NAJNOVIJE NA PORTALU

HRVATSKI SKI TJEDAN U FRANCUSKOJ

HRVATSKI SKI TJEDAN U FRANCUSKOJ

18. siječanj, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

SKI FRANCUSKA- NASLOVNA FOTKA

Portal Tjedno na skijalištima u Savojskim alpama

Piše: Melita Šamanić

U velikoj zimskoj migraciji u tzv. hrvatskom skijaškom tjednu našu zemlju je prema nekim grubim statističkim procjenama napustilo oko 150 tisuća naših građana u potrazi za bijelim padinama i snježnim užicima koji su za školske zimske praznike okupili tisuće malih i velikih skijaša – od početnika do onih vrsnih poznavatelja skijaških umijeća. Velika je većina završila u susjednoj Sloveniji, te Austriji i Italiji, a nešto manji dio u Slovačkoj, Francuskoj i Švicarskoj. Ove godine zanimanje domaćih ljubitelja skijanja bilo je u znatnijoj mjeri nego prijašnjih godina usmjereno prema francuskim skijalištima udaljenim  od Hrvatske gotovo tisuću kilometara. Vjerojatno se pitate zašto putovati tako daleko na skijanje? Francuska je država s iznimno prostranim i odlično uređenim skijalištima. Zahtjevnim skijašima, odnosno boarderima kojima snijeg znači sve, a imaju na izbor povoljne skijaške aranžmane nije potreban odgovor.

U FRANCUSKOJ NA SKIJAMA BLIZU 5000 HRVATA

Procjenjuje se da je put Francuske krenulo oko pet tisuća domaćih skijaša. Navodno ih je u Orcieresu bilo više od tisuću i petsto, i to uglavnom mladih. Samo iz Zagreba s tradicionalnih autobusnih polazišta put francuskih ski centara krenulo je preko tridesetak autobusa, a slična je slika bila i u drugim hrvatskim gradovima, naročito u Splitu, Rijeci, Šibeniku i Osijeku.

Razlog tako velikom i pojačanom egzodusu, te konačna odluka ski-turista za odlazak na francuska skijališta nesumljivo, uz jedne od najboljih ski pista u Europi, leži i u činjenici iznimno prihvatljivih cijena koje su gotovo upola  manje i pristupačnije od mnogobrojnih drugih razvikanih ski centara u našem okruženju. Tu prvenstveno mislimo na Austriju i Sloveniju. Drugi razlog svakako je laka dostupnost svih francuskih skijališta cestovnim prijevozom u autobusnoj vožnji koja traje manje od 15-tak sati unatoč neobjašnjivim gužvama i zastojima na hrvatsko-slovenskoj granici od nekoliko sati. Automobilskim prijevozom ta vremenska udaljenost prelazi se za ispod deset sati putovanja.

Prelaskom naše granice na graničnom prijelazu Pasjak i brzim prolazom kroz Sloveniju zakoračili smo na monotonu “Serenissimu”, autocestu koja povezuje Trst i Torino, uživajući u prvim ranojutarnjim nezaobilaznim talijanskim kapučinima i mekim briošima na usputnim café-barovima. Nastavak puta slijedio je prolazom kroz nekad najduži tunel u EU– Frejus, dugačak gotovo 14 kilometara, koji povezuje Italiju i Francusku. Zanimljivost čini podatak da ispod cestovnog tunela leži istoimeni željeznički tunel, prokopan prije više od 150 godina koji je predstavljao u ono doba remek-djelo civilnog graditeljstva.   

Ulaskom u Francusku nakratko smo zastali u mjestu Modane radi veće opskrbe osnovnim namirnicama među kojima su se nalazila probrana francuska vina, sirevi i ostale kulinarske delicije. Inače, Modane je važan željeznički čvor kroz koji prolaze mnogi pravci prema jugu i sjeveru EU, a zanimljiv je i podatak da modernim TGV vlakom stižete odatle do Pariza za manje od tri sata udobne vožnje.

PITORESKNI VAL CENIS I TERMIGNON

Val Cenis je veliko skijalište uz tipični istoimeni mali francuski gradić, s tradicionalnim kamenim kućama i starinskim pekarnicama, “fromažeriama” s odličnim vinom i francuskim sirom. Gradić je okružen ljevkastim padinama, pretvorenima u vrhunsko i moderno skijalište. Zimovalište Val Cenis udaljeno je svega 850 kilometara od Zagreba i nudi skijanje na ponešto drugačiji način. Cijena aranžmana od cca. 2.000 kuna po osobi, a koja uključuje autobusni prijevoz, noćenje u apartmanu, 6- dnevnu ski kartu, jedan je od glavnih aduta koji su poveli poveću hrvatsku ski kolonu prema Francuskoj.

Nekoliko kilometara prije Val Cenisa nalazi se gradić i istoimeno skijalište Termignon. Skijališta Val Cenis i Termignon su spojena stazama i žičarama.

Oba skijališta imaju oko 150 kilometara označenih skijaških staza i to: 9 zelenih za ski početnike, 10 plavih i 22 crvene staze za dobre i vrlo dobre skijaše, te 6 crnih skijaških staza za one koji priželjkuju žešći ritam skija. Skijalište Val Cenis i Termignon ima 19 ski liftova, jednu gondolu, dvije 6-sjedežnice, 8 ski vučnica, osam 4-sjedežnica. Osim toga, skijalište je opremljeno s 84 snježna topa za izradu umjetnog snijega i ima 8 kilometara staza za nordijsko skijanje.

Osim hrvatskih skijaša velik broj njih pristigao je iz Nizozemske, Belgije, V.Britanije, Rusije, Mađarske a nešto manje iz Italije, Slovenije i Srbije. Također značajan broj skijaša otpada i na domaćine. Iako nam se činilo da je skijalište dobro popunjeno skijašima svih boja i nacija, domaći turistički radnici bilježe osjetan pad prometa i posjeta  od upozoravajućih 30-tak posto, s obzirom na isto razdoblje prošle godine. Očito je kriza uzela svoj danak i u ski užicima i nečemu čega se u prijašnjim godinama nismo nikada odricali.

Apartman u kojem smo boravili bio je tipično francuski i imao je kuhinjsku nišu s hladnjakom, mikrovalnom pećnicom, perilicu posuđa, aparat za kavu, televizor, kupaonicu s toaletom, prostor za jelo, dnevni boravak, balkon i deponij za skije. Ovisno o broju skijaša, apartmani mogu biti s jednom, dvije ili tri spavaće sobe. U sklopu apartmanskog naselja se nalazio unutarnji bazen, sauna, lobby s WiFi mrežom, te velika garaža za naš robusni ski terenac. U samom naselju Val Cenis gostima je na raspolaganju javni bazen, sauna, biljar sala, kuglana i malo sportsko klizalište. Sve je dobro povezano cjelodnevnim besplatnim javnim ski-bus prijevozom, a tjedna ski oprema može se iznajmiti za okvirno 40 eura.

Prema povijesnim zapisima vojskovođa Hanibal u svom  pohodu na Rim prošao je ovim alpskim prostorom o čemu smo se mogli i uvjeriti posjećujući postavljenu izložbu na tu temu u muzejskom prostoru”Espace Baroque” u Val Cenisu, otvorenu baš tih dana.

PRENAPUČENI VAL THORENS

Nakon nekoliko skijaških dana provedenih na Hanibalovim stazama i osunčanim planinskim prijevojima odlučili smo se na novo istraživanje skijaških pista u obližnjem Val Thorensu. Tek 40-tak kilometara od Val Cenisa dijelilo nas je od jednog od najvećih i najviših skijališta u Francuskoj. Došavši u mjestašce Orelle uz doplatu od 20 eura za dnevnu skijašku kartu, popeli smo se divovskom gondolom prema skijaškoj međustanici koja nas je mega sjedežnicom odvezla na prvu stazu ski centra Val Thorens. Skijalište Val Thorens je najviše mjesto u sustavu žičara “Les 3 Vallées”. Svake godine ovdje se grade nove žičare te unapređuje turistička ponuda. Poznavatelji tog skijališta kažu da je nešto ipak uvijek isto – skijanje u tom kraju uvijek vas iznova oduševi.

Izvrsna turistička infrastruktura i suvremene skijaške naprave svrstavaju Val Thorens među najpopularnije francuske skijaške destinacije. Skijaški centar Val Thorens nudi preko 150 kilometara skijaških staza, povezanih sa blizu 40-tak modernih žičara gdje može istovremeno skijati preko 20 tisuća skijaša. Skijalište se proteže na nadmorskoj visini od 900 do 3.200 metara. Na ski-odmorištima gdje smo nakratko konzumirali kuhano vino ili čaj mogao se vrlo često čuti ruski ,ali i engleski jezik. Opći dojam je prenapučenost, gužva i relativna skupoća.

Koliko smo uspjeli primijetiti, dodatna turistička ponuda mjesta je izvrsna, nude se sadržaji kao što je tenis, squash, razne sportske dvorane, više unutarnjih bazena, a ne zaostaje ni noćna ponuda I mogućnost zabave. Obzirom na jednodnevni karakter ski izleta nismo uspjeli provjeriti ,a samim time i ocijeniti noćni život Val Thorensa. Udaljen je od Zagreba oko 950 kilometara.

LE CORBIER: SKIJANJE MEĐU NEBODERIMA

Posljednjih par dana odlučili smo provesti u drugom dijelu Savojskih alpa i to na skijalištu Le Corbier koje se prostire od 1.550 do 2.650 metara nadmorske visine. Odmah po dolasku cestom na planinsku visoravan sudarite se s nekoliko visokih nebodera koji djeluju nekako čudno i nestvarno u tako nadmorski visokim prirodnim prostranstvima. Oni će nam svih dana skijanja biti stalni orijentir i pružati sigurnost orijentacije u velikim planinskim vidicima kao i moguće nagle klimatske nesigurnosti. Pogled prema jugu s najviših vrhova skijališta za vedrog dana daje naslutiti kraj alpskog lanca koji se nekako sužava i lagano spušta prema udaljenoj i skrivenoj Azurnoj obali.

“Le Corbier je tipično francusko skijalište smješteno u srcu Savojskih alpa i idealno za one koji istinski vole uživati u skijanju, i to od skijaša početnika pa do onih najiskusnijih. Vrlo je dobro opremljeno svom infrastrukturom malog grada. Dakle, ima svega – od pošte, banke pa do turističke agencije kao i restorana intimnog ugođaja pod svijećama. Skijalište Le Corbier zajedno sa ski područjem Les Sybelles sastavni je dio četvrtog po veličini skijaškog sustava u Francuskoj kojeg još čine pet međusobno povezanih skijališta – Albiez Montrond, La Toussuire, Les Bottières, St Colomban des Villards, St Jean d’Arves s ukupno 310 kilometara skijaških staza i s oko stotinjak ski liftova, te  dva  snježna parka.

Od gostiju na skijalištu dominirali su skijaši iz Rusije ,ali je bilo i dosta Slovenaca. Vrlo bučni “Apres Ski” partiji održavali su se uglavnom na drvenim terasama kafića smještenim  oko okruglog turističko-informativnog centra u podnožju širokih i glavnih ski staza.

Samo skijalište Le Corbier je smješteno u srcu skijaškog područja Le Sybelles s neodoljivih 90 kilometara skijaških staza i  to šest  zelenih,13 plavih, 6 crvenih i jednom crnom ski stazom. Skijalište ima sustav od 22 ski lifta, te  par staza za skijaško trčanje.Le Corbier je udaljen oko 900 kilometara od Zagreba.

Upravo toliko kilometara povratnog puta do Hrvatske čekalo nas je zadnjeg dana boravka u Francuskoj gdje smo posljednje sate svog sedmodnevnog ski-aranžmana uživali u friškom baguetteu namazanom slanim maslacem s prekrivenim žarko crvenim lososom, te platili turističku taksu, predali ključ očišćenog i neoštećenog apartmana, a zatim podigli novčani depozit od 300 eura koji nam je u nekoj mjeri jamčio siguran povratak našim kućama.

Kažu da živimo od uspomena. Jednu takvu uspomenu mogli bismo nositi u sebi i pamtiti je po nebeskom plavetnilu povrh kristalno bijelih vrhova francuskih Alpa u zvjezdanim večerima ispunjenim crvenim vinom koje nas je grijalo toplim i upijenim zrakama sunca iz ne tako daleke, mediteranski okupane doline rijeke Rhône. Da, bio je to Châteauneuf du Pape…T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.