KAKO JE BILA ZELENA MOJA DOLINA

KAKO JE BILA ZELENA MOJA DOLINA

2. srpnja, 2016.

images|cms-image-000045658

Na izmaku utakmice Gunter je hrabro ubacio, očekujući svog čovjeka, i taj je bio, tamo: Vokes. 3-1. I – kraj. Tribina se trese. Pjesma se ori. Sve je u boji rumene kadulje. Događaj. Ovo je još jedna, bomba Europea. Pametno, mirno, samouvjereno, bez trunke straha, ravnopravno, čupali su velški ‘rudari’ crvene vragove za isukane rogove. I slamali ih, iz minute u minutu

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Lille: Wales – Belgija 3:1

Jasno, Ford, Maureene O ‘Hara, Walter Pidgeon i čak pet oskara. Film o Velašninu koji se sjeća svoje teške mladosti. Ova, ‘france’, u Lilleu, bila je sjajna. Velšani Chrisa Colemana, uz Island, pravi su junaci Europea. Ne da su tukli, pošteno, široko, športski, muški i – znalački Belgiju, koja je čak ulazila u krug kandidata za zlato, bili su bolji. U svemu. Od prve do zadnje minute. S jednim golom koji će vjerojatno biti, ja vjerujem gol ovog natjecanja. Tko drugi, pa jasno, onaj kukmasti, plećati Realovac, Bale, jednom je dugom, dugom loptom odigrao desnu stranu ‘crvenih’, plavi Ramsey je otišao kao tane i zavrnuo u sredinu, tamni Robson- Kanu, izvodi trik starih majstora, okreće na mjestu svog čuvara, i u ono malo prostora, točno za jednu loptu, i za jedan dah čistog zraka, iz zaokreta, trese mrežu. Spektakl. Dugo, dugo, pa sve ono, iz filmova! 2-1 Walesa. Na početak te bajke ubacio se, točnim čelom Williams, za 1-1, a onda, na izmaku utakmice Gunter je hrabro ubacio, očekujući svog čovjeka, i taj je bio, tamo: Vokes. 3-1. I – kraj. Tribina se trese. Pjesma se ori. Sve je u boji rumene kadulje. Događaj. Ovo je još jedna, bomba Europea. Pametno, mirno, samouvjereno, bez trunke straha, ravnopravno, čupali su velški ‘rudari’ crvene vragove za isukane rogove. I slamali ih, iz minute u minutu.

A ovo je za ruku na srcu: Wilmots je počeo – silno – juriš svojih, diljem svijeta poznatih konja. Teških, opasnih. Gaze sve. Čak i vodi. Kako je onaj plavokosi ‘irokez’ Nainggolan, razvukao u rašlje, to ne lovi ni naš Zvonko Monsider. Krasota! I,  od tada, počinje sumrak malih bogova. Jer, unatoč visokog nogometnog poštenja, ovo je nogomet ‘underground’. Da se, čak i gledati, gledati. Ali, kad idem doma, ja nemam veliku priču. Pardon, jedna je tu: Robson. Kanu. Logičino, za takvu bravuru, moraš imati najmanje dva prezimena!

Ipak, jednom od njih, tih sada razvikanih Velšana, ja dajem, jednom, kištru zagrebačke pive. Da, Baleu. On je bio, godinama, igrački kompanjon našem Luki Modriću. I ne samo zato. Taj ima – nekaj. Za mene, bio je junak ove, nezaboravne utakmice. Kaktuse je dobio Belgijanac Hazard! Ja nisam krivac. Čekalo se ga. Punih sat i pol. I – više. Nada, rekli bi Španjolci: ništa. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code