JEZOVITE NOĆI KOD PRIJEDORA

JEZOVITE NOĆI KOD PRIJEDORA

20. rujan, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

jame hrastova glavica

Zločini nad Hrvatima i Bošnjacima u posljednja dva rata

Napisao: Josip Frković

Prošlotjedna vijest o tome da je nedaleko Prijedora na lokalitetu rudnika Tomašice pronađena jedna od najmasovnijih grobnica u BiH s više stotina hrvatsko-muslimanskih žrtava četništva i velikosrpske okupacije toga dijela susjedne države u ratnom rasapu druge Jugoslavije, od 1992. do 1995. godine. To otkriće uz pomoć bivšeg pripadnika postrojbi srpskoga entiteta – čiji čelnik Milorad Dodik rado glumi suverena, prijeteći svako malo odcijepljenjem od BiH – podsjetila je preživjele svjedoke tih zbivanja i potomke stradalih na tragične događaje u kojima su za Drugoga svjetskoga rata od iste zločinačke ruke pola stoljeća ranije umoreni njihovi preci. Šef područnoga ureda Instituta za nestale osobe Mujo Begić drži da je na spomenutom lokalitetu Tomašice pokopano najviše civila i logoraša, čija su tijela usmrćena negdje drugdje, te da su prenesena i na rudokopu bila prikrivena visokim nanosima kamena i zemlje. Uglavnom, tijekom zadnjega desetljeća, ova je masovna grobnica najveća na području Bosanske krajine. Nova je grobnica, u svakom slučaju, otvorila nove rane Hrvata katolika i Bošnjaka muslimana, žrtava pohoda četničkih skupina. O programskim zadaćama osvajanja tuđih teritorija pljačkom, paležom, ognjem i mačem, od martoloških pljačkaških pohoda vlaških kokošara iza turskih osvajačkih repova na bosanskoj i lijevoj hrvatskoj obali Une početkom 16. stoljeća, ta je ideologija ustrajavala na lažima i krivotvorinama. I dok su hrvatske i muslimanske žrtve ustrajno prešućivane, srpske se nekritički uvećavaju (suprotno tome, broj ubijenih muslimana u Srebrenici 1995., nakon početnoga srpskoga negiranja genocida, već se u javnosti postupno nastoji smanjiti). Uostalom, broj srpskih jasenovačkih žrtava, zbog ustrajne laži “nebeskoga naroda“, tako je sramotno uvećan na 700.000 i kao takav svijetu prikazivan kao posljedica hrvatske genocidnosti. Srbima su takve krivotvorine služile i za ishođenje većih ratnih odšteta i reparacija. Što tek reći o najnovijim paušalnim tvrdnjama da 200.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti nakon „Oluje“ – ako je 250.000 iza vojnoga poraza fantomske sao krajine godine 1995. izbjeglo u Srbiju, BiH i Crnu Goru – „trpi nepravde trenutnoga nedemokratskoga režima Republike Hrvatske, dok je pola milijuna poratnih izbjeglica izvan teritorija te nove države“ (?). Protuhrvatstvo je odavno postalo dogmom srbokomunističke vlasti, ističe 1991. u „Sivoj knjizi“ Ivan Gabelica, potpisnik predgovora reprintiranom izdanju „Odmetničkih zvjerstava i pustošenja u NDH u prvim mjesecima života hrvatske narodne države“(i na teritoriju BiH).

ZLOČINI POČINJENI PRIJE OSNIVANJA NDH

Ovaj potresan dokument o zločinima četnika i (kasnijih) komunista, naručilo je na temelju dokaznoga gradiva Ministarstvo vanjskih poslova NDH. Dokazno gradivo sastavio je savjetnik ministarstva Matija Kovačić. U nakladi Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda, tiskan je u Hrvatskoj državnoj tiskari. Najteže zločine nad katolicima i muslimanima (politički Hrvati – nap. a.) iz razdoblja prvih 14 godina NDH, navodeći poimenično žrtve pokolja, utvrđivalo je posebno medicinsko-sudsko ili povjerenstvo upravne vlasti, očevidom ili saslušavanjem svjedoka. Kako je razdoblje iza raspada velikosrpske kraljevine Jugoslavije bilo vrijeme ratnoga kaosa, u kojem su razvojačeni pripadnici razbijene vojske – najprije s kokardama na šajkačama i šubarama, mnogo kasnije, prošavši proces boljševizacije, i s petokrakim zvijezdama – sijali strah i smrt, vrijedno je naglasiti kako se zločini po okrutnosti ne razlikuju. I pravoslavni četnici i partizani podjednako su brutalno istrebljivali Hrvate katolike i vjernike muslimanske vjeroispovijesti. Čak i u vrijeme dok još nije bilo NDH, ni njene ustaške i domobranske vojske, koje kao navodni izgovor za odmazde nerijetko spominju potomci Vlaha. Gabelica s pravom podsjeća na srbijanske ministre Milivoja Blaznavca i Stojana Protića koji zagovaraju fizičko istrebljenje muslimanskoga i katoličkoga pučanstva. Iste ideje pronose javnošću „Srpski književni glasnik“ iz Beograda i zagrebački „Srbobran“. Ali, vratimo se krvavim zbivanjima u Prijedoru i okolici. Nakon masovnoga terora i nasilja bandi koje su se nazivale partizanima, već 1942. godine broj ubijenih Hrvata procijenjen je na četiri stotine. U Prijedor su zločinci, kažu izvori ustaške vlasti, ušli 15. na 16. svibnja, a samo tijekom tri tjedna izvršen je, uz užasne primjere divljaštva, najteži pokolj Hrvata. U 16-satnom napadu, poslije uništavanja stotinjak domova i ostale imovine, smrtno je stradalo 229 Hrvata. Prema svjedočenjima Hrvata i zarobljenih četnika/partizana pred sudskim i medicinskim povjerenstvom iz Zagreba, smaknuća su se redovito – za partizanske strahovlade od 16. svibnja 10. lipnja 1942. – provodila noću i izvan grada, odnosno u Kozari, selu Božićima, Pašincu, kod Čirkin polja i u drugim mjestima. Nošeni najgorim nagonima primitivaca, prijedorski su četnici Hrvate i muslimane podvrgavali mučenjima, čupajući im nokte, zabijajući čavle u tabane, parajući trbuhe, vadeći srca, lomeći rebra, te pucajući u tijela nesretnika tzv. dum-dum mecima.

 PARTIZANKA CIKOTA

Među partizanskim zločincima isticali su se Boško Šiljegović, Sveto Marjanović, Mira Cikota, Mile Rajlić, Proko Kovrlija, Stevan Trtica i još neki. Članovi državnog medicinskoga povjerenstva obavili su ekshumaciju žrtava iz četiriju grobova u Pašincima, u kojima su pronađena tijela katoličkih i muslimanskih mučenika. Zapisnik od 28. srpnja 1942. s ekshumacije potresno je svjedočanstvo o stradanjima nedužnih ljudi. „Tijela su pobacana u grabu bez ikakva reda u raznim položajima. Neka su bila vezana žicom, a jedan nesretnik i lancem…“, konstatirali su savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Matija Kovačić, sudac dr. Maksimilijan Stepinac i perovođa Dragan Katičić, novinar iz Zagreba. U prvoj jami pronađeno je 15 leševa. Među ostalima, to su tijela Nazifa Mršića, Ahmeda Gugića, Jure Jurića, Muje Fazlića, Asima Rešića, Olge Ljubičić, Juliške Pavlešić, Joze Dimića i Franje Petrinovića. U drugoj grobnici nađeni su masakrirani Zaim Pašić, Ahmed i Rizo Kapetanović, Rudolf Čadek, Zahid Hodžić, Ivan Knežević i Ante Krvavica. O krvavim događajima tijekom nepunih mjesec dana svjedočili su zapovjednik prijedorskoga redarstva Hakija Jusufagić i zarobljena komunistička čelnica i partizanka Mira Cikota (njeno ime nosila je tvornica kandita – op.a,). Cikota je izjavila da ju je dalji rođak Boško Šiljegović pozvao da sudjeluje u „suđenju“ prijedorskim Hrvatima u Božićima, da o svakom od unaprijed osuđenih na smrt da svoj sud. Prema njenu kazivanju, tijekom tri dana u Božićima je ubijeno stotinjak katolika Hrvata i muslimana. Pojedinosti o mrcvarenjima, naravno, Mira Cikota „nije znala“, iako je jednoj Hrvatici kazala: „Treba ubiti svako hrvatsko dijete u kolijevci!“. Saslušavani su i Mićo i Jela Rodić, Uroš Timarac, zarobljena partizanka Mara Došen, te Alija Jahić, koji je trenutke likvidacija nazvao jezovitim noćima kod Prijedora. Osamnaestoga kolovoza 1941. zauzeli su četnici-komunisti i Srebrenicu. Od četiri tisuće pripadnika te bande pristigle preko Drine iz Srbije, tisuću ih je bilo naoružano, precizira „Siva knjiga“. Uspostavivši vlast u Srebrenici, komandantom je postao učitelj Tošić, pričuvni poručnik kraljevske vojske. Uslijedila su masovna silovanja muslimanskih djevojaka i pljačka muslimanskih trgovina. Četnici su pri tom ubili deset muslimana. Rajko Čelonja iz Birča (kotar Vlasenica) i njegovih 400 četnika ubili su početkom 1942. godine 25 muslimana. Tragična bilanca četničke vlasti u Srebrenici bila je smrt preko tisuću ljudi, čija su posljednja počivališta posvud razbacana u šumama oko grada. Zbog objektivne povijesne istine, ustaški je režim NDH od 1941. do 1945. vrlo često brutalno odgovarao na zločine iz mržnje četničkih desperadosa. Pri tome ne treba zaboraviti ni mirnodopski teror srbijanskih rojalista đenerala Draže Mihailovića za SHS-a i kraljevine Jugoslavije na tlu Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 1918. do 1941. godine. T

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Nido
    #1 Nido 8 svibanj, 2019, 12:45

    Radeci u Austriji,pronasao sam originalne novine iz pomenutog zlocina nad muslimanima i hrvatima u periodu 16.5.1942-10 .6.1945 Koje detaljno opisuju Taj maskar od strane partizana.To je moj rodni grad ,koji je i nakon 50 godina dozivio istu sudbinu u maju 1992.od istih srbo -cetnickih potomaka.U tim novinama opisan je u detalje pokolj u Prijedoru ,koji s zabiljezili Njemacki oficiri,jer es radio o civilima a ne o vojnim casnicima!

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Vuka
      Vuka 16 rujan, 2019, 17:09

      NIDO, Gdje se mogu vidjeti te novine? Da li su prevedene na hrvatski ili engleski? To bi svijet trebao znati!

      Odgovorite na ovaj komentar
  2. Dan
    #2 Dan 1 rujan, 2018, 10:09

    Hahahah pa ovako izvrtanje istorije nije jos zabiljezeno nigdje na svijetu.NDH ispade pravedna zemlja koja je samo branila svoj narod…Pa cak i Njemci su se grozili ustaskih zlocina i nisu mogli vjerovati o kakvim divljacima se radi.Mira Cikota je heroj,a vi i vasa braca po zlocinima,cetnici ste izgubili 1941,pokreti vam jacaju opet ali nema veze izgubit cete opet.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Vuka
      Vuka 16 rujan, 2019, 17:11

      DAN, neznam da li ste svjesni da ste upravo upotrebili srpsku formulu izokretanja istine u njezinu suprotnost, svijetu već dobro poznatu.

      Odgovorite na ovaj komentar
  3. Klarens
    #3 Klarens 22 rujan, 2013, 23:59

    LIBED u rikverc

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Klarens
    #4 Klarens 22 rujan, 2013, 23:58

    Vidi , vidi
    I za par blagih prdezha
    U evropejskoj selendri pod kontrolom KPJ
    Sitnozubce trefi
    CENZURA
    I to za rijech DEBIL ????
    Tuga i jad !

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Klarens
    #5 Klarens 22 rujan, 2013, 23:54

    1945 cjelokupna papirologija NDH
    Odnijeta je u SVRBIJU
    Ne samo da se ustanove zlochini kvislinshkog rezhima NDH
    Nego da se izbrishu tragovi Srpskih !!!
    Kraljevina Jugoslavija se raspala po planu
    Srbi su zadrzhali oruzhje i chekali su prikladan momenat
    DOBRO naoruzhani !
    Policijski aparat u Zagrebu ostao je SRPSKI !
    Samo netko neshkolovan , zao ili totalni debil
    Mogao si je priushtiti tako shto
    Ljudi moji , to vam je dokumentirano!
    I gle chuda
    1991
    Dakle 50 godina kasnije
    Poshto glupani ponavljaju gradivo
    CJELOKUPNI REPRESIVNI APARAT
    Preuzima vlast u SITNOZUBIJI
    A za vrhovnika nam stizhe na prijevaru postavljeni poglavica
    KRIVOUSTI
    I sad se nakon 22 godine svi chudom chude
    GDJE SMO ? i SHTO SMO ?

    Odgovorite na ovaj komentar
    • Vuka
      Vuka 16 rujan, 2019, 17:15

      Eh, dragi moj Klarens, ima nas puno koji znamo i gdje smo i što smo.
      I tužni smo, žalosni.
      Ali SPREMNI OBRANITI SE!

      Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.