HRVATSKA JE U FAZI OZBILJNIH PROMAŠAJA

HRVATSKA JE U FAZI OZBILJNIH PROMAŠAJA

29. studenoga, 2014.

tjosipovic

Predsjednik izjavio da je imao  izuzetno ugodne razgovore s HČSP-om

 Zapisao: Dražen Stjepandić

 U srijedu 27. studenog u sklopu tribine “Večernji intervju Branimira Pofuka”, u Knjižarsko-galerijskim centrom “Fadil Hadžić” u Ilici 13, gost je bio predsjednik Republike Hrvatske gospodin dr. Ivo Josipović.

Očekivano razgovoru s Branimirom Pofukom su prisustvovali predstavnici mnogih medijskih kuća premda kasnije, od onoga i o onome što je četrdesetak minuta govorio aktualni hrvatski predsjednik i po anketama najozbiljniji kandidat za drugi mandat na Pantovčaku, nije bilo mnogo toga objavljeno. Gostovanje na tribini u najvećoj knjižari u Ilici čak nije zabilježeno ni na službenoj predsjednikovoj internetskoj stranici www.predsjednik.hr, premda na istoj bilježe gotovo sve predsjednikove odlaske u bazu, kako su to nekada govorili oni na koje se Ivo Josipović često poziva.

Možemo pretpostaviti da je to zbog toga što je predsjednik govorio pred prisutnima među kojima su uz vodeće ljude iz izdavačke kuće V.B.Z. mladog gazdu Mladena Zatezala, glavnog urednika Dragu Glamuzinu, šefa marketinga Zorana Simića bili: profesor Predrag Matvejević, Vojo Šiljak, Enes Kišević, Duško Ljuština, Drago Pilsel, pa predsjednikova savjetnica Zrinka Mojzeš Vrabec …

Knjižara, a posebno podij sa pedesetak poredanih stolica, ispred stola za predstavljače za kojim su gost i voditelj tribine sjedili i razgovarali, bila je dobro popunjena.

A u razgovoru, zapravo više predsjednikovu monologu je bilo dosta toga što možda nije idealno spominjati u vrijeme predizborne kampanje, pa je stoga izostao odjek u medijima pod predsjednikovom kontrolom, a njemu neskloni mediji nisu očekivali da će izgovoriti nešto na što će se suparnci moći pozivati,nešto što je prirodnije oporbenim intelektualcima,nazivati, isu niti došli, no srećom eto postojimo i mi podzemni portali, kako nas predsjednik izvolio nazvati, pa će javnost ipak nekako doznati što se iza brda valja, odnosno što o situaciji u hrvatskom društvu predsjednik doista misli.

Razgovor je inače najavljen kao kulturnjački, glazbenički, ali spontano je otišao u političke vode. Iz tog razgovora citiramo neke meni najzanimljivije dijelove.

Nakon pozdravnog uvoda uvaženi glazbeni novinar i kritičar izrekao je pitanje-konstataciju kako je Josipovićev dolazak na Pantovčak dosta odjeknuo u glazbeničkim krugovima i tada se pitao hoće li to biti klasičnoj glazbenoj kulturi na korist ili štetu?

– Rekao bih da osim malih pomaka u image-u, neke velike koristi nije bilo. Prije bih rekao da je bilo obrnuto – politika je profitirala od kulture. Bilo bi jako dobro u globalnoj priči da se kultura više profilira jer Hrvatska je turistička zemlja i kultura je dio turističke ponude. Hrvatska mora biti zemlja koja stvara sliku o sebi i volio bih da je kultura vidljiviji dio tog mozaika koji slažemo. To se ne događa samo po sebi i ne događa se preko noći. Dugo vremena kultura nije bila temeljni brend i to se ne može brzo promijeniti. Moj dolazak iz kulturnog miljea na predsjednički položaj puno je više odjeknulo u inozemstvu nego u Hrvatskoj. U odnosu na reakcije u inozemstvu moj dolazak iz kulturnog miljea bio je više dio negativne argumentacije. Vodio sam malu glazbenu diplomaciju čiji je možda najbolji primjer vidi u mom odnosu prema Italiji. S predsjednikom Napolitanom sam imao sjajne odnose. Jedna od naših zadaća bila je zatvoriti prijepore iz povijesti, Drugi svjetski rat i postratno vrijeme, odnos prema ezulima i hrvatskim žrtvama tijekom Drugog svjetskog rata. Ideja je bila zatvoriti to kao povijesni prijekor, urediti međudržavne odnose i prije svega iskazati poštovanje prema svim žrtvama. Povijesna iskustva s obje strane su teška, kad slušate pojedinačne priče s jedne i druge strane, bez obzira što nam je jasno što je bilo pravedno i što je bila dobra ideja ne možete ostati hladni. Pozvao sam antifašiste s talijanske strane, koji su znali što je to bio fašizam i koje je sve donio strahote, a koji su bili svjedoci da sve nakon rata nije bilo napravljeno dobro ni prema talijanskoj zajednici. Predsjednik Napolitano, koji je bio talijanski partizan, je čovjek koji je razumio zlo fašizma i nije bio opterečen nekim iredentističkim idejama u talijanskoj politici od Drugog svjetskog rata pa na dalje. U cijeloj toj kompliciranoj strukturi međudržavnih i međunacionalnih odnosa bilo je jako važno da talijanska zajednica u Hrvatskoj bude na strani tog pomirenja. Što smo napravili u tom prilično velikom projektu? Koristili smo politiku, ali i glazbu kao medij. Na prvom našem susretu u Italiji bio je i slovenski predsjednik. Imali smo veliki koncert s velikim orkestrom i zborom na kojem su nastupali mladi glazbenici iz Italije, Slovenije i Hrvatske. Poslije smo imali nekoliko koncerata u sve tri zemlje, kruna svega bio je sastanak u Puli gdje su došli predstavnici ezula i antifašista i zajedno su sjeli za stol u pomirbenom duhu. Nakon sastanka bio je koncert u Areni na kojem je bilo sedam tisuća ljudi, a izvodila se talijanska i hrvatska glazba. Sedam tisuća ljudi skupiti na koncertu ozbiljne glazbe nije mala stvar, ipak najvažnije je reći da su tenzije spuštene i danas možemo reći da između Italije i Hrvatske kao državama nema nesporazuma.

Nadalje kad se Hrvatska primala u Eurospku zajednicu i kad se prezentirala Europi kao moderna europska država činjenica da sam kompozitor koji je dotakao jednu ozbiljnu karijeru u mnogim europskim zemljama je mnogo značila. U Austriji su organizirali koncert na kojem se izvodila i moja glazba. U Poljskoj su također organizirali koncert svojih vrhunskih izvođača na kojem su izvodili djela hrvatskog predsjednika. Izdali su i CD s mojim djelima, bolji od bilo kojeg koji su objavljeni u Hrvatskoj. Nije glazba jedina, općenito hrvatska kultura je bila medij s kojim se možemo nametnuti. U Parizu smo imali set kulturnih događanja u čast ulaska u EU i takvo predstavljanje s kulturom Hrvatska nikad prije nije imala. Hrvatska je u Europi prepoznata kao zemlja kulture, rekao bih više nego što smo mi to vlastitim odnosom prema kulturi zaslužili.

 MEDIJI KREIRAJU DRUŠTVO

 Onda je gospodin Pofuk upitao što gospodinu predsjedniku kao osobi koja naglašava značaj kulture i pozivanja na kulturu predstavlja podatak da nikada manje novca iz državnog budžeta nije dolazilo u tu kulturu? Pitao je i zašto kao predsjednik nije sazvao tematsku sjednicu hrvatske Vlade zbog malog izdvajanja za kulturu?

– Da sam samo iz kulture i da se ne bavim politikom odna bih naravno lupio šakom po stolu. Nažalost fali novaca i za druge stvari. To se može promijeniti jedino ozbiljnom gospodarskom reformom. Treba uvesti institucionalne promjene i uvjete za investicije. Ako potraje ovakva investicijska klima bojim se da ćemo ovim tempom teško izaći iz krize, pa i povećati proračun za kulturu. Nije samo novac u pitanju, problem je vezan i za mentalitet. Ni odnos medija prema kulturi nije dobar, koliko god to neki put otklanjali od sebe mediji su ozbiljan, snažan faktor formiranja društva. Nisu samo ogledalo društva, nego su u dobroj mjeri i kreator društva. Nažalost, u ovom trenutku moram reći da naši mediji, izuzevši časne izuzetke, kulturu ne prepoznaju kao nešto važno. Pogledajte sveukupno kolko se prostora izdvaja za kulturu, a i tamo gdje ga ima u koje doba dana se program za kulturu. Pogledajte, naravno i razinu pisanja i prezentacije kulture. Tradicionalna emisija o kulturi na HTV-u se pretvorila u političku emisiju. Isto tako pojedine novine koje su bile specijalizirane za kulturu su više političke, a manje kulturne novine. Svojedobno sam se posebno zalagao za Treći program Hrvatskog radija. Kao političar trebam što manje govoriti o uređivačkoj politici medija, ali borio sam se za taj medij koji je više fokusiran na kulturu nego na politiku.

 UŽAS U PRAVOSUĐU I DRUŠTVU

 Branimir Pofuk je predsjednika Ivu Jsipovića podsjetio da je svojedobno rekao da je “Treći program naš najpametniji program”.

– Treći program pratim još od gimnazijskih dana i najveća frustracija bila mi je odlazak u Srednju Dalmaciju, a na makarskom području se Treći program jako slabo čuo. Stanavništvo s makarskog područja uopće nije imalo priliku poslušati neki ozbiljniji koncert. Treći program je sjajan.

Opća je percepcija da mediji, glavni urednici i vlasnici vole podilaziti političarima, konstatirao je voditelj i predsjednika je pitao što ima reći po tom pitanju?

– Mediji imaju neki svoj profil i odnos prema određenoj političkoj opciji. Bitno je reči da se u vrijedonosnom sustavu koji određeneni medij podupire, posebno u privatnim medijima, da se ne izgubi istina i profesionalna razina. Načelo slobode madija je vrlo visoko na mojoj ljestvici, bez obzira na vidljive i nevidljive načine kojima neki pokušavaju utjecati na medije. Bez obzira koliko neki naglašavali da mediji plešu oko političara pogledajte koliko ima pozitivnih tekstova o bilo kome kao političaru.

Predsjednik se kritički osvrnuo i na rad hrvatskog pravosuđa. Rekao je da mu u ruke dođu slučajevi iz hrvatskog pravosuđa u kojima je primjetio izrazite procesne pogreške i presude na štetu građana, ali nažalost nema ovlasti i prava miješati se u rad pravosuđa. Rekao je “da se smatra Mozartom, onda bi žalio što nije više komponirao”, no kako nije Mozart, ne žali za vremenom posvećenim pravu.

– Nije mi se jednom dogodilo da mi kažu, a vi ste ipak jedna osoba, ja sam mislio da postoje Ivo Josipović pravnik i Ivo Josipović glazbenik. Imao sam dvije ljubavi, pravo i glazbu i kod mene nije slučaj da sam želio glazbu, a onda sam zbog egzistencijalne sigurnosti odabrao pravo.

 PRIMIO PEDESET TISUĆA LJUDI

 Ivo Josipović je još više od pravosuđa kritizirao ukupnu situaciju u ovodobnom hrvatskom društvu.

– Najveće bogastvo mog predsjedničkog mandata je stalno i vrlo intezivno kontaktiranje s raznim ljudima. Uvjetno rečeno obični ljudi, bez obzira na profesiju, bili profesori, pravnici ili novinari kreću se u krugu koji im je relativno blizak. Imaju ograničenu mogučnost kontaktiranja s ljudima, a meni je ovaj predsjednički mandat omogućio mnogo više neuobičajenih kontakata. Susreo sam velike svjetske državnike, gotovo da nema nekog svjetskog relevantnijeg državnika s kojim se nisam susreo. Pet puta sam sreo papu. Tri puta papu Franju i dva puta papu Ratzingera. Razgovarao sam i s američkim i ruskim predsjednikom, u formalnim ili neformalnim situacijama. Ovdje u Hrvatskoj sam razgovarao sa svima. Čak su mi dolazili i predstavnci krajnje desnice. U uredu sam primio i predstavnike HČSP-a i bio je to iznenađujuče ugodan razgovor. Primio sam aktiviste raznih organizacija i udruga. Predstavnike sindikata. Neki put sam i pomogao u raznim pregovorima, a sve to nije bilo uvijek u novinama. Kroz razne kave s predsjednikom i ostale vrste susreta prošlo je pedeset tisuća ljudi. Dolazili su ljudi s raznim problemima, pa sve do onih koji su dolazili pohvaliti mi se s nekim svojim uspjehom. Proputovao sam cijelu Hrvatsku nekoliko puta, posjetio sam sve naše gradove po nekoliko puta. Posjećivao sam i manja mjesta. Dnevno dobijem u prosjeku između dvjesto i tristo mejlova. Zaista se trudim pročitati ih sve sam. Od hrvatskih političara, da se pohvalim, imam daleko najviše lajkova, negdje oko sto tisuća. Imam sliku o našoj reali, ne lakirajući, ne farbajući našu stvarnost i ne želeći biti jednostran ni u negativi, ni u pozitivi moram reći da je Hrvatska u fazi ozbiljnih promašaja. Poslije tranzicije, sa svim lošim i dobrim osobinama te tranzicije u kojoj je kultura bila jedna od žrtava, ušli smo u jednu fazu ozbiljnih gospodarskih poteškoća koju bih nazvao potpuna posttradica. Upravo zato i predlažem drastične promjene organizacije države. Ali za promjenu svijesti potreban je jedan potpuno drugi odnos. Konačnim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju mislim da je sazrijelo vrijeme da kažemo, eto sad smo u jednoj Hrvatskoj koja ima drugčiju poziciju, drugčije ambicije i drugčije napore. Zalažem se za drugu republiku. Idemo u mirnije vode s drugčijim vrijednostima nego što su bile prije.T

 

21 komentar

Uskoči u raspravu
  1. etogana
    #1 etogana 5 prosinca, 2014, 13:12

    Malo sam razmisljao o definiciji naseg oslobodilackog rata protiv srboturske okupacije, terora i eksploatacije za koji beli Jova i Zorangutan kazu da je bio gradjanski. E oko toga se sa crvenim drugarom mozemo sloziti ako se koristimo njegovom logikom. Tako on nas hrvatski narod(ukljucujuci tu i manjince) naziva gradjani(i gradjanke). Eto slijedeci njegovu definiciju kod nas je bio gradjanski rat gdje su gradjani srbije uz pomoc gradjana manjinaca njihovih istomisljenika u Hrvatskoj napadali gradjane u Hrvatskoj u cilju prosirenja lebensrauma za gradjane srbije i pri tom hrvatskim gradjanima ucinili velike zlocine i stete. E pa jebi ga i da je rat bio gradjanski jako se dobro zna koji su gradjani bili koji i tko je koga i zasto napadao. Ta mu maskarada nikako ne ide u prilog abolicije gradjana srbije!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. stih
    #2 stih 3 prosinca, 2014, 14:59

    ajdo pajdo Guest sunca ti nebeskog, ako u tebi ima toliko empatije i zelje za pravdom iskoristi te svoje osobine i znanje o sluzbi i ljudima koji su nasem narodu toliko zla ucininili, da spasis dusu svoju, pokusaj sto vise tih ljudi okrenuti u korist naseg patnickog naroda i zbaciti sa vlasti zlotvore koji nas narod u sigurnu propast guraju. Tako ti Boga Svevisnjega!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. TT
    #3 TT 3 prosinca, 2014, 08:35

    Zanimljiva analiza iz povijesne perspektive…

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Guest
    #4 Guest 3 prosinca, 2014, 01:18

    >>>>Dakle sada jesam u dilemi i to teškoj dilemi tj. za koga god da glasujem glsovao jesam za ex SDB…posebice poradi okolnosti što sve što sam napisao znam iz vlastitoga iskustva no još uvijek sabirem koji je u svemu tome faktor Kolinda Grabar Kitarović.Iako jesam u HDZu 24 godine nju osobno ne poznajem niti sam je ikada tijekom svih proteklih godina ikada sreo na bilo kavome skupu ili sastanku naše stranke.Tim više upitna mi je ona jer sam od njenoga mjesta u RI udaljen cca 25 KM…Dakle tko je Kolinda Grabar Kitarović ,u kakvoj je svezi ex SDB i grupacija NATO posebice jesu li u ikakovim tajnim dogovorima Ivo Josipović,Karamarko i Kitarović.Moja UDBAška pamet i razmišljanja sviježa su kao i nakon završetka UDBA školovanja i ništa ne prepuštam slućajnosti i od tuda moja ovakva razmišljanja>>>>

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Guest
    #5 Guest 3 prosinca, 2014, 01:09

    >>>>S obzirom na okolnost protoka vremena a početkom 80tih godina prošloga stoljeća u centru SDB Rijeka dobio sam informaciju da je netom u službu a na području Dalmacije stupio “”NOVAK “” po imenu TOMISLAV KARAMARKO….No također imao sam primiti na znanje da isti nije niti na koji način eksponiran u javnosti no poradi djelovanja službe imali su mi u smislu ,nikada se nezna ,istu informaciju staviti na znanje posebice po radi toga jer sam tada a po potrebi službe imao kontakte sa SDB u BiH konkretno u gradu Mostaru kao i u Čapljini gdje je nekada službovao moj otac.>>>>>

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Guest
    #6 Guest 3 prosinca, 2014, 01:00

    >>>Iz tih razloga nije mi nikako jasnan odmak u postupanju njegovoga sina a našega predsjednika Ive Josipovića koji je pri svojoj predhodnoj izbornoj kampanji naglasio slogan “” PRAVDA ZA SVIH””” no u tome smislu nije učinio ništa ama baš ništa i sada ponovno i uporno traži drugi mandat…Eh IVE,predsjedniče daleko tebi poštenje oca tvojega…..no imam još iznenađenja >>>>>

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Guest
    #7 Guest 3 prosinca, 2014, 00:54

    >>>>Naravno moram skrenuti pozornost svima da je drug Petar Josipović svojim radom u ex SDB štitio sustav u kojem jesmo svi imali pravo na stanovanje ,pravo na besplatno školovanje kao i zdravstveno osiguranje ,zagarantiranu participaciju u tadašnjem društvenom i privrednom životu države koju smo sami svojim radom održavali kao i mnoge druge beneficije…..no nije samo to što želim reći>>>>>

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Guest
    #8 Guest 3 prosinca, 2014, 00:45

    >>>>No duljim nepotrebno ipak naglašavajući da sam tada kao BALAVAC vozio vrhunski europski brand automobil Alfa Romeo Giulia Super kakvoga su u to vrijeme vozili Vice Vukov,Zdenka Vučković i još nekolicina onih koji su na jugoslavenskoj sceni imali znatan utjecaj po bilo kojoj osnovi..možda me netko sada i prepozna.Dakle ,fokusiram se na Petra Josipovića koji je na inauguraciji u Službi SDB u Rijeci tada Četvrtak 01.07.1976. izjavio da neće prezati pred nikim i ničime a u smislu zaštite službe kao i ustavno pravnoga poretka SFRJ uključivši ovdje i osmišljavanje i provođenje svih “posebnih mjera ” a koje su se odnosile na fizičku likvidaciju svih iole opasnih po aktuelni sustav kojega je kontrolirala tadašnja SDB nasuprot već onda konkurenoj kolaboraciji sa KOSom……

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. Guest
    #9 Guest 3 prosinca, 2014, 00:32

    >>>>Bio je taj Četvrtak, 01.07 1976. ,prekrasan sunčani dan na području našega Kvarnera a ja mlad dečko i teško mi je pao obvezujući poziv da se odazovem bilo kakvome sastanku jer tada sam bio GALEB kako po svojim uvjerenjima i postupanjima tako i po nalogu službe koju ovdje spominjem,no bilo mi je sve debelo plaćeno a novaca u društvu sa strankinjama po kvarnerskim i francuskim i talijanskim plažama nikada dovoljno…naravno služba je benevolentno snosila sve troškove kako boravke po vrhunskim hotelima tada A kategorije tako i troškove putovanja vlastitim osobnim automobilom a kilometraža je znala dostići do preko 2000 KM……..

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. Guest
    #10 Guest 3 prosinca, 2014, 00:19

    Gospodo, draga posjetitelji i komentatori na ovome portalu>>>>dvojite li i dalje u smislu glasovanja na slijedećim predsjedničkim izborima evo vama nekoliko slijedećih informacija iz prve ruke ….Gospodin Petar Josipović ,otac sadašnjega predsjednika iVE stupio je na službu u SDB Centar Rijeka 01.07.1976.godine.i to na veoma odgovorno mjesto tj. protu emigrantski odjel službe a koji je bio ingerentan za osmišljavanje i provođenje likvidacija hrvatskih emigranata u dijaspori točnije u regionu Europe uključujuči i zapadni deo tdašnjega SSSRa.Tadašnjoj njegovoj inauguraciji u prostorijama iste službe na 5. katu “” nove zgrade”” bili su nazočni djelatnici iste službe Davorin Sušanj,Ragib Merđanić,Petar Lakić,Jerko Dragin ,Modrić i nekolicina drugova direkno poslanih iz tadašnjega Saveznoga SUPa Beograd kao i moja malenkost>>>>>

    Odgovorite na ovaj komentar
  11. argh
    #11 argh 2 prosinca, 2014, 15:02

    jeba mu tovar kevu za sve zlo ucinjeno mome narodu

    Odgovorite na ovaj komentar
  12. Pipi
    #12 Pipi 2 prosinca, 2014, 14:24

    Stari moj, Hrvatska je u fazi promašaja zahvaljujući tebi i tebi sličnima!

    Odgovorite na ovaj komentar
  13. Medo
    #13 Medo 1 prosinca, 2014, 08:10

    Čini se da autor ima ozbiljan poremećaj sustava vrijednosti.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code