ISTAMBULSKA KONVENCIJA IZJEDNAČAVA SPOL I ROD

ISTAMBULSKA KONVENCIJA IZJEDNAČAVA SPOL I ROD

26. kolovoz, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

Promijenile bi se društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškarca i žene te stvorili preduvjeti za donošenje zakona kojima se omogućuje homoseksualcima da svoje zajednice registriraju pod imenom “brak”, pa čak i korak dalje, omogućilo bi im se posvajanje djece. Pojmovi „muž“ i „žena“ žele se zamijeniti pojmom „partneri“, kao što se sada nazivaju osobe u isto-spolnoj zajednici. Pojam „roditelj“ trebao bi zamijeniti pojmove „otac“ i „majka“, a djeca bi se zvala „potomci“ a ne više sin i kćer

Napisao: Zoran Čapalija-Čaplja

Posljednjih dana puno se govori o Istambulskoj konvenciji, a stavovi javnosti o konvenciji polarizirani su. Jedni su za ratifikaciju, a drugi su protiv ratifikacije. Upravo ta polarizacija mišljenja stvorila mi je znatiželju i odlučio sam pročitati konvenciju. Na Internetu sam pronašao „KONVENCIJU VIJEĆA EUROPE O SPREČAVANJU I BORBI PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA NASILJA U OBITELJI“ Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, koja sadrži i Pojašnjavajuće izvješće (Biblioteka ona, Zagreb, 2014.).

Čitajući tekst Konvencije vrlo brzo mi je postalo jasno odakle dolazi do polarizacije mišljenja. Shvatio sam kako su nositelji globalizacije zabrinuti sporim redizajniranjem društvenih normi pa pod lažnom brigom za društvo putem ove Konvencije žele ubrzati taj postupak. Zbrku koju je u društvu stvorila liberalna demokracija pretvoriti će u opći kaos. Sam izričaj konvencije jasno daje do znanja kako njezini autori pripadaju ateističkom, agnostičkom, New Age miljeu i protestantizmu. Upravo radi te svjetonazorske i ideološke osnove na kojima je Konvencija nastala ona je inicirala polarizaciju stava o njezinoj potrebi i vrijednosti.

Treba li katolicima konvencija?

Katolici odgovore na sva važna životna pitanja pronalaze u Bibliji. Živeći prema deset zapovjedi Božjih slijede Božju volju težeći biti dobri i pošteni ljudi. Molitvama, obredima, razmatranjima i žrtvama katolik izražava svoju privrženost Bogu i vodi svoj dijalog s Bogom. Redovitom ispovjedi priznaju svoje grijehe kajući se radi njih, što je osnovni preduvjet za popravak. Što dosljednije slijede zapovjedi Božje, put i nauk Isusa Krista, živjeti će čišćim i uzornijim životom te bit bolji i odgovorniji članovi zajednice. Slijedeći jedanaestu zapovijed koju je donio Isus Krist, a to je ljubav prema bližnjima , u srcu čovjeka neće biti mržnje već ljubav, neće biti nasilje već milosrđe, neće biti zlo već dobrota. Što to čišće i uzvišenije može ova nakaradna Konvencija dati jednom čovjeku no što mu daje nauk vjere. Imajući na umu činjenicu kako je Hrvatska katolička zemlja moramo se zapitati treba li Hrvatskoj uopće ova Konvencija? Naravno konvencija sadržava i vrlo pozitivne stavove (članke) no isto tako u sebi nosi stavove potpuno suprotne našim tradicijskim i vjerskim uvjerenjima. Te su suprotnosti toliko velike da su vjernicima apsolutno neprihvatljive, a samim time i takva Konvencija..

Unutar Konvencije nalazi se definicija roda (Poglavlje 1.; Članak 3. Definicije; točka c.) prema kojoj “rod” označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Drugim riječima stavlja se znak jednakosti između spola i roda. Svakom imalo pametnom potpuno je jasno kako pojam spol i rod nisu jedno. Početkom 21. stoljeća mnoge zemlje unatoč prijeporima u svoje zakonodavstvo unose takozvanu „rodnu ideologiju“ kojom se želi redizajnirati ljudsko društvo. Tom ideologijom promijenile bi se društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge muškarca i žene te stvorili preduvjeti za donošenje zakona kojima se omogućuje homoseksualcima da svoje zajednice registriraju pod imenom “brak”, pa čak i korak dalje, omogućilo bi im se posvajanje djece. Pojmovi „muž“ i „žena“ žele se zamijeniti pojmom „partneri“, kao što se sada nazivaju osobe u isto-spolnoj zajednici. Pojam „roditelj“ trebao bi zamijeniti pojmove „otac“ i „majka“, a djeca bi se zvala „potomci“ a ne više sin i kćer.

Sljedbenici rodne ideologije smatraju kako se ljudsko biće rađa spolno definirano, ali rodno neutralno, ono se tek naknadno socijalizira u muškarca ili ženu ili pak u neku od trenutno poznatih varijanti seksualnih sklonosti. Prema njima dijete bi se već u najranije doba moralo opredijeliti je li muškarac ili žena. Koje li ludosti tražiti od djeteta protuprirodnu odluku o njegovom rodu koja se ne mora poklapati s njegovim biološkim značajkama ili bolje rečeno njegovom spolnom definicijom. Sjetite se reforme školstva koja je srednjoškolcima odgodila strukovno opredjeljenje tek nakon dvije godine srednje škole. Razlog tome je bio veliki broj nezadovoljnih odabirom strukovnog obrazovanja, a time i velik broj napuštanja škole u drugom i trećem razredu. To je svakako bila posljedica nedovoljne zrelosti na početku srednjoškolskog obrazovanja za donošenje prave odluke. Navodeći ovaj primjer potpuno je jasno kako dijete u ranoj životnoj fazi ne može donositi krucijalne odluke o daljnjem životu, a naročito one koje su apsolutno nepotrebne i suprotne prirodnim i Božjim zakonima.

Unutar istog članka (Poglavlje 1.; Članak 3. Definicije) pod točkom c. govori se o tome kako pojam “žene” uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina. Potpuno je jasno da djevojčice po spolnoj definiciji pripadaju ženskom rodu no izjednačavati ih sa ženama je nakaradno. „Žena“ je oduvijek bio pojam koji označava antropološki, psihološki i sociološki zrelu osobu koja je potpuno spremna za brak, a time i snošaj, rađanje te zrela za pravilan odgoj djeteta. Poistovjećivati djevojčicu s ženom može jedino bolesni pedofilski mozak.

Takva rodna ideologija katolicima je potpuno neprihvatljiva jer se njome zadire u Božji plan. Za vjernike brak je uvijek bio i ostat će veza muškarca i žene s prirodnom mogućnošću produljenja ljudske vrste. O tome vrlo znakovito govori poslovica : „Bog je stvorio Adama i Evu, a ne Adama i Stevu. Djevojčica je uvijek bila osoba koja biološkim sazrijevanjem u periodu djetinjstva postaje žena. Jasno je da su otac i majka roditelji i kako su im kći i sin potomci. Hoćemo li sutra nasilno postati jednostavno roditelj 1 ili roditelj 2, a naša djeca potomak 1 i potomak 2? Što će donijeti poistovjećivanje djevojčice sa ženom?

U suprotnosti s prirodnim zakonima

Ove definicije Konvencije u potpunosti su suprotne s prirodnim zakonima, a samim time i Božjim zakonima. Hrvatsko zakonodavstvo počiva na najvišim demokratskim i pravnim standardima. Jedini naš problem je u dosljednosti primjene zakona. Jasno je da ima i određenih manjkavosti koje treba popraviti no to ne znači kako moramo prihvatiti načelo supsidijarnosti Istambulske konvencije i ratificirati ju u ovom obliku. Njezinom ratifikacijom pogazili bi naš svjetonazor, tradiciju i nacionalni identitet. Bio bi to čin kojim odbacujemo katoličku vjeru koja je kroz stoljeća čuvala i očuvala naš narod i bila naša moralna vertikala. Takvim činom pogazili bi svoja obećanja dana Papi davne 679. godine. Iskoristimo tako svoja dva glasa i recimo ne takvoj Konvenciji. I ostale zemlje katoličke provenijencije teško da će dati prolazno svjetlo ovoj Konvenciji. U koliko bude 19 glasova protiv smatrat će se to davanjem žutog kartona što uvjetuje promjenu spornih odredbi Konvencije. Ako pak bude 29 glasova protiv to će se smatrati narančastim kartonom što bi rezultiralo povlačenjem Konvencije iz postupka.

Budimo čvrsti kao što je to bio naš svetac, kardinal Stepinac kada su mu u montiranom sudskom procesu sudili isti oni iz našeg društva koji nam danas skrivajući se iza lažnog antifašizma i nakaradne liberalne demokracije pokušavaju nametnuti ovu nakaradnu Konvenciju. Njihov cilj je je jasan – uništiti katoličku crkvu, a time i naš nacionalni identitet. Bio bi to kraj Hrvatske države.

Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto! T



Nema komentara

Komentari tjedno.hr

Još nema komentara!

Možeš biti prvi sa svojim komentarom.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.