HODAK: PREKO JUGO-ZASTAVA KURZ JE PREŠAO KAO PREKO KUR*A

HODAK: PREKO JUGO-ZASTAVA KURZ JE PREŠAO KAO PREKO KUR*A

20. svibnja, 2019.

 

Piše: Zvonimir Hodak

Dr. sc. Sanja Bilač sije namjerno sumnju u ono što nam je sveto. U ono što nas ispunjava ponosom. To je naravno NOB. Tekovina koja evocira uspomene na Sutjesku, Neretvu, Savu dopingiranog Kovačevića…

Retrogradna doktorica javila se na fejsu: “Postoje svjedočanstva da je čovjek kojem je vlast u Splitu, HDZ, dodijelila nagradu za životno djelo čovjeku koji je sudjelovao u likvidacijama na Lovrincu…”. O tome je svojevremeno svjedočio msgr. Ivan Bilić koji je bio svjedok triju masovnih grobnica dugačkih od 120 do 150 metara i širokih oko četiri metra.

Pročitao sam da je među nagrađenim i “legendarni” skojevac Ante Jelaska. Je li Sanja mislila na našeg Antu? Ne znam, ali znam da je ne tako davno naš “antifašista” dobio od Slobodne skoro čitavu stranicu kako bi me snagom svog dijalektičkog i progresivnog uma prokazao kao plitkog ustašoida.

Stilom i elokvencijom Zorana Ercega, režiser Ante režirao je jeftinu limunadu o antifašizmu, o ogromnom doprinosu splitskih skojevaca nastanku današnje RH. U toj ljevičarskoj musaki falio je još samo Ratko Mladić kojeg su, kako to kaže “veliki patrijarh” Irinej, “vražje sile” ufatile i osudile u Haagu.

Ante Jelaska je zapravo metafora kukavičke politike onih koje je 4. Splitska i ostale brigade dovela nakon 5. kolovoza 1995. g u Banske Dvore. Pođimo redom. Stari partizan koji se dovodi u vezu s krvavim kontekstom masovnih grobnica na Lovrincu dobiva nagradu grada Splita. Grada u kojem je na vlasti HDZ.

Ivo Josipović, klasični kriptokomunist, bivši predsjednik RH, žali se u Večernjem da su “desničari poludjeli“. One koji ne mogu shvatiti da su fratri sa Širokog bili “legitimni vojni cilj” koji su likvidirale mecima u leđa i potiljak par partizanskih brigada, naš Ivo naziva “bijesnim čoporom”.

Ono što je o 1945. g. Izrekao Nenad Stazić već je opjevano. Poznata je svima već i medijska indoktrinacija Stipe Mesića, Žarka Puhovskog, glorifikacija Draže Mihailovića u tekstovima Miljenka Jergovića, kiseli i neprobavljivi humor Ante Tomića o braniteljima, boljševički primitivizam Franje Habulina koji misli da je “Komemoracija na Bleiburškom polju bal vampira…”, kao i notorni boljševik Boris Vlašić koji misli da je sve to 18. svibnja u Koruškoj bio obični “neoustaški dernek”.

Skoro da je suvišno o tome navoditi nepročešljane misli Kreše Beljaka, Gorana Gerovca, Branimira Pofuka i ostalih već pomalo izlizanih lijevih medijskih falangista. Sve su to već ofucane teme onih koji medijske megafone već godinama drže čvrsto u svojim rukama.

Dolaze nam, eto, EU izbori. Uvijek isti cmizdre i rokću o problemu glasovanja onih koji žive izvan RH, a ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Nitko od tih farizeja ni da pisne da izbjegli hrvatski Srbi također ne plaćaju porez ovdje, ali im Hrvatska plaća prijevoz za dolazak na izbore.

Naime, u čemu je catch 22 ili kvaka dvadeset i dva. Dok naši antifašisti i dvolični ljevičari vode već po tko zna koju sedmu neprijateljsku ofenzivu protiv Predsjednice, Tuđmana, horda “ustaša” i desnih revizionista, dotle u “komšiluku” stasa ponosna četnička država. Jeste li čuli nešto o tome od zajapurenih antifa, Josipovića, Mesića, Gerovca, Pofuka, Beljaka?

Jedini novinar iz tzv. mainstream media je Davor Ivanković koji je u Večernjem od 12. svibnja dotakao taj “vrući krumpir”: “Kako je Srbija uspjela spojiti Dražu, Tita, agresore rata iz devedesetih i još održati lekcije Hrvatskoj”. Dobar naslov i još bolji podnaslov: “Još koja godina kukavičke politike Zagreba prema povijesnom revizionizmu Beograda dovest će do toga da nas Srbija optuži da smo mi napali nju, a ne ona nas”. Naravno, taj Ivankovićev proročanski članak Večernji je objavio u relativno slabo čitanom nedjeljnom izdanju.

Hrvati u bijedi

U subotnjem Obzoru u kojem caruje jugonostalgični Goran Gerovac takovu direktnu i sumornu analizu o zbivanjima u “komšiluku” možete slobodno zaboraviti. U Obzoru caruju Dražen Lalić, Branimir Pofuk, Žonja, Danko Plevnik, predratni urednik Komunista i Borbe kojeg brine “što srpska manjina u Hrvatskoj živi u zapuštenim selima, u bijedi i nepoštovanju”. Brine našeg Danka i odnos “nacionalista” prema Radi Šerbedžiji i Miloradu Pupovcu. I jedno i drugo je u redu.

Uz napomenu da jedna ogromna “manjina” Hrvata također živi po zapuštenim selima i u bijedi i nepoštivanju. Ali o briljantnoj transformaciji četnika u antifašiste u Srbiji Gerini falangisti ni riječi. Oni se ne bi “šteli mešati”, kako bi rekli Zagorci. Četrdeset i pet godina učili su nas u našim školama da su četnici i ustaše zločinci koji su s Hitlerom i Mussolinijem zabijali nož u leđa našim herojima iz 11. Dalmatinske i 6. Ličke. I kao što se onda znalo, rat su izgubili fašisti, ustaše i četnici. I dok su ustaše prošle kako su prošle, s četnicima se pisao jedan drugi sinopsis. Između ostalog naši i Dražini četnici “oslobodili” su čak i Zagreb. I Već se onda naslućivalo da će se jednog dana, a možda i ranije, spojiti kokarda s mrtvačkom glavom i crvena zvijezda.

I kako nas Ivanković vodi do 2004. g,  kad je izjednačen partizanski pokret s četničkim, tako dolazimo do spomenika Čiča Draži, pa mauzoleja “prvom antifašisti Europe”. Paralelno sa stvaranjem umjetne “povijesti” antifašističke Srbije, u Lijepoj našoj se sve češće javljaju Josipovići, Mesići, Stazići, Klasići, Mandići, Tomići koji oko sebe vide bijele ustaške miševe. “Cinkare” po svijetu, dižu na noge nevladine udruge, skandaliziraju se tobožnjom ustašizacijom, tresu se kad čuju Čavoglave…

Jeste li ikada pročitali iz pera naših antifa nešto o generalu Simoviću, zapovjedniku kopnene vojske Srbije, koji na jednoj svečanosti pjeva četničku pjesmu “Oj, planino!”. O neprekidnim porukama “nikada više nećemo dozvoliti Oluju”, o usporedbama Jasenovca s traktorijadom nakon 5. kolovoza 1995. g, o porukama  Vučića da je Srbija spremna zemlju braniti s jasnom aluzijom na ustašku RH.

Hrvatski povjesničari tipa Jakovina, Markovina, Klasić… ni da muknu. Pupovac, Habulin, Kraus, Gerovac, Josipović i dobro istrenirana ekipa lovaca na “zadnjeg” ustašu u Lepoj njihovoj i dalje istim tempom čiste zemlju od ustaša. A iz susjedstva imamo, kako kažu naši šaneri, “oriđiđi četnikoslaviju” koja i dalje sanja o realizaciji sna patrijarha Irineja: gdje su srpski grobovi tamo je Srbija. A Zagreb se ne bi “štel mešati”. E, moji Hrvateki! Boli njih ona stvar za Vučićevu Srbiju.

Pomirili se s davnom partizanskom dogmom da su ustaše i četnici prezreni gubitnici Drugog svjetskog rata. Službeni Zagreb samozadovoljno drijema i zatvara oči pred činjenicom da četnici 2019. g. imaju svoju legitimnu državu. Državu koju RH raširenih ruku čeka u EU. Hrvateki i dalje galopiraju prema fondovima EU.

Rudjard Kipling jednom je napisao: “Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu”.

Koliko puta ste u lijevim medijima pročitali o Orbanu kao EU sramoti. I bili su u pravu. Čitam ovih dana naslov u Večernjem kako je mađarski BDP uzletio 5,2%, najviše u Europi. Trump, Orban, Salvini… Sve sami negativci iz HBO serija. Što bi dala Hrvatska za BDP od 5,2%? Stvarno, što će nam toliki gospodarski rast ako u isto vrijeme raste nacionalizam, nepoštivanje dogovora o migrantskim kvotama, prijezir prema ljevičarenju… Bitno je svidjeti se našim europskim gospodarima i ne talasati.

Koliko je to pragmatičan i mudar stav dokaz je korupcijski skandal koji ovih dana potresa “prijateljsku” nam Austriju. Ostavku je podnio vicekancelar Heinz-Christian Strache iz razloga za koje nas uvjeravaju da su mogući samo u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i drugim tranzicijskim zemljama.

Naš Heinz-Christian pogodovao je ruskoj poduzetnici pri dodjeli javnih natječaja. Zvuči prilično poznato. U snimljenom razgovoru vicekancelar “djevičanski čiste” austrijske vlade kaže Ruskinji: “Hrvatska je sranje, ne ulažite u nju”. Da je Heinz-Christian u pravu dokaz je i izostanak političkog vrha RH s ovogodišnje komemoracije na mjestu gdje se dogodio magnum crimen (veliki zločin) 1945. g. Zna naša vladajuća nomenklatura značenje magnum crimena.

Čitali su oni Viktora Novaka, Hrvata koji je 1948. g. napisao po narudžbi knjigu “Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj”. Za taj magnum crimen se zna. Za ovaj u Bleiburgu treba se konzultirati s Miroslavom Gavrilovićem. Hm, tko je taj? Ne znate? To je patrijarh Irinej, osobni savjetnik rimskih papa. I tako uz svu servilnost, poltronstvo i ulizivanja našim iskompleksiranim austrijskim prijateljima, oni misle da smo i dalje “sranje“.

Zemlja koja je podarila svijetu Hitlera sada konkludentno daje do znanja da smo mi fašisti i nacisti. Zemlja koju u Njemačkoj nazivaju stoljećima “njemačkim konjušarima” šalje nama lekcije i po koruškim biskupima i po besprijekornom Heinz-Chistianu da smo sranje… Znamo za rezoluciju Vijeća Europe o osudi svih totalitarnih režima, fašističkih i, između ostalih, i komunističkih.

Međutim, “njemački konjušari” nisu primijetili kako boljševički ovisnici u Bleiburgu iz Radničke fronte mašu komunističkim jugo-zastavama. Kurz je preko toga prešao kao preko Kur..za. Opjevana austrijska policija pravila se mutava i nastavila buljiti u hrvatske zastave ne bili naišla na neku s prvim bijelim poljem. Eto, to je demokratska Austrija. Kojoj smjernice ideološke politike sugerira srpsko-jugonostalgičarski lobistički uspjeh.  I kao što je napisala Marija Dubrovac, hrvatska pjesnikinja iz Australije:

“Na Bleiburgu, bila je Golgota,

Kalvarija hrvatskog nam roda,

Ugasilo se tisuću života…

I krv se je lila kao voda!”.

Neka Sabor izglasa Velered Maršala Tita s lentom sv. Save koji teče uzvodno

Sve nepopularnija predsjednica KGK zabrinula se za svoj rejting pa je za sada neslužbeno zatražila od Hrvatskog sabora izmjenu zakona o odlikovanjima. Predlaže novo odlikovanje “Velered Franje Tuđmana s lentom i Velikom Danicom”.

Kako već imamo Velered kralja Tomislava, Velered kraljice Jelene, Velered kralja Zvonimira (koji mi se naročito sviđa), prijedlog je primljen s već uobičajenom ljevičarskom skepsom. Jugovići na društvenim mrežama krste se s tri prsta. Šta je ovo bre…? Da ih malo smirim, imam relativno kompromisni prijedlog. Relativno… Neka Sabor izglasa Velered Maršala Tita s lentom sv. Save koji teče uzvodno.

Poklonici kulta Maršala Tita niču diljem Hrvatske k’o lude gljive nakon kiše. To što se radi o zločincu s pola milijuna ubijenih u biografiji više ili manje je nebitno. Neupitni titoist Ivo Josipović misli da je to apstraktna brojka koja je rezultat mržnje “klerofašista” prema voljenom bravaru.

Josipović, Mesić i brojni titoisti 11. lipnja ove godine neće se ni sjetiti da je to dan kad je pred 70 godina šumski maršal dao ubiti Andriju Hebranga. Zato što se Andrija Hebrang navodno “skamenio” kad su četnici 8. svibnja 1945. g. “oslobodili” Zagreb. Kažu da mu je taj dan sve manje ili više postalo jasno. Nakon toga njegov san o republici Hrvatskoj kao ravnopravnoj jedinici u okviru Jugoslavije je postao mračna utopija. O tome kako se u ćeliji “objesio” na radijator visok oko pola metra napisana je čak i knjiga.

Njegova smrt u beogradskoj Glavnjači ni do danas nije razjašnjena. Međutim, to ne stvara ni najmanju sjenu na savjesti Ive Josipovića i svih drugih zapjenjenih titoista. Hebrang, predratni komunist, partizan, ljevičar i suradnik Tita 11. lipnja 1949. g. postao je najednom ustaša. Što je s takozvanim povjesničarima kao što su Klasić, Jakovina, Markovina i s mladim ovisnicima o liku i djelu “ljubičice bijele”?

Zašto se oni ne potrude zagristi u tu kiselu jabuku zvanu “izdaja” Andrije Hebranga starijeg u olovna vremena nakon raskida sa Staljinom 1948 godine? Kako to da ta mračna mafijaška smrt nije zaintrigirala ni Židova Ivana Goldsteina? Ili za njega postoje “naši” i “njihovi” Židovi? Možda su uz Hebranga, njihovi Židovi i onih 28 židovskih visokih oficira u NDH koji su likvidirani nakon Bleiburga. Naravno, bez suda i presuda. I tako se naša lijeva intelektualna falanga farizejski i u beskonačnost bavi isključivo davno zadatim temama.

Neki dan neki lik po imenu Milošević šalje poruku iz Bleiburga kako je RH nastala u bitkama na Sutjesci i Neretvi. Odmah sam se prisjetio onog psihijatra koji izrekao epsku rečenicu: “Nema zdravih nego samo nepregledanih”. Kao prvo, bitka na Sutjesci je poništena jer je utvrđeno da je Sava Kovačević bio dopingiran.

Drugo, partizani su u toj “filmskoj epopeji” nosili na kapama crvenu zvijezdu. Oni koji su nas napali, okupirali, klali na Ovčari, u Škabrnji, razarali Vukovar, Dubrovnik itd., također su na kapama nosili crvenu zvijezdu. Partizani stvorili, partizani razorili. Podsjećaju me na tipa koji je napravio četvero djece i onda ih nedavno bacio s balkona. Naravno da je neuračunljiv, ali je istodobno i zločinac. Neka vrsta partizana…

Sjetih se dobrog vica iz epskih samoupravnih vremena za kojima naši orjunaši stalno cmizdre. U jednom trenutku bio je uveden polog od 5.000 dinara za svaki prelazak granice. Jedan putnik je uplatio samo 2500 din. “Nije to dosta!”, rekoše mu na carini. “Jest. Ja se ne kanim vratiti”!!!T

 

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Stipe
    #1 Stipe "tancmajstor" Topusko 4 lipnja, 2019, 10:29

    Pod visoskim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića i pokroviteljstvom sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić “Sofijin bal” bit će održan u Topuskom u subotu, 22. studenoga 2008. godine, s početkom u 19 sati. Kulturno-glazbeni projekt “Sofijin bal” povijesna je glazbeno-scenska manifestacija u izvođenju umjetničke udruge “Dvorska lepeza” iz Topuskog, održana prvi put u mjesecu prosincu lani. Manifestacija nas vraća u razdoblje 19. stoljeća i banovanje grofa Josipa Jelačića i njegove supruge Sofije, koja je zahvalnost za svoje ozdravljenje u onda mondenom Lječilištu Topusko označila organiziranjem raskošnog bala. Uz šuštave damske krinoline i zvukove Straussovog valcera mnogi časnici Glinske pukovnije 19. stoljeća proplesali su i svoja srca ostavili mladim plemkinjama.
    Riječ je o jednom u nizu projekata kojim Sisačko-moslavačka županija nastoji obogatiti svoju turističku ponudu i unaprijediti gospodarstvo, što je na tragu provođenja Županijske razvojne strategije i Strategije razvoja turizma u Sisačko-moslavačkoj županiji. Ove godine “Sofijin bal” imat će i humanitarni karakter. Dio prihoda namijenjen je Zakladi za nadarenu djecu Sisačko-moslavačke županije, u osnivanju.
    Projektni partneri “Sofijinog bala” su Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije, Lječilište Topusko i TOP TERME Topusko, Općina Topusko i Turistička zajednica Općine Topusko. Glavni izvođač programa je “Dvorska lepeza” Topusko, a uz glazbene umjetnike sudjeluje i niz hrvatskih udruga koje njeguju kulturno-povijesnu baštinu i glazbenu tradiciju 19. stoljeća, kao što su “Potkalnički plemenitaši” Križevci, “Lipicanska barokna raskoš” Samobor, Kuburaši “Josip ban Jelačić” Zaprešić, “Ljubitelji hrvatskih starina i prirodnih ljepota” Dubrovnik, Gradska straža Sisak i drugi. U glazbenom dijelu programa nastupaju mladi pijanisti Marianne Capar iz Topuskog i Petar Klasan iz Novske, zatim, sopranistica Barbara Othman i pjevačica Jelena Radan te Orkestar Hrvatske vojske. Ni rijeci o tome da je skupi reziser Mladen Merzel, a glavni plesac Stipe Mesic, Istinoljubivi komunist. Koliko je sve kostalo sirotu zupanicu, sam Bog zna.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Gonzalez Andres
    #2 Gonzalez Andres 24 svibnja, 2019, 18:11

    Pozdrav, Ovo je obavijestiti javnost da je g. Gonzalez Andres privatni zajmodavac koji je otvorio financijsku priliku za sve koji trebaju financijsku pomoć. Dajemo zajam po kamatnoj stopi od 2% pojedincima, tvrtkama i tvrtkama pod uvjetima i uvjetima jasnim i razumljivim. Kontaktirajte nas danas putem e-pošte na: ([email protected])

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. pepe
    #3 pepe 21 svibnja, 2019, 09:54

    dakle, istini za ljubav s rukom na srdcu, zar hrvatska zadnjih dvadesetak i nëšto u prazno (bez svekolike lustracije hrvatskoga truhloga društva) prohujalih godin, točnije od 1998. godine, nije zaisto jedno veliko balkansko sranje i udbaško-masonsko-lopinsko-petokolonaško-mafijaška prćija? tar nije li upravo “hrvatski” sabor u 19. stoljeću sramotno prvo za službeni jezik u hrvatskoj proglasio “naš jezik” (kako ne bi odlukom “razdražio” tankoćutne srbe kojim pridjev “hrvatski” nigdar i nije legao), a onda ga kratko unutar nëkoliko godin preimenovao u “hrvarskosrbski” u duhu novoga “bratstva i jednistva” s iztočnom onkrajdrinskom i okolobosanskohercegovačkom braćom?
    kada čujem ili pročitam međuredačno u hrvatskoj nëkakovo žaljenje za kvislinškim NDH-em ogrnutim u “hrvatsku istinsku državnost”, prvo što pomislim jest “svaka balkanska neznalička blesa, dviže propalu NDH u nebesa”. dapače, jeda li je uobće itko u hrvatskoj i jole svjestan što bi značilo za ionako jadnu hrvatsku, da je pukim stjecajem okolností tada uspjela unutar svojih granic objediniti prëko dva milijuna srbov i njim poviestno krvno srazmjerno blizkih bosanskohercegovačkih muslimanov? nu, rado ću vam objasniti stvarno stanje stvari. nakon sloma turkov na balkanu, katolikov u bosni i hercegovini koji su se izjasnili kao “politički hrvati”, nije ostalo niti 18% u ukupnom udjelu stanovništva, dočim sāmo u mostaru ostalo jih je jedva 10% u gradu. hrvatska bi trajno bila preinačena u veliki balkanski “bošnjački srbistan”, kasnije lagahno ter naravno pripojen “matici srbiji”. naime, dosta je i ovako s karađorđevićevom srboslavijom i nakon nje brozovom jugoslavijom u nastavku, hrvatska i preveć posrbljena, pobosančena i povlašena. kada su u 19. stoljeću skoro svi europski narodi za narodni jezik uzimali narječje najudaljenije i najrazličnije od susjednih narodov ter zavode, ustanove i sve ino nazivali narodnim imenom, što čine vrli “tisućljetni sāmostalni i mudri hrvati”?! dakako, sve suprotno, dotično svoje zavode i ustanove nazivaju “odrođenimi imeni”, pak tako nastaju jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, unutar nje koliebka današnjega srbskohrvatskoga instituta za jezik i jezikoslovlje koji je nosio naziv “jugoslavenski” ter je bio u sklopu akademije. osniva se “matica ilirska”, osnivaju se brojne “jugoslavenske ustanove i zavodi”. nu, što onda očekujete od ove hrvatske, koja je zapravo trajnica i sljednička nepromjenjivka u svakojemu smislu brozove jugoslavije s nëšto malo dodatnoga hrvatskoga folklora? ne očekujte absolutno ništo do daljnjega, možebit jedino sve lošije od trenutačnoga.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code