„HERE WE STAND“ DRUGI ALBUM THE FRATELLIS

„HERE WE STAND“ DRUGI ALBUM THE FRATELLIS

28. prosinca, 2011.

fratellis 

The Fratellis su škotski bend iz Glasgowa koji je doslovno eksplodirao na sceni prvo britanskog pa svjetskog alternativnog rocka 2006. sa svojim prvim albumom Costello Music. Osebujan trio koji sačinjava Jon, Barry i Mince, već na prvom albumu, stvorio je svoj poseban zvuk koji je može samo opisati kao mješavinom njihovih glazbenih utjecaja. U tom su albumu pokazali kako suvereno vladaju i starijim žanrovima, kao što su rock 50-ih, 60-ih i 70-ih, kao i rockom novog tisućljeća. Njihov je zvuk nemoguće precizno opisati, no moglo bi se reći kako je njihov zvuk mješavina rocka 50-ih koji se čuje u progresijama akorda i čestim be bop back vokalima, rocka 60-ih i 70-ih i u istančanim gitarističkim rifovima i raznim drugim žanrova kao što su ska, punk, country, be bop, blues i čak pop koji se naziru u njihovoj glazbi. 2008., iste godine kada su osvojili nagradu British Breakthrough Act na BRIT Awards-ima za svoj prvi album, Fratellisi su objavili svoj drugi Here We Stand koji odaje dojam stvarno solidnog no i detaljno isplaniranog i proračunatog albuma koji nema onu sirovu privlačnost njihovog prvijenca.

Zvuk ovoga albuma sličan je prvome, što se jasno čuje u prvoj pjesmi, My Friend John koja svojom bombastičnošću definitivno ima određenu komercijalnu privlačnost hit-koja je potrebna za hit-single. U pjesmama A Heady Tale i Look Out Sunshine! možemo prepoznati pop melodije i progresije kao i be bop back vokale. Pjesme Stragglers Moon i Jesus Stole My Baby ne skrivaju svoje blues utjecaje niti u glazbi, kao ni u tekstovima. Babydoll je pop balada očito izrasla iz utjecaja rocka 50-ih koji se može čuti osobito zbog be bop back vokala kao i specifičnom progresijom akorda u strofi. Tell Me A Lie počinje s moćnim gitarističkim rifom i čuje se utjecaj countryja u strofi, dok refren i početak pjesme više sliče na rock 70-tih. Lupe Brown je druga balada na ovom albumu koja može, posebice u refrenu, biti opisana kao distorzirani pop i kao rock 50-ih. Milk and Honey, predzadnja pjesma na albumu uključuje različite vrste glazbe od početne dionice na klaviru do rocka 80-tih i njezinog gotovo psihodeličnog završetka, ali ni ta se pjesma ne razlikuje previše od drugih pjesama na ovom album. Sve u svemu, pjesme na albumu stvaraju osjećaj tematske i glazbene nepovezanosti, a takva je povezanost ono što stvara pravi album.

Ognjen Milošević T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code