HČSP: JOSIPOVIĆ I MILANOVIĆ NIKAD NE SPOMINJU PARTIZANSKE ZLOČINE

HČSP: JOSIPOVIĆ I MILANOVIĆ NIKAD NE SPOMINJU PARTIZANSKE ZLOČINE

28. siječanj, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

hcsp 1236090572

Na današnjem obilježavanju dana Holokausta, ništa nova kada je u pitanju aktualna hrvatska vlast. Umjesto odavanja dužne počasti žrtvama Holokausta, koliko god ih je bilo, Milanović, Josipović i Leko su na jedan sramotan i imbecilan način prosuli sav uobičajeni komunističko-velikosrpski mrziteljski repertoar po nama Hrvatima, pa smo sada po njima daleko veći zločinci od nacista i fašista zajedno. Krivi smo tako, po njima, za prve masovne zločine u Drugom svjetskom ratu.

Oni boljševičkom nepogrješivošću uočavaju neprijatelja, onda ga toliko ocrne da ga i rođena majka zamrzi, a nakon toga zna se, slijedi obračun i likvidacija mrskog neprijatelja za kojim nitko neće suzu proliti. „Klerofašističke snage“ tako ni danas nisu bile pošteđene, najprije je porciju svekolike njihove ljubavi i tolerancije dobio kardinal Josip Bozanić i Katolička crkva, uz pohvalu svim ostalim manjinskim vjerskim zajednicama, koje ne pripadaju ovomu klerofašističkom krugu.

Milanovićevo hvaljenje ustanka protiv NDH se čak može uzeti i pohvalnim, jer su do sada jednoumnici kao Milanović tvrdili da je to bio ustanak protiv ustaškog režima, a ne protiv hrvatske države. Napredak. Ali tu je upao u zamku u kakvu moraju upasti oni koji sustavno i bez ikakvog temelja lažu. On je time kao, na žalost, hrvatski premijer u Hrvastkom saboru danas izrekao apologiju Jugoslaviji, jer je neizravno, partizansku borbu za tu zločinačku tvorevinu, nazvao maltene svetinjom u koju se ne smije dirati.

Svoj trojici su puna usta ustaških zločina, ali ni spomena o partizanskom zločinima. Tu se do kosti ogolila Josipovićeva tvrdnja da sinovi ne mogu odgovarati za zločine i nedjela očeva. To je točno, ali tko je tu djecu odgojio, jesu li ta djeca, Josipović, Milanović i Leko odgojeni u hrvatskom ili u jugoslavenskom duhu. U hrvatskom nisu, to je više nego razvidno iz njihovih djela i govora. Kada se želi dokazati nečija lojalnost, što god to značilo, onda oni s ponosom ističu da su im očevi bili u partizanima. Ovdje se krije i razlog prešućivanja partizanskih masovnih zločina, jer neće valjda djeca teretiti vlastite očeve. Ne samo da ih neće teretiti, nego ne žele u to ni povjerovati. A na koncu što i da je to istina, ti ubijeni su ionako krivi, a povijest je što se tiče zločina ionako stala 1945.

U Zagrebu, 27. Siječnja 2014.

Josip Miljak, predsjednik T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 28 siječanj, 2014, 18:04

    1. Ovdje se reče “uhititi” a kod tebe očigledno – “uhapsiti”.
    2. Zaboravio si svog gen. Nedića koji se prvi (na Balkanu) pohvalio Hitleru kako je Srbija “Juden-frei” (očišćena od Židova).
    3. Stoga, ne drži nam ovdje svoje petokolonaške kripto-neočetničke lekcije.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Dinarac
    #2 Dinarac 28 siječanj, 2014, 17:47

    Ljudska priroda je obdarena sklonoscu da zaboravlja ili s vremenom minimizira zlo, a da rado zadrzava u sjecanju dobre i ugodne stvari. Ova beskorisna komemoracija tudjih zrtava u udbaskoj kulturi je vrlo selektivna. Jer, u ukupnosti uspomena na oslobadjanje nacistickih logora spada i sudbina hrvatskih Zidovs koji su se vratili iz logora Dachau, u kojem su proveli rat. Te Zidove Tito je dao pohapsiti i suditi jer je smatrao da su krivi sto su ostali zivi. Da bi ostali zivi, oni su morali biti u sprezi s Gestapoom. Neki od tih nesretnika na ‘Dachauovskim procesima’ su bili osudjeni i strijeljani, a drugi su bili poslani na Goli otok i u druge Titove logore na ‘preodgoj’. O tome ni komunisti ni oni koji glasaju za SDP+HDZ ne govore javno. Zasto? Jjer u toj monstuoznosti su i poceli Oznasko-udbaski pokolji nevinih koji su izbliza vidjeli komunisticki pakao i o njemu govorili ili pisali, kao nas pokojni Stjepan Djurekovic. Nije udbasima smetlo ni to ste je Djurekovic bio u partizanima…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.