HRVATI SE JOŠ NISU NAUČILI KORISTITI SLOBODOM

HRVATI SE JOŠ NISU NAUČILI KORISTITI SLOBODOM

26. prosinca, 2016.

 

Gotovo pola stoljeća bio k tome okovan verigama jednoumnog i nasilnog sustava koji nam je nametnut, kao jaram, te određivao što je dobro a što zlo, premda su njegovi vođe imali krvave ruke i nisu bili dostojni određivati te kriterije, ali su zato imali silu. To je bilo vrijeme u kojem je u ljudima vladao strah, što je paraliziralo kreativnost, poduzetnost i ubijalo je duh naroda. Nakon tog olovnog vremena navijestila nam se sloboda, ali je sijevnuo mač nad nama, prijeteći da nas uništi. Na naš se narod strovalila teška ratna strahota

Napisao: Stjepan Vego

Svetkovina Božića – Gospodinova otajstvenog dolaska, svečano je proslavljena u subotu 25. prosinca u Sisačkoj katedrali misom polnoćkom koju je, u katedrali prepunoj vjernicima, predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i supsidijar katedralne župe preč. Milan Begić, a služio je đakon Danko Bizjak.

Božić nije blagdan svečano osvijetljenih ulica

U homiliji biskup je upozorio kako danas mnogi ne razumiju i ne znaju što je to Božić te ga zamišljaju kao blagdan svečano osvijetljenih ulica, uličnih zabava, poroka, bajki i stranih običaja. „Mi pak, braćo moja i sestre vjerni katolici Hrvati, znamo što noćas slavimo: nisu to ni rasvijetljene ulice ni trgovi, ni bajkovite vile ni snijeg, nije to ni djed ovaj ni onaj, niti blagdan kad se pjevaju strane pjesme i dijele darovi, nego: Božić je velik dan radosti jer slavimo Isusa našega Spasitelja, koji je sam Bog, koji se za nas ljude rodio kao čovjek u betlehemskoj štalici, preuzeo trpljenje i iz ljubavi se za nas žrtvovao da bi nas, slabe ljude uzdigao u božanski život. Božić je blagdan rođenja Djeteta koje je jednako svakom ljudskom djetetu ali je ujedno iznad sve djece svijeta jer ga je rodila majka, koja je Djevica Marija, po Duhu Svetome jer je on naš Gospodin, jedini vrijedan da mu se zajedno s pastirima poklonimo, da ga kao najveći dar neba slavimo i pjevamo mu“.

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je rekao kako prorok Izaija donosi najavu Kristova rođenja u Betlehemu, a o kojem govori pročitano Evanđelje po Luki. „Izvješćuje da je te noći kada se Isus rodio, velika svjetlost obasjala s neba pastire koji su čuvali stada na betlehemskim livadama. Pastiri su prestrašeni, ali ih anđeo hrabri i šaljući ih do jaslica u koje je Dijete položeno: ‘Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod: danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin… Naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’ potiče ih dakle da ga idu potražiti i da će ga naći. I nas noćas anđeli potiču na radost i šalju nas da potražimo i nađemo Novorođenog Spasitelja. To tek rođeno Dijete sam je Bog – mali Bog, Božić – koji ‘s neba siđe dolje radi grješnika, rodi se u štali radi čovjeka’. Zašto je Bog to učinio, zašto je došao k nama ljudima u našoj krhkoj, ljudskoj egzistenciji, u liku malog djeteta? Zato jer ‘Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka’! A mi? Stojimo li pred njim skrušeno ili nadmeno? Ako se želimo nadimati, njega nećemo susresti. Ako li pak ga promatramo očima vjere, shvatit ćemo da je radi nas došao, i on će obradovati naše srce radošću od koje nema veće“, rekao je biskup te se u nastavku, govoreći o poslanici sv. Pavla Titu, zapitao što vrijedi onima koji ovih dana luduju veseleći se nekim njima nepoznatim „božićnim blagdanima“ ako ne upoznaju Krista Gospodina? „Tako npr. neki su protiv života začete dječice jer se boje za vlastitu komociju. Umjesto života biraju smrt. Kako je to daleko od rođenja Života koje mi noćas slavimo! A djeca su znak da nas još nije zaboravio Bog i umjesto da željno dočekujemo djecu i radujemo im se, na žalost ta smrt vreba iz mnogih savjesti, kao što i neki drugi ne vole nas, kršćane, koji smetamo onima koji zazivaju razne oblike revolucije i vladavinu nasilja zbog svojih vlastitih iluzija. Takvi drugima ne navješćuju mir nego rat, prijeteći likvidacijama i eliminacijama. Oni ne slave ni ovu svetu i tihu noć ponizno očekujući od Boga mir, nego oni misle da o njima ovisi i život i smrt, i mir i rat. Gospodin naš Isus Krist rodio se da prekine taj lanac nasilja, taj stari mentalitet onih koji drugima žele zlo. Kako? Tako što je prihvatio sam biti žrtva, što je došao u ljudskom tijelu upravo zato da može kao čovjek trpjeti. Ne gledamo li ovih dana Isusa o kojem pjeva pjesma Kyrie eleison: ‘On za nas trpi čim se rodi’? On je trpio uboštvo, tj. siromaštvo; za njega su pogubljena nevina dječica u Betlehemu; bio je progonjen od ljudske vlasti, kralj Herod mu je radio o glavi te su ga Josip i Marija morali spašavati bježeći s njim u inozemstvo, u Egipat; on je izabrao radije trpjeti zlo nego ga drugima nanositi. To je poruka Božića“.

Vječni život

Na kraju biskup je poručio okupljenim vjernicima kako biti danas učenik novorođenoga Kralja Isusa Krista znači okupljati sve u jedno, svima biti sve, vjerovati i protiv nade da se svaki čovjek može obratiti iz zla u dobro, strpljivo podnositi i nepravde i žrtvovati se za dobro svojih bližnjih. „Naprotiv oni koji ne žele slijediti Isusa Krista niti se pokloniti novorođenom Kralju i dalje dijele ljude, žele im smrt, mrze ih i progone. Ali i oni neka noćas osjete svjetlost i toplinu Krista koji je došao za svakog čovjeka, da mu donese mir, ljubav i radost. Božić je blagdan mira jer je Knez mira došao među nas. Obratimo se svi i činimo dobro jedni drugima da i nas Gospodin prepozna kao svoje učenike i jednom nagradi u vječnom miru. Želim vam, draga braćo i sestre, da u svima nama pobijedi Život koji nam je donio novorođeni Kralj Isus Krist naš Gospodin. I neka nova godina zbog rođenja Kneza mira bude vrijeme u kojem ćemo odbaciti svaki nemir, nasilje i smrt. S Kristom koji je došao svakome od nas neka u svima nama vlada život, i to život vječni!“.

Na kraju u ime župe biskupu i svim okupljenima Božić je čestitao katedralni župnik preč. Marko Karača.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.

Misa poldanjica

Otajstvo proslave Božića za nas učenike Isusa Krista susret je s našim Gospodinom. Nije to samo slavlje njegova rođendana, brojanje još jedne godišnjice rođenja Isusa Krista, samo sjećanje na jednu veliku osobu iz povijesti čovječanstva, nego Božić je i proživljavanje i iskustvo blizine istog tog Boga za nas rođenog kao čovjeka. Bog je postao čovjekom da zauvijek bude povezan na osobit način sa svakim čovjekom. Tako je ova proslava i dan i mjesto susreta s njime, našim Spasiteljem“, rekao je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći na svetkovinu Božića, u nedjelju 25. prosinca, svečanu misu poldanjicu. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i supsidijar katedralne župe preč. Milan Begić, a služio je đakon Danko Bizjak.

U nastavku biskup je istaknuo kako nam se u proslovu Ivanova evanđelja objavljuje identitet Isusa, Božića. „On je rođen u vremenu: ‘Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama’. Isus je Riječ Božja, Riječ koja objavljuje Boga Oca, riječ topla, prijateljska, riječ koja pridiže, koja je nježna i puna milosrđa, riječ koja daje život. Novi život donio je Krist svojim utjelovljenjem i rođenjem kao čovjek, kao malo dijete, rođen u Betlehemu od Djevice Marije. Od tog događaja, koji se dogodio u povijesti, sve je novo jer otada je počela nad-povijest. U zemaljskom životu ljudi – i dapače svih naroda! – više ništa nije kao prije Kristova dolaska, premda se sve čini kao da je ostalo isto. Ljudi se i dalje rađaju i umiru, mrze i ubijaju, varaju jedni druge i preko tuđih leševa grabe svoje položaje i povlastice, žele da ih drugi obožavaju i ne biraju sredstva da ostvare svoje egoistične ciljeve. Pa ipak. Više taj čovjekov život nije u mraku, obasjan je svjetlošću. Unutar prizemnog, zemaljskog i ljudskog života živi jedan viši, nebeski i božanski život. Ljudi se smiju nadati, ljudi znaju da je njihov život smislen, vrijedan i da su voljeni. Ljudi znaju zašto žive i što im je cilj, svi su pozvani biti djeca Božja, jer su ljubljeni i kupljeni velikom cijenom. Bog se objavio kao ljubav koji želi da i čovjek, njegova slika i njemu nalik, bude ljubav“, ustvrdio je biskup.

Biskup je rekao i kako se u ovom Ivanovom proslovu osim Isusa, koji je predstavljen kao Božja Riječ, pojavljuje i Ivan Krstitelj. „On nije svjetlo, nego on je ‘svjedok koji je došao da posvjedoči za svjetlo, svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka’. Kako lijepa definicija za preteču Isusovoga, Ivana, ali to bi trebala biti i definicija svakoga kršćanina: svi mi trebamo svjedočiti za Krista, otkrivati ga kao svjetlo koje prosvjetljuje najprije nas, a onda i sve druge ljude, s kojim dolazimo u dodir, po nama. U povijesti imamo pokret koji se naziva prosvjetiteljstvo – iluminizam. Za obrazovno-odgojne ustanove kaže se da su to prosvjetne ustanove. A starina Krista Gospodina rado naziva Prosvjetiteljem, a kršćane prosvjetljenima.

Vrijeme straha

Na žalost još mnogo ljudi luta u tami, ne vide Svjetlo istinsko – Krista Gospodina. Jedni zato jer ne vide istinu, ili ako ju vide, ne žele ju vidjeti. Drugi zato što ne vole Crkvu, nas koji vjerujemo u Krista, a nismo dobri kršćani, kada dajemo loš primjer pa umjesto da ‘lice Božje otkrivamo, mi ga više skrivamo’. Treći jednostavno jer su zaslijepljeni lažnim svjetlima, zapravo mrakom koji se prikazuje svjetlom“, istaknuo je biskup Košić te još progovorio o

lustraciji. „U posljednje se vrijeme u našoj Domovini govori o lustraciji, naime, kako bi bilo potrebno provesti neku vrstu kadrovskog čišćenja na javnim dužnostima u državi, gdje su još uvijek oni koji su za prošlog totalitarnog sustava bio dio jednoumnog represivnog aparata. No, prvotno značenje riječi ‘lustratio’ odnosno ‘illustratio’ znači: osvjetljenje. Dakle, treba ih staviti na svjetlo, osvijetliti. Pod kojim to svjetlom, pitamo se, trebaju na vidjelo izići oni koji su u ime propale ideologije činili zlo svojim bližnjima? Odgovor na to pitanje traži se uglavnom u nametanju slobode, odnosno nove paradigme demokracije i slobode koja bi trebala zavladati našim narodom. Međutim naš narod stoljećima nije bio slobodan – jer je živio u pokornosti susjednim narodima s kojima je dijelio državnu zajednicu – i zapravo se nije naučio koristiti slobodom. A onda je gotovo pola stoljeća bio k tome okovan verigama jednoumnog i nasilnog sustava koji nam je nametnut, kao jaram, te određivao što je dobro a što zlo, premda su njegovi vođe imali krvave ruke i nisu bili dostojni određivati te kriterije, ali su zato imali silu. To je bilo vrijeme u kojem je u ljudima vladao strah, što je paraliziralo kreativnost, poduzetnost i ubijalo je duh naroda. Nakon tog olovnog vremena navijestila nam se sloboda, ali je sijevnuo mač nad nama, prijeteći da nas uništi. Na naš se narod strovalila teška ratna strahota, ubijalo nas se, protjerivalo, rušilo i uništavalo sve katoličko i hrvatsko – i tu je zapaljen slobodarski duh. Kao što su rijetki čuvari slobodarskog duha nacije, koji su uglavnom bili ili ubijeni ili u zatvorima – i koji su bili istinski proroci u totalitarno doba naše nacije – tako su i naši hrvatski branitelji u Domovinskom ratu preuzeli baklju slobode te se oduprli zatiračima naše opstojnosti i zato zaslužili spomenike do neba i trajnu zahvalnost našeg naroda. Međutim što se danas događa? Takvi su opet od nekoliko zadnjih politika i u medijima, u domaćim i međunarodnim sudovima, progonjeni i marginalizirani, njihova se žrtva falsificira i proglašava nastavkom zločinačkih pokreta revolucije koja je sjekla sve glave domoljuba koji nisu htjeli povinuti šiju. I gdje smo danas? Prije četvrt stoljeća činilo se da smo na kraju tog mračnog tunela, a danas se vidi da smo još na početku. Zato je u taj mrak i te kako potrebno unijeti svjetlo – i ‘iluminatio’ i ‘lustratio’. Zapravo, jedino prihvaćanjem jedinog istinskog Svjetla, Krista Gospodina, moguća je prava lustracija. Samo je Krist kadar naše tame okrenuti u svjetlo, naše sjene i mrak u novi dan i novi početak“.

Na kraju biskup je pozvao na molitvu da se Kristom prosvjetljeni, mi Hrvati i naša Domovina konačno oslobodimo svake tame, mraka, zla i „aveti“ prošlosti. „Da bismo bili sposobni u novoj godini i ne samo sljedeće 2017. Godine Gospodnje, nego i u buduće, biti doista novi, novi ljudi, nositelji dobra, vjerni Isusu Kristu, njemu kao Božjoj Riječi, na koju trebamo odgovoriti svojom riječi, koja treba biti, nalik njegovoj, puna života, svjetla i utjelovljena“.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice, a na kraju svima okupljenima obilje Božjeg blagoslova poželio je preč. Karača. T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. FRANO
    #1 FRANO 28 prosinca, 2016, 19:52

    KAKVE LI BUDALEŠTINE,KOJU NAM SERVIRAJU NEUKI FRATRI ZATUCANI U DUŠI I U MOZGU.O KAKVOM TO ISUSU SE GOVORI ,O BIĆU KOJEG NITKO NIJE UPOZNAO, PA NI NAUKA.OTKRIVAMO PONAŠENJE NAJUDALJENIJIH PLANETA, A NISMO OTKRILI BUDALASTE MITOVE KOJE NAM SERVIRA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA PLJAČKAŠA ,UBOJICA ,LAŽOVA ,NEUKIH SPODBA ,RIMOKATOLIČKA CRKVA .VALJDA ĆE SE NEKI IDIOT PAPA SJETITI ,KADA ZASJEDNE NA TU SVOJU FOTELJU,DA JE ZASJEO NA VRAGA KOJI ĆE MU GLAVU ODŠARAFITI, PA U ZNAK EGOIZMA VLASTITE EGZISTENCIJE OTVORI VRATA ISTINI, DA JE VELIKI DIO SVIJETA BIO VIŠE OD 2O-SET STOLJEĆA U ZABLUDI VJERUJUĆI U NEKI DRUGI NADNARAVNI SVIJET KOJEG NIKADA NIJE BILO NITI ĆE BITI…GLE ,KAKVE CEREMONIJE PRIREĐUJU U JEDNOM DANU IZA KOJEG 264 DANA SE NAVLAČI MRAČNO RAZDOVLJE ONIM KOJI VJERUJU BILOKOJOJ RELIGIJI KOJA NAMEĆE STRAH I PATNJU NA OVOM REALNOM SVIJETU,ZA TOBOŽ UŽIVANJE NA NEKOM DRUGOM SVIJETU,A TAJ DRUGI SVIJET JE 3 METRA POD ZEMLJOM. ZATO TREBA SVAKU RELIGIJU PROGLASITI ZLOČINAČKOM ORGANIZACIJOM KOJA UBIJA LJUDE ,JER IM NUDI PATNJU ŽVLJENJA NA OVOM SVIJETU RADI ,NEKE LAŽENE LAŽNE SVRHE ŽIVLJENJA NA NEKOM DRUGOM SVIJETU. PA U TE SVRHE SLIKAJU POSEBNO PONIZNE I POSLUŠNE FIGURE ,TAKOZVANIH SVETACA ,JER CIJELA IDEOLOGIJA SE TEMELJI NA LAŽIMA ,MITOVIMA I APSOLUTNOJ POSLUŠNOSTI.ZATO TREBA PROGLASITI SVAKU RELIGIJU PREVAROM SA ZLOČINAČKIM NAKANAMA.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Bogobali
    #2 Bogobali 27 prosinca, 2016, 06:25

    Bogobali slave rođenje svoga Boga, kojeg živa jedu i piju njegovu krv. Tako se za kršćane može reći da su bogobali i bogopije.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Što je to poldanjica
    #3 Što je to poldanjica 27 prosinca, 2016, 06:22

    Znao sam da govore za misu zornica, ponoćka, pjevana misa, ali da postoji i neka misa poldanjica nisam nikad čuo do sada.Bilo bi dobro da uator ovog teksta objasni meni što mu znači poldanjica

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Anonimno
    #4 Anonimno 27 prosinca, 2016, 06:18

    Časni, velečaasni, prešasni, mnogopoštovani, presvijetli…sve su to nekakve titularne riječi, koje su sebi priskrbili svećenici. Neku budaletinu nazvati prešasnim zaista je ružno.Zar nije dovoljno reći svećeniče, biskupe, kardinale, sveti oče..i tako dalje i tako

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Ujo
    #5 Ujo 27 prosinca, 2016, 06:12

    Alaj pametuješ, rodijače! Nema duha u tvojim riječima i mislima.Samo isprazne riječi koje otkrivaju virtualna čovjeka, koji bulazni o Bogu.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code