HODOČAŠĆE U LUDBREG

HODOČAŠĆE U LUDBREG

22. lipanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Pokazao je mons. Đurkan i relikviju Svete Krvi Kristove, ispod koje gore deseci upaljenih svjećica. Misu zadušnicu za žrtve Domovinskoga rata iz Siska, Banovine, Moslavine, Pounja i Posavine predslavio je vlč. Goričanec, a potom nas je u ulozi vozača busa povezao do središnjega trga s oznakama udaljenosti, kilometraže prema hrvatskim i svjetskim gradovima. Ludbreg se nalazi u središtu koncentričnih krugova koji spajaju brojne svjetske gradove. Legenda kaže da su upravo tamo bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima velike metropole. Tu je priču potvrdio švicarski povjesničar umjetnosti dr. Erasmus Weddigen. Mali podravski grad, koji arhitekturom i mirom odiše kao svetište, nastao je na raskrižju putova sjever-jug i istok-zapad

Napisao: Josip Frković

Između blagdana sv. Vida, Presvetoga Trojstva i Tijelova, te 28. obljetnice početaka organizirana oružanoga otpora hrvatskih ljudi velikospskoj četničkoj pobuni i agresiji, Domovinskoga rata u kojem su izgubili svoje najdraže potomke, 44 roditelja poginulih i nestalih branitelja s područja Sisačko-moslavačke županije, odnosno Gline, Petrinje, Siska, Popovače, Kutine i Novske, desetak su sati proveli na hodočašću do znamenita prošteništa sa zavjetnom kapelom Hrvatskoga sabora, Predragocjene Krvi Kristove i zemljopisnoga svjetskoga središta u Ludbregu. Prvi dio putovanja, kojih stotinjak minuta, proveli su u crkvi na kotačima, plavom i jedinstvenom nadbiskupijskom busu, s nesvakidašnjim vozačem upraviteljem župe Uzvišenja sv. Križa u Završju kod Karlovca, vlč. Dragecom Goričancem. Rođenjem je veseli i duhoviti čovjek iz međimurske vinogradarsko-vinske Štrigove, zemljak dvojice sisačkih svećenika Ivana i Vlade Hrena iz Svetoga Martina na Muri, odakle pak potječe i dvadesetak časnih sestara, ili mons. Zdravko Novak, podrijetlom iz susjedstva štrigovskoga u Macincu, rektor bazilike sv. Kvirina biskupa na Zelenom Brijegu u Sisku. Bilo je to vrijeme zajedničke molitve, pjevanja katoličkih crkvenih i pučkih pjesama, a već na parkingu sisačkog „Interspara“,  naš je domaćin – s ufanjem u Svevišnjega – kazao kako je baš sve, tijekom cijeloga ljudskoga ovozemaljskoga života i do susreta s licem Spasitelja u Božjim rukama. 

Osvijetljeni križ

Ispričao je vlč. Dragec i niz viceva iz civilnoga života vjernika koje je prikupio na brojnim putovanjima ili podno crkvenih vijenaca. Ne znajući raspoznati marku i zemlju proizvodnje busa na čijim je bokovima veliki natpis „Blažena, Margareto, moli za neželjene“, vlč. Dragec nam kazuje da su Holanđani izradili seriju vozila, s dizalom za ukrcaj nemoćnih i invalidnih, odnosno s montiranim krevetima, te da s njima 50-ak hodočasnika prevaljuje i do 1700 kilometara do svetišta Fatime i Lurda. Prijevozničke usluge, dakle, koriste rimokatoličke župe iz cijele zemlje i „Caritas“ Crkve u Hrvata. O tome svjedoči i veliki osvijetljeni križ na „šoferšajbi“ autobusa. – Za upravljačem autobusa prokrstario sam cijelom Europom, prevalivši sretno milijun kilometara. Župni je upravitelj u spomenutom Završju, ali i povjerenik za pastoral osoba s posebnim potrebama i duhovnik zagrebačkoga „Caritasa“. Hendikepiranim vjernicima pomažemo u evangelizaciji, pa ćemo narednih dana sve do francuskoga svetišta Lurda. Tako nam reče dragi čovjek, koji ubrzo nestade u sakristiji župne crkve Presvetoga Trojstva. 

Stradalnici iz Gline i Petrinje

Pred okupljenim hodočasnicima ubrzo se pojavio upravitelj župe mons. Josip Đurkan, poželjevši dobrodošlicu supružnicima Horvatićima, stradalnicima iz Gline i Petrinje, Katici Demeter, Ani i Josipu Božiček, Miri i Josipu Kumparu, Anici i Ernestu Straga iz Kutine, Petrinjkama Milki Kožić iz Budičine i Julki Matanović iz Mošćenice, Siščanima Nadi Gregec i Mariji Dumbović, te šefu udruge poginulih i nestalih branitelja, višestrukom zaslužniku organizacije obrane iz Crnca u Capragu generala Janka Bobetka, Anti Živkoviću. Pokazao je mons. Đurkan i relikviju Svete Krvi Kristove, ispod koje gore deseci upaljenih svjećica. Misu zadušnicu za žrtve Domovinskoga rata iz Siska, Banovine, Moslavine, Pounja i Posavine predslavio je vlč. Goričanec, a potom nas je u ulozi vozača busa povezao do središnjega trga s oznakama udaljenosti, kilometraže prema hrvatskim i svjetskim gradovima. Ludbreg se nalazi u središtu koncentričnih krugova koji spajaju brojne svjetske gradove. Legenda kaže da su upravo tamo bili zamišljeni krugovi zemaljski, a na njihovim obodima velike metropole. Tu je priču potvrdio švicarski povjesničar umjetnosti dr. Erasmus Weddigen. Mali podravski grad, koji arhitekturom i mirom odiše kao svetište, nastao je na raskrižju putova sjever-jug i istok-zapad. 

Kraj njega su prolazili Iliri, Kelti, tatarske i turske osvajačke formacije, pa i čete bana Josipa Jelačića. Rimljani su pak na mjestu Ludbrega podigli Castrum Ioviju, trgovačko i prometno središte s kompletnom komunalnom infrastrukturom. Ako su u Ludbregu stvarno nastali šestarom zamišljeni krugovi zemaljski Erasmusa Weddinga s obodima i velikim metropolama, na crti prvoga kruga nalaze Varaždin, Koprivnica, Čakovec i Varaždinske Toplice. Točku na suprotnoj strani zemaljske kugle u odnosu na Ludbreg čini južnopacifički otok Antipodes, nedaleko Novoga Zelanda. Uza spomenutu legendu svakako ide i ona o prelijepoj Ludbergi, koja je uz sv. Florijana i Sebastijana nebeska zaštitnica grada. Iako o ludbreškoj pojavi nema sačuvanih zapisa, kažimo da se godinu dana nakon posvete crkve u kapelici dvorca 1411. zbilo nešto nesvakidašnje. Nakon lomljenja hostije na tri dijela, u  kaležu je potekla krv… Put je Siščane dalje vodio u Veliki Bukovac i agroturističko izletište „Požgaj“, koje će vas svakako podsjetiti na petrinjski OPG „Tišinić“ u Taborištu. U velikoj ugostiteljskoj dvorani koja može primiti više nogometnih momčadi, na pijaninu kolorirani portret svećenika. Domaćica Marinka Požgaj, kao trogodišnja djevojčica, na samom početku stričeve svećeničke karijere posjetila je Sisak i zvonički stan vlč. Franje Vrbanića u crkvi sv. Marije ponad starih Shellovih preradbenih kolona.

Statua sv. Ivana Pavla

 – Živo se sjećam odbljesaka svjetala na površini Kupe i pogleda s brda Viktorovca, ispod kojega je u poraću prokopan željeznički tunel za prugu Sisak-Sunja i Sisak-Hrvatska Kostajnica. Sa stričekom sam obišla svaki sisački kutak i rado im se vraćala. Što se tiče moje obitelji, imamo veliko agrarno i turističko imanje s velikim brojem domaćih životinja, a moj suprug Zdravko i ja sve smo podigli slogom i upornim radom sedmorice naših sinova i dviju kćeri, te pet unuka, veli naša ljubazna domaćica. Na jednom mjestu djeca naših gostiju mogu vidjeti bijele i šarene koze, ovce, ponije, dravske guske, zagorske pure, sve iz dvorišta naših seljaka. Spomenusmo joj da smo za omiljena župnika doznali i u  Ilovi, Kutina, gdje je vlč. Franjo Vrbanić pred ulazom u današnju župnu crkvu Prečista Srca Marijina podigao statutuu velikoga prijatelja Hrvata katolika, sv. Ivana Pavla II. Wojtyle. Sasvim za kraj, spomenimo akcijaše koji su prije devet godina otpočeli gradnju jednog od brojnih pogona Požgajevih. Izletište je stvorio dragi Bog, veli gđa Marinka, a imaju i tvornicu parketa „Požgaj“. Potomci se zovu Ivan, Nikola, Marko, Magdalena, Dominik, Franjo, Gabrijela, Josip i Antun. Bog vas blagoslovio, vrijedni i dobri ludbreški Bukovčani Požgaji! T 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.