JE LI SE ZVONKO BUŠIĆ DOISTA UBIO?

JE LI SE ZVONKO BUŠIĆ DOISTA UBIO?

30. listopada, 2013.

y177760830450292
Slična “samoubojstva” u njemačkim zatvorima činili su pripadnici RAF-a

Napisao: Neven Lovrić

Neko vrijeme sam radio za kladionicu – kao programer i sistemski inženjer u službi tehnike. Kladionica djeluje na taj način kako program podpomognut preciznom kalibracijom keficijenta od strane djelatnika koji se nazivaju “tečajniki” (“tečajnici”) određuju koeficijent i kladionica – u stvari – svojom programsko-tečajničkom procjenom igra protiv igrača, makar igrači nemaju jasnu predodžbu o tome iz kojih razloga su – u stvari – u prosjeku u minusu. Kada ne bi bilo tako, kladionica bi propala a mjesečno je najam prostora i plaće više stotina zaposlenika gutale nekoliko milijuna kuna (HRK). Osobno nisam radio na programu izračuna koeficijenta ali znam kako djeluje (funkcionira). Tečajniki (tečajnici) praktički nikad ne mijenjaju koeficijent u neki bitno različit od onoga kojega je izračunao program. Činjenica kako kladionica u financijski ispodpolovičnom postotku gubi ne znači kako su procjene krive. Naime, npr. u nogometu utakmica stvarno može završiti skoro bilo kako, neovisno o općem omjeru snaga dviju ekipa. Sportsko klađenje – u stvari – je prvenstveno igra na pamet pa tek onda na sreću – npr. ako vjetar malo zapuše pa odnese loptu itd. – ali ne po pojedinačnoj utakmici. Dajem programerski – ali ne i programski, jer nisam ništa pustio kroz ikakav program ali je takvo što moguće napraviti – koeficijent od oko 8 na to kako se Zvonko Bušić nije ubio sam, s obzirom kako je vjerojatnost samoubojstva u trenutku kada građanstvo baš počinje shvaćati zbilju i vremenska korelacija samoubojstva sa slučajem odbijanja izručenja Josipa Perkovića već od oka matematički malo vjerojatna – što sam primijetio odmah ali sam određeni zaključak donio tek sad, nakon povremenog svjesnog ili nesvjesnog osvrta na događaje u mome životu i slične događaje u životima osoba sa sličnim rodbinskim vezama ili/i osoba koje imaju određeno potičko djelovanje. To vam je kao kada se neka utakmica odigra statistički nevjerojatno a kladioničari smatraju kako je namještena pa se na kraju ustanovi kako je upravo to i slučaj.

PSIHOLOŠKI PROFIL ZVONKA BUŠIĆA

Psihološki gledajući, Zvonko Bušić bi puno prije započeo oružanu pobunu protiv nje nego počinio samoubojstvo. Možda je – u stvari – ono prvo ili drugo i pripremao, prvo razgovorom utvrđujući stav npr. generala Hrvatske vojske (HV-a) s kojim je dan prije razgovarao na Udbinama a što ne bi promaklo Sigurnosno-obavještajnoj agenciji (SOA-i) i sl. Valja uzeti u obzir kako je i prvu “akciju” pripremao u sjeni. Sumnjam kako bi netko nakon toliko godina – političkoga-nepolitičkoga – zatvora počinio samoubojstvo u tišini svoga doma. Ako bi takvo što učinio, to bi se vjerojatno dogodilo vrlo javno, uz predhodni govor pred mnoštvom jer u suprotnom nema svrhe njegovome cilju. Ekstrovertne osobe najčešće ne vrše samoubojstvo u tišini a ako ga već vrše, onda se najčešće radi u slučaju neke sramote a baš ne vidim koja bi to u njegovome slučaju bila jer američki policajac na poligonu za uništavanje eksploziva nije smrtonosno ozlijeđen nekim propustom Zvonka Bušića – bomba je bila upravo onakva kakvu je naveo policiji – već propustom nadređenoga policajca – a za što je njegova supruga tužila policiju i dobila odštetu. U tom smislu, moguće je napraviti uvid u Bushido, kodeks Uskoka i sl. Baš ne vidim kako se Zvonko Bušić neprijatelja bojao a takve u današnjoj Republici Hrvatskoj barem ne bi trebalo biti teško naći. Trebalo bi napraviti uvid u statistiku samoubojstava političkih zatvorenika a kojima nije prijetilo neposredno izvršenje smaknuća kako bi se utvrdila statistička vjerojatnost odnosno statistička nevjerojatnost takvoga događaja.
Valja imati na umu kako je njega bilo praktički nemoguće zatvoriti u npr. Remetinec ili/i odpremiti na psihijatriju bez javnih nemira protiv režima pa je “samoubojstvo” bilo najbolji način njegova smaknuća a ujedno i prokazivanja kao mentalno nestabilne osobe – dvije muhe jednim udarcem – nevezano uz to je li upravo to učinjeno ili ne.

ČOVJEK KOJI MIJENJA SVIJET

Platonovu pećinu stvaraju ljudi odnosno vjerovanja Platonove pećine uvjetuje nekolicina, stoga takvo samoubojstvo ne bi imalo smisla ako je problem u Platonovoj pećini. Zvonko Bušić je bio čovjek koji djeluje aktivno i mijenja svijet a ne čovjek koji ga pasivno trpi. Samoubojstvo spada u pasivno trpljenje, pomirbu sa stanjem stvari. Bi li se on pomirio sa stanjem stvari? — Ne bih baš rekao.
Napomenuo bih kako su slična “samoubojstva” počinili i pripadnici Rote Armee Faktiona (RAF-a), neke od kojih je Služba državne sigurnosti (SDS-a) iz Zagreba itd. istjerala ili/i izručila Saveznoj republiki Njemačkoj (SRNj), od kojih “su si” neki pucali u čelo, na pištolju koristeći prigušivač koji je onda ispario, neki “si 4 zabili” nož u srce itd., kakvošto nije uspijevalo niti Japancima koji bi na neke alternativne načine izvršili Seppuku a sve to u zatvonu u kojemu je bilo praktički nemoguće doći do pištolja, noža ili sl. Tu je Andrija Hebrang koji se je “objesio” na “radijator” u zatvoru koji radijatore niti nije imao. Razni oblici iste fore su već poznati. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. gustirna
    #1 gustirna 31 listopada, 2013, 21:00

    udbasi se zgrazaju na svaku pomisao da se taj scenaraij mogao dogoditi.nemoguce,fuj,fuj kaze udbokomunjara.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Druid
    #2 Druid 30 listopada, 2013, 17:30

    Ako želiš dobre promjene u svijetu – prvo ih provedi u svom narodu. Ako želiš dobre promjene u svom narodu – prvo ih provedi u svojoj obitelji. Ako zeliš dobre promjene u svojoj obitelji – prvo ih provedi u samom-SEBI.

    Zvonko Bušić, očito je uporno nastojao obrnuto … prvo mijenjati svijet oko sebe a sebe nikako, … ta nemoguća “misija” i, pri tome, akumulirana (sve teža) frustracija dovela ga je do suicida.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Joza
    #3 Joza 30 listopada, 2013, 11:04

    De mortibus bene dicendi. Umjesto tog civiliziranog odnosa prema mrtvima, afabulatori koji se poziva na ‘naucni pogled na svijet’.- kaljaju usponmenu na ljude koji su prekasno shvatili da su bili upregnuti u kriva kola i ostavljeni na cjedilu. Plan skretanja TWA u rujnu 1976 zametnuo se je u glavi Franje Tudjmana kao diverzija uperena protiv interesa Zapada, a u korist Sovjetske Hrvatske. Zvonko je bio Luburicevac, kao i Susak, i sva kamarila Hercegovaca koje je Tudjman probrao da mu posluze kao saveznici na desnici koji s ljuevicarima iz Partizanskog pokreta – osvetnicki odbacuju amaricku pomoc Jugoslaviji i idu pravcem Luburica i Branka Jelica . Propast te ideje i ostvarenje Europske Hrvatske obeznacila je u svijesti Zvonke Busica sav njegov zivot i on je sebe afirmirao samoponistenjem svog pogresnog zivotnog puta na koji je bio zaveden.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code