JE LI PITANJE ĆIRILICE NAJVAŽNIJE SRBIMA U HRVATSKOJ?

JE LI PITANJE ĆIRILICE NAJVAŽNIJE SRBIMA U HRVATSKOJ?

12. siječnja, 2016.

index
Da je to stvarno istina u Beogradu ne bi ni jedan natpis bio na latinici. Ma vjerujte mi, ni pola njih u Hrvatskoj više ni ne piše ćirilicom. A kako ćirilično pismo izgleda mogli ste vidjet za vrijeme Domovinskog rata i to na svim mogućim zidovima u okupiranim područjima iz napisa: “Ово је Србија”

Napisao: Zoran Čapalija Čaplja

Uoči proslave pravoslavnog Božića Srpsko narodno viječe pod vodstvom gospodina Milorada Pupovca organiziralo je svečani domjenak u prostorijama novinarskog društva u Zagrebu. Domjenku su između ostalih bili nazočni izaslanik predsjednice Domagoj Juričić, mandatar Tihomir Orešković, izaslanik predsjednika Sabora Jasen Mesić, bivši predsjednik Stjepan Mesić, bivši predsjednik Sabora Josip Leko, bivši premijer Zoran Milanović, bivša premijerka Jadranka Kosor, Miro Kovač kao Izaslanik HDZ-a i predsjednika stranke Tomislava Karamarka, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i „naš poznati umjetnik“ Siniša Labrović, ispred pravoslavne crkve Zagrebačko-Ljubljanski metropolit Porfirije Perić. Uzvanike je pri dolasku na domjenak čekalo ne malo iznenađenje. Po podu dvorane bile su razbijene dvojezične ploče s izrekama poznatih književnika i pjesnika (Arsena Dedića, Ive Andrića, Grigora Viteza, Sime Mraovića, Danila Kiša, …) kao svojevrsni performans Siniše Labrovića. Ne, to nije bio prijateljski poziv na proslavu Božića. To nije bila vjernička proslava. Bila je to još jedna sramotna provokacija ljudi koji brzo zaboravljaju i teško shvaćaju unatoč profesorskim i drugim titulama, a može se reći i govor mržnje koji unosi razdor između dva naroda.
Kako je na ovako sramotni način proslave najvećeg kršćanskog blagdana mogao pristati Zagrebačko-Ljubljanski metropolit Porfirije Preić. Misli li i on poput Milorada Pupovca i Siniše Labrovića kako još jednom treba opaliti nezasluženi šamar Hrvatima. Ne, to nije bio šamar Hrvatima već nogometnim rječnikom rečeno AUTOGOL. Od gospodina Milorada Pupovca drugo nije bilo ni za očekivati. a kako je to stvarno tako možete se uvjeriti ako pokušate naći i jedan jedini govor u kojem je on pohvalio bilo što hrvatsko. Ja se osobno takvog govora ne sjećam.

Ideološko poniženje

Je li pitanje ćirilice u Vukovaru zaista krucijalno pitanje za Srbe u Hrvatskoj. Da je to stvarno istina u Beogradu ne bi ni jedan natpis bio na latinici. Ma vjerujte mi, ni pola njih u Hrvatskoj više ni ne piše ćirilicom. A kako ćirilično pismo izgleda mogli ste vidjet za vrijeme Domovinskog rata i to na svim mogućim zidovima u okupiranim područjima iz napisa: “Ово је Србија”. Uz to je uvijek bio i neizostavni znak 4C (4S). Kroz takvu plansku ideološku paradigmu htjeli su što više poniziti Hrvatski narod. Pravi odgovor nekom velikosrpskom glupanu koji je na zgradi pošte napisao tu istu parolu dodao je neki normalan čovjek. Dopisao je: „Budalo, ovo je pošta“. Ma gospodo, nitko u Hrvatskoj ne mrzi ćirilicu već ono što su četničke horde i jugo-komunistička armada htjeli a njom postići, a to je ideološko poniženje Hrvatskog naroda.
Od kuda li više vade sva ta podmetanja. Izgleda da im povijest nije bila omiljeni predmet. Zaboravljaju kao su u Skupštini Jugoslavije pobili Hrvatsko izaslanstvo, Prvi i Drugi svjetski rat kada su htjeli stvoriti veliku Srbiju na račun teritorija drugih naroda. Kada im to nije uspjelo pomirili su se stvaranjem nove Jugoslavije u kojoj su oni morali imali glavnu riječ. Na njihovu nesreću to narodi ostalih republika nakon teških 40 godina više nisu mogli podnositi. Sjećam se poznanika koji me upitao znam li što je to bratstvo i jedinstvo. Rekao sam mu: „Očito se radi o vicu, ne znam. Reci mi“. Veli on meni: “Bratstvo i jedinstvo ti je kad Jovica niz Ilicu u marici vozi Ivicu“. Eto tako su ljudi u Hrvatskoj poimali to bratstvo i jedinstvo i njihov položaj u vlastitoj Domovini. Kad su ti narodi nakon 40 godišnjeg terora jugoslavenstva i komunizma u želji za slobodom podigli svoj glas, započela je stravična i neljudska agresija Jugo-komunističke vojske i četničkih odreda na ostatak Jugoslavije. Težište je dakako bilo na Republici Hrvatskoj. Sjetite se Borova Sela, Vukovara, Ovčare, Četekovaca, Lovasa, Škabrnje, Gline, Petrinje, i svih drugih mjesta u kojima su počinjena stravična zvjerstva nad nedužnim stanovništvom, ženama, djecom i starcima. Jesu li tada gospodin Pupovac i Labrović pravili performanse kojima bi zaustavili podivljale četničke horde, koje na žalost pripadaju njihovom narodu.

Politički igrokaz

Svi pozvani na proslavu Božića po Julijanskom kalendaru učinili su kardinalnu pogrešku ulaskom u dvoranu u kojoj su po podu bile složene razbijene dvojezične ploče. Tim činom pokazali su nedostatak vjerskog osjećaja i političke mudrosti. Kad su vidjeli ploče na podu trebali su ostati u atriju ispred dvorane i pozvati organizatora skupa te mu priopćiti kako su došli na proslavu Božića, a ne na politički performans. Zbog nespojivosti vjerskog slavlja s političkim performansom morali su svoj ulazak u dvoranu uvjetovati micanjem ploča i dati organizatoru desetak minuta kako bi to mogao učiniti. U slučaju odbijanja organizatora ili ne uklanjanja ploča u zadanom vremenu trebali su jednostavno otići i organizirati konferenciju za tisak kojom bi pojasnili razlog napuštanja proslave. Nažalost to se nije dogodilo.
Čudim se mandataru gospodinu Tihomiru Oreškoviću, gospodinu Domagoju Juričiću kao izaslaniku predsjednice RH, gospodinu ¸Jasenu Mesiću izaslaniku predsjednika Sabora RH i Miri Kovaču kao izaslaniku HDZ-a i predsjednika te stranke na njihovom upadanju u zamku SNV-a, gospodina Milorada Pupovca i „umjetnika“ Siniše Labrovića. Njihova želja za izbjegavanjem skandala ovaj put je bila i vjerski i politički stvarno nepotrebna. Svojim čvrstim stavom morali su pokazati kako nitko nema pravo pretvarati Božićno slavlje u politički igrokaz tim više što on vrijeđa institucije Države. Bilo je uistinu užasno gledati Domagoja Jurčića kako s gospodom Milanovićem i Pupovcem spaja komade ploča. Mislim gospodine Juričiću da ne postoji isprika koju bi hrvatski narod mogao prihvatiti za ovaj Vaš nepromišljeni čin.
Pitam se kako bi organizatori ovog skandala reagirali da su bili pozvani na Božićno slavlje na kojem bi po podu, a prema njihovom obrascu, bile složene slike granatiranjem razorenih hrvatskih gradova i stradalih civila – djece, žena i staraca. Jasno, to je samo retoričko pitanje jer Hrvati nešto takvo nikada ne bi učinili. Zato bi bilo dobro da gospodin Pupovac preispita svoje poimanje vjere i njegov stav prema Hrvatskom narodu. Uvjeren sam da njegove stavove ne dijeli većina Srba koji žive u Hrvatskoj i da ih je sram skandala koji je učinio. Dosta im je širenja mržnje i razdora koji upravo njima najviše šteti.T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Stipe
    #1 Stipe 15 siječnja, 2016, 02:55

    Ne ćirilici u Hrvatskoj!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 12 siječnja, 2016, 21:06

    ‘CIRILICA’ NIJE SRPSKO PISMO!

    Konfuzija oko naziva i povijesti jezika na nasem europskom jugo-istoku, kod ‘naucnih radnika’ postoji i dalje, uza sve dokaze da to nije tocno. Panslavizam su izmislili germanski strateski hokuspokusari i silom zakona ga nametnuli nama, ilirskim potomcima. Kod nas i dalje sve diktira tzv. ‘Becka skola’.

    NO, kod nas je krscanstvo postojalo od vremena apostola, ali o tome se kod njih nista niti ne spominje. Ipak priznaju da je ‘Listina bana Kulina’ najstariji dokumenat kod ‘juznih Slavena’, pisan na bosanskom jeziku i na pismu ilirica (tek u 15. nazvana cirilica i to u Kijevu).

    Sta kazu FRANCUZI? L’un des documents les plus anciens écrits dans la langue des Slaves du Sud est un accord commercial entre la Bosnie et Dubrovnik, datant de 1189, écrit par le prince régnant de Bosnie, le ban Kulin. C’est considéré comme la charte de l’existence étatique de la Bosnie et, en même temps, comme la première attestation documentaire de la langue bosnienne.

    Une autre mention du bosnien se trouve dans l’ouvrage Histoire des langues écrites du voyageur byzantin Constantin Philosophe, de 1300.

    Dakle, priznaju da je bosanski jezik bio, prije turskog osvajanja Carigrada, poznat i u Carigradu, a i u arapskom svijetu, itd. Carigradski putopisac Konstantin Filozof, godine 1300 (u vrijeme vladavine bribirskih knezova Subica!) naziva jezik Bosne – bosanski jezik! U Carigradu, dakle, bosanski jezik nije bio smatran nekim ‘slavenskim’ jezikom, nego li pod pravim nazivom – bosanski jezik. Bosanski nije isto sto i ‘slavenski’. I u Carigradu! Bar u Carigradu, gdje su Iliri utemeljili 425- god prvo Sveuciliste u Europi!, znanost je bila u skladu s povijescu.

    Grcki pisac ‘Povijesti Turske’, Halkokondiles (*1423 – +1490), u toj svojoj knjizi tvrdi: ‘ Zapadno od Drine zive Iliri, koje neki nazivaju i Bosancima”. Pa dodaje, da nad njima vlada ‘ilirski kralj Tomas’ (v. Laonici Chalcocondylae, “De rebus Turcicis”, Lib.X.s.531)…

    Prema srbijanskim provokatorima, srbijanska kultura se sastoji od pokrdenih tudjih vrjednosti kojima je zanijekano podrijetlo. Vidi vrazjeg posla!

    Citava povijest te ‘Crkve’, koja se u ‘Dusanovu Zakoniku’ nigdje ne naziva ‘srpska pravoslavna crkva’ je jedna velika smutnja i na politickom i na vjerskom planu. O tome je beogradski ‘NIN’ objavio slijedece misljenje (pod naslovom ‘Ideal Ante Pavelica’:

    Dakle, u sv.Evadjelju nigdje nema ni traga srpskoj pretenziji da ona u duhu krscanske vjere moze ikoga prisiliti ili ikome zabraniti da vjeruje u Isusa i ponasa se u dugu slobode savjesti, o cemu je toliko puta pisao i apostol Pavao, utemeljitelj Krscanstva u Makedoniji, Ilirikumu i u Dalmaciji.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code