IDEALAN TEREN ZA GOLF

IDEALAN TEREN ZA GOLF

4. svibanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

To će možda jednom i biti, potrebno je još stoljeće ili dva i kao što uz brojne dvorce, gdje su u povijesti mnogi stradali, ali današnji bogataši pored takvih mjesta danas igraju golf. Tako će se možda u budućnosti na travnjacima oko jasenovačkog spomenika Cvijet. Trenutno situacija je toliko naelektrizirana da se ne mogu dogovoriti ni oko zajedničke komemoracije, a što mislite što bi bilo kad bi netko predložio da se na tom terenu organizira igranje golfa? Naravno ne preko masovnih grobnica, nego okolo njih

Napisao: Dražen Stjepandić

U travnju Jasenovac je u medijima mnogo češće spominje negoli neki daleko veći gradovi ili poznate hrvatske turističke destinacije. „Jasenovac-istina“ film Jakova Sedlara „Jasenovac-tragika, mitomanija-istina“ knjiga Slavka Goldsteina, „Jasenovac enigma holokausta“ Josipa kljakovića-Šantića… samo su ovogodišnji prilozi velikom spisku dokumentaraca i knjiga o Jasenovcu.

Ovogodišnju sezonu Jasenovca u medijima otvorio je slučaj privođenja dvojice bosanskih Srba koji su popravljali ogradu oko pravoslavne crkve i manastira Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u kojem je održan Sinod Srpske pravoslavne crkve. Jasenovac se nije prestao spominjati ni nakon što su ove godine održane tri komemoracije. Službena, državna, Pupovčeva i antifašistička, te komemoracija židovskih općina u Hrvatskoj. Po svemu sudeći to će ostati i narednih godina, posebice, ako se jednoga dana službeno odluči napraviti ono što će zasigurno biti ključnu rješenje za utvrđivanje približne istine o Jasenovcu, a to je prekapanje i istinsko utvrđivanje broja stradalih na području u i oko nekadašnjeg ustaškog logora.

Kod izlaza za Novsku

Zbog svega što se događalo u ratu i poraću nekadašnje selo, a danas općinsko mjestašce, postalo je među najpoznatijim naseljima u Hrvatskoj. Zlo koje se dogodilo donijelo mu je glasovitost koja apsolutno nadmašuje ono što sam Jasenovac kao mjestašce predstavlja i što bi bio da nije bilo logora i mitomanije oko toga logora. Malo je onih koji nisu čuli za Jasenovac, a još je manje onih koji ne znaju da se nalazi u Hrvatskoj. E sad gdje se točno nalazi to je druga priča. Osobno sam, premda sam već bio u Jasenovcu, pitao jednog od vozača iz Gradskog poglavarstva prije nego što smo krenuli iz Zagreba, za svaki slučaj.

„Vozite do skretanja za Novsku, pa tu skrenite s autoceste Zagreb-Beograd i onda idete za Jasenovac tamo gdje pokazuje putokaz“- glasilo je kratko i jednostavno objašnjenje. Još ne koristim JPS, a autokartu samo kad ne dobijem ovako jednostavne i precizne odgovore.

Turistički gledano osim Memorijalnog centra i spomenika Cvijet Bogdana Bogdanovića u Jasenovcu se nema što drugo zanimljivo vidjeti. Onoga koga ne zanimaju ljevičarske ili domoljubne istine o Jasenovcu i tko posjeti samo mjesto bez obilaska Memorijalnog centra tome Jasenovac neće ostati u posebnom sjećanju. No, zahvaljujući Memorijalnom centru i spomeniku Cvijet u Jasenovac dolaze brojne ekskurzije, ti školski izleti obično su povezani s obilascima obližnjeg Parka prirode Lonjskog polja i sela Čigoč u kojem gotovo svaka kuća ima rodino gnijezdo.

Općina Jasenovac smještena je na krajnjem jugoistočnom dijelu Sisačko-moslavačke županije. To je nizinski prostor kontinentalne klime, okružen rijekama Trebežom, Savom, Unom i kanalom Veliki Strug, sa svojih 10 naselja smještenih na 168,5 km2. Gotovo cijelo područje općine nalazi se u Parku prirode Lonjsko polje. Samo naselje Jasenovac udaljeno je 8 km od čvorišta Novska na X. paneuropskom koridoru Posavske autoceste Ljubljana-Bregana-Zagreb-Lipovac. Od Novske je udaljen oko petnaestak kilometara.

Povijest Jasenovca

“Prvi spomen tog mjesta je 1334. godine u Kanonskoj vizitaciji Zagrebačke biskupije gdje se kaže da Jasenovac pripada Dubičkom arhiđakonatu” – piše na portalu www.suza-dolinjska.com, citiramo dalje: “Bila je u selu drvena kapelica s drvenim temeljima posvećena sv. Erazmu koja je srušena i ponovo izgrađena. Godine 1710. je osnovana župa koja je posvećena sv. Nikoli biskupu kao i kapelica koja je bila u njoj. U kapeli je bio glavni oltar sa slikom Sv. Nikole i dva pokrajna oltara Blažene Djevice Marije i sv. Roka. Kapela nije imala zvono, a prvo zvono dobila je 1718. godine na dar od turskog bega koji je prešao na katoličku vjeru, jer je on kao dijete u turskom pohodu i osvajanju iz ovog kraja odveden u Tursku. Oteli su ga janjičari i tamo ga odgojili. Kasnije se njemu vratilo sjećanje tko je i odakle je i tako pređe, tj. vrati se svojoj vjeri. Čak se i oženi katolkinjom te na dar pokloni ovo zvono. Sačuvano je i nalazi se na zvoniku župne crkve.

Prva župna crkva od opeke sagrađena je 1829. godine u baroknom stilu što je onda bio uvjet gradnje od strane carske vojne vlasti Austro-Ugarske koja je i financirala gradnju. Župna crkva je posvećena sv. Nikoli, jer su Jasenovčani bili brodari a tu je nekada bila i velika luka. Iste godine osnovan je i župni pjevački crkveni zbor i kupljena prve orgulje. Od tada gotovo neprekidno (osim u ratu 1991. – 1995.) crkveni zbor aktivno djeluje. (Obilježena je 180 godina postojanja zbora i tom prigodom tiskana monografija o njegovom uspješnom radu).

Turska osvajanja i prodori iz, okupirane, Bosne u Hrvatsku bili su česti i krvavi zbog njihovih zločina. Godine 1513. Turci su prešli rijeke Savu i Unu i krenuli prema zapadu. Na blagdan Velike Gospojine, 15. kolovoza, kod Jasenovca prema Dubici, hrvatski ban Petar Berislavić, zaposjedne boj s Turcima u kojem hrvatska vojska uspješno porazi Turke, a što ne pobije u boju to se utopi u rijekama Uni i Savi bježeći natrag u Bosnu. Ban Berislavić bio je odani štovatelj Majke Božje i vjerovao je u njenu pomoć jer je to bilo i na njen dan – Veliku Gospu. (Ovaj događaj je zapisan u knjizi Povijest Hrvatske autora Tade Smičiklasa i Vjekoslava Klaića).

Od tada počinje u Jasenovcu štovanje Majke Božje.

Događaj koji se zbio također na Veliku Gospu 1761. godine u Jasenovcu, opet govori o pomoći što je pruža Majka Božja a zapisan je u svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Tu ima velika zidna slika a ispod slike piše: MARKO BANIĆ, UTOPIVŠI SE U SAVI, OŽIVI NA ZAGOVOR MAJKE BOŽJE 1761. GODINE…

Tada je osnovana i Bratovština Majke Božje u Jasenovcu, koja na žalost danas ne postoji. Od 20. stoljeća crkva u Jasenovcu nosi ravnopravni naziv Uznesenja Majke Božje Djevice i Svetog Nikole.”

Pravoslavni dio

Pravoslavna crkva Rođenja Svetog Jovana Preteče sagrađena je 1775. Prvi jasenovački logoraši su je srušili 1941. Poslije rata je obnovljena, a od 1985. proglašena je manastirom. Za vrijeme Bljeska 1995. je oskrnavljena, ali za razliku od katoličke crkve i brojnih drugih vjerskih objekata u okolici nije bila srušena.

Jasenovac ima katolički i pravoslavni dio, taj pravoslavni dio nalazi se odmah do spomen područja. Nakon Domovinskog rata kuće su obnovljene, ali u njima stalno živi malo Srba, kažu nekih najviše desetak tu ih stalno obitava.

Memorijalni centar Jasenovac je uredno održavan. Oko spomenika Cvijet prostire se uredno pokošeni travnjak kilometarske kvadrature. Do spomenika vodi put od drvenih pružnih pragova. Drveni pragovi se prostiru pored malog ukrasnog jezera. Cijeli taj kompleks s ogromnim travnjakom i jezerom da nije teške povijesne nesreće bio bi odličan gotovo pa već sagrađen golf teren. To će možda jednom i biti, potrebno je još stoljeće ili dva i kao što uz brojne dvorce, gdje su u povijesti mnogi stradali, ali današnji bogataši pored takvih mjesta danas igraju golf. Tako će se možda u budućnosti na travnjacima oko jasenovačkog spomenika Cvijet. Trenutno situacija je toliko naelektrizirana da se ne mogu dogovoriti ni oko zajedničke komemoracije, a što mislite što bi bilo kad bi netko predložio da se na tom terenu organizira igranje golfa? Naravno ne preko masovnih grobnica, nego okolo njih. Prije toga naravno treba obaviti iskapanja, a to će zasigurno izazivati nove prijepore i tako će se Jasenovac u skoroj budućnosti teško odmaknuti od svoje crne prošlosti. Mnogi iskoraci prema nečemu novome jednostavno će djelovati morbidno.

Spomenik Cvijet je izgrađen 1966. na prostoru bivšeg logora III Ciglana Jasenovac. Svečano je otvoren na nekadašnji Dan borca 4. srpnja. Konstrukcija spomenika izvedena je od armiranog betona. Sastoji se od temeljnog dijela sa šest niša razdijeljenih betonskim zidovima, u dnu kojih su oblikovani bazeni za vodu, središnjeg stupa koji se nastavlja u razvijeni plašt cvijeta te od šest trapezastih ploča koje se nastavljaju na stropni dio niša. Kripta spomenika obložena je pružnim pragovima, a na sjevernoj strani kripte je položena brončana ploča u kojoj su reljefno upisani stihovi iz poeme Jama, Ivana Gorana Kovačića. U postamentu spomenika upisani su i podaci o 700 000 žrtava u ustaškom logoru Jasenovac. Operaciju oko izgradnje spomenika i nastanka mita o Jasenovcu vodio je sve do njegove smjene Aleksandra Ranković. Sam Tito nikada nije došao u Jasenovac, neki kažu zbog Rankovića i njegove operacije, a neki zato što je znao pravu istinu o broju žrtava i tko su one sve bile. Što je istina povijesni podaci još nisu potvrdili. Zanimljivo je spomenuti da Tito zbog Rankovićeve vile, koja je odmah pored Vile Banac u dubrovačkoj uvali Lapad, nakon razlaza s drugom Lekom drug Stari nikada nije posjetio tu rezidenciju.

Broju od 700 tisuća žrtava u Jasenovcu, upisanih i u spomeniku, kao bezličnoj povijesnoj krivotvorini prvi se otvoreno javno suprotstavio dr. Franjo Tuđman. Zbog toga je bio pritvoren i osuđen, prvi put 1972. godina na dvije godine zatvora, kasnije mu je kazna smanjena na 9 mjeseci i ponovno 1981. na tri godine zatvora i pet godina stroge zabrane javnog nastupanja.  Kaznu je izdržavao u KPD Lepoglava. Na krivotvorine glede broja žrtava je Tuđman ukazivao, a danas znamo da su se one i dogodile sa svim njihovim crnim sadržajima i posljedicama.

Evo što je Tuđman tvrdio u odgovoru na optužbe u glavnoj raspravi u Okružnom sudu u Zagrebu 17.-20. veljače 1981.

Druga moja tobože ‘lažna’ tvrdnja u tom inkriminiranom tekstu jest da je po statističkim podacima u svim logorima i zatvorima NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata iz Hrvatske poginulo oko 60.000 ljudi, i to i Srba i Hrvata i Židova i Cigana i dr., što je rekao sam ‘ogroman broj i užasan zločin’, ‘ali sam protiv toga da se taj broj udesetostručuje, samo za Jasenovac na 600 tisuća, samo i jedino zato da bi se potencirala nekakva kolektivna i trajna krivica hrvatskog naroda“.

Dok sam bio u Jasenovcu za vrijeme državne komemoracije 22. travnja gledajući u ogromno zdanje spomenika pomislio sam kako je materijal možda krivo odabran. Spomenik od betona danas izgleda kao brojne zapuštene zgrade sagrađene u Titovo vrijeme. Spomenuti pedeset nijansi sive je premalo za ono na što danas izgleda spomenik Cvijet. Još više od pedeset nijansi sive boje slijeva se niz krila jasenovačkog Cvijeta.

Kod ribiča

U centru Jasenovca uz poštu i parkić vidio sam slastičarnu. U blizini je i poznati restoran “Kod ribiča”, gdje se nude i sobe za spavanje. Restoran je postao poznat po pripremi riječne ribe. Mi smo jeli dosita odličnog smuđa. A nude i fiš paprikaš i šarana na rašljama, soma i štuku. Tog dana u vrijeme državne komemoracije imali su gužvu, pa je možda buking uzrokovao da posluga ne bude na traženom restoranskom nivou. Cure nisu bile neljubazne, ali djelovale su kao da nisu upoznate kako treba postupati posluga u restoranima. Cijene „Kod ribiča“ nisu kao u kantinama ili društvenim menzama, zato ni usluga ne bi trebala biti na tom novou, da ih ne uspoređujem sa soskim svadbama ili vatrogasnim zabavama. Za početak nisu nam ponudili jelovnike, nismo znali koliko što košta, kad sam tražio aperitiv prvo se inzistiralo da se dogovorimo za hranu. Nisu rekli koliko riba košta po kilogramu, mnogi ne znaju da primjerice smuđ obično košta kao bijela morska riba jer je jedina riječna riba koja se može uspoređivati s bijelom morskom ribom. Na kraju su nam donijeli smuđa u komadu koji nije bio dovoljan za nas četvoricu koji smo se opredijelili za ribu.

Nisu mi mogli objasniti je li juha od rajčice na bazi goveđe juhe. Kad sam upitao imaju li riblju juhu ili čorbu objašnjavali su mi da je to fiš. Uglavnom posluga ima profesionalni pristup, kao u šoferskoj krčmi, a cijene im nisu takve. Na hranu se ne mogu požaliti, ali u restoranu i posluga mora biti restoranska. Tko se hoće najesti pojede dva bureke i sit je, ako se ide u restoran onda se ti nisu došli samo najesti nego i uživati, a to se ne može s poslugom koja zna mnogo manje od prosječnog posjetitelja restorana i pokušava vam nametnuti svoje manire potekle iz seoskog odgoja. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.