HLOVERKA JE CIVILIZACIJSKA SRAMOTA, PILAŠ GAD, A KULJIŠ  ISPRDAK

HLOVERKA JE CIVILIZACIJSKA SRAMOTA, PILAŠ GAD, A KULJIŠ ISPRDAK

26. rujan, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

 

cicak1

Ivan Zvonimir Čičak u razgovoru za portal Tjedno

Razgovarao:  Dražen Stjepandić

Sadašnja adresa Hrvatskog helsinškog odbora je Domagojeva 16. Smješten je u prostorijama nekadašnje ljekarne. Možda nekome zbog velikih staklenih izloga taj prostor ne izgleda adekvatno za tu najvažniju nevladinu organizaciju, koja je godinama u Hrvatskoj mnogima bila trn u oku. Ali, ako je naše društvo bolesno, kao što mnogi tvrde, ona je to najbolje mjesto. HHO nudi nove vrste lijekova. Pravnih i onih vezanih uz ljudska prava.

Zahvaljujući tim velikim izlozima rad HHO-a je do kraja transparentan. I vizualno i slušno. Naime, u prolazu kroz izloge nekadašnje ljekarne možete vidjeti Ivana Zvonimira Čička i njegove suradnike u njihovim aktivnostima. Ni za prisluškivanje ne traba više krtica iznutra. Samo parkirate u blizini i motrite. Vrata su uvijek otvorena, Čičak i njegovi suradnici glasno pričaju da se sve čuje vani. Sjednete na zidić pred uredom i slušate. Umjesto da prisluškujete.

U posljednjih četrdeset i nešto godina Ivan Zvonimir Čičak je jedan od najzanimljivijih likova na uvijek trusnoj domaćoj javnoj i političkoj sceni. Politika je njegova sudbina, premda nije bio od onih s brojnim funkcijama. Njegova karijera se prije može nazvati antikarijerom, premda je doživio realizaciju onoga za što je robijao – slobodu i hrvatsku državu.

Uz  studentsko razdoblje početkom sedamdesetih, kad je bio studentski vođa i razdoblje demokratskih promjena početkom devedesetih, kad je bio predsjednik HSS-a, u ostalim životnim i političkim fazama Čičak je u politici uglavnom predstavljao vječitu reakciju na postojeće stanje. Bio je savjetnik za medije i aktivist raznih  nevladinih organizacija, u zemlji i inozemstvu. Davao je veliki doprinos političkom profiliranju i izdavačkoj strategiji prvo Danasa i Slobodne Dalmacije, koje je Tuđmanov režim ušutkao silom i zbog njegova pisanja. Potom je isto radio u Novom listu, Nacionalu, pa godinama u Jutarnjem listu. Sada je, što se pisanja tiče, „na čekanju“. Iz Novog lista je otišao u tišini, bez javnih rekacija, zbog činjenice daje Manceova redakcija objavila jedan nezamisliv, grubi, prostački pamflet protiv njega. Nacional je napustio zbog činjenice da Pukanić i društvo nisu htjeli objaviti pismo u kojem je Mesića nazvao lažovom. Jutarnji list je napustio zbog sustavne cenzure, a povod je bio cenzura njegova članka o Josipovićevu ocu.

Film o Čičku sadržavao bi brojne nagle obrate i mnogo povijesnih osoba: od Tita, Bakarića, Savke, Tripala do Tuđmana, Šuška i Mesića, od Ante Josipovića do njegovog sina Ive Josipovića… Bilo bi zanimljivo vidjeti sva ta razdoblja i prekretnice moderne povijesti i ljude u njima, posebice one koji su se koje su okolnosti naglo prevrtale. Čička bi mogao glumiti Željko Vukmirica. Čičak ne bi bilo loše ime filma o Čičku, jer se Čičak, kojega zovu „njegova bodljikavost“, zbog stila i pisanja, baš kao čičak zakačio za sve te važne događaje moderne povijesti i još ga se nisu riješili.

 Kako bi opisali sadašnji trenutak HHO-a?

– Naša ustanova se nalazi u fazi prekstruiranja u novim društvenim okolnostima. Rat i poraće su daleko iza nas, Hrvatska ulazi u europske institucije. Pred nama su neka klasična pitanja ljudskih prava, kao što su socijalna ili pak vječno prisutna ksenofobija, rasizam, antisemitizam, neokomunizam, neoustaštvo…Sve su to zla koja su nanijela velike štete ovim prostorima. Pokrenuli smo pitanje ovrha i socijalnih prava. Naš posao je lobirati za ideje na području ljudskih prava. Svoje djelovanje prilagođavamo i novim tehnološkim uvjetima. U posljednje vrijeme isključivo se financiramo od domaćih donatora. Od Grada Zagreba dobili smo 170 kvadrata prostora u Domagojevoj 16. Bivšu ljekarnu polako adaptiramo i prilagođavamo našim potrebama.

Vaš povratak u HHO izazvao je burne reakcije i podjele.

– Kako kod koga. Nesporazumi u Izvršnom odboru nastali su još dok je Ivo Banac bio predsjednik. Tada su počela rasčiščavanja prvenstveno oko pitanja odnosa prema žrtvama Drugoga svjetskog rata. Neki članovi su tražili da Banac ode zbog afere zlatne police. Smatrao sam da nema potrebe da ode. Podjele su se nastavile i na liniji izjednačavanja žrtava poslije Drugog svjetskog rata i nakon Oluje. Dio članova Izvršnog odbora koji je bio vezan uz komunističku partiju i praksu s tim nije bio oduševljen. Treći sukob je nastao kad je odbor Nagradu za ljudska prava Miko Tripalo dodijelio Mladenu Bajiću. Među ostalim, don Ivan Grubišić je tada otišao obrazlažući to činjenicom da smo nagradu dali nekome iz politike. To znači da uopće nije poznavao statut organizacije čiji je član, u kojem piše da se ta nagrada dodjeluje osobi iz politike koja se posebno angažirala oko ljudskih prava. Odbor je jednim glasom više odlučio da je dobitnik nagrade Mladen Bajić. Jedna članica je napustila odbor obrazlažući to činjenicom da je Bajić nije vratio na rad u Državnom odvjetništvu, odakle je morala otići 90-tih godina. Vladimir Gredelj je istupio zbog činjenice da je kao odvjetnik imao neke sporove u kojima je Bajić bio na drugoj strani. Ante Klarić, koji nije uspio realizirati svoju želju da postane državni odvjetnik, otišao je uz obrazloženje da „krv teče ulicama Zagreba“, a mi Bajiću dajemo nagradu. Tome ne treba komentara.

Tko je bio protukandidat Bajiću?

– Neću vam reći.

Mislite da je Mladen Bajić zaista zaslužio nagradu za ljudska prava?

– Zato smo mu je i dali. Glasao sam za njega. 

MEDIJSKI POSREDNICI, BAJIĆ I MORAL

Na portalu Tjedno.com objavili smo tekst u kojem smo napisali da je u ljubavnoj vezi sa svojom zamjenicom. Smije li on imati takav život može li se nazvati kradljivcem javnog ugleda?

– Odakle vam pravo tvrditi da je on s nekim u ljubavnoj vezi, i to baš sa svojom zamjenicom. Maloprije ste mi rekli i njezino ime. Čovječe, to je suludo. Svatko ima pravo na svoj privatni život. Ako budete tako ljudima kopali po krevetima tražeći tko s kim spava onda ćete doći do rečenice: ”Ako budeš gledao tako na bezakonje, gospodine, tko će onda ostati”. Postavite pitanje samom sebi ima li netko u vašoj redakciji ljubavnicu ili ljubavnika. Imate li je, konačno, i vi? Ako imate, budite toliko hrabri pa recite njezino ime. Kako bi se osjećala vaša supruga kad bi neki medij objavio kako vi imate ljubavnicu i naveo njezino ime? Konačno, kako biste se osjećali vi da netko objavi kako vaša supruga ima ljubavnika i objavi njegovo ime?

Da, ali mi smo manje bitni,  nismo čuvari nacionalne savjesti kao Bajić.

– Obrnuto, Bajić nije čuvar nacionalne savjesti, on je čuvar pravnog poretka. A vi ste kao medij čuvari nacionalne savjesti ili biste to trebali biti. Vodite računa o tome da i medijski poslenici jesu javne osobe isto kao i oni koje napadaju. Prema tome, prije napada prvo počistite ispred vlastitog praga. Jer samo tako možete od onih koje napadate tražiti da budu ono što oni nisu a trebali bi biti. Prvo izvadite balvan iz svog oka, pa onda kritizirajte onoga tko ima trn u svom oku. Mediji čak imaju i viši nivo odgovornosti od mnogih osoba čiji moral propitkuju. Po nekima moralni zakon trebao bi biti imanentan u čovjeku i privatno i javno. Ja, doduše, još u životu nisam sreo čovjeka koji bi sa stajališta takvog propitkivanja morala bio čist kao snijeg.

Mnogi Mladenu Bajiću predbacuju da ima politikanski pristup u svom radu, bio je bliski suradnik Ive Sanadera?

– Koliko ja znam, on nije nikad bio bliski suradnik s Ivom Sanaderom. Po Ustavu RH DORH je nezavisni segment vlasti, za razliku od MUP-a, koji je produžena ruka izvršne vlasti. Mladen Bajić se trudio voditi nezavisnu politiku, ne kažem da nije osluškivao atmosferu u kojoj djeluje. Drugo, nije imao instrument, odnosno zakon po kojem bi djelovao na način kako sada djeluje. Zakon su mu omogućili Ivo Sanader i njegova Vlada i na temelju tog zakona o korupciji Sanader je kasnije pao. Dan nakon što je taj zakon usvojen Sanader je podnio ostavku. Vrlo je važno napomenuti kako je Bajić zatekao devastiran ured, s ljudima iz komunističkog režima zaduženim za političke procese. Pokojni Lazo Pajić je vodio zadnji postupak koji je protiv mene vođen u komunističkom režimu. Mislim da se Bajić još do kraja nije rješio komunističkih kadrova, ali ni takvog načina razmišljanja u svojoj glavi. Kad to obavi do kraja vidjet ćemo prave rezultate njegovog rada. U jednom razgovoru samnom Mladen Bajić je rekao kako je to što sad rade samo vrh sante leda.

Je li Mladen Bajić jedan od glavnih izbornih aduta Jadranke Kosor?

– Mladen Bajić se kloni svakog poteza koji bi mogao utjecati na izbore.

Što mislite o kontaktima Mladena Bajića s pokojnim Ivom Pukanićem?

– U kom smislu?

Pa pokojni Puki je prije smrti kod  Bajića tražio spas, pomoć oko američke vize?

– Što ima Bajić s omogućavanjem američke vize Pukaniću?

Stenogrami njihovih SMS poruka otkrivaju kontakte u tom pravcu. Pokojni Puki je tražio da mu pomogne oko neke potvrde.

– Vi miješate lončiće. Ne može Bajić dati potvrdu o nečijem nekažnjavanju, a to daje nadležni Općinski sud. Bajić pogotovo ne može i ne smije davati podatke o istražnim i predistražnim radnjama. Pukanić je htio prikazati da su bili u bliskim odnosima, ali iz ponašanja Bajića vidi se da je bio rezerviran prema njemu. To se konačno jako dobro vidi iz stenograma.

Tko je po vašem mišljenju naručio Pukanićevu likvidaciju?

– Ja sigurno nisam, a mislim da nije ni Bajić. Iz cijelog slučaja se može iščitati mafijaški rukopis družine kojoj je služio.

Malo se zna da ste vi spojili Stipu Mesića i Ivu Pukanića?

– Upoznao sam ga i s Tomislavom Karamarkom u Cantineti Hrvoja Petrača. Pukaniću sam dosta pomogao da se etablira u hrvatskom društvu.

KARAMARKO NEMA SLUŽBU ZA ZASTRAŠIVANJE

Napisao sam knjigu o Pukaniću, pišući je razgovarao sam s mnogim njegovim rođacima, prijateljima i suradnicima. Već nakon nekoliko prvih razgovora počeo sam dobijati pozive s nepoznatog broja i tako već dvije godine. Nešto slično se događa i nekolicini mojih kolega novinara i publicista: Jasni Babić, Darku  Petričiću, Željku Peratoviću i Saši Radoviću. Je li moguće, kao što sumnjamo, da u Hrvatskoj postoji služba za zastrašivanje novinara?

– Opterećeni ste komunističkim metodama i načinom razmišljanja. Prestanite živjeti u svijetu koji je mrtav. Naša obavještajna služba spada među najbolje u ovom dijelu Europe i oni nemaju vremena za gluposti. Obavještajna služba zapošljava preko tisuću ljudi i ne možete se zaposliti ako imate preko 25 godina. Više od 70 posto zaposlenih su fakultetski obrazovani ljudi. Bave se isključivo pitanjima obavještajne sigurnosti. Naša obavještajna služba, kao i MUP, mogu prisluškivati isključivo uz dozvolu suda. Sve drugo je plod vaše bolesne mašte. MUP i obavještajna služba su pospremljeni i uređeni i političkim pitanjima se ne bave. Linić kad govori da ga prisluškuju priča idiotarije, jer se to više ne radi kao u vrijeme kada su on i njegovi to radili. Postoji služba za elektronsko izviđanje i ona svoj posao obavlja na temelju zakona kad dobiju nalog od Suda. Vi ako imate nekih problema prijavite policiji.

 Osobno nisam podnio prijavu, ali spomenute kolege jesu i na policiji samo evidentiraju prijavu i nikom ništa, premda bi se moglo lako utvrditi otkud dolaze pozivi.

– Ako policija ništa ne poduzima, onda se obratite HHO-u.

 Evo obraćam se  u ime nas pet s istim ili još gorim problemom.

– Samo pismeno molim. Dostavit ćete mi kopije prijava, pa ćemo pitati MUP zašto ništa nisu poduzeli, a po zakonu su to bili dužni. Što se prijetnji tiče, to smatram sastavnim dijelom posla. Kod mene su se na to čak navikla i djeca. Kažu moje kćeri kad se netko takav javi: “Tata, pacijent je, tko će ga preuzeti, ti ili Martin (moj sin)?”. A moj sin jedva čeka da netko nazove da ga malo rasturi.

 Znači vrlo ste grubi s kritičarima.

– Čak znam biti i odvratno prost. Zamislite kad vas netko nazove i jebe vam četničku mater ili sluično. Morate postići psihoefekt, jer ako ste fini, a on grub, dodatno se u sebi grizete. Zato ga zgazite kao hračak, neka se on grize. Neka se prazni doma, na svojoj obitelji, a ne na meni i mojoj obitelji.

 Nisu li i to ljudska prava, pravo na neslaganje s vašim političkim stavovima?

– Apsolutno. Ali ne treba zaboraviti i moje pravo da se branem, ako je uvredljiv i grub.

Kako vas je Karamarko tako oduševio, vi ste poznatiji po kritičkom stavu prema ljudima?

– Nije me Karamarko ništa oduševio. I nije točna vaša tvrdnja,  jer često o raznim ljudima govorim pozitivno. Ima mnogo ljudi iz javnog života o kojim mogu samo lijepo govoriti. Svojedobno sam o Sanaderu govorio pozitivno, znao je jezike i kad je otišao u Europu bio sam ponosan što je to predsjednik moje Vlade. Sve što se događa oko Sanadera za mene je osobni emocionalni šok.

Na portalu Tjedno često smo kritički pisali o Tomislavu Karamarku. Prvi smo najavili neke da će se vratiti u HDZ, da će progoniti Boljkovca…

– Pustite najave, ponašate se kao SDP koji samo nešto najavljuje. Dajte argumente… Ne progoni on Boljkovca zato što je Boljkovac, nego se MUP, čiji je on ministar, bavi kriminalnom obradom zbog osnovane sumnje da je on poslije Drugoga svjetskog rata počinio ratni zločin.

Glavni argument protiv Tomislava Karamarka je njegovo prikriveno i na sumnjiv način stečeno bogastvo.

– Za to nema dokaza. Konačno, nigdje ne vidim da on živi na nekakav superluksuzan način kao bogataš. Živi u stanu ovdje, u Domagojevoj ulici, dvije kuće južnije od nas. Nemojte mi citirati onog Podumljaka i njegove budalaštinje.

Jesu li Bajić i Karamarko u velikom sukobu?

– Koliko ja znam, nisu u velikom sukobu.

Karamarko se u javnosti predstavlja kao nositelj izjednačavanja žrtava totalitarizma crnog i crvenog predznaka.

– On to je i javnost ga tako percipira. Međutim, ima stav kao i mi u HHO-u. Dakle, na istoj smo liniji razmišljanja. Imamo podjednaki odmak prema fašizmu i komunizmu. Izjava Europskog parlamenta u Hrvatskoj nije bila poznata dok je HHO nije dao u javnost. Karamarko je, moglo bi se reći, samo „prekopirao“ naš program. Mislim da će dobro proći na izborima. Karamarka javnost percipira kao principijelnu osobu, a ne vole ga samo zlonamjerni ljudi i komunistički trabanti.

MORALNA STRUKTURA SLOBODE

Čuo sam da je Karamarko u izvrsnim odnosima s vodećim ljudima u EPH. Gospodin Ninoslav Pavić je član uprave KK Zagreb, gdje je Karamarko predsjednik, Karamarkova djevojka radi u EPH…

– Koja djevojka?

Ana Šarić.

– Slušajete, jeste li vi normalni? Pa kako možete tako javno difamirati jednu damu. To što vi radite je besramno. Imate li vi kakve dokaze ili argumente za to. Ili ste naprosto obični tabloidni tračer. To je isto kao kad bih ja rekao da sam čuo da ste vi peder, da istovremeno imate ženu, ljubavnika i ljubavnicu. Kako vi možete govoriti da je netko nečija djevojka?

Pa, tako se priča…

– Takav način novinarstva je nedopustiv. To nije žutilo, to je ispod toga.

Zašto, ako je, primjerice, premijerka u ljubavnoj vezi s nekim od ministara onda je to politički akt, a ne samo trač.

– Postoji moralna struktura slobode izražavanja. Zapamtite taj izraz jer vidim da vam je takav način razmišljanja stran. Ukoliko se ne ponašate u skladu s njim, onda ni vi nemate pravo na slobodu. Ne možete samo tako pljuniti na jednu ženu. Osim toga, otkud vam to da je Nino Pavić član uprave KK Zagreb?

To barem nije neka tajna.

– I što to znači?

Znači da nisu tako veliki protivnici kao šti vi mislite.

– Karamarko ima samo jednog prijatelja, a to je MUP. Isto tako Bajić ima samo jednog prijatelja, hrvatskog kralja iz 21. stoljeća koji se zove DORH. Ta dva čovjeka, ako treba, zatvorit će, što bi se reklo, i ćaću i mater i brata, i svakog Hrvata, ako protiv njih budu imali dokaze.

 POLITIČKI ISPRDAK KULJIŠ

Zašto ste otišli iz EPH?

– Dao sam im otkaz jer mi se zgadila cenzura, i to sustavna. Povod je bio to što su preko noći iz mog teksta izbacili dio koji se odnosio na oca predsjednika Ive Josipovića. Prije Karađorđeva bio je u maspoku, a poslije je postao Titov pionir i progonio nas. Nazvao sam Mladena Plešea, glavnog urednika Jutarnjeg. On mi je rekao kako su donijeli odluku da ne žele da se spominju ničiji očevi. Sedam dana nakon toga Butković je objavio tekst o Saši Perkoviću u kom je strašno oderao njegovog oca. Poslije toga s njima više nisam htio razgovarati. Inače, Plešea sam ja doveo iz Pukanićeva brloga u EPH. Smatram da je upravo on kao glavni i odgovorni urednik odgovoran za mnoge prljavštine u Jutarnjem. Na primjer, članka u kojem je Jutarnji objavio Kuljiševe bljuvotine, u kojoj između ostalog piše da ne znam ni jedan strani jezik. Znam engleski i talijanski, i za tu novinu sam napravio desetak intervjua s Carlom del Ponte i drugim strancima. Kako mislite da sam s njima razgovarao? Pleše je sjedio sa mnom i fotografirao me dok sam razgovarao s Carlom del Ponte. Možete li zamislite sad tog čovjeka koji poslije svega toga može objaviti i odgovarati za takvu svinjariju. To nije samo ljudski gadljivo i amoralno. Konačno, Kuljiša već godinama ne pozdravljam, budući da je on hrvatski medijski talog. A čini mi se da će ubuduće tako biti i sa Plešeom.

Očito da vas je tekst Denisa Kuljiša dosta potresao?

– Nimalo. Zato na njega nisam htio odgovarati. Nisam se htio spuštati na Kuljišev nivo. Iz tog je članka, naime, vidljivo, da je njega potresao moj intervju u Vijencu, u kojem sam govorio o njemu. Stalni problem tog samoproglašenog i vizualno u Globusu samoprezentiranog lakrdijaša i cirkusanta jesu činjenice. On ih naprosto mrzi. Na primjer, u tom tekstu o meni Kuljiš spominje o Nikicu Novakoviću, koji je bio predsjednik HSS-a, tvrdeći da je bio briljantni pravnik u Parizu. Novaković je bio apotekar, a iz zatvora je izašao neposredno pred pad komunizma, i to zatvora u Foči.  Piše da sam novinarski rad počeo u Večernjaku kao kolumnist, a u Večernjaku nikad nisam pisao. Pisao sam u Slobodnoj, Danasu, Nacionalu i Novom listu. Medijski svijet je prepun takvih malih političkih isprdaka kao Kuljiš. Njemu je činjenica da je oficirsko dijete omogućilo privilegirani položaj u prošlom režimu, i on misli da ga ima i danas. Jedino što je točno napisao da sam ja politička reakcija. Dakle, mračnjak. U pravu je. To su o meni govorili dok su bili komunisti na vlasti, jer je za njih svaka istinoljubiva osoba bila politička reakcija. No, to mi je veliki kompliment.

Kako EPH prati  HHO?

– Koriste svaku priliku da nas pljuju. Oni sustavno ignoriraju sve što učinimo, a pogotovo ono pozitivno, a svaku sitnicu iskoriste za pljuvanje po nama. Recimo, u Slobodnoj Dalmaciji Zlatko Gall i Vladimir Matijanić zaduženi su da povraćanjem po kompjutorskoj tastaturi stvore nešto što objave u Slobodnoj kao članak. Dakle, EPH-ova izdanja Jutarnji i Slobodna velika su zla na domaćoj medijskoj sceni. Ta svijest sve više prodire u našu javnost.

Kako bi opisali situaciju u cjelokupnom hrvatskom medijskom prostoru?

– To je donekle strašno. Teško mi je opisati svu tu bijedu hrvatskog medijskog prostora. Glavni uzrok te bijede je klansko mafijaško poslovanje medija. U godinama propasti komunizma bilo je mnogo više slobode nego danas. Sama činjenica da se Hloverka Novak Srzić vratila na mjesto voditeljice udarne političke emisije Otvoreno civilizacijska je sramota i lakmus medijskog stanja u nas.

Tko bi bio idealna osoba za glavnu urednicu HTV-a?

– Zašto urednicu, a ne urednika? Imaju oni dosta kvalitenih kadrova, ali takvi tamo nemaju šanse. Traže se ljudi poslušni HDZ-u ili SDP-u, a to je najveći problem. Dok politika arbitrira na HTV-u nema slobode medijskog prostora. Prvo treba izabrati pravog ravnatelja. Osoba koja apsolutno ima pedigre za taj posao je Ivica Vrkić. Već je bio direktor televizije, vodio je mirnu reintegraciju Podunavlja, ima reference na području ljudskih prava, zato nije ni prošao.

NOVO EU BRATSTVO I JEDINSTVO

Dok govorite protiv totalitarizma uvijek se provlači konstatacija kako to traži Europa. Hoće li proći referendum o ulasku Hrvatske u EU?

– Nisam baš siguran.

Kakvo je sada raspoloženje naroda?

– Negdje pola-pola. Tako je bilo svugdje prije referenduma. Kad su počeli pregovori s EU govorio sam da se prvo napravi referendum da li ljudi uopće žele ući u EU. Račan je izbjegao taj referendum, čak smo promijenili o zakon o referendumu samo da Hrvatska uguramo u EU. Mislim da bi mogli imati problem oko referencuma. Sada u EU Hrvatsku najviše guraju Amerikanci zbog strateških i siguranosnih interesa.

Je li kod nekih političara nastalo EU jednoumlje kao novi oblik jednoumlja?

– Da, postoji jednoumlje i svaka kritika EU ili rezerviranost prema ulasku proglašava se najnovijim oblikom neprijateljskih djelovanja. Uz to, kao što sam rekao, to je američki strateško-sigurnosni inetres. Znaju da je Bosna lonac koji lako može proključati i eksplodirati. Kosovo i Makedonija su također nestabilni. Kaverna koja se otvorila u Grčkoj sigurno će dugoročno destabilizirati europski jug. Srbija neće tako skoro ući u EU, negdje kroz 10 do 15 godina, a Hrvatska sada ulazi htjela mi to ili ne. Amerikanci će nas sigurno ugurati, a to se vidi iz prepiske Hilary Clinton s Borisom Pahorom.

Kakvu budućnost Hrvatskoj predviđate u EU?

– Zavisi kako ćemo se snaći. Ima država koje su jako dobro prošle kao Irska i Poljska.

 

Kako je Irska dobro prošla, ima kredite koje realno nikad ne može vratiti?

– Vi ne razumijete o čemu se tu radi. Irska je u prvoj fazi sjajno prošla i EU ju je izvukla iz zaostalosti i zahuktala kao državu i društvo. Onda su došli ti krediti i bankarska pitanja. No, prije toga Irska je od EU dobila 40 milijardi eura samo za poljoprivredu. To je tu zemlju preporodilo i zaustavilo se iseljavanje. Došlo je do trenda useljavanja, samo je milijun Poljaka došlo raditi u Irsku. Društvo se zahuktalo, a krediti su pitanje promašenog bankarskog sustava.

Hoće HHO za koju godinu braniti protivnike EU?

– Zašto za koju godinu, već sada, oni imaju pravo protiv EU. Nisu zato zločinci, nećemo silom nametati novo europsko bratstvo i jedinstvo.

Denis Kuljiš je napisao da proizvodite prirodni sok od jabuke, kako ide?

– Prestanite više biti opterećeni Denisom Kuljišom. On i njegovi tekstovi ne mogu biti velika tema za ozbiljne ljude.

U knjizi Josipa Boljkovca “Istina mora izaći van” piše da je studentski štrajk, koji ste organizirali pokojni Ante Paradžik i vi, izazvao sječu hrvatskog proljeća i da bez vašeg tog nepromišljenog poteza ne bi bilo svih tih strašnih progona.

– Studentski štrajk smo organizirali Budiša i ja i još desetak studenata. Spomenuo je Paradžika i mene jer je jedan mrtav, a drugom se hoće osvećivati. Lijepo od njega, meni je to kompliment.

Boljkovac tvrdi da ste vi razbjesnili Tita?

– Oho, zar sam ja bio tako značajna osoba da sam mogao razbjesniti jednog Tita. Pa to je veliki kimpliment. No, Tito nije bio hirovit čovjek, koji je olako donosio odluke. U Hrvatskoj reviji imate tekst Bože Novaka u kojem piše da je Tito još u travnju tražio hapšenje Budiše i mene.

Boljkovac mi je rekao da je Karamarko radio za Udbu i pratio je Budišu i crkvu?

– Ma nemojte? Koliko ja znam, dok smo bili studenti, Budiša se deklarirao kao agnostik i nije išao u crkvu, pa ga zato Karamarko nije mogao ni trebao špijunirati.

Budiša se svojedobno kandidirao za predsjednika, kakve su vaše političke ambicije?

– Nikad se nisam kandirao ni za jednu političku funkciju i nadam se da do kraja života to neću učiniti, ali u politici nikad ne možeš reći neću. Mislim da sam prestar, a i zdravstveno stanje mi nije najbolje da bih mogao efikasno obavljati neku političku dužnost. Ali ovo je turbulentno područje na kojem se nikad ne zna što se može dogoditi.

Denis Kuljiš je napisao da potajno sanjate da postanete predsjednik?

– Vi ste doista opsjednuti Kuljišem. Da niste možda potajno zaljubljeni u njega ili vam je on medijski uzor? No, kad već hoćete da vam odgovorim. U Hrvatskoj kada vas žele pljuniti, onda kažu da želite biti predsjednik. To je uveo Josip Jović. Svi mi koji smo nešto značili 1971. po njemu bili smo ljubomorni na Tuđmana jer smo htjeli biti na njegovu mjestu kao predsjednici. Doduše, Gotovac i Budiša su to kasnije doista i pokušali, ali kao što vidite ja još nisam. Ako to ikad budem želio, onda ću to i učiniti, bez obzira na takve kao što su Kuljiš i Jović. Kuljiš tvrdi da sam mu to rekao u četiri oka na promociji prvog broja Globusa u Esplanadi, na kojoj sam se nepozvan pozvao. Tamo nisam bio, niti sam tada poznavao ni njega ni Ninu Pavića, kao što on tvrdi.
Napisao je da sam se vrtio oko Tuđmana jer je bio star, a ja mlad, pa sam vidio priliku. Svatko tko me imalo poznaje zna da sam tada s Tuđmanom bio u žestokom sukobu. Naime, on tvrdi da smo razgovarali u četiri oka, naprosto laže, jer nikad s njim nisam razgovarao u četiri oka prije dolaska u Nacional. Tvrdi da je to bilo u dvanaestom mjescu, kad je bila promocija Globusa, a svatko tko se malo prisjeća naše političke povijesti sjeća se da sam tih dana imao javni obračun i sukob pred televizijskim kamerama s Tuđmanom, kao predsjednik HSS-a. Eto, to vam je vjerodostojnost činjenica jednog Denisa Kuljiša. A ja bih zapravo htio biti japanski car, ali eto nisam Japanac.

PROMJENA VLASTI

Ali ste porijeklom  Bosanac, znate kako se kaže sve što mogu Japanci mogu i Bosanci.

– Dobro, kandidirat ću se za predsjednika općine Derventa, a nakon moje jednoglasne izborne pobjede proglasit su samozvanu Republiku Derventu.

Što mislite o hrvatskom pitanju u Bosni i Hercegovini?

– Zar to postoji? Bosanski Hrvati potpuno drugačije gledaju na taj problem nego hercegovački, koji žele treći entitet, što bosanskim Hrvatima ne odgovara jer to znači nove ratove i preseljenja. Apsolutno sam protiv trećeg entiteta, ja sam za ukidanje svih entiteta i  kantonizaciju Bosne na desetak kantona.

Što očekujete od predstojećih parlamentarnih izbora?

– Očekujem promjenu vlasti. Mislim da su promjene potrebne. Ni u jednoj državi nije dobro da u dvadeset godina koliko država postoji, jedna stranka bude na vlasti šesnaest godina. Nije to dobro ni za tu stranku, ni za državu. Osim toga ne znam je li ovakav HDZ s ovim ljudima u stanju ponuditi ozbiljne promjene i neku novu viziju. Svi vodeći ljudi svih stranaka ako izgube izbore trebali bi otići. Žao mi je što stranke iz Kukuriku koalicije ne idu na izbore same da se vidi koliko bi same dobile. Ne treba samo dovesti nove ljude bez ideja, nego treba dovesti ljude s novim idejama.

Očekujete promjenu vlasti, da li će onda biti bolje?

– Ne može biti bolje. Nema ekonomskih resursa da bi bilo bolje. Ne živimo na otoku, mi smo dio svijeta, a prostor cijele Europe zamišljam pesimistično.

Mislite da će se EU raspasti?

– Neće se raspasti jer koja je alternativa EU? Rat i povratak na stare interesne sfere. Prema tome ili ćemo zajedno ili ćemo jedni protiv drugih. T

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Istrazitelj
    #1 Istrazitelj 21 listopad, 2011, 05:31

    Rađe neka Čičak objasni kako je i pod kojim uvjetima dobio American Express karticu od Haškog suda i što je sve obavljao za taj sud sve ove godine…Dakle,on tebi ručak ili večeru a ti njemu informaciju.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. jovo
    #2 jovo 20 listopad, 2011, 13:20

    Čitajući Čička znao sam da nešto nije u redu i sad vidim , bosanac. Nije ni čudo izražaj mu bosanski ,razmišljanje mazohističko u odnosu na sebe i druge, realnost mu uvjetovana prošlošću pa budučnost ni ne može ni nazirati,interes za boljitak društva mu upravo proporcionalan u odnosu na interes pojedinca i u njegovu korist,sve u svemu BOSANSKI LONČEK sa blagim okusom Zagorskog kiseliša.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Pekar
    #3 Pekar 29 rujan, 2011, 08:41

    HLOVERKA JE CIVILIZACIJSKA SRAMOTA, PILAŠ GAD, A KULJIŠ ISPRDAK

    Čičak, postoji moralna struktura slobode izražavanja. Zapamti taj izraz jer vidim da ti je takav način razmišljanja stran.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Apotekar
    #4 Apotekar 26 rujan, 2011, 14:38

    Čovječe,ja ovo niš ne kužim…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.