I PISCI ZA DJECU PROTIV MINISTRICE KULTURE

I PISCI ZA DJECU PROTIV MINISTRICE KULTURE

19. veljača, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

foto.ana.sesto2 Custom

Mimo natječaja na Sajam  dječje knjige u Bologni poslani dizajneri i arhitekti

 

 

Napisali: dr.sc. Dubravka Težak,  Silvija Šesto,  Sanja Pilić, Robert Mlinarec , Zoran Pongrašić i Želimir Hercigonja

Fotografija: Ana Šesto

Kada na nekom natječaju ne prođe nitko od prijavljenih, a Ministarstvo onda taj zadatak povjeri nekome tko se nije javio na natječaj, očekujemo da se iznesu reference onoga kojemu je zadatak povjeren koje garantiraju da će ga on kvalitetno obaviti, odnosno bolje od svih onih koji su se javili na natječaj, a nisu prošli. Iznenadio me odabir Hrvatskoga dizajnerskog društva za nositelja projekta nastupa na Sajmu dječje knjige u Bologni 2015. godine. Shvatila bih da je Dizajnersko društvo odabrano da dizajnira štand, izložbeni prostor i tome slično, ali smatram da bi nositelj projekta trebao biti netko tko se bavi dječjom knjigom i na drugim razinama osim dizajnerske. Budući da se Hrvatsko dizajnersko društvo nije javilo na natječaj, mislim da javnost ima pravo znati koje su to reference koje ga kvalificiraju za taj posao. Činjenica da su odbijeni kandidati koji su ponudili ozbiljne programe, a bez natječaja odabran kandidat čiji su programi potpuna nepoznanica, ostavlja mnogo prostora sumnjama i nagađanjima o regularnosti odabira.

Hoće li Hrvatska kao zemlja gost na bolonjskome sajmu prezentirati hrvatsku dječju knjigu u njezinom kompleksnom značenju sa sadržajem kao polazištem onoga što čini bit knjige ili ćemo ostati samo na opremi koja je zapravo područje zanimanja dizajnera.“-napisala je dr. sc. Dubravka Težak povodom novog katastrofalnog poteza Ministarstva kulture pod ravnanjem dr. Andreje Zlatar Violić.

 

POSLANI LJUDI BEZ ISKUSTVA

„Izabrano povjerenstvo za Sajam knjiga u Bologni 2015.  sastoji se od članova koji se ne bave  dječjom knjigom, prezentacijom knjige i organizacijom nastupa na sajmovima knjiga što stvara opravdanu bojazan i sumnju u uspješnost našeg predstavljanja kao zemlje gosta na Sajmu.  Bilo bi uputnije i odgovornije  da su za povjerenike predloženi ljudi koji su stručni a dugi niz godina bave se dječjom književnošću, ilustracijama i ilustratorima i imaju iskustva u organiziranju nastupa, izložbi i prezentacija naše knjige kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Mislim da su znanje, praksa i profesionalnost vrline koje bi trebalo cijeniti, poticati i izabrati kada se radi o ovako važnoj manifestaciji.“-napisala je poznata književnica za djecu Sanja Pilić

 

PROTEST GRUPE AUTORA I NAKLADNIKA

Ispred grupacije autora, nakladnika i svih zainteresiranih za dječju knjigu i ne samo dječju, te njen položaj i njenu budućnost, sazvan je  skup za javnost, a problemi i činjenično stanje koje je podijeljeno  na papiru i posredstvom e-pošte svakako nadilaze probleme dječje knjige već je riječ o permanentnom lošem funkcioniranju servisa kulture odnosno Ministarstva kulture, pa ćemo tako ovom prilikom samo taksativno nanizati probleme koji su svoj vrhunac doživjeli natječajem za predstavljanje Hrvatske kao zemlje partnera na Sajmu knjiga u Bologni 2015., a samo su jedna od posljedica spleta začudnog funkcioniranja Ministarstva. Svjesni smo činjenice kako je zemlja u krizi, dapače, smatramo kako su hrvatski pisci, i oni koji pišu isključivo za djecu i oni koji pišu i za djecu, a i oni koji pišu samo za odrasle, jedna od najstrpljivijih i najobazrivijih skupina hrvatskih djelatnika. Stoga ćemo s puno pozitivnih misli i djela pokušati korigirati postojeće stanje kako bi  ionako drastično smanjena novčana sredstva mogla biti što učinkovitije iskorištena.

Materijali koji će vas upoznati sa nekim aspektima lošeg funkcioniranja Ministarstva neka budu poticaj da se nešto mijenja, jer ispred grupacije, smatramo kako je ukazivanje na probleme i saniranje istih najjači temelj kako bi se nešto pozitivno mijenjalo, te kako bi se brže i transparentnije uvažavali naši konstruktivni prijedlozi. U konačnici, vjerujem kako nam je svima stalo do boljitka na svim područjima, no eto kako smo se našli u ovom red je da u ovom i djelujemo.

 

PROBLEM U 10.TOČAKA  

1. Ministarstvo kulture raspisuje natječaj za Sajam knjiga u Bologni 2015. na kojem se Hrvatska predstavlja kao zemlja partner. Pa iako je ovo izuzetna prilika za Hrvatsku, natječaj se raspisuje prekasno, u vrijeme zimskim praznika, da bi se u nevjerojatno kratkom roku sagledavanja pristiglih ponuda zaključilo olako i  lakonski kako nijedna od pristiglih ponuda nije zadovoljila.  Potom Ministarstvo na potpuno netransparentan način, nakon što je dobilo odbijenicu od prvog mogućeg povjerenika koji se očito nije želio blamirati takvim ad hoc pristupom, imenuje  drugog povjerenika i pratnju koji nemaju iskustva sa spomenutim sajmom, nemaju logistiku, kontakte, iskustvo, a ni program. Svaka čast hrvatskih dizajnerima, no teško je uvjerljivo kako su oni bliži dječjoj knjizi i nakladništvu od književnika i nakladnika dječje knjige, a još teže kako mogu kvalitetno odraditi taj zadatak bez našeg punog sudjelovanja i suradnje. Na taj način iz igre naprosto su izostavljeni ljudi koji su već godinama prisutni na sajmu, koji imaju iza sebe rezultate, kontakte i koji su doslovno izlobirali Hrvatsku za partnera, a kako cijelu grupaciju koja je ovim, na neki način oktroiranim načinom biranja, preskočena, čine i udruženja aktivnih pisaca i malih nakladnika, te jedno cijelo Društvo književnika za djecu i mlade koje broji 105 članova, jednostavno je nejasno čime ćemo se predstaviti, ako je u normalnoj natječajnoj proceduri i već dugogodišnjoj uspješnoj praksi izignorirana sadržajna bit. Gdje su te slikovnice, knjige, naslovi i autori ako nisu u dvjestotinjak aktivnih i lektirnih?

2. Usko vezana za Bolognu 2015. jest i Bologna 2014. čiji se natječajni rok ni ove godine nije ispoštovao bez obzira što je datum i trajanje tog sajma iz godine u godinu fiksan. Te se i ove godine to činilo navrat-nanos iako je činjenica da već godinama uspješno okosnicu sajma nosi udruženje „Dječja knjiga“ uz delegirane predstavnike autora drugih udruženja i pojedinaca.Pojedinačne inicijative su hvalevrijedne no ne donose dobrobit ni pojedincima ni zajedništvu,stoga bi bilo logično da u ovim teškim vremenima zbijemo redove i podijelimo dužnosti kao i novac onima koji su pokazali da imaju iskustva, znanja i vještine najučinkovitije ga iskoristiti.

3.Kako su sajamski nastupi u Bologni samo okidač našeg obraćanja vama, usko za sajmovanje vezane su neke uvriježene državne navade kao što je potpora Ministarstva nakladnicima za tiskanje djela hrvatskih pisaca. Kako potpore za ovu godinu nije bilo, a pitanje je hoće li je biti zbog očito i opet dovoljno nestručnosti i spleta nama neznanih okolnosti, to u pitanje dolazi i produkcija, osobito dječjih knjiga i slikovnica, a to je pak izravno povezano s nastupom i predstavljanjem Hrvatske u Bologni 2015. Naravno, potpora Ministarstva nešto je što je usko vezano uz cijeli lanac pisane hrvatske kulture, od nakladništva do krajnjeg korisnika i ovakvo odsuće ili drastično kašnjenje znači samo jedno: apsolutno zatiranje nakladničke djelatnosti.

4 . Uz potporu nakladnicima vezan je i otkup hrvatskih naslova namijenjen narodnim knjižnicama. Već godinama smo svjedoci kršenja propozicija koje je zadalo isto Ministarstvo koje i raspisuje ta dva hvalevrijedna podupiratelja hrvatske pisane riječi. Pa se tako prečesto događa da se otkupljuju strana, komercijalna djela, ponovljena izdanja ili pak preskaču hrvatska nagrađena djela ili vrste književnosti koje bez potpore jednostavno ne mogu opstati u okolnostima devastirane knjižarske mreže i financijski ogoljelih knjižnica. Uz to, svjedoci smo kako u komisijama koje odlučuju sjede ljudi koji su u sukobu interesa, a vrlo rijetko sjede ljudi koji su znalci pojedine grane književnosti ili imaju minimalno volje proučiti je, a to se posebno odnosi na književnost za djecu koja u cijelom tom odlučivanju prolazi vrlo loše ili nikako.

5.Sličan je slučaj sa hvalevrijednom incijativom koja se sprovodi kao natječaj za poticanje pisanja i sredstava koja idu izravno autorima u mjesečnim obrocima. U materijalima koje smo pripremili vidljiv je položaj književnosti za djecu odnosno njihovih autora, jer  broj književnih stipendija dodijeljen njima u najboljem je slučaju izbrojiv na prste jedne ruke.Ove godine čak i manje nego prethodnih. Bez obzira što danas nismo planirali predlagati, nego ćemo to pokušati učiniti kako je red i procedura, ipak, u ovom bi slučaju Ministarstvo vrlo elegantno moglo riješiti problem formirajući zaseban budžet koji bi se, na čelu s ljudima koji su vezani i stručni u pogledu književnosti za djecu, podijelio piscima za djecu u većem broju, pa i po cijenu umanjenja sredstava. Ovo je posebno bitno, jer nemojmo smetnuti s uma kako se književnost za djecu i sve što je prati od ilustratora, dizajnera do promotora, pokazala jednom od hrvatskih aduta i izvan granica lijepe naše.

6. Vezano uz potporu, Ministarstvo kulture, pravdajući se sporom eu administracijom, prologniralo je i natječaj za manifestacije u kulturi, uključujući književne, što je izravan atak na proklamirane sad već  očito poluprazne fraze o promicanju čitanja osobito kod djece, te preživljavanju kakve-takve ozbiljnije politike vezane uz gostovanja pisaca, književne festivale i književne natječaje. S obzirom da je godina omeđena nekim datumima, a u području književnosti za djecu i uokvirena školskom godinom, to je veljača već duboko okašnjeli mjesec u odnosu na moguću kvalitetnu realizaciju. No ni u toj veljači ne nazire se raspis spomenutog natječaja.

7. Posebno valja spomenuti natječaj Ministarstva pod nazivom „Ruksak pun kulture“ u kojem je dječja knjiga svedena na tri stavka, od kojeg se pak jedan sveo na ilustraciju. Ni u jednom odobrenom programu nije prisutan niti jedan relevantan pisac, lektirni ili nelektirni s obzirom da su mnogi kolege, a i Društvo hrvatskih književnika za djecu i mlade aplicirali ovaj natječaj, te doista nije jasno čime se“ ruksak puni“. Uz to, i u ovom slučaju vidljive su neke anomalije bliske sukobu interesa s obzirom da se pojedini ljudi „kriju“ iza novonastalih udruga, te su na taj način prisutni u dva programa istog natječaja.  Za proklamirano poticanje čitanja i injektiranje kulture to je naprosto „zamagljivanje“ problema, jer „ruksak pun kulture“ ne čini ništa na promociji čitanja, a s druge strane promocija čitanja je nemoguća bez frekventnog gostovanja autora što je pak onemogućeno s obzirom na neraspisivanje natječaja i dodjeljivanja ionako palijativnih sredstava za tu svrhu.

8. Upitno je „nestajanje“ odobrenih dva milijuna kuna dobivenih ukidanjem natječaja za malo poduzetništvo u kulturi  te usmjerenih naknadi piscima za posudbu u javnim knjižnicama. Kako su tom samovoljnom i naglom odlukom najviše pogođeni pisci za djecu i mlade, to se u materijalima pozivamo na zakon o autorskom pravu i srodnim pravima kako bi bilo jasnije što nam je činiti kako bismo tegobe ovih teških vremena barem pokušali ravnomjernije rasporediti. Naravno, pisci su uvijek obzirni, no je li to i druga strana?!

9.Vrijedno iz godine u godinu promatrajući neke pojave koje nisu na hvalu a tiču se odlučivanja o raspodjeli novaca poreznih obveznika, apeliramo na Ministarstvo da pozornije bira komisije u koje ulaze ljudi a koji su u izravnom sukobu interesa. Šteta je već počinjena, no ništa nije nepopravljivo. Malo dobre volje i svijest o tome kako je upravo Ministarstvo kulture servis ljudi u resoru čije ime nosi, bolja komunikacija i suradnja rezultirat će i zadovoljstvom obje strane i zasigurno boljim rezultatima. Ne možemo i ne želimo vjerovati kako je samo nama stalo do boljitka, no iz ovih navedenih boljki zaključak navodi na oprečno nagnuće i izvjesnu bolnu ignoranciju te neosjetljivost u ključnim pitanjima.

10. Zaokružit ćemo „žuljeve“ i na mogućem proširenju lektirnih naslova u osnovnim i srednjim školama svjesni da tržišna utrka pokušava forsirati svoje metode, no u skorijoj budućnosti novi su prijedlozi lektirnih naslova očekivani, te apeliramo da se taj odabir izuzme iz tržišnih okvira i temelji na prosudbi stručnih ljudi i znalaca.

 

HRVATSKO DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA ZA DJECU I MLADE

Osnovano je prije deset godina na inicijativu pisaca koji pišu i za djecu i mlade. Motiv udruživanja su specifičnosti koje nosi pisanje za djecu i mlade, a koje oba velika književnička društva ne mogu i ne žele shvatiti, od pitanja autorskog statusa, autorskog nagrađivanja, autorskog obeštećenja do kontinuire prezentacije pred publikom kojoj su ta djela namijenjena. Kako pisci za djecu i mlade postoje i izvan Zagreba, to smo odmah u početku zamislili niz programa koji su se odnosili na učestalo gostovanje pisaca i izvan Zagreba, te umrežavanje svih hrvatskih pisaca za djecu i mlade.

Nažalost, u svih ovih deset godina, a u odnosu na budžete „velikih“ društava nismo naišli na razumijevanje Ministarstva kulture, dobivajući za programe koji se odnose na Hrvatsku domalo ništa ili ništa. Također, bez obzira što nam je kao udruzi od 105 članova potrebno voditi i uredno računovodstvo mi jednostavno hladnog pogona nemamo, te se snalazimo na razne načine kako bismo ostvarili barem dio zacrtanog. Primjerice, pojačali smo tzv. nakladničku djelatnost kako bismo na taj način donekle realizirali naš temeljni program „Slova u gostima“, te omogućili tek nekolicini pisaca-autora da gostuju, jer ne zaboravimo, u ovoj besparici ni piscima nije lako putovati, a ni školama i knjižnicama pozivati ih. Bez obzira što su baš onima koji bi trebali biti svjesni takve situacije puna usta promicanja čitanja kod djece, nailazimo na zid.

No, bez obzira na desetogodišnja sredstva koja su kumulativno gledajući manja od jedne trećine godišnjih jednog velikog književničkog društva, ako ne još manja, iza nas je mnogo učinjenog, proputovanog, od Australije, sajmova knjiga, biblioteke, brojnih putovanja, gostovanja slovenskih kolega, pokušaja i djelomične realizacije regulacije nekih osnovnih autorskih prava, za koje se nažalost, izborismo sami, bez podrške onih koji bi to uobičajeno trebali činiti…

Tu smo, postojimo i kako stvari stoje sve veći broj članstva govori da smo potrebni zbog svih specifičnosti naše djelatnosti, od međusobnih savjeta do druženja i razmjena ideja.

Stoga nam je žao što Ministarstvo nije u ovih deset godina prepoznalo neke naše namjere i u konačnici uspjehe, te nas nije prepoznalo kao partnera u nekim svojim već godinama samo proklamiranim programima, te prihvatilo naše konstruktivne prijedloge kojima bismo s minimalnim sredstvima činili upravo ono o čemu se samo puno priča. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Pisac za odrasle
    #1 Pisac za odrasle 19 veljača, 2014, 10:27

    Tko su bezveznjakovići koje ministrica šalje u Bolognu? Dajte imena onih o kojima pišete, a držite da su gadovi, kao što je i ona fizička i moralna nakaza sama ministrica. Kao da je poplava izbacila. Ja na nju ne bih ni biciklo naslonio.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.