IRINEJ NASTAVLJA VELIKOSRPSKU POLITIKU

IRINEJ NASTAVLJA VELIKOSRPSKU POLITIKU

30. travnja, 2014.

 

 

irinej

Srpski patrijarh obnavlja i priče o asimilaciji i pokrštavanju

 

Napisao: Josip Frković

Što bi i kako bi bilo da dužnosnici tendenciozno šutljivih kukurikavaca iz aktualne hrvatske vlasti, potaknuti primjerom istaknutih političkih i vjerskih vođa istočnih nam susjeda, ne tako davnim agresorima, svoje sunarodnjake na lijevoj obali Dunava pozdravljaju bez spomena geopolitičkoga pojma države triput mijenjana imena. Samo nabrajanjem Hrvata od Vojvodine, Srijema, Zemuna, Boke kotorske do Kosova i Beograda, među njima i krajeva koji su kreacijama Titovih generala iza 1945. oteti našem nacionalnom korpusu… Zar sekretar CK SKH Andrija Hebrang nije podlo usmrćen samo zbog toga što je iza završetka Drugoga svjetskoga rata zaiskao da u sastav socijalističke tvorevine uđe teritorijalna cjelina bivše NDH. I dok aktualna srbijanska vlast, prema agitpropovskim pamfletima izbjegličkih internetskih portala navodno „najoštrije osuđuje veličanje ustaštva i obilježbe obljetnice utemeljenja NDH u hrvatskim iseljeničkim klubovima u Australiji…“ (namjerno zaboravljaju srpske klubove „đenerala Draže“ ili „Dušana Silnoga“ – op.p.), bilo bi  vrijedno – radi usporedbe – upitati može li makar i hipotetski hrvatska garnitura kukurikavaca prosvjedovati protiv veličanja četništva u Srbiji. Europska bi i šira svjetska javnost logično zaključile kako se ponovo otvaraju duboke rane nedavnih ratnih fašističkih pohoda Srbije protiv Hrvata. Premda su 1995. okončani „zečjom bežanijom“ (sjećanja zločinca Miloševića – op.p.) uzurpatora i osvajača iz fantomske kninske krajine, Srbija se i dalje ponaša kao da još uvijek postoji njihova Jugoslavija u kojoj su oni svakako najravnopravniji. Iako su tu nenarodnu i umjetnu tvorevinu, međuvremeno nazvanu SRJ i SCG, postupno napustili svi. Pa i Crnogorci, Bulatovićevo „treće oko“ Srbije.

 NEBESKI NAROD FORSIRAO DRINU

Ipak, nepunih dva desetljeća iza briljantne vojne pobjede nad Garašanin-Karadžićevim novovjekim sanjarima proširenih granica „nebeskoga naroda“ zapadno od Drine, nakon jednostrano inicirane, pobjedničke „normalizacije odnosa“ dviju država, četnički vojvoda Tomislav Nikolić naziva Vukovar srpskim gradom, sugerira bunjevačkoj djeci  Vojvodine „da nisu ni Hrvati ni Srbi“, Zoran Tadić prisvaja Ruđera Boškovića etc. Za razliku od Hrvatske u kojoj nacionalne manjine, pa i dojučerašnji pobunjenici iz srpske zajednice, uživaju blagodati potpunih građanskih i etničkih prava, srbijanskim vlastodršcima nije ni na kraj pameti da zakonskim odredbama takva prava recipročno osiguraju Hrvatima. Takvom praksom nastavlja i pravoslavni patrijarh Irinej, koji opetovano „upućuje bratske pozdrave pravoslavnoj braći u Slavoniji, Banovini, Kordunu i Lici“. Čak i na svečanim uskrsnim liturgijama u glavnom gradu Hrvatske i hramu Preobraženja gospodnjeg, ili pak na parastosima za žrtve Drugoga rata u Mlaki kod Jasenovca i Grubišnom Polju. Prvospomenuti parastos odvijao se u hramu sv. Ilije, obnovljenom  inicijativom vlasti srpskoga entiteta u BiH, nastala na protuhrvatskom i protubošnjačkom genocidu. U Grubišnom Polju u crkvi sv. Georgija, komemoriralo se 26. i 27. travnju 1941., kada su, veli navodni svjedok Milan Bastašić, ustaše uhapsili 504 žitelja i otpremili ih u ličko Jadovno. Nije slučajno da u Banjoj Luci djeluje i nekakvo udruženje „Jadovno“, kojem je na čelu izvjesni Dušan Bastašić. Uglavnom, mnogo je mitova, neistina i igara nula, sličnih polustoljetnim tvrdnjama o 700.000 jasenovačkih žrtava iz redova pravoslavnih Srba. U zagrebačkoj pravoslavnoj crkvi, uostalom, u nazočnosti istaknutih predstavnika civilne hrvatske vlasti, pokopan je nedavno uz Irinejev posmrtni obred mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović.

SISAČKI PAROH

Kao i mnogo puta ranije, izjave političkih dužnosnika i predstavnika Pravoslavne crkve spominjali su ekumenske zasluge i pozivanje na međukonfesijalni dijalog blagopočivajućega Jovana Pavlovića, ali su (ne)službeni prvaci iskoristili njegovu smrt za obnavljanje izmišljenih priča o ugroženosti srpstva i asimilaciji pravoslavnih građana Hrvatske. Nikad dokazane tvrdnje samozvanoga lidera Srba iz devedesetih, Milorada Pupovca o „dvanaest iljada pokrštene srpske dece“proširene su navodno ranije otkrivenim tajnama umrloga poglavara pravoslavne crkve o „34.000 pokrštenih od završetka Oluje“. Ne mogu oni bez bizantinskih prijetvornosti i laži, kazao je jedan analitičar, dodajući da je Pupovac mirno promatrao stradavanje Vukovara i drugih dijelova od armije i četnika bjesomučno razaranih krajeva Hrvatske, a ulaskom u Sanaderovu vlast ishodio obnovu srpskih partizanskih laži o stradanju i narodnom, suštinski protuhrvatskom ustanku. Upitate li, međutim, stanovnike Siska kako je bilo devedesetih godina, početaka višestranačja i pritisaka iz Srbije na pravoslavne vjernike „zbog ugroženosti srpstva“, mnogi će se kao i autor teksta s nelagodom sjetiti neslavne liturgijske epizode revoltiranog mitropolita Jovana u crkvi sv. Petke. Kada na napise lista „Pravoslavlje“ i sugestije službenih predstavnika te crkve nije naišao na odobravanja vjernika, Jovan Pavlović je odbio nazočiti svečanom ručku u parohijskom domu. Ubrzo iza toga, omiljeni sisački paroh od 1971. Petar Oluić (ranije član vjerskih komisija RK SSRNH – op.p.) raščinjen je, udaljen iz svećeničke službe i iseljen iz dotadašnjega crkvenoga stana. Gradske vlasti s Josipom Mađerićem na čelu dodijelile su četveročlanoj obitelji Oluić raspoloživu kuću na Viktorovcu. Kad su pak počela oružana djelovanja, godinu dana kasnije, mitropolit Jovan emigrirao je u Beograd. Nije ga brinula sudbina pravoslavnih vjernika, a paroh Oluić ostao je u ratnom paklu s njima i drugim sugrađanima u Sisku, Pounju i Banovini. Toliko o vjerodostojnosti uvozne srbijanske politike i pravoslavne crkve u Hrvatskoj i BiH…

Još tamo od spontanog albanskoga bunta i agresivnoga nacionalističkoga govora Slobodana Miloševića na obilježbi izgubljene kosovske bitke, Srbi su svi i svuda desetljećima naricali nad manastirima i hramovima, srpskim svetinjama na Kosmetu, koje – baš kao i svoje sunarodnjake – nikada neće prepustiti Albancima. Da misle ozbiljno, naočigled svijeta, različitim su intenzitetom pokretali svoj ubilački i zločinački vojno-policijski stroj, nastavljajući dugogodišnji teror nad većinskim nesrpskim stanovništvom. Uz tisuće žrtava, krvoproliće se nastavilo sve do intervencije Zapada i proglašenja neovisne Republike Kosovo. U bitno promijenjenim državnopravnim okolnostima, svjedoci smo, sve se više stišavaju i najbučniji pripadnici srpske manjinske zajednice, ratni huškači, zločinci i palikuće u Kosovskoj Mitrovici. Zasluge za to svakako pripadaju monitoringu međunarodne zajednice i postupna konsolidacija državnih kosovskih tijela. Tome treba pribrojiti i dugo očekivanu odluku preodjenutih „naprednjaka“, srbijanskih radikala i socijalista, Nikolića, Vučića i Dačića o vitalnoj potrebi izlaska iz samoizolacije i postupnoga približavanja civiliziranoj Europi. T

 

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. jok,jok
    #1 jok,jok 5 svibnja, 2014, 16:06

    srpska pravoslavna crkva je blasfemija, sotonisticka sekta koja se kiti krscanskim imenom. Ta zar ih nisu njihovi proroci Tarabici prokazali kao sotonski narod(neka mi oproste svi srbi koji zaista zive pravi krscanski zivot rijecju i djelom). Buduci da je neki srbin za jedan magazin pokusao objasniti njihova prorocanstva jedno po jedno sa komentarom naravno na engleskom, dio koji kaze: “kako ce srpske zene, majke i sestre lijegati sa djavolom i izroditi takove nakaze kakove ni svijet ni vijek vidio nije” on objasnjava da su za to, pazite dobro, krivi ni vise ni manje UNPROFOR-ovi vojnici. E pa po logickom slijedu te zlocine su pocinili potomci tih UNPROFOR-aca, znaci jenogodisnjaci do petogodisnjaka. Alal im vjera nadmasili su genijalca Dobricu u izmisljanju i laganju!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Urednik
    #2 Urednik 1 svibnja, 2014, 08:26

    Bravo Josipe. Rado te čitam. Dobro raskrikavaš srpske laži i obmane. Pozdrav od tvog negdašnjeg urednika Ante

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code