U nedjelju 23. lipnja hrvatska slikarica, pjesnikinja i jedna od stotina milijuna preživjelih žrtava progona komunističkog režima (uz preko stotinu koji su izgubili živote), ili kako bi to rekla jedna takva spodoba „slučajnih incidenata“ pripremila je povodom svog 90 rođendana izložbu slika, ili bolje reći retrospektivu svojih najboljih djela. O pjesnikinji i slikarici Višnji Sever govorio je pjesnik, književnik i likovni i književni kritičar Ante Matić, koji je pročitao za tu prigodu i nekoliko pjesama autorice izložbe i slavljenice. U krugu prijatelja i poštovatelja umjetnosti, ali i demokracije za razliku od onih koji još uvijek štuju diktatora ili diktatore, u opuštenom ozračju svi su se osjećali kao velika obitelj iznimne osobnosti gospođe Sever kojoj je za tu priliku prostor ustupio izložbeni salon za opremu slika Toni Puškarić u Ilici 96.
Višnja Sever je jedna od stotina tisuća hrvatskih muževa i žena koji su prošli kroz komunističke zatvore i logore, te nakon završetka Drugog svjetskog rata 8. svibnja 1945. proganjani i osuđivani. 1946. godine osuđena je na 13 godina robije, nakon pet godina izdržane kazne oslobođena je. Nikada nije mogla dobiti stalni plaćeni posao, a dopušteno joj je da kao vanjski suradnik, bez plaće i radnog staža, surađuje s Institutom povijesti umjetnosti.
Vrijeme je stalo – naslov je zbirke pjesama, ali i poetski izričaj odjeka događajnosti u prošlosti. Što se to dogodilo s mladom djevojkom radi čega joj je život zaustavljen? – Uhićena je, kao i cijela njezina obitelj. Svi su osuđeni. Ali najveći udarac tek dolazi sa smrću njezine mladenačke ljubavi. I nakon niza godina dolazi i Domovinski rat, a nakon njega nada u novi dan i novi život. I vjeru. Sve se to očituju u ovim pjesmama što duboko poniru u duhovni i smisaoni obzor čitatelja.
Za kraj dio govora Ante Matića na ovoj svečanosti slike i pjesme:
Uspomena svijetla cvijeta sjena
Otvori vrata i pogledaj.
U rascvalom vrtu naberi mirisnih uspomena
na cvijeće kojega nestade prije stotine godina.
Tako pjesnik Tagore napisa u svom Vrtu za koji je dobio nobelovu nagradu. Miris je govor cvijeća. Ako je tomu tako,a jest, onda pogledajte cvjetni vrt Višnje Sever, pa ćete osjetiti u raskoši boja i ljepoti krajolik, govor Višnjine srca i duše. Duš procvjetala na Višnjinim platnima. I što duže gledate divotu krajolika i neumrlu ljepotu cvjetova, to u čovjeku izaziva radost življenja u okruženju što nam ga je darovao Bog, to čudo biljnog svijeta, koje Višnja ovjekovječuje na svojim platnima…
Janko Bučar
5 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.