INIESTA-MODRIĆ TO ĆE BITI ŠAHIRANJE

INIESTA-MODRIĆ TO ĆE BITI ŠAHIRANJE

14. lipanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Jedna-nula, kako bi rekli baš Česi i oni Švejkovi i ovi, Pavela Vrbe. Čak, iz daleko manje prilika, niti poštenih pet, mogli su zdrmati dobrog De Geu. Jedan je dopadljiv nogomet, ipak, zaradio pljesak. Bez velike žurbe, miran, točan. I – pretočan. Tu ima daha onog zagrebačkog i hrvatskog HAŠKa, tridesetih, prošlog stoljeća. Još prije Ice Hitreca. No, njega se moglo igrati samo s indeksom sveučilišta, u džepu. Za sladoksuce. Vjerujem u super-spektakl Hispanije i Hrvata, u Bordeauxu

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Toulouse: Španjolska – Češka 1:0

Ni Čech nije mogao zaustaviti Piqueta!

Rečeni, a jedva dorečeni. To je bila Španjolska protiv Čeha. Loptalo se u neizmjernost. Tika-take, za izvoz. Crveno, pa crveno. Česi, po kad kada, u kontri, jednoj, u zadnjoj minuti, s loptom na otponcu, pucanj i – nije. Ne! ostalo je 1:0. Španjolskih. A gol je bio, zna se iz radionice Barcelone: Iniesta dugom loptom, visoko i uletjeli, bradati Piquet, glava i slomljeni, ovom prilikom neinterventni Čech. Krvavo je, iako u jednom blaženom miru polja koja njišu masline na vjetru, Del Bosque je predstavio Furiju, onakvu, kakva se očekivala. Puno pasova, lopta u noge, kombinatorika, kojoj su ipak nedostajali pravi majstori. Zna se, tu je falio Messi. I, nitko više. A, Messi nije ‘naš’. On zabija dole, na Copa America, za Argentinu. O stotoj godišnjici prvenstva Južne Amerike. S Amerikom, onom  ‘Gornjom’ kao domaćinom, gdje ni Brazil nije u izlučnici izborio korak dalje. Otpao! Nekada senzacija, danas – ne. Ostavio je doma plavog Torresa. Taj, ovakav ili onakav, u formi ili ne, ima taj prokleti njih za gol. I Toulousu, kojeg je zalijevala, na trenutke, kišurda, u onoj poplavi prilika, našao bi svoj trenutak . Adurizu iz Bilbaoa to nije uspjelo. Ipak, na kraju balade, pravda je pobijedila. Jedna-nula, kako bi rekli baš Česi i oni Švejkovi i ovi, Pavela Vrbe. Čak, iz daleko manje prilika, niti poštenih pet, mogli su zdrmati dobrog De Geu. Jedan je dopadljiv nogomet, ipak, zaradio pljesak. Bez velike žurbe, miran, točan. I – pretočan. Tu ima daha onog zagrebačkog i hrvatskog HAŠK-a, tridesetih, prošlog stoljeća. Još prije Ice Hitreca. No, njega se moglo igrati samo s indeksom sveučilišta, u džepu. Za sladoksuce. Vjerujem u super-spektakl Hispanije i Hrvata, u Bordeauxu. Iniesta – Modrić, to će biti šahiranje! Oho!

Saint-Denise: Irska – Švedska 1-1

Ibro navukao bod!

No, ovo je bilo da je sve prašilo. Irci, provjereni borci, koji su ustajali, čitavo stoljeće, i protiv Londona, na ovoj utakmici dali su sve od sebe. Svaki od njih. Čvrsto, muški. Energčino. Puno ritma. I odgovornosti. Tuklo se rukama i nogama. Jednostavno, nametnuli su se, favoriziranim Šveđanima. U svakom trenu. Kako je onaj Handrick razvukao  prečku. Sve su se ptice, na okolnim krošnjama, razbježale. Issakson je uvijek na mjestu. Erik Hamren zavukao je glavu među ruke. Upit se čita i bez slike:’Ko’ su ovi…?’ Ja ih znam – Irci. I to oni, slobodni! I znanja i srca. Čak ni moćni Ibrahimović koji svojim stilom, smiruje svoje, negdje u magli izgubljene suigrače. On, čak igra i – natrag. Očito, on kuži tu prokletu igru. No, Irci drže ludi tempo. Ne popuštaju. Sve je to ‘ravnu’, ali – opasno. Šveđani nemaju puno nade. Vrijeme je protiv njih. jer, na semaforima svijeta, piše, jasno: Irska 1 – Švedska 0.

Kakav je to bio poluvolej Hendricka, na dodavanje,s desna, Colemana! Ostaje za pismohranu. No, takav je život. Unatoč te silne borbenosti, koja ne popušta niti jednog trena, ipak,  dosta je  samo jedan umjetnik, Ibro. On  donosi poravnanje. Ide u lijevo, ulazi u kazneni prostor, otresa se pratitelja i šalje, toliko idealan centar, nizak, na Larssona, da ga reže ponosni Irac, Clark i, skreće loptu u vlastitu mrežu.1.1. I, ostaje, do kraja. U jednom, tipično vikinškom nogometom popodnevu. Ostalo se, unatoč tolikih udaraca, oduzimanja, juriša, uklizavnja  na – nogama. Jedni i drugi. Ipak, za konačni dojam, crvena ruža  – Ircima.

 

Lyon: Italija – Belgija

Azzurri slomili rogove crvenih vragova!

Uvijek, s Talijanima, teško. Svakom. Od kad ih ja poznam, a to je najmanje pola stoljeća i više, njihov ‘contropiede’, koji su oni unijeli u nogometni riječni, taj protunapad, nosi visoku opasnost. Belgijanci Marca Wilmotsa najavljeni su kao jedan od vrhunskih  kandidata, čak i za naslov Europea. Trojica aduta bila su u njegovim rukama. Ne u rukavu: Svi su znali za njih: crni Lukaku, De Bryna i Hazard. I, ne čudi njihov veći posjed protiv Italije. I, duge minute, bez uboda rogom. A oni su, crveni vragovi. Ne od danas. Ja pamtim i Kopensa i Mermansa. No, Conte, za igranja ‘strašan španer’, prepustio je taj ples lopte Belgiji, a  sam je čekao samo jedan pravi tren. I dobio ga, očito to je skuhano negdje, u laboratoriju Covercciana. Duboka, duga lopta na lijevu stranu, u kazneni prostor. Tamo je samo jedan pravi čovjek. Njegov: Giaccherini. Slijepljena lopta, iskorak, dočekana šetnja visokog Courtoisa koji ima epitet jednog od najboljih na svijetu, i onda, plasirano, desnom nogom, za 1:0. Znalcima je jasno: Belgijanci moraju u jedrenje punom snagom, od samog nastavaka. A tako je i bilo. Ali, Azzurri imaju obranu, brzu, elastičnu, uvjerljivu, neustrašljivu. I starog vuka na golu, Buffona. Rođenog, davne ’78. Metuzalem. Ali, to je postavljanje, čudesno. On lovi sve. Ne može Hazard – sam. Pokušava nekaj posložiti. Ne, ne ide. I onda, završnica utakmice. I, ono, što se moralo dogoditi. Koliki su se na to kladili. 2:0 Italije. Ubačena s lopta s desna, dva crvena vraga i golman i, volej – bradatog Graziana Pellea. !, jasno, gotovo je, gotovo. Od sada, Europa se boji Azzurra. Domani. Sutra. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.