IGRALO SE DOSTOJANSTVENO. NIJE BILO SREĆE

IGRALO SE DOSTOJANSTVENO. NIJE BILO SREĆE

26. lipanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Mi smo imali Portugal. Nikad do sada – toliko. Trebalo je samo ugurati, bar jednu loptu u mrežu. Nije išlo. Negdje je, ipak, pucalo. I, škripalo. Nije bilo pravog ‘šusa’. Mandžukić nije našao svoj modus vivendi. A čekalo se baš njegovo  visoko čelo. Perišić je, rekao bih, inzistirao do te mjere, da je dosta toga otklonio, ne nije palio u  upravi tren. Odnijelo ga. Kasnije, ni Kalinić, nije bio – ‘onaj’, s utakmicom protiv Hispanije. Nije. Očekivao samo točnija pucanja Modrića, koji, koliko znam, nije niti jednom  nije zagrmio. Nije mu ni davana lopta imala one, njegove oči. Zabijala se često o  drveni plot. Rakitić se na trenutke vrzmao oko gola, ali mu je otponac, zapinjao

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Lens: Hrvatska – Portugal 0:1 (0:0,0:0)

Jedina prilika Ronalda: gol Quaresme

Niti jedan jedincati udarac na vrata, Ronalda. Niti jedan! Hrvatska ga je ‘zalijepila’ o zid. Ko’ muhu. U onim starim hižama. To, malo tko pamti. Ili, nitko. A onda, no gospodo, ovo više nije ‘normalno’, produžetak. Minuta je 118. Odjednom Ronaldo, kojeg se i nije ‘gazilo’,   sam je  na desnoj strani, ko’ onaj duh narodne straže. I, položenu loptu uz korak više, pali na svoj način, iako ne topovski, čak je i netočan, Subašić odbija, drugim riječima brani, a onda tamo gdje je doletio Quaresma, koji je po Santosu uvučen u igru, nikog. I ovaj,  zabija, glavom! Portugal je u četvrt-završnici Euroepa. Mislim, s Poljskom.

Nekim čudnim nogometom, koji nije bio – ni sim ni tam – dočekivali su, hladnokrvno, Hrvate. I, prepustili vremenu da teče kao jedan mali slap… Patricio nije obranio niti jedan jedini  udarac. A, Vatrenima, nije nedostajalo prilika. Čak takvih, koje su trebali biti golovi. Tri puta,  jednom čak u zadnjim sekundama utakmice, Vida, i Perišić. To je puno. Drugim riječima, mi smo imali Portugal. Nikad do sada – toliko. Trebalo je samo ugurati, bar jednu loptu u mrežu. Nije išlo. Negdje je, ipak, pucalo. I, škripalo. Nije bilo pravog ‘šusa’. Mandžukić nije našao svoj modus vivendi. A čekalo se baš njegovo  visoko čelo. Perišić je, rekao bih, inzistirao do te mjere, da je dosta toga otklonio, ne nije palio u  upravi tren. Odnijelo ga. Kasnije, ni Kalinić, nije bio – ‘onaj’, s utakmicom protiv Hispanije. Nije. Očekivao samo točnija pucanja Modrića, koji, koliko znam, nije niti jednom  nije zagrmio. Nije mu ni davana lopta imala one, njegove oči. Zabijala se često o  drveni plot. Rakitić se na trenutke vrzmao oko gola, ali mu je otponac, zapinjao. Nije pogađao u kapsulu srebrenog metka. Iskakao je, iz defene –  partije, često, Vida. Hrabro. S malo sreće, jer toliko mu je falilo, mogao se proslaviti. Ona zadnja minuta i fijuk tik uz vratnici, digla je hrvatsku kolonu u Lensu, na noge. Imponirao je, apsolutno, Ćorluka. Pa, on je imao glavni posjed lopte. Bio je u oduzimanju, smirivao je, gradio igru. Sjajan. Energično je igrao Srna, a Badelj tražio rješenja u mirnim vodama. Bio je, čvrsto, uz Luku. Njegov vele-pomoćnik, Brozović na trenutke ‘glavni’, a Subašić, nemreš vjerovati, protiv Portugala, bez posla. Niti jedna lopta. Ni Cristiana! To je presjek i prosjek sinoćnje Kroacije.

Bez visokih zbrajanja. Bez visokih prigovora. Igralo se dostojanstveno. Pa, Luzitanci su, zajedno s Hrvatima, europski Brazilci. Ali, niti jedni niti drug nisu igrali – brazilski. Nije se plesala – samba!Mladi Pjaca je, u nekoliko proboja, potvrdio visoke ocjene koje ga prate. Da ga je bilo – više, možda bi i prošli. Čačić je bio na mjestu. I sve je bilo drugo,  na svom mjestu. Nije bilo sreće. One športske. Utakmica koja je u ‘regulativi’ igrana bez odluke. I to je naša snaga. Bili smo al par Portugalu. Tukli smo Turke, smiješno, odigrali  remis s Česima i dobili Španjolce. Objektivno – dosta. Jasno, moglo se i više. Sutra…

Hrvatski Rubikon: gol više – ništa više!

Okrećem film Mađara i Portugalca. 3:3. Dakle, tu smo: golovi. Pamtim Honved Budaia, Kocsisa, Tichya, Puskasa i Czibora. Čudesna navala. Ne baš jake obrane, ali s ovim fenomenima, u prvoj liniji, koliko puta pobjednik. Logika. Zdrava. Seljačka: gol više! Njihova utakmica s West Bromwichom, u Bruxellesu, ostaje pojam takve ideje. 3:1 Engleza, a na kraju, 5:3 Mađara! Četiri gola više peštanskih domobranaca. U samo jednom nastavku, drugog poluvremana. Za redom. Pričao mi je slavni Josezf Bozsik, visoki inteligent nogometa, jednom orilikom: ‘Moja najčudesnija utakmica karijere ova: S Voros Lobogom koji vodi Hidegkuti, kao povučeni vođa navale, za bogove. Snijeg, teško. A, golova? Kao nikad. Znate koliko 15! Da, rezultat je 9:6! I, da bude malo otužno – za njih. Za ‘zastave’! Sada kad su Vatreni na Rubikonu i cezarovski tražili onaj ‘gimnazijski’ veni, vidi, vici…! U Lensu, u osmini-završnice s Portugalcima, to je formula jedne konačnice. I pobjede: GOL VIŠE, NIŠ’ VIŠE! Daj, napiknimo tog Ronalda! Nek’ ide do bijesa, nek puca, nek zabija. Ali, mi smo – morali pucati i zabijati. Roni jedan, mi – dva. Roni dva – mi tri. Može još? Može. Imamo mi i Perišića, imamo i Rakitića. Imamo i Mandžukića i Kalinića. Pa, kam’  više? Ja sam vjerovao u Modriću. Ima i on šljucu. Trebalo je samo paliti. Bez pardona. Jer, razmišljajući kaj bumo s Ronaldom, bumo se, na kraju balade,  vtopili. Ne! Odbaciti njegovo praćenje! Naša igra ne smije se svesti na onu, našeg djetinjstva: raubera i pandura. Ne! Ja neću  policajca. Istina, geniju. Jer – CR 7 – je to. I  da nije Messija, on je sto posto, broj jedan. No, na taj način, otvaraju se vratima – drugim: Nene – atencion! Dajmo, zaigrajmo svoje: navalimo. Pucajmo. Zabijajmo! Bilo ovako ili onako, ova hrvatska utakmica s Luzitancima, morala je ostati spektakl čitavog, baš ovog, Europea. Već smo imali čitav svijet za sebe. On je čekao na Hrvate. Pružimo mu našu šunku s jajima. I naše gemištece! I – nogomet, ‘kockica’. I široku pjesmu naših livada, naših planina, našeg mora. Dignimo do punog glasa zbor Hrvatica (Zajec) i Hrvata. Vamos, amigos! Dečki, Vatreni, sretno!

Sant Etienne: Poljska – Švicarska 7:5 (1:1, 1:0)

Bolje pucani jedanaesterci – Poljska

Utakmica na visokoj vagi pravde. Prvi dio, Poljaka, drugi, Švicaraca.  Ne i dosta, za devedeset minuta. S 1-1 u produžetke. Iz produžetaka na bijelu točku konačne odluke. Poljaci su točniji. Najbolji Poljak Robert  Lewandowski ni danas nije, reklo bi se, ‘baš došel’. Niti jedan veliki potez. Ipak, u O.K. obračunu, točan. U Švicaraca je čitava utakmica bila u genijalnosti Shaquirija. I ne samo, to. On je zabio gol kojeg će ovaj Europeo sigurno strpati na videu-casetu. I ta, neće biti jeftina. S šesnaest metara, škaricama u lijevi kut, kojeg dobri Fabianski, nije stigao zaštiti. I poljskih – 1:0 –  imalo je svoj ton. Propuštena lopta, na način starih majstora  i Blaszczykowski lomi, neočekivano, inače vrlo dobrog Sommera. Igra ne nosi sjaj, ali svojim tišinom rijeke u ljetni sumrak, otvara vrata, zašto ne, produžecima. I, u tim ‘kervavim’ trenucima, bilo je prilika, za gol. Moglo se odlučiti. Moglo. Ali, nije. Clatenburg baca po drugi put kocku, za konačnu dramu. Jednostavno Poljaci zabijaju – sve ( Lewandowski, Milik, Glik, Blaszczykowski i Krychowiak. Ovo će biti njegova večer. Švicarci – ne. Promašio je Xhaka. Ostavio je svoje Tellovce, s glavom među šakama. Očajan.

Pariz: Wales –Sjeverna Irska 1:0

Wales ‘on’ – autogolom

Samo grčko-rimskim, da bi se došlo do lopte. Za svaku – rvanje. Moja žena mi rekla: ‘otimačina’. Tipični britanski nogomet: kick and rush! Jednostavno strepim za onog Realovca. I da taj – Bale – nije ‘ brdo koje klizi, bilo bi mu teško. Lome ga, sa svih strana. Sve se slama na njemu. On pada, ustaje, ide. Bori se. Neda se. On, u ovoj priči na  pariškom Parku prinčeva, istinska je zvijezda. I multi-miljunaš. No, Irce ove, ‘sjevera’, boli piska za njegove bankovne račune. Deru ga. Iz minute u minutu. S drugima se obračunava sa svom silinom dugih lopti. I – predugih. Bore se, to je točno, pošteno. To su istrenirana tjelesa. U jednom trenu tih ‘žestina,’ sudaraju se čak dva Williamsa, Velšana. Koja težina. Prekid. Jedna druga kultura. Ima tu čak onog rugby-zdravlja. Ali, kontinentalnom oku – negledivo. Još jedna takva tekma i ja sam – gotov. Nije Pyrus, u ona vremena, bio u krivu. Zgubil je sve slonove! Kakav  će ovom biti kraj. Miris ‘elevera’, draži nosnice. I da nema Balea, tako bi sigurno bilo. Trka ne popušta. Borba je nemilosrdna. A, onda – tišina. More. Bale. Ostvaljeni prostor na lijevoj strani koristi gestom asa, još korak, a onda niskom loptom traži svog centarfora. U tom trenu ovo: Deus ex maquina. Punom snagom baca se na loptu irski srednjak Mc Auley i džonom puca u vlastiti gol. Autogol. 1:0 Walesa. I-, Baleov korak dalje. Zasluženo. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.