Joomla Templates and Joomla Extensions by JoomlaVision.Com
Joomla Templates and Joomla Extensions by JoomlaVision.Com

DEDAKOVIĆ POBJEGAO, A MERČEP NIJE HTIO U DEBLOKADU

PDFIspisE-mail

Podjeli

 

vukovar1

Stenogram sa sastanka Tuđmana i suradnika na dan pada Vukovara 1.dio

Priredio: Franjo Dobrović

Vukovar je vječna tema. Posebno  u studenom kad svake godine oko dvadesetog postane top tema. Ovih dana ostao je u žarištu, spominjao se u kontekstu proslave pravoslavnog Božića i Nove godine po julijanskom kalendaru, kad su nadolazeći srpski naraštaji u tom gradu i okolici pokazali sve ono što su nekada radili njihovi očevi i djedovi.

Postavlja se i pitanje povratka ćiriličnih natpisa na državnim ustanovama u Vukovaru. Ono što je dalo značajan doprinos izbijanju rata vraća se ponovno okolnim zaobilaznim administrativnim putem. Ponovno se nazire onaj isti začarani krug kao da nije bilo dovoljno krvi, jada i nesreće na objema stranama.

Oko grada na Dunavu uvijek se nešto događa i nekako je povezano je s ratničkom slavom postignutom mitske 1991. Svašta se pričalo, ali nikad nije do kraja ispričano  kako je krnilo i što se na kraju dogodilo.

Portal Tjedno je već dulje vremena u posjedu stenograma, točnije zapisnika sa sastanka u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske održanog 20. studenoga 1991. u Zagrebu na dan konačnog poraza hrvatskih snaga u Vukovaru, ali u vrijeme kad ta vijest još nije objavljena svekolikoj hrvatskoj javnosti. Poznato je da ni jedan hrvatski medij nije objavio vijest o padu Vukovara u vrijeme kad se to doista dogodilo.

Sastanak je sniman i stenogram s tog sastanka nikada nije predočen hrvatskoj javnosti premda ga je Stipe Mesić dao nekim novinarima. Valjda jer stenogram ozbiljno krši ono što se šuškalo u kuloarima i  ono što se pokušavalo pročitati između redova. Ozbiljno negira i neke uvriježene istine o ratnim zbivanjima u Vukovaru.

Svojedobno je nekoliko dana nakon pada Vukovara dio nekog stenograma bio objavljen u ST-u Marinka Božića, ali kako je to bio prvi zabranjeni list u Hrvatskoj od njene neovisnosti najveći dio javnosti ostao je uskraćen za sadržaj tog dokumenta. Dodamo li tome mlađe generacije koje to podjednako zanima što se doista događalo u i oko grada heroja eto još dodatnih razloga za konačnu objavu ovog stenograma.

Objavit ćemo ga u cijelosti u nekoliko nastavaka bez lektorskih i korektorskih inetervencija, donosimo ga onakvog kakav je izvađen iz arhive na Pantovčaku.

Sastanku s kojeg je ovaj zapisnik prisustvovali su: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Josip Manolić, Martin Špegelj i Mato Vekić.

 Na desnoj strani uobičajeno za sastanke Franje Tuđmana stoji napomena –SNIMANO!

Ispod toga na srednini stranice velikim slovima napisano je-ZAPISNIK, pa ispod toga-sa sastanka održanog u Uredu Predsjednika Republike Hrvatske g.dr. Franje Tudjmana, u srijedu 20. studenoga1991.godine. Početak u 9,00 sati. Presjeda: DR Franjo Tudjman.

PREDSJEDNIK:

Gospodo ja sam predložio da sazovemo ovu komisiju iz dva razloga. Predsjednik Komisije se složio. Da čujemo izvještaj generala Špegelja koji je bio u Vinkovcima ovih kriznih dana, a evo vidim ministar Šušak se vratio odanle, jer Špegelj odlazi opet danas, pa da čujemo prije nego što ode i drugo, da se malo dogovorimo da li smo dovoljno djelotvorni i brzi u ovim konkretnim akcijama. Dedaković nam šeće po Hrvatskoj. Armija nam baca letke u njegovu zaštitu, a mi čini se ne znamo niti gdje je. General Špegelj izvolite.

MARTIN ŠPEGELJ:

Ja sam poslao dva, a sad ću poslati i treće izvješće  sa fronta u istočnoj Slavoniji, po mom dolasku tamo se postavio zadatak, kao prvi i najvžaniji pokušaj deblokade Vukovara. Realnost te deblokade je stajala čitava dva dana i dvije noći, to je 15.,16.,17 i dobar dio 18. Jer su za to vrijeme iz Vukovara dolazile grupe, manje i veće i pojedinci, koji su izlazili iz Vukovara bez borbe. Istina neki su prilikom izlaska iz Vukovara naišli na protupješadijske mine, bili  ranjeni i vraćeni u Vukovar. Dodijeljen je zadatak Odrenu specijalne namene, tako je meni predstavljen, da u toku noći 16. na 17. Izvrši deblokadu i da se uz Vukovara izvuku svi oni koji mogu, zapravo borci, gardisti, a da se na drugi način organizira i pomoću medjunarodnog faktora i i drugih aktivnosti deblokada i spašavanje ranjenika i stanovništva grada Vukovara. Taj novi zadatak nije učinjen, navodno zbog toga što je stariji Jastreb iz Vinkovaca zaprijetio da će svi poginuti u minskim poljima i da ne treba da se ide u deblokadu. To je tako brzo prihvaćena takva ocjena  i ja sam se veoma ljutio i postavio sam otvoreno pitanje da li se radi o strahu i da li se može slušati čovjek koji ne zna desetinu dana o pravoj situaciji na frontu i u Vukovaru i na frontu prema Vukovaru. No, pobijedilo je to , zapravo nije pobijedilo, kod mene nije pobijedilo, a kod njih je pobijedilo to da ne treba ići jer bi se stradalo.

Drugi zadatak je postavljen 17. na 18. u noći u jedan sat je trebalo doći do zone od 2 km koja je bila navodno zatvorena sa pješadijom i oklopnim mehanizovanim sredstvima, sa vodičima koji su išli nekoliko puta u Vukovar-Vinkovci i tada je odred od 400 izuizetno dobro naoružan, kažem stvarno izuzetno, pošao i vratio se s puta nakon dva sata u Osijek, jer mu je otkazao poslušnost jedan vod. Negdje oko 4 sata ujutro razgovarao sam sa Merčepom   što znači to kad jedan vod otkaže poslušnost? Imaš još u tom odredu 16 vodova. Nije bilo obrazloženja. Kaže morao sam riješavati pobunu, odnosno odbijanje poslušnosti, a to odbijanje poslušnosti je motivirano kao neuvježbanost tog sastava, kao nisu bili na obuci, nisu pucali iz naoružanja i nisu upotrebljavali protutenkovska sredstva itd. Što jednom blagom istragom se može utvrditi kao netočnost, jer je sastav već dugo u formaciji. Mjesecima su oni u toj formaciji. Takvih pokušaja s pismenim zadatkom je bilo, tri i četvrti je bio preključer u toku dana 18. Ja sam ga inicirao zapovjedniku osječke operativne zone da ga postavi kao probni zadatak tom odredu. Odred je zaista velik. Taj problem dat tom odredu da se povrati prostor zapadno od Bosuta, zapravo naselje Nijemci i nekoliko sela prema Moroviću. Ocjena onih koji su bili tamo na položajima je da se tu radi o manjim snagama neprijatelja i da su oni bez otpora išli izuzetno sporo, skoro dva dana prema selu Nijemcima, ali su se naše jedinice tamo osipale i napuštale položaje, pa sam zahtijevao, odnosno inicirao da se oslobode Nijemci i da se konačno poruše mostovi na Bosutu i Spačvi, čime bi ustvari bio onemogućem tenkovski ili mehanizovani prelazak tih rijeka. Trebale bi velike pripreme da se pomoću pontonskih mostova prijeđe da dosta široka i blatom duboke obale rijeka. Ja sam preko stožera tražio da li je zadatak pokušan da se izvršava. Dobio sam u dva navrata uvjeravanja da odred , tu je taj pismeni nalog pod zapovjedništvom gospodina Merčepa nije pristupio izvršenju toga zadatka. Dakle, to nije bilo pitanje ni minskih polja, niti je to bio težak zadatak koji se nije mogao obaviti. To je u vezi s odredom. Razgovarao sam s ovima iz Vukovara i mogu reći da kod njih nije bilo izjava o tome da je naročito velika teškoća se probiti iz Vukovara ili pomoći deblokadi da se svi izvuku iz Vukovara. Ima jedan, ovako mi je u razgovoru rekao da ima teškoća u tome da se te grupe koje su sada autonomno postavljene u gradu, da one namuju medjusobne veze i da je to teško uspostaviti, sve uspostaviti i sve navesti na isti zadatak. To može biti dosta realno, okupljanje tih da se u jednom trenutku svi borački sastavi izvuku. Razgovarao sam i sa satrijim Jastrebom telefonom, jer on meni nije dao prići u taj svoj bunker, a nije dao ni zapovjedniku Karlu, zapovjedniku Osijeka, ni njemu nije dozvolio. On je u ovome smislu govorio da se prema Vukovaru ne može, da je sve zaprečeno, da je Vukovar otpisan, da je itd. itd. To je već poznato ta njegova defatistička ideja. Osim toga okupio je oko sebe jedan veoma sumnjiv odred ljudi, naoružanih do zuba, koji isključivo njemu služe kao tjelesna garda. Pa je tako i sam zapovjuednik Osijeka morao da odloži oružje kad je išao kod njega u taj bunker, podrum.

Razgovarao sam telefonom i s gospodinom Vidićem, dakle, prije nego se uopće počelo razgovarati o nekoj drugoj soluciji izlaska iz V. I on mi je, doista, nije htio uopće govoriti o obrani, o proboju, nego da treba napraviti brzi politički i neki drugi sporazum o izlasku iz Vukovara u sporazumu sa svima.

Razgovarao sam s mladim Jastrebom, on je bio realniji i prihvatio je soluciju nasilnog proboja boraca. dok jedan drugi koji je bio kraj njega u blizini, po imenu Madjar, je govorio da je stvar završena i da nemamo što da tražimo tamo, jedan defetistički borac ili neki zapovjednik …

PREDSJEDNIK:

Dobro nećemo sada tu vojnu problematiku, to je pitanje tih ljudi tamo…

MARTIN ŠPEGELJ:

Ja sam pokušao da nadjem tog starijeg Jastreba, tog Dedakovića, u Vinkovcima i drugi puta. Medjutim, već ga nije bilo, on je krenuo na put i ja sam pretpostavljao da je otišao u Djakovo. Krenuo sam nakon jednog sata u Djakovo i stvarno on je bio u hotelu, sa jednom grupom svojih boraca i dvije žene, tri automobila. Pozvao sam načelnika MUP-a da vide u hotelu gdje je. I on je utvrdio da jeste u hotelu, medjutim kad sam htio da se sastanem s njim ili da se on blokira u tome hotelu, on je napustio Djakovo i ostavio je poruku da je otišao u Zagreb. Dalje o njemu ne znam.

Inače tamo se stalno govorili u tom njegovom bunkeru da svi koji se probiju, da se kreću prema Zagrebu i da se trebaju negdje koncentrirati kod Zagreba, u Zagrebu. To je isto poznato zapovjedništvu. U tome smislu je je dat zadatak jedinicam, brigadama, i posebnim …

To je jedan blok pitanja koje sam dao oko toga.

PREDSJEDNIK:

Prijedlozi generale?

MARTIN ŠPEGELJ:

Molim, što?

PREDSJEDNIK?

Prijedlozi u odnosu na to što ste našli i što ste rekli. Koji su vaši prijedlozi?

MARTIN ŠPEGELJ:

Moji su prijedlozi da se i dalje nastoje probiti, da se borci, koji su ostali, cijeni se da ih ima oko tri i četiri  stotine, koji su ostali u Vukovaru, da se probiju i to probijanje da se pomogne sa vanjske strane. Da ne padnu u zarobljeništvo. Naravno, to treba sinhronizirati sa akcijom spašavanja ranjenika i nekakve pomoći stanovništvu, da se ne bi omelo, i da to ne bi bio povod, ta aktivna dejstva, ne bio bio povod blokade i inače tog teškog stanja sa ranjenicima. Ili da se sami probiju u manjim grupama ili tako. Zatim da se odredima u prostoru Slavonskog Broda, od Djakova, onih naselja, koji vode prema Našicama, i Osijeka, da zaustavljaju sve skupine gardista i da provjeravaju kojoj jedinici pripadaju i da ih prijavljulju njihovim zapovjedništvima. Da li je to dosta, ja mislim da nije, jer sam ja prošao, a da me nitko nije zaustavio.

PREDSJEDNIK:

Merčep, Glavaš, samo malo brže, molim, ja imam ambasadore, a i svi posla.

MARTIN ŠPEGELJ:

Imam dva prijedloga u vezi s tim odredima. Odred je tamo desetak dana. Ne znam točno, to će znati. I on se nije na nikakav način borbeno ispoljavao. Ja sam čak izvršio njegovu smotru na poziv gospodina Merčepa, da je taj specijalni odred MUP-a tako je meni predstavljen  izvrši smotru. Ja predlažem dvije-tri moguće solucije s tim. Ili da se privoli da ispuni zadatak, to je novo u odnosu što sam dao. Ili da se rasformira i po malim grupama rasporedi u brigade, koje su na frontu.           

(Nastavit će se) T

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

RSS

Facebook