IN MEMORIAM ŽELJKO PAVIČIĆ

IN MEMORIAM ŽELJKO PAVIČIĆ

1. srpnja, 2018.

 

 

Mnogi Siščani, osobito ratni veterani i članovi HDZ-a, s nevjericom zgledali što je obredna molitva katedralnoga župnika Uzvišenja sv. Križa“, preč. Marka Karače, bila prvo i zadnje glasovno obraćanje prerano preminulom Željku Pavičiću iz prigradskoga Novoga Sela, koji je umro u 56.godini, za ljetovanja na Jadranu. Šutnji i „gluhonijemom“ rastanku s poznatim sugrađaninom i ratnim drugom, u utorak 26. lipnja, se otvoreno uza žaljenje i posramljenost što udruge nisu organizirane i u čvrstoj vezi s obiteljima onih koji su znali što im je s oružjem u ruci bilo činiti od 1991. do 1995. – nego stvari prepuštaju slučaju – glasno se čudio istaknuti član zapovjedništva Operativne skupine HV-a Siska i Banovine do 1992., Vladimir Zoretić.

S njim i Boris Jasić i autor ovoga teksta, koji su od lipnja 1992. bili članovi zapovjedništva Operativne zone HV-a Zagreb u domobranskoj vojarni „Tomislav“, Ilica 242, kojem je na čelu tada bio general-bojnik Božo Budimir. Pokojni Željko Pavičić, svjedočimo, bio je ondje načelnik PNKB-a Uzalud počasni pucnji pješaka „gromova“, uzalud dirljive domoljubne pjesme Klape „Kvirin“ i trubački mirozov. Nedostajalo je, pred velikim brojem Siščana, obraćanje iznenadno preminulom, našem Pavičiću. Potomku pok. Jure, koji je za Hrvatski martirologij Sisačke biskupije i „Hrvatski domobran“, posvjedočio o 1954. i pronalasku ljudskih kostura pri iskopu školjke vanjskoga željezarina bazena. Gotovo nehotice, prisjetili smo se ovogodišnjega pokopa Ivice Antolčića, ratnoga šefa pozadine u skupini braniteljskih postrojbi, kada smo pristigloga brigadira u miru Antu Jeričevića, u ratu pretpostavljenoga umrlom Antolcu, doslovce ispred mrtvačnice na „Viktorovcu“, s uspjehom zamolili da izrekne nekoliko rečenica zahvale i oproštaja čovjeku koji je Sisak i hrvatsku domovinu zadužio svojom odanošću gradu i državi. Ispravljajući bar dio velike i teško ispravljive greške pucanja veza ratnih veterana, koju na žalost nisu ispravili članovi udruge 57. bojne i brigade Željka Srpaka, udruge Operativne skupine Siska i Banovine Ibrahima Novljakovića i čelnika komarevskoga ogranka UHDDR-a Antuna Perekovića, udovici gđi. Kseniji, njenoj djeci i bratu pokojnika, izražavamo najdublju sućut.

Neka je Željku Pavičiću pokoj vječni i mir u voljenoj hrvatskoj grudi. (H.D.) T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. zzigho
    #1 zzigho 4 srpnja, 2018, 18:42

    Gdje ste sada veliki sisački domoljubi i Hrvatine.
    Gospon Frković, svaka čast za ovaj napis.
    Šteta što nitko od pravih Siščana ne reagira.
    Valjda se boje stranače plave stege.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 1 srpnja, 2018, 22:51

    Sigurno nije bio podoban da mu se održi govorancija ili nije dovoljno drpio da mu se obrate istomišljenici.
    Oni koji smo ga poznavali samo pozitivne riječi.
    Nekoliko dana prije nego je otišao na more imao je malo povišeni tlak.
    Očito da ga je to strefilo.
    Ne mogu vjerovat da više neću sresti poletnog, vrckavog veselog sisačkog dečka, kakvi se rijetko sretnu u gradu.
    Nažalost sve nas je manje pravih Siščana iz Grada, Dolaze neki drugi iz raznih krajeva i nastoje se udomaćiti.
    Zato želja spavaj gore s anđelima, a mi ćemo te se uvijek sjetiti za razliku od ovih”glavešina”, koji su se obogatili u ratu.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code