IZAZOVNI I MOĆNI DALIBOR CIKOJEVIĆ U HGZ-u

IZAZOVNI I MOĆNI DALIBOR CIKOJEVIĆ U HGZ-u

18. studeni, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Igor Koruga

Poput francuskog romanopisca Marcela Prousta (1871-1922), koji je u filozofskom i estetskom smislu te u duhu vremena ciljano žudio za životnom esencijom i izgubljenim vremenom, za svojim je glazbenim uspomenama, unutar opsežnog glasovirskog recitala i Ciklusa Pleyel u utorak 15. studenoga u 20 sati u Velikoj dvorani HGZ-a, tragao jedan od najistaknutijih glazbenika i intelektualaca svoje generacije, danas uvaženi pijanist i književnik te redovni profesor i dekan Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Dalibor Cikojević (1965). Proustovski, uz zamišljeni sukus Petit Madelaine kolačića i lipovog čaja, Cikojević se pred publikom, usmeno i glazbeno, prisjetio neizbrisivih životnih trenutaka vezanih uz profesoricu glasovira Jelku Bakašun, pedagoginju dakle, s kojom je prošao cjelovito osnovno i srednje glazbeno obrazovanje.

Sljedba dječjih obećanja

Životno inspiriran rečenicom jednog od najznačajnijih njemačkih romantičarskih liričara, Friedricha Hölderlina (1770-1843), u kojoj se fino sročila misao o ljudskoj sljedbi dječjih obećanja (Der Mensch soll das behalten was das Kind versprochen hat), Cikojević se prisjetio i Svetislava Stančića (1895-1970) kojeg je ponajviše upamtio kao Jelkinog pedagoga te Borisa Papandopula (1906-1991) koji je, recimo, svojih Osam studija za klavir posvetio upravo Svetislavu Stančiću. Osam kratkih skladbi, po zvuku baroknih, folklornih, plesnih i suvremenih, stilski i tehnički zahtjevnih, Cikojević je s namjerom odsvirao na samome kraju recitala, na najbolji mogući način (s obzirom na činjenicu da ih jedino on i svira) kao skupni hommage Papandopulu, Stančiću i Jelki Bakašun.

Prvi susreti

Iz dubljeg vrela sjećanja Cikojević je posegnuo i za prvim susretima vezanim uz Frédérica Chopina (1810-1849), Ludwiga van Beethovena (1770-1827) i Sergeja Rahmanjinova (1873-1943). Tako je Chopinov Nokturno u e-molu, op. 72 (posth.), klasicistički profinjen i odmjeren, a ujedno i romantičarski intiman i lirski, zvučao vrlo izazovno i moćno, sigurno postojanije i čvršće nego nekad, pod rukama desetogodišnjeg splitskog dječarca. U suglasju zadržanog mladenačkog žara i uvježbane majstorske suzdržanosti Cikojević je vrsno protumačio i popularnu Beethovenovu trostavačnu 14. sonatu u cis-molu ¨Quasi una fantasia¨, op. 27, br. 2, poznatu Mjesečinu, odnosno Mjesečevu. Jedinstven Beethovenov glazbeni jezik i pomalo neuobičajen formalni okvir; s delikatnim i polaganim, gotovo hipnotizirajućim prvim stavkom (Adagio sostenuto), kratkim drugim (Allegretto) i trećim (Presto agitato), prepunim melodijskih i dinamičkih kontrasta; ispao je unutar cjeline (i) kao idealan put ka Rahmanjinovu i njegovim orkestralnim Preludijima u D-duru, op. 23, br. 4, i u g-molu, op. 23, br. 5. A baš je njihovim tumačenjem, rečeno je bilo, mladi Cikojević oduševljavao ponajprije svoje pedagoge, a kasnije i prosudbene komisije domaćih i stranih pijanističkih natjecanja.

Umjetnikov izbor

Oduševljena je bila i zagrebačka publika, posebno nakon izvedbe odabranih sedam stavaka iz ciklusa Visions fugitives (Trenutnih vizija) Sergeja Sergejeviča Prokofieva (1891-1953). Izbor je bio umjetnikov, u skladu s količinom invencije, sa suptilnom tonskom gradacijom i s kontrastnim raspoloženjima među kojima je jedno ustupalo mjesto drugom, ponekad posve suprotnom. Prokofjevova zbirka često se u izvedbama susreće upravo tako, selektivno, jednako kao i Bachovi preludiji i fuge iz Prve i Druge knjige Dobro ugođenog klavira (BWV 846-893). Stoga je jedan od moguća dva Preludija u E-duru, bez fuge, kojeg je kada je riječ o Bachovom opusu Cikojević još kao dijete po prvi puta javno izveo, poslužio i kao nužan poklon eminentnoj i razdraganoj domaćoj publici. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.