KAD ODE IZ VEČERNJEG TRUPČEVIĆA NEĆE MNOGO LJUDI POZDRAVLJATI

KAD ODE IZ VEČERNJEG TRUPČEVIĆA NEĆE MNOGO LJUDI POZDRAVLJATI

9. listopada, 2011.

Anton_Filic

Anton Filić predsjednik Hrvatskog novinarskog sindikata za Tjedno.com

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Jedna od velikih podvala Zapada je priča o slobodnim medijima kao uvjetu slobodnog društva. Pokazalo se da je to utopija jednako kao i samoupravni socijalizam koji smo prije dvadesetak godina s prezirom odbacili kao nešto realno neostvarivo. Parolu -slobodni mediji jednako slobodno društvo- najviše su potezali u Americi, a koliko su  društvo i mediji slobodni u Americi vidjelo se proteklih dana tijekom demonstracija na Wall Streetu, o kojim ni jedna od najvećih američkih televizija  desetak dana nije ništa objavila. Najveći mediji su šutjeli dok su pendreci po demonstrantima pričali nama dobro poznatu priču s naslovom  “Tko je jači taj kvači”. Samo je nedostajalo još “milicija postupi po naređenju”.

Stoga se ne treba čuditi  što glede slobode medija ni u Hrvatskoj vjerojatno do daljnjega neće biti velikih pomaka. Poslije socijalističke utopije došla je nova kapitalistička utopija, s tim što u onoj utopiji barem socijalna prava novinara nisu bila utopija. U vrijeme ove kapitalističke utopije jedna od najboljih stvari što se mogu dogoditi novinarima, kao i brojnim drugima zaposlenima,  su otkazi uz otpremninu. Samo je pitanje koliko ta reala realno može potrajati?

Anton Filić je jedan od ljudi koji su se istaknuli u borbi za novinarska prava.  Po vokaciji  sportski novinar, već 21 godinu stalno zaposlen u Večernjem listu, gdje je bio predsjednik ogranka Hrvatskog novinarskog sindikata. Bio je jedan od ključnih ljudi u štrajku novinara u Večernjem listu, koji je prekinut nakon 26 dana. Dok su neki prekaljeni profesionalci štrajkali hrpa mladih honoraraca  iskoristila je priliku da uskoči na njihovo mjesto. Poslije toga 14 štrajkaša je dobilo otkaz, a priča se da to nije konačan broj.

Gospodin Filić je novi predsjednik Hrvatskog novinarskog sindikata. Za portal Tjedno.com porazgovarali  smo o onome o čemu mnogi poznati i nepoznati žurnalisti  šute kao zaliveni. Zahvaljujući ljudima kao što je Anton Filić  barem  priča o slobodnim medijima i novinarskim pravima još nije sasvim zamrla.

Što ima novo u Hrvatskom novinarskom sindikatu i kakvo je po Vama sadašnje stanje novinarske profesije u Hrvatskoj?

–     Relativno sam svjež predsjednik Novinarskog sindikata. Pokušavamo zaustaviti daljnji  pad novinarske profesije u svakom pogledu. Pregovaramo oko novog kolektivnog ugovora na nacionalnoj razini. Pregovori oko novog kolektivnog ugovora bez većih rezultata vode se već sedam-osam godina. Povezani smo sa Sindikatom grafičara i zajedničkim snagama tražimo rješenje. Moj osobni plan je doći na slijedeću skupštinu Sindikata s potpisanim kolektivnim ugovorom. Naš glavni partneru pregovorima je Udruga novinskih izdavača pri HUP-u.

U sindikalnu orbitu izbacio vas je štrajk novinara u Večernjem listu, poslije štrajka mnogi novinari su dobili otkaze, a vi ste napredovali. Što sada poslije nekoliko mjeseci mislite o štrajku u Večernjaku?

–     Štrajk u Večernjaku je bio naš izraz neslaganja s načinom komunikacije, te s umanjivanjem naših i to ne samo materijalnih prava iz Kolektivnog ugovora. Obzirom na značaj i tradiciju koju Večernji list ima nismo si mogli dopustiti predaju bez borbe. U datoj situaciji odigrali smo najbolje što se moglo, naš štrajk je ogolio mnoge probleme u hrvatskom novinarstvu, međutim sudac nije bio na našoj strani. I dalje mislim i da su honorarci trebali biti solidarni s nama, jer se općenito radilo o poziciji novinara. Teško je reći tko je pobijedio, recimo da je prvo poluvrijeme dobila uprava. Prije nego što smo krenuli u štrajk rekao sam kolegama da će to biti i mukotrpna borba. Ništa još nije gotovo. A što se tiče mog napredovanja, to je samo još više obveza i odgovornosti.

Je li netko od honoraraca koji su uskočili na mjesto stalno zaposlenih novinara u štrajku kasnije dobio stalni posao?

–     Nije, ali na ključnim mjestima sada su RPO-ovci, što se najbolje vidi u impresumu. RPO je nešto što je u Sanaderovom manadatu dobilo zamah. Na jednom zaposlenom s plaćom od osam tisuća kuna uštedi se oko četiri tisuće, na sto zaposlenih to je četiristo tisuća kuna uštede. Godišnje RPO znači uštedu oko pet milijuna kuna na sto zaposlenih. RPO je razvio Ninoslav Pavić u EPH, a kad su ostali izdavači vidjeli da se to tako može potkradati država na porezima i doprinosima preuzeli su to od njega. U Večernjem listu je 92 stalno zaposlenih i oko 120 RPO-ovaca.

NOVI LIST NAJKOREKTNIJI

Zanimljivo, za vrijeme štrajka novinara u Večernjaku čak ste se žalili i na medijsku blokadu.

–        Medijska blokada govori o povezanosti medijskih tajkuna, koji jedni druge štite. Izdavači su više povezani nego novinari. Jutarnji ništa nije pisao o štrajku i na taj način je pomogao Večernjaku, a poslije će Večernjak uzvratiti. Slično je i sa Slobodnom Dalmacijom. Nemamo ni dobra iskustva s HTV-om čiji su novinari pravili  priloge o štrajku, ali onda se oni nisu emitirali. O štrajku je najsolidnije izvještavao Novi list.

Je li vas držanje Milana Ivkošića tijekom štrajka razočaralo?

–        Da i rekao sam mu to. Mislim da je Ivkošić trebao biti s nama, posebno zato što je i sam u jednom razdoblju bio predsjednik sindikalne podružnice. Zašto nas u štrajku nije podržao ne znam. Prava iz kolektivnog ugovora odnose se na sve zaposlene, a ta prava nisu samo materijalna. Možda on zna nešto što mi ne znamo. Ali zato se s nama solidarizirao Nino Raspudić i pokazao što znači pojam angažirani intelektualac.

Mnogi dobri poznavatelji redakcijskih situacija govore da je već sama činjenica da se strajkalo govori u prilog novinarskim slobodama. U mnogim redakcijama pomisao na štrajk je nezamisliva. Kako to objašnjavate?

–     To ovisi o novinarima I njihovoj  svijesti i savjesti. Pravo na štrajk je ustavno pravo i jamče ga sve međunarodne konvencije. Tko brani novinarima Jutarnjeg lista da idu u štrajk? Činjenica da su do sada štrajkali samo novinari Večernjeg lista i Glasa Istre govori o većoj novinarskoj i sindikalnoj tradiciji u tim redakcijama. Iz toga proizlazi i veće sindikalno organiziranje među novinarima tih redakcija. Jutarnji list je ipak novina novijeg datuma. Tamo 20-ak Pavićevih miljenika dobro živi i baš ih briga za solidarnost s novinarskom pješadijom.

Za vrijeme štrajka prozivali ste Borisa Trupčevića da ima sto tisuća kuna mjesečno.

Što osobno mislite o Borisu Trupčeviću?

–       Kao čovjek me razočarao jer s nama nije pregovarao na pravi način. Ako mu je bio cilj napraviti direktorsku karijeru, biti tetošen i mažen od Styrije, voziti volvo, onda je uspio. No, kad jednom ode iz Večernjeg lista neće ga mnogo ljudi pozdravljati na ulici.

BAHATA UPRAVA

Sprema li se još otkaza?

–        Teško je reći kakvu će tko sudbinu doživjeti. Ne treba biti bahat, jer nisu novinari jedini kojima se spremaju otkazi. Mislim da će i Trupčević na kraju kad odradi svoje doživjeti sudbinu svojih prethodnika. U Ciboni se nalazi groblje Stirijinih direktora. U tom smislu će imati perspektivu, neće ostati bez posla, ali više neće ni on raditi ono što danas radi. Što se otkaza tiče, tvrdimo da se ne može nekoga proglasiti tehnološkim viškom dok se istodobno angažiraju ljudi sa strane. Koriste se usluge više od stotinu honoraraca. Naravno jedno su pravo i pravda, a sasvim drugo ono što će netko poduzeti. Teoretski se svakome može dati otkaz. U prethodnih četrnaest otkaza sugerirali smo ljudima da ih ne prihvate, no bila je to kombinacija mrkve i batine. Ljudima se uz otkaz davala i neka otpremnina. Premda kolektivni ugovor ne vrijedi, otpremnina je bila u skladu s prethodnim kolektivnim ugovorom, 75% prosječne plaće u posljednja tri mjeseca puta godine staža. Neki su dobili i dvjesto tisuća kuna otpremnine, naravno većina znatno manje. Neke kolege su se zaposlile kao profesori u srednjim školama. Koliko znam samo lektorica Senka Sučević svoja prava traži putem suda i mislim da na kraju neće imati problema dokazati da joj je protuzakonito uručen otkaz, ali veliki je problem sporost hrvatskog pravosuđa.

Kako se može postati član Hrvatskog novinarskog sindikata?

–     Treba biti novinar u nekom mediju, može se biti i honorarac, oni plaćaju manju članarinu, četrdeset kuna mjesečno. Stalno zaposlenim novinarima članarina se uzima od plaće.

Koliko možete zaštiti honorarce?

–     Pitanje je koliko možemo zaštititi i stalno zaposlene. Porezne i inspekcije rada slabo rade, pogoduje se poslodavcima. Naravno da je pritisak na honorarce veći. U sindikatu možemo pomoći pravnim savjetom, ponuditi ga ili potražiti. Možemo prosvjedovati, zaprijetiti štrajkom ili sudom. Puno više bi mogli napraviti da su novinari više solidarni.   Trećeg dana štrajka u Večernjem listu imali smo petsto ljudi, poslije toga u suradnji sa Hrvatskim novinarskim društvom napravili smo prosvjed na Cvijetnom i došlo je svega sto ljudi. Naravno da poslodavci iz toga izvlače zaključke.

Kolika je trenutna Večernjakova naklada i kako gledate na sadašnju uredničku koncepciju?

–        Znam samo ono što sam pročitao u Večernjaku. Naklada se stabilizirala i u laganom je porastu. U kategoriji dnevnih novina od sedam kuna Večernjak je vodeći. Sve me to veseli, ali ako je tako dobro zašto se dijele i najavljuju otkazi? Konceptualno gledano mislim da je od dolaska Styrije bilo previše lutanja, razni prilozi su se ukidali pa vraćali. Mi novinari nismo šutjeli, ali nisu nas poslušali, bahatost vlasnika i uprave se vidjela i u tome.

NOVCEM VEČERNJEG POKRENUTI JUTARNJI I 24 SATA

Dotaknimo se malo i pretvorbe Večernjaka. Javna je tajna da je austrijska Styrija Večernji list kupila dosta ispod stvarne cijene.

–         Pretvorba Večernjeg lista je temelj svih problema. Večernji je prvo kupio neki Caritas fond za koji se otkrilo da iz njega stoje Zubak i Nuić, ali ni oni nisu dugo bili fiktivni vlasnici, nego se otkrilo da su Večernji kupili za Ivića Pašalića. Onda dolazimo do priče oko Grupa, a sve to ima mnogo poveznica s Večernjakom. Nino Pavić nikada nije do kraja objasnio s kojim je novcem pokrenuo Jutarnji list. Mi mislimo da je to bilo s novcem Večernjeg lista jer svojedobno bez obzira na dobru prodaju  Tisak u vlasništvu Miroslava Kutle jednostavno nam nije plaćao za prodane novine. Tako da imamo situaciju da su dva najveća konkurenta Jutarnji list i 24 sata pokrenuta s novcem Večernjaka. Mi kao sindikat učinit ćemo sve da se neke stvari razjasne. Večernji je kupljen za 26 milijuna maraka, odnosno oko sto milijuna kuna, a iz njega je do sada izvučeno oko 900 milijuna kuna. Prvo su prodane dionice VIP-a, Večernjak je imao 13% VIP-a, pa, udio u Tisku i Distripressu, poslovni prostor na Cvijetnom trgu, a sada se očito želi porodati  poslovni prostor u Slavonskoj aveniji. Prvi put u povijesti Večernji list je podstanar, redakcija se preselila u Oreškovićevu 6H/1. Na posao sam primoran ići biciklom jer pitanje parkinga nije riješeno. Kolege parkiraju na parkiralištu Lidla.

Usporedite malo uredničku koncepciju Večernjeg i Jutarnjeg lista.

–     Jutarnji list je u grafičkom pogledu na početku uzdrmao domaće tržište, pa su se sve novine morale po nekoliko puta redizajnirati. U svemu ostalom, a posebice u pogledu novinarskih prava i dodvoravanju vlastima Jutarnji list je bio korak unatrag. Sjetimo se samo onoga-Dragi Ivo.

Kako bi opisali sadašnje  stanje glede novinarskih sloboda u Večernjem listu?

–        Prije rata osluškivalo što će reći Stanko Stojčević. Potkraj Jugoslavije pojavio se zgodan ambijent za slobodno novinarstvo. Ratno razdoblje se može gledati ovako i onako. Vještiji i hrabriji novinari uvijek nađu prostora da prikažu nešto poštenije od onoga što vlasnici preko glavnih urednika nameću. Po meni najslobodnija novina u ovom trenutku je Novi list.

Vi ste sportski novinar. Kako komentirate uvriježeno mišljenje među novinarima da su sportski novinari najslabiji novinari?

–     Ne bih se složio, mislim da su sportski novinari među pismenijim novinarima. Dolazimo iz sustava gdje su politički novinari slušali što im govori CK i društvo, pa se pravo novinarstvo moglo razvijati samo među sportskim novinarima. U zanatskom smislu ostali smo među najkvalitenijim novinarima. U nogometnom novinarstvu određene kolege su se previše slizale s vodećim ljudima u klubovima i reprezentaciji, pa Mamić može mahati s tim što je kome dao, a to je jedna velika mrlja.

Koliko vam angažman na sindikalnom planu onemogućava vaš osobni profesionalni razvoj?

–     Teško je reći, previše je obveza. Najviše pati moja obitelj, kad odradim svoj redovni posao onda još imam obveze u sindikatu. Kad smo imali štrajk mi smo svakog dana imali neku akciju. Nismo štrajkali tako da smo sjeli i čekali da udovolje našim zahtjevima. Svki dan smo pisali pisma i dopise. U šali smo znali reći da još samo kod Ban Ki-Moona nismo bili.

Koliko ste Vi kao predsjednik Hrvatskog novinarskog sindikata zaštičeni?

–        Kao sindikalnog povjerenika štiti me Zakon o radu.

Što bi napravili kad bi bili glavni urednik Večernjeg lista i je li je nešto tako moguće?

–         Nekada prije to se moglo lakše dogoditi, kod ove ekipe teško. Neovisno o tome, mi u Večernjem listu sugeriramo veći stupanj unutar redakcijske demokracije. Na temelju Zakona o medijima tražimo da se  posluša glas novinara pri izboru glavnog urednika. Svojedobno smo radili anketu o povjerenju novinara prema urednicima i više-manje  nisu prošli. Zatražili smo rekonstrukciju glavnog uredništva i kad smo je  zatražili prvo su odbili,  ali kasnije je ipak napravljena. Kad bih bio glavni urednik prvo bi vratio otpuštene kolege. U državi gdje je korupcija toliko jaka jednostavno bi se vratio osnovnim postulatima novinarstva. Usmjerio bih se na progon pronevjeritelja, kriminalaca i svih koji su umočeni u korupciju i nepotizam. Tu ne bih imao nikakvih ograda i povlaštenih.

Vaše mišljenje o portalima i novinarstvu na Internetu?

–         Internet je medij budućnosti. Inetrnetsko novinarstvo doživljavam kao punopravnog člana novinarske obitelji. Ima i neke prednosti, brže je, a i nije ograničeno prostorom. Redovito pratim Index.hr, Dnevno.hr, Tjedno.com i neke sportske portale koji su mi potrebni za posao. Pratio sam i stranicu Jutarnjeg lista, ali ona je sve lošija. Najveća ekskluziva danas je pošteno novinarstvo, sve drugo je mazanje očiju.T

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ante Matić
    #1 Ante Matić 15 listopada, 2011, 05:25

    Kad su prodavali Večernji list ja samjedini štajkao glađu i šutnjom i pisao pisma predsjedniku države, predsjedniku Sabora i Vlade i još nekima, da se na takav način ne propdaje za bagatelo to hrvatsko medijsko dobro.Niko mi se nije pridružio. Svi su mi kukavički dobacivali znakove simpatije i podvijali repove kao poslušni psići. Sad ste tu gdje jeste i jebi te se uredno.Trebalo je na vrijeme pobuniti se protiv nekih stvari koje su se događale u Večernjaku i zvan njega. Živio Hugo Čavez! Pogodite zašto? Vratio je svom narodu što mu je bilo oduzeto i oteto. Bože, hoće li to ikad dogoditi se u Hrvatskoj?Dolje prodavačica Večernjeg lista demonica Cigler Ružica i još neka bratija, koja sada maltretira novinare i urednike u Večernjaku.Nedajte se!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Goran
    #2 Goran 14 listopada, 2011, 18:40

    “Dok su neki prekaljeni profesionalci štrajkali hrpa mladih honoraraca iskoristila je priliku da uskoči na njihovo mjesto.” – piše autor ovog teksta. Ti “mladi honorarci” su i po 10 godina u Večernjem listu, rade jednako, ako ne i više od stalno zaposlenih, a nemaju niti jedno pravo koje imaju “stariji stalnozaposleni”. Tako ih nije ni štitio ugovor o radu, jer ga nemaju, da bi štrajkali. I tko je pitao “mlade honorarce” kako je bilo njima za vrijeme štrajka? Ljuti na upravu jer nemaju stalni posao nakon svih godina tamo, stalno zaposlene kolege koje štrajkaju ih pljuju po medijima kao da su im oni glavni krivci za njihove probleme, a uz to moraju puniti novinu bez 50 ljudi kao da nitko ne štrajka. Gade mi se svi veliki stari novinari koji niti na sekundu ne žele razmisliti kako je “mladim honorarcima” koji vjerojatno nikada neće dočekati stalni posao i sve čari mirnijeg života koje dolaze s time

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Milica
    #3 Milica 12 listopada, 2011, 13:18

    Jedian briga Filiću je to što u Novom Zagrebu, kamo je preseljen Večernjak, nema parkirališta. Ko da ih je bilo dok su bili u Slavonskoj. Tko pita ostale radnike koji rade po raznim firmama, bilo privatnim bilo državnim, gdje će parkirati i kako će doći na posao. Dok god radite i primate plaću stvar je super. Jedini je problem što su Večernjakovci jakooo dugooo malo radili, a punooo primali. Ne može firma ostvarivati gubitke a radnici dobivati hrpu love (to se odnosi i na upravu, naravno). Večernjakovi novianri ko da žive u nekoms voms vijetu. Nisu ni svjesni kako im je super. Ako su takve zvijezde nek idu u EPH, pa nek vide kako se tamo radi i dobiva plaća.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Melita
    #4 Melita 10 listopada, 2011, 21:15

    Večernji list je za Styriju zlatna koka, zato su se toliko jagmili za njom. Sad je ta kokoš to kraja očerupana. Na kojoj su ono adresi Večernjakovci preseljeni. Baš me zanima što će se dogoditi kad Styrija i Trupčević sve rasprodaju. Može li im itko stati na put?

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Ante Matić
    #5 Ante Matić 10 listopada, 2011, 05:05

    Kad je Ivkošić bio liberal i pisao protiv Tuđmana, puklo je u stranci i otišao je Paragi.Od Parage otkupila ga je Savka prije jednih izbora. Od Savke kupio ga je Tuđman, protiv kojeg je prije izbora pisao grozomorne tekstove. Kad je umro Tuđman, njegov kupac i zaštitnik i kad je vrag odnio šalu prodao se Austrijancima. Posrednik i jamac te prodaje i kupovine bila je njegova prijateljica Ružica Cigler. Ona mu je dala prostor za kolumnu i da piše za one koji su kulpili i nju i njega, naravno za plaćurinu i sigunost.Ivkošić je tipičan primjer hrvatskih prodanih duša, junaka pretvorbenjaka! Zašto bi on “gorostas” hrvatskog nevinarstva išao u štrajk za prava tamo nekih novarčića, kad je njemu dobro, trbušine pune i šije debele i jebe se njemu za čitav hrvatski svijet, bitno je da je njemu dobro, da ima sigunost, plaćurinu i da se povremeno pojavljuje na televiziji s nekolicinom komunističkih kretena kao što je i on sam i da blebetaju i dijele lekcije strpljivom hrvatskom narodu…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code