PAVKOVIĆ: I NA DESNICI GLAVNU RIJEČ VODE PRIKRIVENI UDBAŠI

PAVKOVIĆ: I NA DESNICI GLAVNU RIJEČ VODE PRIKRIVENI UDBAŠI

16. lipanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Tko i što danas zna o jednom velikom hrvatskom domoljubu Zlatku Tomičiću, koji je zbog pjesme „Hrvatska, ljubavi moja“ više proveo na robiji „nego na životu“? Lani mu je bila deseta obljetnica smrti, a nitko o tome nije rekao (napisao) ni riječ (svaka čast iznimkama). U Hrvatskoj se nažalost stvara i postoji tzv. „lažna“ desnica, koja svojim ponašanjem i djelima, više vuče na lijevo (svaka čast iznimkama). Ne mogu se ujediniti i u gotovo ničemu složiti. A to se održava i na rezultate na izborima. Čini se kao da i u tim skupinama glavnu, prikrivenu riječ i dalje vode ubačeni bivši Udbaši. Ništa tu nije slučajno

Napisao: Maden Pavković

Nema dana, a da se ne raspravlja o ustašama i partizanima.

To je donekle i razumljivo, jer se u vrijeme Tita i partije o nekoj takvoj temi nije moglo ni smjelo govoriti ni pisati. Tada je samo i jedino bilo dozvoljeno da se priča o „veličanstvenoj“ pobjedi partizana, (ali ne i četnicima koji su prešli na njihovu stranu), Titu kao velikom i neustrašivom vođi i ratniku. O tome su se (na tone) objavljivale knjige, stripovi, snimali igrani i dokumentarni filmovi, održavala predavanja, izložbe, a u školama je najmanje pola programa bilo posvećeno partizanskim ofenzivama, herojima poput Boška Buhe… Ni jedna informativna emisija na televiziji nije smjela proći bez priloga o Titu, socijalističkoj i inoj izgradnji. Prije svakog filma obvezno su se u kino dvoranama prikazivali „žurnali“ o Titu i komunističkoj partiji. Točno se znalo koji se filmovi mogu, a koji ne prikazati. Urednici su se natjecali tko će više i bolje dati prostora ovim i ovakvim temama. Većina ulica i trgova u mjestima i gradovima diljem bivše, propale Jugoslavije, nosila su imena „neustrašivih“ partizanskih ratnika, koji nisu bili optuživani ni za obične, a kamoli ratne zločine i pljačke.

Sve je bilo crno-bijelo.

Partizani su bili dobri, a svi ostali loši.

Borci s avionima

Tadašnji najznačajniji (komunistički) jugoslavenski „intelektualci“ zauzeli su sva najvažnija mjesta, od urednika u medijima, ravnatelja najvećih kulturnih i inih ustanova, poput JAZU, muzeja, kazališta, škola i fakulteta, Društva književnika, izložbenih dvorana, pa do glazbenih urednika, koji su bili zaduženi da ni jedna pjesma koja počinje s „H“ (kao Hrvatska) ne može u eter.

Djeca u školama nisu odlazila na ekskurzije u strane države, već isključivo su „gazila“ po mjestima gdje je navodno „stala noga Josipa Broza Tita“, ili pak tamo gdje su poginuli „najveći sinovi SFRJ“.

A jedan od partizanskih heroja bio je i Nikola Severović iz koprivničkog kraja. Poginuo je junačkom smrću 1943., kad je manju skupinu partizana u Ludbreškom Ivancu napalo njemačko zrakoplovstvo. O tome povjesničar (!?) Franjo Horvatić u jednoj svojoj knjizi uz ostalo piše: „Boreći se s avionima, pogođen je u glavu mitraljeskim rafalom iz aviona 25. srpnja 1943. (vjerojatno je točan datum 23. srpnja)“.

Takvih i sličnih „boraca s avionima“ bilo je pregršt u II. svjetskom ratu!

Nu, koliko su partizani znali cijeniti svoje ratnike, podvige i akcije, toliko jedan dio Hrvata (svaka čast iznimkama) uz domaće izdajice (raznih pupovaca, stazića, pusića i slične) kontinuirano marginaliziraju i gaze po svemu što ima veze i sa svetim hrvatskim obrambenim Domovinskim ratom.

Ako se tako nastavi, još će ispasti da smo 1991. napali i pobili sami sebe!

Zbog čega je to tako, odnosno tko su ti koji nas neprestano vraćaju u prošlost?

U prvom redu to su oni koji nisu ništa ili nešto malo predstavljali na početku stvaranja hrvatske države. Ti su najglasniji.

Gdje je recimo Milorad Pupovac kojem stvarno nitko ništa ne može (a on može sve) bio 1991.?

Oni neprestano okreću mlin i optužuju (s pravom!) pojedine partizanske, četničke i ustaške kolovođe i time (ne)namjerno odvraćaju pažnju od Domovinskog rata i stvaranja hrvatske države, iako dobro znaju da se tim i takvima više ništa ne može.

S obzirom da većina tih i takvih, pretežno političara i politikanata, od općina, županija do Sabora, nema veze s onim što se događalo 1991., pa da bi ispali veliki i pravi Hrvati i domoljubi, svako malo se „bore“ s nekim ustašom ili partizanom.

Jedan dio tih je ostario pa ih valja razumjeti, ali kao „vrh hrvatskog domoljublja“, osobito istaknutih „ekstremnih desničara“ sada se ističu i javljaju pojedini relativno mladi ljudi (svaka čast iznimkama), koji su mogli, a nisu sudjelovali u Domovinskome ratu, već su u to vrijeme grabili što grabiti dalo, pa se uglavnom danas o njima priča, odnosno oni (i samo oni) gostuju i u nažalost rijetkim tv emisijama koje imaju „domoljubni štih“, i u koje se najčešće (?) dolazi na način „plati, pa te bum prikazal.“.

Zanimljivo je da ti, kad ugrabe prigodu, bez obzira što su relativno poznati Hrvati, uglavnom i ne spominju istinske hrvatske domoljube, osobito iz vremena komunizma, iako su ih bili puni zatvori, već isključivo govore i ističu sami sebe, kao „e, da sam ja na vlasti!“.Da su 91. bili tamo gdje su trebali, možda bi danas bili i zauzeli mjesta gdje se odlučuje.

Kad se netko, poput generala Glasnovića, i njemu sličnih, istinski založio za hrvatske domoljube koji još uvijek žive diljem svijeta?

Nisu galamili ’91.

Primjera radi, tko i što danas zna o jednom velikom hrvatskom domoljubu Zlatku Tomičiću, koji je zbog pjesme „Hrvatska, ljubavi moja“ više proveo na robiji „nego na životu“? Lani mu je bila deseta obljetnica smrti, a nitko o tome nije rekao (napisao) ni riječ (svaka čast iznimkama).

U Hrvatskoj se nažalost stvara i postoji tzv. „lažna“ desnica, koja svojim ponašanjem i djelima, više vuče na lijevo (svaka čast iznimkama). Ne mogu se ujediniti i u gotovo ničemu složiti. A to se održava i na rezultate na izborima. Čini se kao da i u tim skupinama glavnu, prikrivenu riječ i dalje vode ubačeni bivši Udbaši. Ništa tu nije slučajno.

Žalosno je i jedno što nakon Domovinskog rata „nigdje“ nema onih koji su bili prvi kad je trebalo, (čak ni u veleposlanstvima), što su se istinski hrvatski domoljubi nakon pobjede nad velikosrpskim agresorima predali bez ispaljenog metka, iako na to nisu imali pravo, zbog tisuće onih koji su dali svoje živote od Vukovara do Škabrnje.

Stoga, kad gledamo i slušamo uz ostale i razne „desničare“, (o onim crvenim sve znamo), prvo ih treba pitati: gdje ste bili i zašto niste toliko galamili 1991.? T

11 komentara

Uskoči u raspravu
  1. urutu
    #1 urutu 18 lipanj, 2019, 07:48

    pavkoviću, ne vode reč samo udbaši, nego i glupani, kreteni. primitivci, lopovi. Ti si verojatno glupan.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 17 lipanj, 2019, 22:02

    pepe,al ovo tvoje je tolko zbrčako da se ne da čitati. glupost.shvaćaš?ne? dabome.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • pepe
      pepe 18 lipanj, 2019, 18:53

      dakle, za one s težkoćami razumievanja jednostavih redkov napisanih hrvatskijom inačicom uglavnom “srbskohrvatskoga” jezika danas govorenoga diljem hrvatske, sve napisano može se sažeti u jednom ili dvama redcima. znači, na nadridesnici u zapadnobalkanskoj koloniji hrvatskoj, “policajka” tomašićeva (rođ. budimir), narkopatuljak bu(l)janec, plaćenički janjevac glasnović i bīvši YU “milicioner” sačić, s tisućami veće ili manje poznatih imen, pripadaju udbaškoj struji. s druge pako strane, pretili turko-bosanac đapić, bosansko-slavonski muljator i lažni general prkačin, orešković, uz stotine inieh pripadaju kosovskoj struji na toj istoj nadridesenici u zapadnobalkanskoj koloniji hrvatskoj. stier je pak sorosevska podvaljena lutka/marioneta, ali opet u “dobrih odnosih” kako s udbaškom, tako i s kosovskom protuhrvatskom petokolonaškom strujom u veleizdajničkoj politici unutar razprodane kolonije hrvatske.

      Odgovorite na ovaj komentar
  3. Mujo Bašinac
    #3 Mujo Bašinac 17 lipanj, 2019, 19:09

    Nemam pojma da li Glasnović namjerava biti predsjednik,ali jedino on može potući lijevu falangu…

    Odgovorite na ovaj komentar
    • pepe
      pepe 17 lipanj, 2019, 21:22

      dakle, u hrvatskoj “ljevičari” ne postoje, ali postoje sorosevski globalisti i “regionski slavoserbi”, dotično peta kolona. nu, ovom i ovakovom nikakovom balkanskom rupetinom, c(es)arstvom svega nazadnoga i komunjarsko-klanskoga, upravlja ter ravna u imenu bruxellesa zadnjih dvadesetak godin HDZSDPIDS zakulisna, u hrvatskoj nigdar objavljena velika koalicija/susveza, sa svojimi sateliti i trabanti, ali vrlo djelatna, javna i živa na razini EU-ropskih parlamentarnih skupin. glasnović (sa svojim bratom blizancem) je najkasnije od 1998. “njihov” igrač.
      sada vam udbaško-petokolonaški režim opet u igru ubacuje staroga preličenoga, u novom desnijem EU ruhu preobučenoga, pokvarenoga, bahatoga, zmijookoga vlaha muljanovića. sve će bīti tako namješteno, da hrvati ne će imati za koga glasovati, pak će po običaju i želji protuhrvatskoga režima prëdviđeno i programirano glasovati za “manje zlo”, upravo kao svieh ovieh nëkoliko potraćenih desetljeć.

      Odgovorite na ovaj komentar
  4. žrdina
    #4 žrdina 17 lipanj, 2019, 16:02

    Uostalom, mislim da Jasenovac treba prekopati.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Anonimno
    #5 Anonimno 17 lipanj, 2019, 15:37

    pepe, daj pročitaj još jednom ovo što si namljeo.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • pepe
      pepe 17 lipanj, 2019, 21:06

      dakle, pokušaj činjenično i s podkrjepami pobiti sve što sam napisał, pak ako uspieš, uplatit ću ti namah 10000 USD-a na “žiro” račun bez zadržke i primisli.

      Odgovorite na ovaj komentar
  6. pepe
    #6 pepe 17 lipanj, 2019, 00:31

    inače, po povjerljivih podatcih CIA-e s početka devetdesetih poldrugi milijun (1500000) stanovništva onodobne hrvatske na ovaj ili onaj način je bīł povezan s YU obvještajnimi i protuobvještajnimi službami. dapače, svi izbori ter referendumi do danas, na ovaj ili onaj način su bīli namještani i lažirani u korist izborov ter interesov zakulisnih igračev iz sjene. tko je zapravo udbaški narkopatuljak buljanec? nëtko tko se je početkom ratnih devetdesetih naručeno od udbaškoga podzemlja rado slikavał u ustaško-nacističkoj “obleki” s istim znakovljem, kako bi čim već ocrnił nepostojeću hrvatsku “ustašiju” prëd svjetskom javnošću kada je rušenoj i razaranoj hrvatskoj to bīlo najmanje potrëbno. tko je kanadsko-bosanska policajka tomašićeva rođ. budimir, bīvša blizka šuškova i perkovićeva suradnica, zajedno s morlakom mudrinićem, isto udbaškim povratnikom iz kanade? ona je “kaskaderica”, koja je pod lažnom izlikom zdravstvenih tegob, napustila hrvatsku u jeku velikih razaranj iste, pak se je vrnula u kanadu “na mirnu” svakodnevicu, gdje je skoro do konca devetdesetih snimala uspješne nizanke “X-files”, “millenium”, ter njim slične. tada se s globalističkim stierom (također muljatorom na ladanju u argentini tiekom domovinskoga rata) na “mig” vraća u hrvatsku, gdje nastavlja (točno ondje gdje je bosanska kosovska pretila mješina đapić stał) s raztakanjem desnice u korist HDZSDPIDS-ovoj neobjavljenoj zakulisnoj koaliciji/susvezi. glasnović? bīvši CIA-in plaćenik, s nëkoliko odrađenih prljavih poslov u latinskoj americi, koji je u jednom trenutku 1998. prešał na půnu udbašku plaću nakon sramotnoga biega iz UK-a (škotske) od straha da su ga britanski protuobvještajci prepoznali u mjestnoj glumačkoj prëdstavi/igrokazu na temu rata na zapadnom balkanu. prkačin? lažni general, prokazani bīvši kosovac, ljudska ljiga i “ratni profiter”, polupijani bosanski slavonac, odgovoran za smrt brojnih mladih HOS-ovcev u sramotno veleizdajnički prodanoj/predanoj bosanskoj posavini. ovo su zgoljno nëkoja poznatija imena, od mogućih njih nëkoliko stotinjak jošter uviek djelatnih u hrvatskoj političkoj udbaško-petokolonaškoj nelustriranoj balkanskoj “posrałnici”, prvenstveno na udbaškoj nadridesnici, popůt bīvšega YU “milicionera” svojedobnoga udbaškoga suradnika, dotično lažnoga “generala” sačića, itd.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. pepe
    #7 pepe 16 lipanj, 2019, 23:52

    dakle, opet ću se zalihostno ponoviti. “hrvatska”, a k tomu “desnica”, i jošte “domoljubna” povrh svega, umrla je u zametku koncem 1998. u stvarnosti, svi mi smo slutili i ćutjeli na vlastitoj koži, na ovaj ili onaj način, da s HDZ-om, i ostatkom hrvatske političke balkanske na zasadah YU-a nastale preobučene “posrałnice” okolo tuđmana, nëšto jako ne odgovara izjavnoj “pomirbi” ter se gadno sprëma. zapravo, počela su nëkakova previranja, koja je vanjska ratna ugroza držala potisnutom i ograničenom. nu, čim je ratna opasnost i s njom ugroza minula, počeli su izravni i grubi napadi na izseljeničke povratnike. dapače, nëšto o tome je prije smrti progovorił, vidno razočaran (kao i mi ostali), pok. vinko nikolić. danas većina hrvatskih izseljenikov i njihovih potomkov, ne sāmo da je jako razočarana ovom i ovakovom udbaško-petokolonaškom balkanskom hrvatskom, nego se većina u obće u nju ne misliti vraćati, niti išto ulagati.

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Anonimno
    #8 Anonimno 16 lipanj, 2019, 21:39

    Napokon da je netko opisao i ove komedijante s “desnice”. Kakva je to desnica? Ruža Tomašić, Hasanbegović, Bujanec, esig…to je desnica? Je, ak im se plati.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.