače od čoje za glavni štab, kad su nam rekli: ”Dečki spremite se, idete na željezničku stanicu doći će neki paketi”.

Otišli smo na stanicu i dočekali smo ilegalce iz Zagreba. Nada je bila obučena u narodnu nošnju. Onda su putnike na stanici dočekivali kočijaši i oni su nas prebacili u grad, a iz grada prema Sjeničaku. Nadin prvi suprug Gajer je bio poštanski službenik i on je sudjelovao u diverziji u pošti. Bio je jako hrabar i brzo je poginuo u jednoj borbi. Onda je Nada počela hodati s Vecom, 1942. spavali su zajedno u kući moje sestre u Vukovoj Gorici. Nada Gajerica je bila jako lijepa žena, ali ranjavanje se jako odrazilo na njenu komunikaciju s Vecom.

KAD MARIJAN ČAVIĆ ZAPJEVA BEMBAŠU

Marijan Čavić je lijepo svirao gitaru, volio je pjevati pjesmu “Kad ja pođoh na Bembašu”. Uhapšen je na našem punktu kod Mace Majstorović u Rakovcu prema Turnju.  Jedan ustaški policajac je primijetio registraciju na biciklu, pred karlovačkom općinom, onda su i bicikli imali registracije i pratili su registraciju Čavićevog bicikla. I Maca je već bila pod kontrolom, pa su tako uhapsili i Grgu, kako su zvali Marijana Čavića. Završio je u zatvoru i na kraju je ubijen. Preko Marijana Čavića kasnije poslije rata sam došao do veze u svjetskoj banci i dobivao sam kredite za projekte u Karlovcu.

VITEZ JURE FRANCETIĆ

Vukova Gorica je ustanički kraj, nije dala ni jednog ustašu, ali za Badnjak se uvijek spremala bolja hrana. Uoči Badnjaka 1942. u Vukovu Goricu je došla IV. brigada da se malo odmore i nahrane. Baš tada je u Vukovu Goricu došao domobranski natporučnik Drago Dieblo, koji je u vrijeme rata imao dvije cure u Vukovoj Gorici. Drago Dieblo je došao u starom fordu  jedan je u  Karlovcu imao taksist Sirković, a drugi je netko imao u Dugoj Resi. I najedanput se u Vukovoj Gorici pojavio Sirkovićev ford i tražili su mene.  Drago Dieblo je rekao: ”Trebam druga Boljkovca”. Stražari odmah nisu znali i išli su pitati u štab. Bio sam u jednoj obližnjoj kući i kad je došao Drago Dieblo došli su po mene. Dao mi je pismo koje je poslala od gestapovca Aleksandra Šantića mati, usko vezana uz Pavelića. Pismo je bilo u dvije kuverte. Otvorim i pročitam rukom pisano pismo. Počelo je s: “Dragi drugovi Veco i Čanica, obavila sam razgovor s poglavnikom, ovo je pismo moje, ali poglavnik stoji iza njega. Kod vas se nalazi u ropstvu vitez Jure Francetić. Poglavnik je spreman na razgovore i na zamjenu, ako treba razgovarati i o Jasenovcu. Molimo javite jeste li spremni voditi razgovore za Juru Francetića”. Vidio sam da je ozbiljna stvar i pismo sam brzo zapakirao natrag i zovem kurira koji se zvao Boljkovac Joža, bio je dobar mitraljezac. S njim je išao i Milivoj Salaković iz Marendvora, Srbin iz Slovenije i još sam poslao jednog trećeg kurira. Ništa nisam želio propustiti slučaju i trojica su nosila to pismo u štab IV. korpusa. Kuriri su išli po snijegu, slapovi su bili zamrznuti. Kuriri su trebali prijeći prugu između talijanskih bunkera i čamcima tri rijeke: Dobru, Mrežnicu i Koranu. Pismo je stiglo u pola pet ujutro u Veljun gdje je bio štab, komandant je bio Ivan Gošnjak, još nije bio smijenjen. Tamo su upregnuli konje lipicance i na sankama su hitno otišli u Glavni štab u Slunju. Pismo su pročitali Vladimir Bakarić i Ivo Rukavina, o čemu su mi kasnije pričali i jedan i drugi. Odmah su posjetili Francetića, liječio ga njemački pukovnik dr. Franz Knehapl on je bio šef partizanske bolnice u Slunju. Bakarić i Rukavina su ga pitali kakvo je stanje s Francetićem?

-Pilota sam spasio i on je siguran, ali Jure je dobio sjekirom po malom mozgu, sve sam učinio, ali ne garantiram da će ostati živ jer na momente se gubi i dolazi sebi -odgovorio je njemački pukovnik i liječnik.

Francetića je među ostalima čuvao omladinac Danko Ivin, brat Slavka Goldštajna.

Jure Francetić je krenuo u Liku odnijeti darove  ženi  za Božić, ali avion je pao i onda su ih opkolili Srbi seljaci. Kad je Jure Francetić ispucao svu municiju jedan seljak ga je u snijegu zatukao sjekirom po glavi. Ozljede malog mozga su bile kobne, a Jure Francetić nije imao kondicije i nije mogao bježati po snijegu inače bi se spasio jer seljaci su bili naoružani samo sjekirama, vilama i kolčevima. Jure Francetić je poslije Božića trebao predvoditi crnu legiju prema Prozoru. U jeku je bila bitka za ranjenike u dolini Neretve. Jure Francetić je umro na putu kad su partizani krenuli prema Bosni. Mislim da Danko Ivin više zna o tome gdje je pokopan.

BAKANDŽE IZ ŽIRJA

Cijeli rat sam prošao u jednim cipelama. Prije rata 11 pari bakandži smo naručili u Žirju. Znali smo da će doći do rata i deset pari bakandži je naručeno za glavni štab i jedne za mene. Cipele je napravio Josip Šuster iz Ljubljane. To su mi bile najbolje cipele u životu.

POLICIJSKI SURADNICI

Poslije rata gestapovac Aleksa Šantić je na tisuću stranica napisao i opisao tko je sve za vrijeme rata surađivao s gestapom i ustaškom policijom. To su jako zanimljivi materijali, koji su nažalost završili u Beogradu. O suradnji raznih ljudi s policijom mnogo toga znam. Od Tuđmana i Mesića, koji su zapisani kao  suradnici policije u vrijeme dok su bili u zatvoru, pa nadalje. To je tako valjda moralo biti iako znam da je Tuđmana mnogo više zanimala suradnja s Dobricom Ćosićem. Tuđman je posebno surađivao s policijom kad je krajem osamdesetih otišao u Kanadu. S Tuđmanom sam zapravo prvo došao u sukob zbog Hajduka, na jednoj utakmici Dinama i Hajduka sjedio sam s navijačima Hajduka i navijao sam za Hajduk na Dinamovom stadionu i Tuđman se naljutio. Mahao mi je rukom da dođem do njega, a ja nisam htio. Dinamovac sam, ali to je bila prijateljska utakmica. Nekada sam bio dobar sa Brankom Zebecom i Lukom Kokotovićem, dok sam bio šef za pasoše i granicu nogometašima sam uvijek davao pasoše. Kad je Čonč išao u Južnu Ameriku dao sam mu pasoš, imao je veliku nogu, a dao sam mu pasoš da ode u Beč, a on je pobjegao u Južnu Ameriku. Poslije utakmice kad je republička reprezentacija Hrvatske pobijedila Italiju sa Zebecom sam išao na janjetinu. Znao sam i braću Čajkovski.

SURADNIK KARAMARKO

Karamarko je ostatak tamne prošlosti. I kad je bio policijski doušnik prije rata zapravo je radio za ustaše. Radeći za Udbu, radio je za ustaše. Poslije svega što je radio Karamarku je trebala reklama. Želi se vratiti svojima i zato me uhapsio. Boravak u zatvoru sam stoički podnio, jedino sam razmišljao kuda sve to vodi. Koje se to snage javljaju sada s Karamarkom. Nisam bio na položaju gdje su se donosile odluke da se nekoga ubije bez suda. Kotarska opunomoćenja nisu imala takva ovlaštenja. Morali smo poslati spiskove i ako se radilo o agentima i obavještajnoj službi onda je to uzimala okružna policija, a ako se radilo o običnim vojnicima onda je sve to išlo u logor Dibovac. Tamo su zapovijedali pukovnik Viktor Koričan i major Matek Vrbetić i kapetan Božić. Karamarko je ostatak mračne prošlosti i zato mi je to htio namjestiti.

SUPRUGA ANKA

Moja supruga Anka je iz brojne obitelji. Također se djevojački preziva Boljkovac, ali nismo nikava rodbina.  Otac joj je bio u Americi, gdje je završio fakulte i bio je jako dobro plasiran. Tast je dugo živio, nadživio je punicu, koja je bila u AFŽ-u. Punica je bila vezana s obitelji Subašić. Oženio sam se u studenom1944. Supruga mi je bila Skojevka i ostala je trudna.  U početku je bilo zabranjeno održavati vezu, jedan Ogulinac je bio strijeljan  zbog toga što je na Žumberku s jednom djevojkom par puta sjedio i vodio ljubav. Htjeli su pokazati da revolucija nije kupleraj. Kasnije je popustilo.

VIŠE OD MOGUĆNOSTI

U životu ne žalim za ničim. Učinio sam sve što sam mogao. Poslije Kerestinca sačuvao sam partijski punkt u Senjskoj 16, prvi kat,  stan generala Veljka Drakulića koji je bio u logoru. Poslije rata sam postizao više nego što su bile moje mogućnosti. Možda mi je jedino žao što toliko toga dugo pamtim.T

61 komentar

Uskoči u raspravu
  1. Hurry Up for Christmas Loan Offer 3% fast and reliable..
    #1 Hurry Up for Christmas Loan Offer 3% fast and reliable.. 9 studenoga, 2023, 11:37

    Dobar dan, moj upit o tome kako dobiti kredit za kupnju kuće od nekretnina počeo je pozivom, nazvao sam Davidson Albert Company, danas sam jako sretan i Bog blagoslovio Davidsona Alberta Kontakt e-mail: {[email protected] }

    Zovem se Marijana, iz HRVATSKE sam, zadnjih pet mjeseci sam tražila pravu kreditnu tvrtku od koje bih mogla dobiti kredit kako bih mogla kupiti kuću kakvu sam htjela. Dugoročno, bilo je hrpa prijevara zbog kojih sam im povjerovao i na kraju dana su mi uzeli novac bez da su mi dali išta zauzvrat, čak ni 1 euro na moje ime, izgubio sam svaku nadu, bio sam zbunjen i frustriran, nikad nisam želio imati ništa s online tvrtkama za zajam pa sam otišao posuditi novac od prijatelja. Ispričao sam sve što se dogodilo i rekla mi je da mi može pomoći pronaći tvrtku za zajmove koja mi može dati bilo koji iznos zajma koji mi treba i po vrlo niskoj kamatnoj stopi od 3%, također mi je rekla da je upravo dobila zajam od uputio me kako se prijaviti za zajam baš kao što mi je rekla, aplicirao sam s njima putem e-pošte: ([email protected]), nikad nisam vjerovao, ali sam pokušao, i na moje najveće iznenađenje dobio sam zajam u roku od 24 sati, nisam mogao vjerovati, ponovno sam sretan i bogat i hvala Bogu da takve kreditne kuće još postoje na ovim prevarama posvuda, savjetuju svima koji trebaju posuditi kredit putem e-maila ([email protected]). Nikada te neće iznevjeriti i tvoj život će se promijeniti kao i moj. Brzo kontaktirajte ([email protected]) danas i uzmite svoj zajam od njih. Obavezno kontaktirajte DAVIDSON ALBERT LOAN COMPANY za vaš kredit, jer sam uspješno dobio svoj kredit od ove tvrtke bez ikakvog stresa. Posjetite njihovu e-poštu. ([email protected]) {}

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code