Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi. Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti! Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću
Tekst: SHZ Zadar
Savka Dabčević-Kučar u svojim memoarima je istakla u vezi „Mitinga u Srbu 27. srpnja 1971.“ a koji su objavljeni u knjizi Dossier Boričevac, J. Pavičić, Zagreb 2012., str. 511.i 512., u kojoj navodi:
„Jedan od izraza raspoloženja te skupine bio je miting u Srbu, na dan koji se slavio kao dan ustanka naroda Hrvatske 27.srpnja 1971. Ali, događaj iz 1971. bio je osobit.
Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu.
Bez našega znanja nekoliko su desetaka autobusa dovezli na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi.
Mi smo bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili su nazočni Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Pero Pirker, Miko Tripalo i ja, i mnogi drugi.
Mržnja prema hrvatsvu i Hrvatskoj
Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično.
Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drukčije ne mogu shvatiti!
Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike. Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću ni Jakovu Blaževiću.
Na povratku u Zagreb svi su šutjeli
Ta minifestacija bila je dobro organizirana sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: Velikosrpstvo je tu, iza nas!
Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle sve, bili su umorni, znojni, pripiti (rana jutarnja rakija), s prijetećim raspoloženjem. Bili smo im tu – na dohvat ruke. Mi-za koje se tvrdilo da želimo ponovo „klati“ Srbe u Hrvatskoj.
Kad su počeli govoriti, opet ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Javaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl.-ali ne i Hrvatskoj. Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim?-ogorčeno sam se pitala. Jesmo li mogli (morali) to spriječiti? I odmah zatim pomisao: E, bogme, nećete više!
U Zagreb smo letjeli velikim vojnim helikopterom, i samo se sjećam da smo u njemu-na povratku-svi šutjeli. Na tom sam mitingu najodređenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine.
Na povratku u Zagreb zapisala sam u svoj notes: Miting uzbuđenja. Mrze nas, i neće se libiti za četništvo proliti krv. Strašno? Smiješno? Opasno? Prijeteće? Sve to-stvari se kreću prema raspletu!
Mnogo godina poslije događaji su potvrdili moje slutnje i sumnje.“ T
9 komentara
Uskoči u raspravuDana 14 srpnja 1989. godine rodio se je Poglavnik dr. Ante Pavelić, točno na stotu godišnjicu francuske revolucije proboja na čuveni zatvor BASTILLE. Od tada je francuski državni praznik 14 Juillet i ne mjenja se kao kod nas Hrvata.
Danas, 14 srpnja 2017. 128 Poglavnikov rođendan.
Pismo generala Drinjanina Anti Kršeniću.http://otporas.com/hrvatski-narodni-odpor-sluzbi-hrvatske-drzave/
http://otporas.com/hrvatski-narodni-odpor-sluzbi-hrvatske-drzave/
Početna Iz Otporaševe torbe Pismo Maksa Luburića gđi Miri Buntić
Iz Otporaševe torbe
Pismo Maksa Luburića gdji Miri Buntić: “Posvadili se Tudjina i Luburić oko dukata”.
http://otporas.com/pismo-maksa-lubu…buric-oko-dukata/Pismo Maksa Luburića gđi Miri Buntić: “Posvadili se Tudjina i Luburić oko dukata”
Objavio
Marta G
–
11/07/2013
9 (tko želi vidjeti ovo pismo ja stranici Kamenjar.com, neka samo klikne na broj 9.
(Ovo pismo se nalazi u knjigi pisma “Vjekoslava Maksa Luburića”na str. 876-879. Mo. Otporaš.)
16. IV. 1968.
Gdja Mira Buntić i obitelj
Toronto
Pišem Vam ovih nekoliko riječi s uvjerenjem, da ćete znati Vi i Vaša obitelj razumijeti mene i moje stanje u pogledu naših veza, koje su izišle iz normalnih veza dviju obitelji, da postanu stvar u kojoj imaju riječ i pripadnici Odpora. Ljudi kao ja ne pripadaju samo sebi i svojim obiteljima, nego i jednoj zajednici, gdje svi imamo i stanovitih dužnosti i prava medju nama.
Radi se o tome da sam odjednom počeo dobivati pisma sa skoro istim sadržajem o tobožnjoj trgovini sa zlatom, draguljima, dolarima itd. i to u vrijeme kada u “Vjesniku” i još jednom Udbaš Mate Rajković posvećuje meni čitave stranice, a počeli su me miješati u trgovinu zlatnih dukata, koje u Munchenu vodi gosp. Tudjina. (Gosp. Zlatko Tudjina je imao radnju zlatarije u Munchenu u kojoj je izrađivao dukate i razne nakite od zlata ili pozlaćene, te uz te nakite i hrvatske Velikane: Kralja Tomislava, S. Radića, Kardinala Stepinca, Poglavnika, NDH isl. To je bio jedan jako lijep ukras i poklon prijatelja prijatelju. Hrvati su to kupovali više iz ukrasa i ljubavi prema Hrvatskoj nego nekog isticanja. U ovom pismu general o tome piše i po sadržaju pisma se može primijetiti da je ljut što je gdja Buntić i neoprezno širila vijest da je u trgovini dragulja sa generalom Drinjaninom. Mo. Otporaš.) Znam da Vi niste zlonamjerno rekli ni jednu riječ, ali je nažalost sasma sigurno, da ste nekim Hrvatima u Torontu govorili o tome da Vam ja šaljem zlatne predmete i vrijednosti, a Vi da to prodajete i meni šaljete novce. Manje ili više nešto slično ste morali reći, jer to inače nebi mogli znati ljudi izvan obiteljskog kruga Vašeg i mog. Zato je potrebno ovu stvar postaviti na svoje mjesto, u koju svrhu mi je dužnost obavijestiti sestru (Maksova polusestra Zora udata za pukovnika HOS Jakova Džala, mo.) i prijatelje u Torontu, jer ova stvar već nije osobna.
hebrangVi ste došli u Španjolsku, kao i 18 milijuna turista, i medju njima nekoliko stotina Hrvata. Neki od njih donijeli su mi i pisma i poruke, knjige, darove itd. za mene i moju djecu. I to nikad nije bio problem. Običaj je, da se ljudi i prijatelji daruju, i to su mnogi učinili, a nekima sam uzvratio, nekima ne, prema postojećim odnosima medju nama. Donijeli ste mi i pozdrave od moje sestre Zore, donijeli ste mi filmove, fotografije od moje stare majke (generalova majka je rođena 1886. a umrla kod kćeri u Rijeki 1989. Bilo joj je 103 godine kada je umrla, mo.) i morali ste taj film vratiti mojoj sestri Zori, s kojom ste bili u prijateljskim odnosima. Trebali ste mi donijeti i paket novina. Bili ste u Mallorci, (Kanarski otoci, mo.) i na povratku u Madrid, prošli ste kroz Valenciju, bili u kući moje gazdarice, bili s nama par dana, i rastali smo se kao prijatelji. Za mene i moju djecu značilo je mnogo da ste nam donijeli film o mojoj starici. (Majci, mo.)
U isto vrijeme donijeli ste kao dar neke svetere itd. (engleska riječ sweater, što bi u ovom slučaju moglo značiti pleteni džemper, mo.) i shvatili smo da je to od Vas i moje sestre. Bio sam uvjeren, da ste to skupa činili. Rekli ste mi da imate mogućnost kupiti jeftino robu sa malim manjcima. (sa malim odštetama, mo.) Ja nisam htio da to bude žrtva bilo za Vas, bilo za moju sestru. Zato sam Vam ponudio da ovdje kupimo kakve stvarčice, koje se tamo mogu prodati, da bi tako platili kako tako tu razmijenu u robi. Pitao sam što bi išlo, i javili ste mi da se mogu medju prijateljicama prodati medaljoni, izradba tipična, koja se zove “arte toledano” tj. stare arapske rezbarije.
Kupio sam prvu pošiljku u javnoj prodaji u Valenciji i poslao Vam skupa sa omotom, cijenama, koje su u javnoj prodaji bile izmedju dolara i dva dolara. Mislim da sam poslao 6 i desetak medeljica Sv. Ante ili slično, isto u vrijednosti od dolara po komadu. Zatim sam Vam poslao mislim 35 medelja “toledanskih” i zatim 6. Cijena ovih je 70 peseta, tj. nešto malo više od dolara. Kupio sam to preko prijatelja Madžara, koji to kupuje na veliko i šalje u Ameriku. Oni se time bave profesionalno i dobivaju cijenu tvorničku. Poslao sam Vam to kao “Muestru bez vrijednosti” i tako je i stiglo.Istina ove rezbarije imaju jedan inkrustirani konac zlata, (ja bih to preveo sa:…”ove rezbarije imaju jedan navučeni sloj zlata, mo.) i u tome jest posebnost te rezbarije. Nu koliko to može vrijediti vidi se od tvorničke cijene od 70 P. ili dolar po komadu.
Sve to nebi imalo razloga za bilo kakvo opravdanje. Pokušali smo i nažalost bez uspjeha sa drugim našim ljudima razne stvari iz USA unovčiti ovdje. Izmijeniti medaljone za svetere, medju prijateljima, i kad je po srijedi jedna sestra i tako drago čeljade kao moja seka, je sasma normalna stvar. Nu prestala je biti normalna kada se bilo iz indiskrecije, bilo jer niste davali važnost, kao ni ja, kazali našim ljudima, da trgujemo sa zlatnim predmetima. I to je stiglo na ulicu, i vrlo vjerojatno će stići u javnost. Da to potkrijepim evo Vam slučaja sa dukatima g. Tudjina:
Obrana, Danica, Hrv. Revija, Dom, Hrv. Glas, Naš Put, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Glasnik Župe u Njemačkoj, Hrv. Narod, i valjda sve hrvatsko novinstvo je donijelo oglas g. Tudjine, kojega je donijela i OBRANA. On je te oglase platio, nama i svima drugima. Pa ipak nije se govorilo o drugome nego o “Luburiću i Tudjini” i “njihovim zlatnicima”. Eno i Vjesnik o tome piše. Ja toga gospodina (Tudjinu, mo.) u životu vidio nisam, a sa njegovim poslom sam imao toliko (toliko veze, mo.) koliko i Vi sa atomskom bombom, iako su u Munchenu neki naši ljudi dugi niz godina živjeli i tako poznavali g. Tudjinu. To je lako. Mogu staviti oglas u OBRANI i time stvar završena. Ljudi će vjerovati tko je voljan, ali Udba će tada reći “posvadili se Tudjina i Luburić oko dukata”, a neće manjkati ni hrvatskih ljudi i novina, koje će iz prsta izsisati priču o “hrvatskom zlatu iz kojeg Tudjina i Luburić prave dukate”. Isto tako mogli bi izmisliti da smo (or)obili jednu Banku, pojeli jednog kardinala, silovali jednu babu, ili napravili tajni sporazum sa Heferom i U Tant-om (Thant (Sithu U) 1909-1974, glavni tajnik Ujedninjenih Naroda od 1961-1971., mo.) za preuzimanje vlasti u Vijetnamu. To me mnogo ne zabrinjava, jer sam kroz 40 godina borbe imao prilike upoznati srpske manevre ali i hrvatsku fukaru.
maksMene smeta da je jedna stvar, za koju ste se kao praktične žene dogovorili sa mojom gazdaricom, ali s mojim odobrenjem, i jer se radi o Hrvatima i mojima, mojoj sestri i mojoj djeci, da se ta stvar eto pretvorila u trgovinu sa zlatom, draguljima, dolarima koje mi šaljete itd. Ako trebamo ponoviti, mogu to učiniti deset puta, da vjerujem da ste Vi to učinili dobronamjerno i da niste mislili da može biti bilo kakvih poteškoća iz ove naivne obiteljske izmjene robe za stvarčice. Smeta me da je moja sestra i Jakov, (Jakov Džale, suprug generalove polusestre Zore, mo.) iako indirektno umješani, i jer je to došlo medju naše ljude i pripadnike Odpora. Naravno da morate razumijeti da to nije onaj Maks, kakvog ljudi vole, poznaju i slijede, posebno ako se nadoda tome svemu sva ona zla krv koju ljudi nekada i nehotice umiješaju u bilo što. Bilo je nažalost Hrvata i eno baš o tome piše Vjesnik, kako je fra. Branko Marić tobože obavijestio moga punca da ja nisam general nego koljač, i da je iza toga nastao spor u mojoj obitelji. A ženio me fra. Branko! Ja ne mogu znati koliko je istina , ali bilo je ljudi koji su dolazili u Španjolsku da saznaju jeli istina “da su Maksa zatvorili u ludnicu”. Čeprkanje je to po starim ranama i ne spada ovamo. Htio sam podsjetiti Vas, da svaki detalj moga života ima stanovitu vrijednost na crnoj burzi, vijesti koju podržava Udba. U doba dok sam ja živio u najstrožem samostanu Španjolske, bilo je Hrvata koji su davali “sigurne” podatke o tome kako živom sa jednom talijanskom glumicom. Ima takovih stvari na stotine, ali neću duljiti.
Zato ću Vam biti zahvalan ako bi ovu stvar prihvatili kao dokaz prijateljstva. Mi nismo nikada vodili nikakve trgovine, nismo nikda slali nikakvih novaca, i najbolje je da i ovu razmjenu nekako završimo, kako bi Vi odprilike imali odštetu za stvari koje ste nam donijeli ili poslali, tj. svetere i džempere. Ukoliko ima razlika izmedju ovih stvari i onih, koje sam Vam poslao, budite dobri pa to nekako sračunajte, pa da to uredimo bez novca, kao i do sada, ali tako da budu računi čisti i duga ljubav. Mi drugih poslova imali nismo, osim što smo Hrvati, jer Vi niste u našoj organizaciji, i neznam kakvi su Vaši politički nazori, niti me intereseira. Imate pravo kao i svaki Hrvat osjećati jedno ili drugo, ili ne osjećati, i to nije ni dolazilo u obzir. Dokrajčimo ovu operaciju kao prijatelji, a ako ima poteškoća, nebih htio mješati druge osobe, pa da izravnamo račune i prestanemo s ovom izmjenom, koja je postala, kako vidite, za mene jedan problem. Ni jedan Odporaš ne može zamisliti Maksa kako trguje sa zlatom, nakitima, draguljama i dolarima, – iako ni takva jedna trgovina nebi imala ništa amoralno za bilo koga drugoga. Ja sam napustio trgovinu, da se mogu posvetiti Hrvatskoj i želim takav ostati u očima Odporaša i svih Hrvata.
Vi bi mene jako zadužili ako bi osobama kojima ste bilo što govorili o našoj inače nedužnoj izmjeni, rekli istinu, kakva jest, a ja ću jednom kopijom ovoga pisma obavijestiti moju sestru, kao i organizaciju Odpora, jer oni imaju prava znati istinu o svom zapovjedniku. Nema ništa zla u svemu što se dogodilo, ali ne želim da bi se produljenjem ove prakse stvaralo medju pripadnicima Odpora jedno netočno mišljenje. Poznam jednog visokog dužnosnika Madjara, koji se time profesionalno bavi, kupuje, prodaje, i ostao je gospodin čovjek, kao i onaj koji prodaje kuće, cipele ili kao Tudjina, dukate. Ove netko kupi i plati, ako mu konvenira, ako ne, neka ne kupi. Ali vidite, general Drinjanin ne može trgovati sa “zlatom, draguljima i dolarima”.
Ja Vam se još jedno zahvaljujem na usluzi koju ste nam učinili da ste nam uzput donijeli film i darove, i oprostite na kojoj riječi, koju bi možda mogli smatrati nepodesnom. Nije mi bio cilj drugo doli spriječiti, da jedna nedužna stvar postane izvor političkih škandala. Rekao sam: ne pripadam samo sebi i djeci, nego i jednoj poštenoj, borbenoj i idealističkoj zajednici ljudi, pa je potrebno da se ne naškodi toj zajednici ljudi sa pričama, koje nuždno nastaju u ovakovim slučajevima.
Vašemu gosp. mužu Vašoj dragoj dječici i Vama srdačne i hrvatske pozdrave, a ovima se pridružuju svi moji. Odani Vam
general Drinjanin.
Ps. A šta reći na ovo pismo!? Svak sebe može u njemu pronaći, na jedan ili drugi način. Neka povijesničari kažu svoju završnu riječ kada za to dođe vrijeme.
Dr. Ante Ciliga je u novini Danica za prosinac 1969. godine dobio jako lijep članak o smrti generala Luburića, i tu rekao oko prilike ovako: Da što god je Maks Luburić radio u svom životu, radio je iz ljubavi za Hrvatsku, a ne iz koristoljublja i za svoje osobne probitke. Najveću hvalu koju će mu hrvatski narod dati je kada njegovo tijelo bude prenešeno iz Španjolske u Hrvatsku, te kroz Zagreb bude prolazilo u njegov rodni kraj Ljubuški. Tako je nekako rekao i Dr. Andrija Hebrang mlađi u svojoj predsjedničkoj kampanji 2009. godine; da se je general Luburić borio za interese Hrvatske. Za ovu izreku smo svi čuli i znamo da je dr. Hebrang malađi za ovu izreku dobio po “trtici” i nije bio izabran za predsjednika Hrvatske. Mile Boban, Otporaš.
Otporaš/kamenjar.info
Gdje je Hrvatska Vojska da završi za sva vremena te četničke derneke u hrvatskoj!?
Ma ono što bih htio reći: iz “ovih krajeva” tko god se ima kamo skrasiti, neka ode! Ovdje nema života, niti ga je ikada bilo. Kada kažem “ovdje”, mislim na sve ove “džamahirije” iza “bivše”; jedino imam neke obzire (valjda zbog prezimena – Nikšić -, iako nemam nikakove veze s Crnom Gorom) prema Crnoj Gori i mišljenja sam da se jedino oni mogu izvući; iako imaju previše srba (to ne govorim iz mržnje prema srbima, nego – srbi su uvijek srbi), nu Montenegrini – vjerujem – imaju snagu da se odupru srbskom nacionalizmu.
IMA JUSUF PRAVO ,SAVKA NIKADA NIJE BILIA MARXISTIČKI OBRAZAOVA I ZBOG TOGA NIJE RAZUMJELA ,NI SOCIJALISTIČKU REVOLUCIJI ,NI NARODNI USTANAK NARODA JUGIOSLAVIJE ,NI PRAVE POVIJESNE ,DIJALEJKTIČKO-MATREIJALSITIČKE UZROKE ONDAŠNJIH I POSLIJE- RATNIH ZBIVANAJ.ONA JE UVJEK BILA SKOLASTIČKO-DOGMATSKA SNAŠA I VOLIA SE SLIKATI SA SVOJIM DOKTORATOM IZ EKONIMSKLIH KAPIATLISTIČKIH, SKOLASTIOČKO-DOGAMATSKIH TEORIJA KOJE SU ISPRAZNE .A EVO DANAS SU SE POKAZALE U SVOJ SVOJOJ SUŠTINI .A MARX IH JE PROSUDIO PRIJE 156 GODINA I O NJIMA NAPISO KNJIŽURINU TEŠKU 5KG,KAPITAL, U KOJOJ JE OPISAO SVE DETALJE I KARAKTER TE TEORIJE I PRAKSE .POKAZO JE MATEMATIČKI NJENU BUDALSTU I GUBITNIČKU SVRHU I ZAUSTAVLJANJE PERSPEKTIVNOG RAZAVOJA DRUŠTVENE ZAJEDNICE. PA SAV KU JE SVAK MOGAOPREPOZANITI KAO SNAŠU KOJA SE KOĆOPERI SA TITULOM ALI PRAZNE TIKVE.
IAPRIČAVAM SE REDKCIJI JER SAMPOGREŠNI KOMENTAR NASTVIO .EVO PONOVIT ĆU MOJ KOMENTAR POSLAN =TPORTALU= KAO ODGOVOR POVIJESNIČARU NAZORU.MOLIM POŠTOVANU REDAKCIJU DA POBRIŠI GORNJI KOMENTAR.EVO KOMENTARA O KOJEM ZBORIM:
ANTE NAZOR ,NEUKI POVIJESNIČA,STEPINČESKOG DUHA I NAUMA,PROSUĐUJE POVIJESNU ISTINU O USTANKU U SRBU.KAKVOG LI ANAKRONIZMA ILI PARADOKSA.?????
A ,ŠTA ODGOVORITI OVOM NEUKOM POVIJESNIČARU ,POŠTOVANOM STEPINČEVSKOM KATOLIKU,NAZORU, KOJI , BEZ DA SE POSTIDI SVOGA NEZNANJA TIČUĆI SE POVIJESNIH ZNAOSTI A KOJIM SE STALNO PREDICRA KAO POVJESNIČAR. I GLE PARADOKSA ON JE I NEKI UPRAVITELJ TUĐAMANOVE POVIJESNE ARHIVE O KATOLIČKOM, KRVOLOČNOM, KRIŽARKOM RATU,PROTIV ONE TAMO RASKOLNIČKE SVETOSAVSKE ,PRAVOSLAVNE ,TAKOĐER KRVOLOČNO, ČETNIČKE BRADATE ALAŠE.PA JE PRAVI PARADOKS NAZVATI OVAJ SUKOM DVIJUH ZLOČINAČKIH CRKAVA NEKIM NARODNIM SUKOBOM ,OSIM SUKOBOM ISKLJUČIVO VJERSKE MRŽNJE ,IZMEĐU EKSTERMINIH STEPINAČVSKIH KATOLIKA,POTOMAKA STEPINČEVSKIH KRIAŽRA ,KOLJAČA IZ II SVJETSKOG RATA , SA ONIM TAMO ISTIM TAKVIM POTOMCIMA KRVOLČNIH NEDIĆEVIH PRAVOSALVNIH ČETNIKA ,KRVOČNIIH,PRAVOSLAVNIH ZLOTVORA, ČIJI SU SE PRECI ,KAO KVISLNZI III REICHA ZAJEDNIČKI NAŠLI NA ONOJ STRANI NACISTIČKE POŠASTI I ZAVRŠILI U CRNOJ RUPI KAO GUBITNICI. PREMA TOME RAT U HRVATSKOJ, KOJEG TAJ, TAKOZAVNI POVIJESNIČAR,KOJI PRESDUĐUJE DALI JE U SRBU BIO NARODNI USTANAK ZA SPAŠAVNJE GOLOG ŽIVOTA PRAVOSLAVNIH STANOVNIKA ILI JE TO, PO OVOM N EUKOM POVIJESNIČARU ,STEPINČEVSKOG DUHA I NAUMA,KOJI POVIJEST TUMAČI KATOLIČKI ,INDOKTRINIRANO STEPINČEVSKI, BIO ČETNIČKI POHOD ZA KLANJE KATOLIKA LIKE. ETO ,TREBALO BI ,DA OVAJ NEUKI POVIJESNIČAR U SVOJIM PROSUDBAMA RATA POLAZI OD MATERIJALISTIČKO-DIJALEKTIČKIH SPOZNAJA ,A ON ,PREMA NJEGOVIM ISTUPIMA, I NE ZNA ŠTA SU TO MATERIALISTIČKO DIJALEKTIĆKI SPOZNAJNI DOSEZI I KRITERIJI OD KOJIH SE POLAZI U PROSUDBI SVIH HISTORIJSKIH DOGAĐAJA, PA USTANAK U SRBU IMENUJE POKOLJEM KATOLIKA. A JEDNA NAJOBIČNIJA PROSUBA BI MU UKAZALA ,DA JE ON NAJOBIČNIJI NEUKI KATOLIK,JER POKOLJ NISU IZAZVALI TAMOŠNJI STANIOVNICI MEĐUSOB NO KOJI TAMAO BIVSTVIJU STOLJEĆIMA, VEĆ JEDAN NOVI POREDAK STEPINČEVSKE BOŽJE DRŽAVE, A KOJI JE ISKLJUČIVO BIO USMJEREN PROTIV PRAVOALAVNOG STANOVNIŠTVA. ETO, ZAŠTO JE POTRBNO I NUŽNO U TAKVIM POVIJESNIM PROSUDBANAM POLAZITI OD DIJALEREKTIČKO–MATERRIJALISTIČKIH SPOZNJA DA BI SE DOŠLO DO PRAVE ISTINE,ODNOSNO UZROKA.
PA ŠTA PORUČITI OVOM NADRI-POVIJESNIČARU KOJI VJERSKI RAT U HRAVTSKOJ NAZIVA DOMOVINSKIM A TUĐAMANA PRVIM PREDSJEDNIKOM.???????!!!!!
TREBA MU PORUČITI,POŠTOVANI GOSPODINE NAZORU , MARŠ U ŠKOLICU DA SE NAUČIŠ DIJALEKTIČKO-MATRIJALISTIČKI MISLITI, JER BEZ TOGA SE OBRAZOVANI ČOVJEK NE MOŽE SMATRATI OBRAZOVANIM.
JA SAM NEKOLIKO PUTA SE OGLAŠAVAO NA IZJAVE I PISANE ISTUPE POŠTOVANOG ,NEUKOG POVIJESNIČARA ,NAZORA,KATOLIČKE-INDOKTRINIRANE PROVENIJENCIJE, STEPINČEVSKOG DUHA I NAUMA ,PODASTRUĆI MU PISANE ARGUMNET O RATU U HRVATSKOJ ,ODNOSNO ,O KRVOLOČNOM SUKOBU KATOLIČKE TUĐAMANOVE FALANGE SA ONOM TAMO RASKOLNIČKO-MILOŠEVIĆEVSKOM KRVOLOČNO-SVETOSAVSKO–ČETNIČKOM ,KOJI GOVORE DA TAJ SUKOB NIJE NARODNOG KARAKTERA,KAKVI OBIČNO BIVAJU TAKVI RATNI SUKOBI,VEĆ ISKLJUČIVO DOGOVORENI RAT POD POKROVITELJSTVOM MAJKE AMERIKE SA PROGRAMOM ,NACH OSTEN,UZ UVJEK SVESTRANU POMOĆ BASTIONA SVIH ZALA NA OVOJ NAŠOJ GEJI ,VATIKANA I EVROPSDKE MUMIJE,AMERIČKE LATIFUNDIJE ,NJEZINIH OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI.DANKE DEUTSCLAND,DAKE GENSCER!!!!!URLIKALI SU POTOMCI STEPINČVIH KOLJAČA I PLJAČKAŠA KOJI SE DANAS LOGORUJU NA MJESTU USTANKA SRBA KOJIMA SU SE PRDRUŽILII SA NJIMA SVI HRAVATSKI GRAĐANI ,A KOJI SU PRIŠLI KOMUNISTIČKO-ANTIFAŠISTIČKOM POKRETU.
PODASTIRAO SAM ,TOM NEUKOM DRIPCU, I MOJE ARGUMENT KOJE SAM KAO GRAĐANIN DOŽIVO U TOM RATU,A OSIMTOGA I SVE OSTALE ARGUNMENTE KOJE BI MOGLI POTVRDITI SVI GRAĐANI HRAVTSKE KOJI SU TO PROŽIVLJAVALI SKUPA SA MNOM. PODASTIRAO SAM MU I ARGUMENTE O KOJIM IMA SPOZANJE CIJELI HRVATSKI NAROD ,KOJIM JE IZ HAGA SE OGALAŠAVAO SUD ,TIČUĆI SE RATA I ZLOČINA KOJI SUS E DOGODILI I KRIVACA ZA TE ZLOČINE ,MEĐU KOJIMA SU I TUĐAMANA SVRSTALI. NAESREĆA JE BILA ZA HRVATSKI NAROD,MOJE MIŠLJENJE ,DA GA JE STEPINAC POZVO PRIJE SEBI NEGO SU PO NJEGA DOŠLI PRATIOCI ZA HAG.
IMA JUSUF PARAVO,SABVKA NIKADA NIJE BILA NAČISTO ŠTA JE TO KOMUNISTIĆČAK RAVOLUCIJA ,AŠTA JE TONOR, I ŠTA SE DESILIO U LICI PO PROGLAŠENJU STEPINČEVSKE -HOLOKAUSTSKE BOŽJE DRŽAVE.JUČER JE NAPORTALU=TPORTAL=OVJEVLJEN RAZGOVOR SA POVIJESNIČARIMA,TIČUĆI SE USTANKA U LICI I .NARAVNO OBOSTANIH POKOLJA KOJI SI NEMINOVI PROIZVIOD ONDAŠNJE STANJA ,.KADA SE UMJEŠAJU ,U NARODNU NEVOLJU, STOŽERNE RELIGIJE KOJE OBADVIJE NOSE SVOJSTVA ZLOČINAČKO-KASTINSKIH ORGANIZACIOJA.PA ME POSEBNO ISPROVOCIRAO OVAJ NEUKI POVIJESNIČAR,ODNOSNO,VIŠE STEPINČSVSKI KATIOLIK NEGO NADRI POVIJESNIAČA,N A Z O R . I MORAM SAM NE ZNAM PO P+KOJIPUT ODGOVORITI OVOM KATOLIČKOM DRIPCU I UKAZATI MU DIJALELTIĆČKO-MATRIJALISTIČKI ŠATA JE TO POVIJEST I KAKO SE ONA PROSUĐUJE, A POSEBNO SLUČAJ LIČKOG USTANKA I TAMOŠNJIH POKOJLA.,PA EVO MOGA KOMENTARA KOJIM PODASTIREM ,NE VALJANE NEGO EKSKLUZVNE DOKUMENTE KOJIM POBIJAM OVOG NEUKOG DRIPAC O ISTINI TOGA USTANKA I
NJEGOVIM CILJEVIMA.
POŠTOVANA REDKCIOJO ,OBJAVITE OVU ISTINU O OVOM KATOLIČKO-STEPINČEVSKOM BANDITU ,JER DRUGAČIJU OCJENU NE MOŽE DOBITI ,AKO SE UZMU SVE NEVOLJE ONIH KOJE JE DOVEO SA NJIHOVIH IMANJA IZ BOSNE , POD GESLOMM BRIGE NJIHOVE ZLOČINAČKE CRKVE ZA SVOJU PASTVU. AKO OVO NE OBJAVITE POZDARVALAM VAS ; SA JEBO VAM PAS MATER BANDITSDKU I JEBO VAS ČAČA ISI TAKAV KAO ŠTO JE KOMARICA ZLOČINAČKI OPAT.
Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi….
Opet proseravnja. Savka (kakovo ime!) je dobro znala kamo ide 41. i koga je klala.
A to nije govorila dok je bila na vlasti, nego kasnije, kao da se pere… ne može se nikada oprati…
“Oni” – kaže Savka – “a ne domaći, dođoši su dali velikosrbski pečat” ? Ma bogati Savka, a koga su klali ti “domaći” 41. ili 91. i nije li Savka išla k tima “domaćima” s puškom u ruci da im pomogne u rušenju Hrvatske?
Uvijek isto sranje.