KAKO VRATITI OPTIMIZAM U ZEMLJU GDJE POSTOJE PRIRODNE PREDISPOZICIJE ZA DOBAR ŽIVOT

KAKO VRATITI OPTIMIZAM U ZEMLJU GDJE POSTOJE PRIRODNE PREDISPOZICIJE ZA DOBAR ŽIVOT

30. lipanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Moraš imati veze za upis djeteta od vrtića do fakulteta, gdje se ne možeš zaposliti kad diplomiraš jer nema potrebe za tvojom strukom, gdje s 40 godina života živiš s roditeljima u skućenom stanu, gdje ne možeš zasnovati svoju obitelj zbog nikakvih ili neredovitih osobnih primanja, gdje se cijeni podobnost, a ne sposobnost, gdje ti prebrojavaju krvna zrnca, gdje nevažeći glasački listići imaju odličujuću funkciju, gdje je svjetski poznata sportašica izvrknuta psovkama zbog grijeha i propusta drugih

Napisala: Ankica Benček

Za pozitivno gledanje, očekivanje i shvaćanje pozitivnog ishoda svega oko sebe, u svakom društvu i državi, u samom početku razmišljanja, promišljanja, stvaranja optimizma u svakog pojedinca, trebalo bi imati realne pozitivne i čvrste temelje, u bitnim područjima života i rada, naročito sigurnost, stabilnost i mogućnost zadovoljenja osnovnih egzistencijalnih potreba.

Na temelju tih odrednica opstaje nada, stvara se pozitivno okružje, jača samopouzdanje, nastaje optimizam koji se kapilarno širi, stvara volju za rad i život, razgrće mrak, pobuđuje vjeru u sebe i u druge, rasvjetljava zavjere, otvara nove vidike, dolazi do nužno potrebnih novih spoznaja, Povezuje poznato s nepoznatim, stvara asocijacije logičkim zaključivanjem, potire pesimizam i bez iluzija, na zdravim postavkama kreće naprijed gradeći bolju budućnost, za sebe i svoje potomstvo, koje će spontano i prirodno dolaziti i rasti, na ovim našim opustošenim, devastiranim i napuštenim prostorima.

Bogastvo intelekta i duha

Vraćanjem optimizma pojedincu, vraća se optimizam pojedinoj društvenoj zajednici i cijelom društvu, čime se stvara i opstaje država sa svim svojim odrednicama, poželjnim obilježjima, s naglaskom na jednakopravnost, poštivanju različitosti, uzdizanju izvrsnosti, socijalnoj osjetljivosti, otvorenosti i istini.

Za to nije potrebno nikakvo materijalno bogatstvo, već bogatstvo intelekta i duha, na čemu se zasniva i opstaje piramida temeljnih ljudskih vrijednosti, u kojoj se bez obzira na državno opredjeljenje, poziciju i opziciju, njihove različite ideologije, strategije i taktike stvara društvo i gradi država, pogodna i primjerena, za svakog pojedinca, sa svim njegovim vrlinama i manama, iz koje neće nitko bježati, već se u nju vraćati ili pak dolaziti kao mjesto izbora za osobni razvoj i bolji život, nego drugdje u svijetu.

Prirodne predispozicije za takvu državu ovdje postoje. Na tako malom prostoru toliko raznolikosti i različitosti je rijetko bogatstvo. Na onima koji državom upravljaju je stvoriti i osigurati sve ostale uvjete potrebne za dostojan život čovjeka i za stvaranje optimizma, općeg, posebnog i nadasve realnog.

To mogu samo oni koji stoje sa svoje obadvije noge na čvrstoj podlozi, na zemlji i prikazuju nam stvarnost, onakvom kakva je.

Nažalost, mi smo još uvijek, unatoč dobroj volji, raznim i mnogobrojnim obećanjima, eksplicitnoj i implicitnoj verbalizaciji svega onoga što nije dobro, okruženi lažima, prijevarama i obmanama, onih koji nama “vladaju”, na svim razinama od uskih lokalnih jedinica do samog vrha. Iz njihovih postupaka i ponašanja čini se kako im je bitno i jedino da zbrinu sebe i svoje, dok na sve nas gledaju kao na amorfnu biračku masu, koja se po potrebi može oblikovati prenjamjenjivati, u smislu konfiguriranja i rekonfiguriranja bilo čega, što onima na vlasti kratkoročno odgovara, kako bi potvrdili svoju vjerodostojnost i ojačali svoj ego, nahranili narcisoidnost, utažili pohlepu, čime opet i ponovo tjeraju svaki optimizam s ovih prostora, jer stvaraju novu platformu na kojoj nastaje pesimizam i razočaranje, što dovodi do novih društvenih podjela, sije mržnju i strah, ubija svaku nadu za bilo kakav boljitak, stvara zabrinutost i motivaciju za napuštanje jedine domovine, u potrazi za boljim i sretnijim životom.

U domaćoj i stranoj literaturi piše i savjetuje, kroz znanost i stručnost, teoriju i praksu, kako se optimizam može naučiti, kako se uvijek može u svakom zlu naći nešto dobro, čega se treba uhvatiti i postati optimističan. Vjerojatno je to istina. Na individualnom planu, u osobnom ili obiteljskom krugu, poznavajući pojedince, okruženje, mogućnosti i potrebe, moguće se uskladiti, koordinirati, pozicionirati, kompenzirati uz sveprisutno razumijevanje i pomoć jednih drugima, moguće je pronaći optimalno rješenje koje će svakoga, barem u nekoj mjeri zadovoljiti, pri čemu treba biti spreman žrtvovati se za nekog svojeg, podići ga, pridići ga i pomoći mu. To se događa u obiteljima gdje vlada razumijevanje, sklad i ljubav.

Međutim, u društvu, koje je podijeljeno, rascjepkano, zadojeno neutemeljenom mržnjom, neprijateljstvom, podmetanjem, podjelama po raznim osnovama, ideološkim, svjetonazorskim, filozofskim, kulturološkim, povijesnim, vjerskim, “plemenskim”, klijentelističkim, nepotističkim, korupcionaškim… to nije moguće, jer nitko nikom ne vjeruje i nikome do nikoga nije stalo, osim do sebe samoga.

Nevažeći glasački listići

Kako se može stvariti, razvijati i opstati optimizam u državi u kojoj nema novaca za nužno potrebne lijekove teško bolesnoj djeci, gdje se u turističkoj sezoni na najveći aerodrom ne može spustiti avion, u nuždi, zbog nevremena u dolaznoj destinaciji, već se usmjerava u drugu državu, gdje su rokovi čekanja pacijenata na specijalistički pregled dulji od godine dana, gdje moraš imati veze za upis djeteta od vrtića do fakulteta, gdje se ne možeš zaposliti kad diplomiraš jer nema potrebe za tvojom strukom, gdje s 40 godina života živiš s roditeljima u skućenom stanu, gdje ne možeš zasnovati svoju obitelj zbog nikakvih ili neredovitih osobnih primanja, gdje se cijeni podobnost, a ne sposobnost, gdje ti prebrojavaju krvna zrnca, gdje nevažeći glasački listići imaju odličujuću funkciju, gdje je svjetski poznata sportašica izvrknuta psovkama zbog grijeha i propusta drugih, gdje se spašava tajkun, koji radi na štetu države četvrt stoljeća, a kažnjava starica koja ispred dućana u kvartu prodaje 10 krastavaca, par glavica salate, buketić cvijeća da bi si kupila kruh i mlijeko, gdje se cijene plagijatori, a pravi svjetski poznati znanstvenici moraju u egzil, gdje nema konzistentne, konvergentne, jedinstvene i odgovorne državne politke, već svatko “dere svoju kozu”. “Jedni idu drumom, drugi šumom” u istoj političkoj stranci i na jednakoj platformi, radi sebe samih i svojih nerealnih, bolesnih i “u nebo letećih” ambicija, sa skromnim znanjem, ispotprosječnim sposobnostima , izražene militarističke opsjednutosti, narcisoidnih težnji…, a zapravo liječe svoje komplekse iz djetinstva ili rane mladosti, umišljajući si kako su sukreatori međunarodne politike.

Ukratko briga me za Trumpa, Putina, Frau Merkel, Theresu May, Macrona, Papu Franju, biskupa Košića… ili bilo koga drugog, dok u mojoj državi prevladava pesimizam i ne vidim tko bi to stanje mogao “pretvoriti” u optimizam, makar puzajući. T



1 komentar do sada

Komentari tjedno.hr
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 2 srpanj, 2017, 06:55

    Bravo Ankice.
    Samo da netko tko treba čuje taj vaš vapaj.
    Međutim ja ne vidim pomaka na bolje…

    Odgovori na komentar

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.