KADA ĆE DOKUMENTARAC O TODORIĆU BITI NA HTV-u?

KADA ĆE DOKUMENTARAC O TODORIĆU BITI NA HTV-u?

3. siječanj, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Apeliramo na HRT da što prije (možda na Todorićev rođendan) prikaže film „Gazda“, kako bi i hrvatski branitelji i stradalnici (od kojih je dobar dio i zaposlen kod „gazde) vide istinu, kako se od „prodavača ljubičica“, i to u vrijeme najžešćega rata, vrlo lako mogu steći milijarde i kapital kakav jedan Amerikanac ne može zaraditi ni da živi tri života!

Napisao: Mladen Pavković

Dokumentarni film Darija Juričana „ Gazda“, koji je u cijelosti posvećen jednom od najvećih hrvatskih tajkuna Ivici Todoriću već se relativno duže vrijeme s iznimnim uspjehom prikazuje i u hrvatskim kino-dvoranama. Ljudi naprosto „hrle“ pogledati na koji je način u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, dok je Hrvatska krvarila, ovaj čovjek zajedno sa svojom obitelji postao – milijarder. No, nije to samo priča o Todoriću, to je priča i o mnogim drugim hrvatskim i inim todorića, koji su znali – sve po zakonu – iskoristiti hrvatsku krv koja je tekla potocima za stjecanje osobne materijalne i financijske dobiti.

Obustava reklamiranja

Naime, dok su dečki u trapericama i bez šljemova na glavi razmišljali kako preživjeti i na minus 20, drugi su u svojim vilama na plus trideset osmišljavali kako zaraditi. Svaki dan u gotovo svim medijima možete naići na propagandne poruke Konzuma i drugih trgovačkih lanaca, što osnivačima pojedinih novina i tv kuća također donosi iznimnu veliku dobit. Stoga, u medijima nema kritika na račun raznih todorića. Ako se neke novine, primjerice, drznu i napišu nešto što se ne će dopasti „gazdi“ odmah slijedi kazna- obustava reklamiranja! Tko si to može dopustiti, tim prije što je većina hrvatskih medija u rukama stranog kapitala. No, ako je riječ o kvalitetnom dokumentarnom filmu, a jeste, o čemu je jedan sat sa svojim gostom, autorom filma, svojedobno „pričalo“ i kontraverzno novinarsko pero Aleksandar Stanković u emisiji „Nedjeljom u dva“, svi smo očekivali da će se ovaj film napokon pojaviti i na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Ali, ne to HRT ne prikazuje, bez obzira na kvalitetu, baš kao i odlične dokumentarne filmove Jakova Sedlara. Oni mogu biti prikazivani, kao što i jesu s uspjehom u cijelom svijetu, ali ne i u Hrvatskoj, iako nisu snimani iz državnog proračuna, kao mnogobrojna „dokumentarna i igrana „smeća“ koja „moramo“ gledati i o kojima od jednih te istih „kritičara“ „moramo“ čitati hvalospjeve o njima.

Osim toga, često čitamo kako poreznici i za „deset kuna“ zatvaraju pojedine kafiće i ugostiteljske objekte, ali firmama na čijem su čelu todorići to se ne može dogoditi.

No, kako bilo da bilo, dokumentarni film „Gazda“ mora naći mjesta u programu HRT-a, da poglavito mladi vide da se u Hrvatskoj – po zakonu – u relativno kratkom vremenu mogu zaraditi i milijarde, a uz to postati i ostati častan i uvažen građanin.

Apeliramo na HRT da što prije (možda na Todorićev rođendan) prikaže film „Gazda“, kako bi i hrvatski branitelji i stradalnici (od kojih je dobar dio i zaposlen kod „gazde) vide istinu, kako se od „prodavača ljubičica“, i to u vrijeme najžešćega rata, vrlo lako mogu steći milijarde i kapital kakav jedan Amerikanac ne može zaraditi ni da živi tri života!

Rastava s politikom

Mediji javljaju da će zabranu kandidiranja pravomoćnim osuđenima za određena kaznena djela, među kojima i ona protiv službene dužnosti, MOST i HDZ već u prvim mjesecima iduće godine namjeravaju proširiti i na parlamentarne, a u idućem razdoblju i europske te izbore za predsjednika Republike.

Dakle, pravomoćno osuđeni, trebali bi se „rastati“ s politikom. Na neki način to jeste i nije u redu, jer onaj tko je nešto skrivio, pa zato snosio određenu odgovornost, poslije toga – nevin je čovjek, odnosno onaj tko je odslužio svoju kaznu više ga nitko ne može i ne smije prozivati.

U politici to pravilo ne važi. Sjetimo se samo slučaja Čačića i njemu sličnima. I dok je taj tip bio u zatvoru, više je bio kod kuće i u medijima nego dok je izašao van. I što mu se dogodilo?

Ta zabrana, koja se priprema, neće na žalost obuhvatiti izdajice, dezertere, ratne profitere… Što s time ima jedan Pupovac ili Stanimirović? A što oni koji su početkom devedesetih otvoreno stali na stranu propale Jugoslavije, a već godinama uživaju u saborskim i inim foteljima i ljetuju „po sedam kuna“?

Ta zabrana neće obuhvatiti ni abolirane srbijanske četnike, od kojih su relativno mnogi i danas zaposleni u hrvatskih državnim službama (jedni žive u Srbiji, a na posao dolaze u Hrvatsku!).

Dakle, ako se već želi zabraniti kandidiranje određenim „kriminalcima“, onda neka se zabrani i onima koji javno, jasno i glasno pozivaju na rušenje Tuđmana, Domovinskoga rata, hrvatskih branitelja i stradalnika, a koje narod prepoznaje po „sluhu i njuhu“ i na „stotinu kilometara“. Također se treba zabraniti kandidiranje bivšim KOS-ovcima i Udbašima, koji su učinili više zla u Jugoslaviji i uvlačenjem u redove suverene, neovisne i demokratske hrvatske države i od onih „kriminalaca“ koji su osuđeni i na deseti i više godina zatvora.

Tko je primjerice bio državni odvjetnik u vrijeme komunizma, a zatim uz „karakteristiku“ (izdavale su se sve do 1989. od strane Saveza komunista) preko noći i bez provjere prešao na hrvatsku državnu stranu, i nastavio tamo gdje je „Tito stao“, što on ima tražiti na i oko vlasti, ili nam još dijeliti lekcije o pravdi i pravici? Slično je i sa sucima. Većina onih koji su sudili u vrijeme totalitarnog režima, sudi i danas! Sve po – zakonu!

Stoga, neka se i dalje kandidiraju „svi“ ili „nitko“.

Kako će naposljetku razni pupovci biti kažnjeni (da se ne smiju kandidirati) kad im se ni 25 godina od početka srbijanske agresije nitko ne usudi staviti na osobni automobil ni prijavu za pogrešno parkiranje, a već su starosjedioci u Hrvatskom saboru, „čisti“ kao – suze, iako ni sada ne znaju tko je bio agresor, a tko žrtve. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.