JOŠ JEDAN  BESMISLEN SKUP

JOŠ JEDAN BESMISLEN SKUP

28. studeni, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

2d1561c89a0c3c908d46381417c27d9b w500 h281

Postmedijske i izvaninstitucijske umjetničke prakse

Napisao: Ivan Raos

Postmedijske i izvaninstitucijske umjetničke prakse od 1960-ih godina nadalje zapravo su naziv  znanstvenostručnog skupa koji  se održavau dvorani Müller Kina Europa, 28. i 29. studenoga 2014. godine, a organizatori su Sandra Križić Roban s Instituta za povijest umjetnosti i Leonida Kovač s Akademije likovnih umjetnosti Zagreb.

SPECIJALIZIRANI ZA NIŠTA

Zapravo može li se dijalogom u digitaliziranoj ovodobnici makar i uz suradnju tzv. „stručnjaka“ za sve i svačeg (svaštare), specijalizirane za Ništa, doznati bar izvidno i spoznajno značajne Postmedijske i izvaninstitucijske umjetničke prakse od 1960-ih godina nadalje sa sudionicima skupa koji su profesijski ograničeni djelatnici iz raznih institucija i, uglavnom usmjereni na kulturu i/ili izvan njih (znanstveni instituti, visoko školstvo – izobrazba, umjetničke akademije, muzejska i galerijska djelatnost, NGO, nezavisni kustosi i istraživači, umjetnici, kritičari), koji bi eventualno svojom kompeticijom kao ugledni pojedinaci iz relevantnih „kuća znanja“ mogli argumentirano iznjeti ozbiljena istraživanja koja su proveli u Srednoj Europi. Naravno pri tomu bi nam trebali predočiti sudionici svoje znanstvene radove u kojima su stekli potrebna iskustva i znanja kako bi o ovoj temi uopće mogli donekle ozbiljeno raspravljati. Sudionici i predavači su: Ryszard Wasko, Reinhard Braun, Dalibor Martinis, Krešimir Purgar, Liesbeth Decan, Katarzyna Kozyra, Ivana Keser Battista, Fabio Cavallucci, Bojan Mucko, Falk Messerschmidt, Igor Španjol i Tanja Vrvilo.

TEMATSKI ZASTARJELO

Ipak naziv skupa tematski je uvelike zastario pa je i upitna njegova i etičnost – jer kao takav niti nam malo ne daje a niti nas ne uvodia kamo li da nas povezuje sa sadanjim internetiziranim i digitaliziranim svijetom i znanošću. Živimo u dinamičnoj ovodobnici digitaliziranog i spoznajnog svijeta, koji je zaista naša jedina sadašnjost i, iz kojeg se (pa i jednu temu iz ne-davnog razdoblja) propitujemo zbiljski i znanstvenim argumentima.

Zapravo kakva je pozadina ovog uopće skupa i koliko je upće istražena tema o kojoj će se govoriti na skupu? Što je uopće donio  ovoj skup? Međutim pitanje je kakve će spoznaje, činjenice, pa i rezultate sudionici skupa podkrijepljene predočiti javnosti? Koliko je teorijski tumačena i objašnjena ova osjetljiva tema, bilo u Srednoj Europi ili uopće u svijetu, o kojoj govori skup u Hrvatskoj? Čini nam se da na skupu sudjeluju uglavnom ne baš upućeni u temu.

Ipak do kakvih su činjenica došli i kojim su ih putom prikupili i kako će ih predočiti kad već tako zaista naveliko javno govore možda će bar štogod „pametnog“ kazati o značenju postmedijske umjetničke pojave koje su obilježile polovicu stoljeća u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi.

Znanstvenostručni skup „Postmedijske i izvaninstitucionalne umjetničke prakse od 60-ih godina nadalje“ organizatori se uvelike pozivaju na priče „o svojevrsnoj međunarodnoj platformi znanja“. Ipak ukazujemo im kako takva razina (platforma) jedva da i postoji,  a zaista nismo sigrni da je baš njima sudionicima bar malo i razumljiva. Zato su bez argumenta (čini nam se i bez smisla), makar se skup održava u suradnji dviju vrlo uglednih hrvatskih viskoškolskih ustanova izobrazbe i znajna Akademije likovnih umjetnosti i Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba.

Iako su organizatori ipak dolje kazali o čemu će se na skupu govoriti to nam jasno ukazuje na zastarjelost ovog raspravljanja. Iako kažu da im je nakana projekta istražiti utjecaj institucija na umjetničke fenomene u prvim poslijeratnim desetljećima, i njihovu uvjetovanost političkim i društvenim okolnostima. Izvaninstitucijske nezavisne umjetničke prakse (samoinicirani projekti, performansi, akcije umjetnika, događanja u privatnim prostorima) razmotrit će se izvan uobičajene modernističke (redukcionističke) logike, a osobito zanimanje udjeljuje se medijima čiji identiteti nisu fiksirani u dobu, već su podložni promjenama značenja i tumačenja.
BESMISLICE I PAROLE

Razdoblje postojanja Berlinskog zida, koji je podignut 1961. i srušen 1989., označava bitnu dionicu hladnoratovskog perioda u podjeljenoj Europi. U odnosu na to razdoblje namjerava se razmotriti na koji su način umjetničke prakse nastajale i trajale iza tzv. željezne zavjese, koje su im specifičnosti i zajednička mjesta koja dijele s eksperimentnim umjetničkim praksama Zapada. Razmotrit će se postojeći kontakti između umjetnika i teoretičara Istoka i Zapada.

Sve u svemu koliko besmislica i kojekvih li će parola  doprijeti do javnosti – zaista ne znamo i koliko?! Međutim ipak prenjet ćemo tek tako (reda radi – koju floskulu!), kako bi skup trebao u ovodobnici omogućiti mladeži „da inovativno djeluju u području jezika sposobnog za stvaranje novih pojmova i novih oblika komunikacije“. Pri  tomu još kažu da je znanstvenostručni skup u potpunosti posvećen bitnoj europskoj kulturnoj dimenziji; uz istodobno očuvanje posebnosti različitih sredina, izlaganjima i panel-drazgovorima želi se pridonijeti promociji zajedničkog umjetničkog, kulturalnog i inovativno-stvaralačkog okvira. Na taj način zalažu se za novu publiku (uz naglasak na izobrazbu mlađih generacija) kojoj se sadržaji prenose na inovativan i stimulativan način kroz niz radionica i izravnih susreta s akterima umjetničke scene. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.