HYPO BANKA I OKUPACIJA ZADRA

HYPO BANKA I OKUPACIJA ZADRA

30. svibanj, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

jugo_orgulje-zadar

Planovi  talijanskih iredentista

Piše: Stranka hrvatskog zajedništva

Zbog poznatih povijesnih talijanskih pretenzija prema zadarskom području utvrđene su kontinuirane aspiracije koje traju do danas.

Talijanske pretenzije počinju već u srednjem vijeku, kada se Zadar među dalmatinskim gradovima isticao važnim strateškim položajem zbog toga što je smješten na sredini «Istočno jadranske obale».

Po svojim prirodno-zemljopisnim značajkama bio je tada najvažniji grad na istočnoj obali Jadrana. Te prirodne, strateške i ekonomske prednosti u srednjem vijeku utjecale su na politički razvoj grada, te njegov politički položaj činile težim i složenijim nego u drugim dalmatinskim gradovima.

Navedene okolnosti utjecale su na njegov odnos spram mletačke vlasti, te je Venecija vodila posebnu politiku prema Zadru nastojeći prvenstveno da priznaje njezinu vlast. U takvoj politici je imala uspjeha, te je Zadar pod mletačkom upravom bio od 1409. – 1797. godine (gotovo četiri stoljeća).

Nekadašnji teritorij mletačke Dalmacije zamijenila je austrijska vlast, od 1814. – 1918. godine, kada je Dalmacija postala austrijska pokrajina s glavnim gradom Zadrom. Prema austrijskom popisu stanovništva (1880., 1890., 1900., i 1910. godine) utvrđeno je da je u Zadru bilo koncentrirano više od polovice Talijana od onih što ih je bilo u čitavoj Dalmaciji. Glavno uporište talijanskog jezika, autonomaša i talijanštine bilo je u Zadru u glavnom gradu pokrajine, a u kojem se redovito za talijanski jezik izjašnjavalo više Talijana nego u svim drugim dijelovima Dalmacije zajedno.

Zanimljivim držimo i stoga da je za vrijeme austrijske vlasti nad Dalmacijom, samo Zadar za razliku od svih drugih gradova i općina čitavo vrijeme imao u Zadru talijansku gradsku vlast sastavljenu od Talijana i autonomaša. Za očuvanje gradske talijanske vlasti veliku ulogu odigrali su pojedinci odnosno pojedini bogati Talijani i autonomaši, koji nisu ispuštali vlast.

Raspadom Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine počinje talijanska okupacija Zadra, odnosno Rapalskim ugovorom, 1920. godine, Zadar postaje dio teritorija Kraljevine Italije, čija je okupacija trajala do 1943. godine.

 

SLBODNA OPĆINA ZADAR U IZBJEGLIŠTVU

Talijanski iredentisti ne pomirivši se sa izgubljenim teritorijem, 1963. godine osnovali su u Anconi «Slobodnu općinu Zadar u izbjeglištvu». Udruga i danas djeluje, te ima svoje organe vlasti, općinsko vijeće, općinski odbor i predsjednika općine odnosno gradonačelnika. Njezini najaktivniji članovi su Franco Luxardo, gradonačelnik, Giorgio Varisco, financijski direktor općine, Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general i Renzo de Vidovich, direktor uprave lista «Il Dalmata», bivši predsjednik tršćanskog ogranka «Libero comune di Zara in esilio», bivši predsjednik Federacije esula i njen današnji član izvršnog odbora i dr.

Navedene osobe su u stalnom kontaktu s pojedinim članovima «Zajednice Talijana Zadar», koji ih usmjeravaju u svojim iredentističkim planovima.

«Slobodna općina Zadar u izbjeglištvu» redovito odražava skupštinu općine na talijanskom skupu «Raduno», kada se okupljaju jednom godišnje talijanski esuli iz cijeloga svijeta. Na skupu sudjeluju i pojedini dužnosnici Parlamenta i Vlade Republike Italije, Gianfranco Fini, bivši ministar vanjskih poslova Republike Italije, Carlo Giovanardi, ministar za odnose s Parlamentom zadužen za problematiku i pitanje esula u Republici Italiji, Roberto Menija, zastupnik stranke Nacionalnog saveza («Alleanza Nacionale») u talijanskom parlamentu i drugi, te iredentističkim stavovima vrše pritisak na RH u svezi povrata imovine, fojbi i dr. Na manifestaciji sudjeluju i pojedini članovi talijanskih udruga iz Zadra. Za napomenuti je da  redovito dodjeljuju titule počasnog građanina «Slobodne općine Zadar u egzilu», te je tako titulu dobio Fini, Giovanardi i dr.

 

U skladu s kontinuiranim agresivnim nastupima talijanskih iredentista, te izjavama pojedinih talijanskih političara o teritorijalnim pretenzijama prema RH, navedeni sada djeluju u više pravaca prema zadarskom području u cilju kako bi Zadar u budućnosti pripremili da postane sastavni dio teritorija Republike Italije, a iza čijih projekata i planova stoje talijanski instituti.

 

PRIPREMA NOVE OKUPACIJE

Prema prokušanim iredentističkim stilovima razrađenim na psihološkom nivou, u masama građana Zadra stvorili su strah, zavidnost i propagandu, kako Zadar spada u interesnu sferu Republike Italije, te da mora biti jači talijanski utjecaj na zadarskom području i dr., što su im omogućile pojedine osobe koje su obnašale vlast u zadarskoj Županiji i u Gradu Zadru, te im pripremili teren za kupovanje nekretnina i izgradnju objekata u cilju budućeg naseljavanja Talijana iz Republike Italije, a time i da Zadar u budućnosti postane talijanskim teritorijem.

Prvo, djeluju preko talijanskih udruga u Zadru («Zajednica Talijana Zadar» i zadarske podružnice Dante Alighieri), te ih usmjeravaju u raznim projektima (pridobivanje novih članova, afirmiranje Zajednice i dr.). Hrvatski okupatori kroz povijest su se služili svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko «produženih ruku» iz hrvatskog naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Elio Ricciardi, umirovljeni talijanski general dolazi svaka četiri mjeseca u RH te im daje smjernice kako osvojiti Zadar i druga područja RH.

Drugo, stvaraju bogate talijanske pojedince u Zadru s ciljem jačanja talijanskog utjecaja u Zadru, te su uporište našli u prokušanoj šabloni iz prošlosti da vladaju Zadrom.

Treće, protiv hrvatskih nacionalnih interesa talijanski iredentisti djeluju i preko bankarskog sustava, a naročito preko «Hypo Alpe Adria Bank», čiju su banku u Zadar doveli osobe sklone organiziranom kriminalu s ciljem da preuzmu i unište hrvatsko gospodarstvo, što su i učinili.

Tako su preko «Hypo Alpe Adria Bank» u Zadarskoj županiji preuzeli sva bivša društvena poduzeća, hotele, marine, izvore vode, poljoprivredna zemljišta i dr. Ne samo da su postali većinski vlasnici navedenih nekretnina, već su ugasili sva proizvodna poduzeća, te ne otvorivši niti jedno radno mjesto u proizvodnji, što će u budućnosti imati nesagledive posljedice za hrvatsko gospodarstvo

 

KALMETA I HYPO BANKA

Bivši gradonačelnik Božidar Kalmeta nagradio je «Hypo Banku» za učinjeno tako što je omogućio da svi zaposlenici Grada Zadra primaju plaće preko Hypo, te da se i druga financijska poslovanja vrše preko spomenute banke. Navedeni plan kupnje nekretnina preko «Hypo banke» osmislili su esulsko iredentističke udruge iz Republike Italije, a sve s ciljem da pomoću nekretnina povrate nekadašnji «izgubljeni teritorij Zadra». Iz toga razloga su i uključili osobe sklone raznim oblicima organiziranog kriminala da lakše preko austrijskog naziva banke postanu vlasnici najkvalitetnijih  i najvrijednijih nekretnina u Zadru.

Četvrto, znakovitim smatramo i podatke da talijanski iredentisti planski usmjeravaju osobe sklone distribuiranju i krijumčarenju opojnih droga na zadarskom području, kako bi ovladali zadarskim područjem. Istima pripada značajna uloga u krijumčarenju opojnih droga, a sve u cilju da hrvatska mladež što više konzumira opojne droge iz razloga da im se u budućnosti ne bi imao tko suprostavljati u njihovim planovima spram zadarskog područja. Navedeni su značajno financijski ojačali po distribuiranju droge, te je Zadar po statistikama već godinama u samom vrhu konzumenata opojnih droga.T

 

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. legalist  022
    #1 legalist 022 23 lipanj, 2012, 12:28

    Rapallski ugovor nije ratificiran u talijanskom parlamentu, jer ovim ugovorom nisu zadovoljeni iredentistički apetiti.
    U razdoblju 1918.-1941. postoji talijanski interes za Dalmaciju, a početkom Drugog svjetskog rata Italija je u posjedu Istre, Rijeke i Zadra s okolicom.
    U ratu 1941. godine talijanske trupe zaposjedaju obalni pojas istočnog Jadrana, te Italija ubrzo nakon uspostave NDH, otvara pitanje razgraničenja između Italije i NDH.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. legalist  022
    #2 legalist 022 23 lipanj, 2012, 12:27

    ad 1) Hrvatsko-talijanski odnosi do sklapanja Rimskih ugovora

    Pojavom talijanske iredente 1877. godine, Istra i Dalmacija došle su u sferu njezinog otvorenog interesa.
    U 1915. godini Italija uvjetuje ulazak u rat na strani trojnoga sporazuma (Francuska, Velika Britanija i Rusija), sa zahtjevima na Istru s otocima, Dalmaciju do Neretve i dalmatinske otoke.
    Italija je svoje zahtjeve izrazila u memorandumu kojeg su predstavnici Francuske, Engleske i Rusije potpisali 26. travnja 1915. godine u Londonu.
    Italija je stupila na stranu država trojnog sporazuma, ali “Londonski ugovor” nije stupio na snagu, iako je Istra, nakon rata, pripojena Italiji.
    Dana 12. studenog 1920. potpisan je Rapallski ugovor, kojim su određene granice između Italije i Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) kojim je Italiji trebala pripasti Istra s otocima, bez Krka, Zadra, Lastova i Palagruže.
    Rijeka je trebala postati slobodna Država, ali su na kraju Talijani uveli komesarijat.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. legalist  022
    #3 legalist 022 23 lipanj, 2012, 12:25

    ……………Treba se znati, da je Mussolini nakon Prvog svjetskog rata oštro napadao i nazivao odricateljima (rinunciatori) one talijanske političare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nije htio, da se sada njega isto tako nazivlje.
    Time je moja borba za Dalmaciju bila znatno otežana. Kad mi je Ciano saobćio Mussolinijev odgovor, ja sam odvratio da onda o tome ne možemo više razgovarati. Zaključili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskim putem.”[Sinovčić, M., NDH u svietlu dokumenata. Buenos Aires 1950.-Zagreb 1998., str. 346-347]

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. legalist  022
    #4 legalist 022 23 lipanj, 2012, 12:23

    Prva tri zahtjeva dr. Pavelić je uspio odbiti, a teritorijalne talijanske zahtjeve uspio je svesti na područje srednje Dalmacije.
    Rimski su ugovori bili na snazi do 9. rujna 1943. godine, kada su “Državopravnom izjavom o razrješenju Rimskih ugovora” anulirani.
    Rimski su ugovori sklopljeni u nepovoljnom trenutku, kada su Oružane snage NDH bile još u povojima razvoja, pa oružani otpor, u tadašnjoj konstelaciji utjecaja i država, nije bio moguć.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. legalist  022
    #5 legalist 022 23 lipanj, 2012, 12:22

    Rimski ugovori 1941. i njihovo anuliranje u rujnu 1943.
    (Dalmacija 1941. nije prodana, nego oteta.)

    Rimski ugovori između Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske (dalje NDH) sklopljeni su 18. svibnja 1941., nakon ultimativnog zahtjeva Italije.

    Talijanski zahtjevi bili su:
    – stvaranje carinske i monetarne unije između Italije i NDH
    – personalna unija pod zajedničkim talijanskim kraljem
    – stvaranje zajedničke talijansko-hrvatske vojske
    – aneksija Italiji širokog pojasa obale od Rijeke do Kotora

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.