KAKO ZBRINUTI POSAVSKOGA RADAUŠA?

KAKO ZBRINUTI POSAVSKOGA RADAUŠA?

19. svibanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

Sisački konzervatori lokalnoj jedinici Martinske Vesi predlažu da se prijavi na natječaj Ministarstva kulture RH za programe zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara, s namjenom restauracije izvornoga spomenika, te izradu reprodukcije izvornika i postavu na izvornoj poziciji u Mahovu, kazao nam je općinski načelnik Stjepan Ivoš. Dodao je da će se replika Radauševa djela postaviti u prostorijama knjižnice u Martinske Vesi

Tekst i fotografije: Josip Frković

Prilikom terenskoga obilaska tzv. gornje Posavine, odnosno zavičaja braće Radića, djelatnicima sisačkoga Konzervatorskoga odjela privukao je pozornost zapušteni spomenik NOB-a u selu Mahovu, općina Martinska Ves. Ubrzo je uslijedilo reagiranje pročelnice Ivane Miletić Čakširan, koja je dopisom Općinskom poglavarstvu ustvrdila da se – bez obzira što šira javnost za to nije znala – radi o skulpturi hrvatskog akademskog kipara Vanje Radauša, istaknutog likovnoga umjetnika 20. stoljeća. Pred derutnim društvenim domom, usred visoke trave i oštećena kamenoga postamenta, umjetnikovo djelo stoji ondje – već se teško iščitava na uklesanu kamenu – od daleke 1958., premda je od velike vrijednosti za hrvatsku kulturnu baštinu.

Postavljanje replike

Zbog mogućih daljnjih oštećenja konzervatori predlažu premještanje spomenika, saniranje i obnovu dosad oštećenih dijelova. Ako je suditi prema nakani Konzervatorskoga odjela, odnosno Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, mahovski će se spomenik upisati u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a predlaže se premještanje na lokaciju koja će odgovarati uvjetima njegova daljnjeg očuvanja (zgrada općine, škole, muzejska institucija…) . Na izvorno mjesto postava, s kojeg bi se uklonio spomenik, predlaže se postavljanje replike izvornika.

DSC01460Sisački konzervatori lokalnoj jedinici Martinske Vesi predlažu da se prijavi na natječaj Ministarstva kulture RH za programe zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara, s namjenom restauracije izvornoga spomenika, te izradu reprodukcije izvornika i postavu na izvornoj poziciji u Mahovu, kazao nam je općinski načelnik Stjepan Ivoš. Dodao je da će se replika Radauševa djela postaviti u prostorijama knjižnice u Martinske Vesi.

Vanja Radauš rođen je 29. travnja 1906. godine u Vinkovcima. U rodnom gradu je polazio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je kiparstvo na Akademiji, u Zagrebu, od 1924. do 1930. godine. Kiparstvo je diplomirao 1930. na zagrebačkoj Likovnoj akademiji kod Ivana Meštrovića. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugog svjetskog rata.Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine. Od 1947. godine je član HAZU, a od 1950. godine je kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postiplomce.

Pod utjecajem Rodina i Bourdellea

Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskog koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.U prvom razdoblju (1932–1943.) stvarao pod utjecajem Rodina i Bourdellea. Godine 1932. postaje članom grupe Zemlja i izlaže na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1936. godine radi seriju crteža “Dance macabre” a 1937. godine dekalkomanije koje prethode našoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije. Vanja Radauš je 1950. izabran da uz Vojina Bakića, Kostu Angeli Radovanija i Zorana Mušiča predstavlja Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu. Snažan pečat ostavio je svojim kiparskim ciklusima (Tifusari, 1956–59., Panopticum croaticum, 1959–61., Čovjek i kras, 1961–63., Krvavi fašnik, 1966., Apstraktne forme, 1966–68., Zatvori i logori, 1969., te Stupovi hrvatske kulture, 1969–75.). Raspon Radauševa opusa proteže se od medalje do spomeničkih ostvarenja. Vanja Radauš za života je objavio dvije zbirke pjesama, Slavonijo zemljo plemenita 1969., i zbirku Kosilica vremena, objavljenu 1971. godine. Posmrtno je 1994. godine objavljena zbirka pjesama Requiem za tifusare a 2000. godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila je knjigu pjesama Buđenje snova, Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju.Vanja Radauš počinio je samoubojstvo 24. travnja 1975. godine u Zagrebu.T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.