HDZ I ŽIVI ZID DOBITNICI, A HRVATSKI NAROD NAJVEĆI GUBITNIK IZBORA

HDZ I ŽIVI ZID DOBITNICI, A HRVATSKI NAROD NAJVEĆI GUBITNIK IZBORA

13. rujna, 2016.

 

Rezultat koji je Živi zid postigao na izborima najbolji je pokazatelj onoga što bi se tek dogodilo da je na ovim izborima glasačima ponuđena istinska domoljubna, a u gospodarskom pogledu stručna i znatno drukčija alternativa od MOST-a i Živoga zida. Možda bi već nakon ovih izbora ta alternativa bila toliko jaka da bi na temelju postignutih rezultata mogla pri formiranju Vlade opravdano postavljati uvjete koje sada neopravdano postavlja MOST sa svojih samo trinaest zastupničkih mjesta

Napisao: Antun Babić

Usuđujem se zaključiti da, sukladno mojem predviđanju, parlamentarni izbori održani u nedjelju 11. rujna nisu u ovom trenutku ništa bitno promijenili na hrvatskoj političkoj pozornici. Zahvaljujući novom vođi HDZ-a Andreju Plenkoviću, ali i uz veliku pomoć sisačkoga biskupa Vlade Košića, relativni je pobjednik na tim izborima HDZ. Da nije bilo onako snažne intervencije uzoritoga biskupa Košića u njegovoj propovijedi u Ludbregu, veliko je pitanje bi li rezultat izbora bio isti. Da je HDZ dobio samo četiri zastupnička mjesta manje, bilo bi jako upitno s kakvim bi ulogom Plenković mogao ići u pregovore s MOST-om i drugim manjim strankama o sastavljanju nove Vlade. Ako se sadašnja neodrživa društvena, moralna, gospodarska i demografska situacija ubrzo ne promijeni nabolje, najveći gubitnik ovih izbora bit će hrvatski narod.

Zbog velikog neodaziva birača na izbore i sve dubljega razočaranja hrvatskoga naroda u politiku i političare, tj. u dvostranačje, na ovim je izborima definitivno potvrđena želja respektabilnoga postotka glasača da se stvori stranka ili pokret koji bi bili alternativa HDZ-u i SDP-u. U tom je kontekstu veliki pobjednik heterogena koalicija ljudi i udruga okupljenih oko Živoga zida. Međutim, rezultat koji je Živi zid postigao na izborima najbolji je pokazatelj onoga što bi se tek dogodilo da je na ovim izborima glasačima ponuđena istinska domoljubna, a u gospodarskom pogledu stručna i znatno drukčija alternativa od MOST-a i Živoga zida. Možda bi već nakon ovih izbora ta alternativa bila toliko jaka da bi na temelju postignutih rezultata mogla pri formiranju Vlade opravdano postavljati uvjete koje sada neopravdano postavlja MOST sa svojih samo trinaest zastupničkih mjesta.

Mogućnost preferencijalnoga glasovanja pokazala je da su dosad vođe mogli na izbornu listu postavljati poslušnike, a da sada u narodu popularni političari mogu ući u Sabor, pa makar bili i na zadnjemu mjestu. To je iznimno dobar pomak prema boljoj selekciji saborskih zastupnika i njihovomu manjem strahu pred predsjednikom stranke.

Milanović otišao u povijest

Zoran Milanović te posebice njegov partner i sitni kriminalac Krešo Beljak, koji je odveo HSS u naručje neokomunista i neojugoslavena, imali su izuzetno velika očekivanja, no doživjeli su težak poraz. Osobno se nadam da su i moja osobna upozorenja na tešku prijevaru i neprihvatljivo skretanje HSS-a ulijevo pod Krešom Beljakom barem malo utjecala na iskrene radićevce kod donošenja odluke o tomu za koga će glasovati. Beljak Milanoviću nije donio ništa, a Milanović je Beljaku osigurao saborsko mjesto, što je šefu HSS-a i bio osnovni cilj. Međutim, loš rezultat na ovim izborima doveo je do ostavke Zorana Milanovića, a izazvat će velike poteškoće i Kreši Beljaku, kojega čeka ne samo smjena s predsjedničke dužnosti, nego i isključenje iz HSS-a.

U komentaru prije izbora iznio sam mišljenje kako su HSP i HSS mrtve i danas na hrvatskoj političkoj pozornici irelevantne stranke. To se na zadnjim izborima i pokazalo. Vrlo sam skeptičan u odnosu na vjerojatnost da bi bilo kakav redizajn tih dviju stranaka doveo do oživljavanja tih tradicionalnih i povijesnih hrvatskih stranaka. Nažalost, obje stranke, tj. bezbroj verzija tih stranaka pate od pomanjkanja dobrih vođa i jasnih vizija za budućnost, koja je već sada milenijima udaljena od vremena kad su te stranke stvorene. To međutim nikako ne znači da u tim strankama nema vrijednosti koje su nam i danas silno potrebne. Prije svega neupitno domoljublje i poštenje, koji su bili temelj tih stranaka i koji su privlačili velik postotak hrvatskoga naroda da im se priključi. Možda treba reći i to da su te stranke odigrale vrlo veliku ulogu u osvješćivanju hrvatskoga naroda i postavljanju čvrstih temelja za borbu u osnivanju samostalne hrvatske države. Hrvatska je, ma koliko mi njome danas bili opravdano nezadovoljni, postala samostalna država, pa danas hrvatskim političarima prioritet ne smije biti borba za prošlost, nego vizija za budućnost Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Plenković je kompletniji političar od Karamarka

Kod mojega ranijeg ustrajnog pozivanja na smjenu Tomislava Karamarka često su me kritizirali nakon što sam izjavio kako bi Andrej Plenković bio bolji vođa HDZ-a od Karamarka. Iako me ništa osobno ne veže za Andreja Plenkovića, niti u svemu imam istovjetnja stajalištva s novim predsjednikom HDZ-a, ovi su izbori nedvojbeno pokazali da se radi o sposobnijem političaru nego što je to bio Karamarko. Iako ne dijelim njegov velik entuzijazam kad je u pitanju budućnost Europske unije, svoje razmišljanje o Plenkoviću temeljio sam na njegovom radu u Ministarstvu vanjskih poslova. Kao jedan od ljudi koji su bili u Ministarstvu vanjskih poslova od njegova osnutka, u Plenkoviću sam s vremenom prepoznao vrlo sposobnog i savjesnog diplomata. U jednom razgovoru s njim dok je bio pomoćnik ministra, mislim da je to bilo 2011. godine, rekao sam mu da bih volio njega vidjeti na mjestu ministra vanjskih poslova: Vrlo smireno rekao mi je sljedeće: «Nije još vrijeme». Kako nemam nikakvih ambicija, ovo iznosim kako bih pokazao ozbiljnost i sustavnost Plenkovićeva dugoročnoga razmišljanja strategije.

Ne treba se nikako zavaravati da je sada u Hrvatskoj sve riješeno kad je eratičan i potpuno zbunjen Zoran Milanović doživio potpun poraz. Hrvatska će i dalje biti u teškoj političkoj i ozbiljnoj gospodarskoj situaciji. Plenkovića čekaju izuzetno iscrpljujući i dugi, pa i nesuvisli, pregovori s MOST-om, koji je i dalje enigma na hrvatskoj političkoj pozornici.

HDZ-ovo ambivaletno stajalište o potencijalima iseljeništva

Uspije li sastaviti Vladu kojoj će on biti na čelu, Plenkoviću treba dati pune četiri godine da pokaže što zna i može. U kojem će smjeru voditi Hrvatsku, vidjet će se već nakon godinu dana. Ne pokažu li se prvi veći pomaci nabolje, teško je očekivati da će se nova koalicijska Vlada održati. Kad su u pitanju demografska i gospodarska politika, ono što me posebno iznenadilo kod Plenkovića jest potpuno zanemarivanje hrvatskog iseljeništva i golemoga potencijala koji još uvijek postoji u iseljeništvu. No, da bi se taj potencijal mogao ostvariti, nova Vlada taj resor ne smije dati stranačkim poslušnicima ili kao nagradu za lojalnost, nego isključivo ljudima koji najbolje poznaju to područje.

Čeka nas suspenzija demokracije

Ni HDZ ni Andrej Plenković, a niti bilo koja druga stranka, tj. njezini novi zastupnici ne smiju, a ni nemaju pravo zanemariti činjenicu da je na ove izbore izišlo deset posto manje birača. To je nedvojben pokazatelj dubokoga razočaranja ukupnim stanjem u Hrvatskoj, a i indikacija u kojoj mjeri hrvatski narod više ne vjeruje hrvatskim političarima. Nastavi li se ovaj postotak apstinencije glasača na sljedećim izborima, u Hrvatskoj će nastupiti suspenzija demokracije. No, vjerojatno će se prije toga pojaviti nova, snažna, djelotvorna, domoljubna i vjerodostojna politička snaga na hrvatskoj političkoj sceni. Alternativa tomu jest revolucija s vrlo neizvjesnim ishodom. T

8 komentara

Uskoči u raspravu
  1. franjo
    #1 franjo 14 rujna, 2016, 16:28

    frano jesi komad budale..

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Frano je kuklavica
    #2 Frano je kuklavica 14 rujna, 2016, 04:18

    Ako imaš muda očituj se tko si i kako se preezivaš. Lako je srat po ljudima kao nekakav Frano. Kao aninimus. Šta se kriješ ispod slavnog imena asiškpog sveca, cara Franje, kadrinala Franje, predsjednika Franje …Ti si kukavica koja se zalijeće u tuđa gnijezda i podmeće svoje kukavičije jaje

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Srbenda
    #3 Srbenda 14 rujna, 2016, 04:11

    Bitorijanac je Srbenda, pa koji će nam kurac,kad imamo dosta i naših hrvatskih budala

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. FRANO
    #4 FRANO 13 rujna, 2016, 21:53

    JUČERAŠNJI IZBORI U HRVATSKOJ,STEPINČEVSKOJ-HOLOKAUSTICI.

    NIJE SDP-E IZGUBIO JUČERAŠNJE IZBORE IZBGUBILI SU IH HRVATSKI GRAĐANI. HRVATSKI GRAĐANI STALNO ŽIVE U EUFORRIJI NEKOG DOMOVINSKOG RATA I TAKOZVANE ZAPADNE KAPITALISTIČKE DEMOKRACIJE ,KATOLIČKOG DUHA I NAUMA. I VEĆ PROĐE CC-A 28 GODINA OD RUŠENJA BERLINSKOG ZIDA I NOVIH KRŠAĆNSKO-KASTINSKO-ROBOVSKIH ODNOASA KOJI NAHRUPIŠE U NAŠE SOCIJALISTIČKE DRUŠTVENE PROSTORE ,RAZORIŠE ILI OPLJČKAŠE SVE STEČEVINE TE SOCIJALISTIČKE DRUŠTVENE CIVILIZACIJE, KAO OSVETU ILI RATNI PLIJEN , JER JE PO SVOM USTROJU BIO KOMUNISTIČKI ,ATEISTIČKI , A ZAPADNA KRŠĆANSKA DEMOKRACIJA JE KATOLIČKO-KASTINSKA , PLJAČKAŠKA I ROBOVSKA.UČINILA JE NAŠE PROSTORE KOLONIJALNIM, I NE SAMO OD NAS U JUGOSLAVIJI, VEĆ U CIJELOJ EVROPI.USPORILA JE RAZVOJ U CIJELOJ EVROPI I UBRZALA SIROMAŠENJE GRAĐANA KADA SU SAMI SEBE ,KAO KASTU, DOVELI U BEZIZLAZNU SITUACIJU, DA U EVROPI 96 MILJUNA LJUDI NE RADI ,A U SVIJETU ,NA NAŠOJ GEJI,SVAKE GODINE UMIRE OD GALADI, CC-A 8O-90 MILJIJUNA LJUD, ZBORI BANKI-MOON ,TAJNIK AMERIČKIH UJEDINJENIH LATIFUNDIJA. A TA ISTA EVROPSKA ,KRŠĆANSKA KASTA RASPOLAŽE PLANETARNOM TEHNIKOM I TEHNOLOGIJOM KOJA 2OX VIŠE I BRŽE, U ODNOSU NA ONU TEHNIKU I TEHNOLOGIJU IZ 7O-DESTIH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA, PROIZVODI I STVARA SVE VRIJEDNOSI POTREBNE ZA ŽIVOT GRAĐANA I NJIHOVU PERSPEKTIVU RAZAVOJA ,I TIME SU VEĆ STVORENI UVJETI KADA VIŠE NISU POTRBNI PRIVATNI DRUŠTVENEI ODNOSI ,A POSEBNO U PROIZVODNJI ,JER STAVRAJU MATERIJALNA DOBRA DOSTATNA ,BEZ KLASNE DIFERENCIJE UPOTREBE. MARX BI TO NAZAVO CARSTVOM SLOBODE ,A HEGEL ,PLODONOSNIM POHODOM NARODNOG DUHA KOJI ,UVJEK ,KADA NARASTU NESNOŠLJIVE NARODNE PROTURIJEČNOSTI SE BUDI I KREĆE BRZINOM OD SEDAM ILJA DA PORUŠI USTAJALE ,NESNOŠLJIVE, DRUŠTVENE ODNOSE I USPOSTAVLJA ODNOSE KOJI SU PRAVEDNI ZA SVAGOG ČOVJEKA KOJI SE U TAKVIM ODNOSIMA MOŽE OPREDJELITI ZA ONU DJELATNOST KOJU MU JE ,ISKONSKI ,PODARILA PRIRODA, A NE ZA NADNICU.

    PA JE ANAKRONIZAM NAŠEG VREMENA PRISUTAN ,JER SE ČOVJEK PONEKDA ZAPITA KAKO SE OGLASITI ,KAKO SE PREDICIRATI U DEFINIRANJU DANAŠNJIH DRUŠTVENIH I DRUŠTVENO-PROIZVODNIH ODNOSA ,KOJI SU ANAKRONI ILI PARADOKSALNI ,JER SMO KAO LJUDSKA ZAJEDNICA STVORILI MATERIJALNE PROIZVODNE SNAGE,TEHNIKE I TEHNOLOGIJE, KOJIMA PREBIREMO SVEMIRSKA PROSTRANSTVA , A NA OVOJ NAŠOJ GEJI LJUDSKA BIĆA ŽIVE N A STUPNJU ČANDALE ILI JOŠ NIŽEM STUPNJU KADA LJUDSKA BIĆA UMIRU OD GALADI.

    VEĆ DVADEST I KUSR GODINA ŽIVIMO U SIROMAŠTVU I TOTALNOJ NEIZVJESNOSTI,A VLADAJUĆI KAPITAL I NJEGOVA POKROVITELJICA ,KASTINSKA CRKVA, NE ZNAJU KAKO VIŠE UPRAVLJATI SVOJIM NAGOMILANIM BOGTSTVOM.
    PLANETRANA TEHNIKA I TEHNOLOGIJA KOJOM RASPOLAŽU, DANAS POSEBNO, IZDVOJENI KASTINSKI ČOPOR NAJBOGATIJIH, JE U FUNKCIJI PROIZVODNJE ONIH DOBARA KOJA SU OPĆE DRUŠTVENIM POTREBAMA NEPOTREBNI,NE SVRHOVITI ,OSIM MALOM SLOJU NAJBOGATIJIH ILI NEŠTO MANJE BOIGATIM ,ZA UŽIVANJE,A KOJE JE VEĆ DANAS IZGUBILO SVOJU DRUŠTVENU I LJUDSKU SVRHU UŽIVANJA.
    PA SE TREBA ZAPITAITI ŠTA SU MOGLI I ZNALI PONUDITI ,OVI KATOLIČKI ORATORI , NAŠIM GRAĐANIMA DA SU NA IZBORIMA DOBILI NARODNE GLASOVE DA UPRAVLJAJU KLASNOM DRŽAVOM ,KOJA ŽIVI I SLUŽI SAMO KLASI KAPITALA. PREMA TOME, U NJIHOVOJ OVLASTI JE SAMO PODRJUČJE DRUŠTVENIH VRIJEDNOSTI KOJE IM KAPKITALISTIČKI VLASNIK DODJELI OD DIJELA RADNIČKE NADNICE ,KOJU ON ODREĐUJE I OPOREZIVA.OSTALO SU SVE NJIHOVE BRIGE KAKO JAŠITI NA SLABIM LEĐIMA ROBOVSKIH GRAĐANA I OD NJIHOVE NAJAMNINE FINACIRATI ,U PRVOM REDU, DRŽAVU ,ČUVARICU POSTOJEĆIH PLJAČKAŠKO KASTINSKIH –EKSPLOATATORSKIH ODNOSA, A ONDA RAZMIŠLJATI KAKO ODRŽATI EGZISTENCIJU GRAĐANA I PODMIRIVATI SVE DRUGE NJIHOVE POTREBE ONDA KADA NE RADE.
    U OVAKVIM DRUŠTVENIM I DRUŠTVENO-PROIZVODNIM ,ROBOVSKIM UVJETIMA NEMA DRUGE ALTERNATIVE OSIM ZADUŽIVANAJE DRŽAVE KOD TIH ISTI KAPITALISTA ,DA FINACIRAMO OTPUŠTENE RADNIKE I DOFINANCIRAMO ONE KOJIMA JE TAJ ISTI PKAPITALISTA DAO MINIMALNU PLAĆU ,KOJOM RADNIK NE USPJEVA FINANCIRATI NI PROSTU REPRODUKCIJU SVOJE RADNE SNAGE..

    PA TREBA PORUČITI OVIM KATOLIČKIM ŽBIROVIMA, A KOJI SU DOBILI GLASOVE NARODA, DA BEZ PROMJENE DRUŠTVENIH I DRUŠTVENO-PRLOIZVODNIH ODNOSA NEMA NIKAVE PROMJENE SADAŠNJEG STANJA U KOJEM SE NALAZIMO VEĆ 2O-SET I KUSUR GODINA, A ONO SE ZOVE TOTALNO SIROMAŠTVO ILI PREDZIĐE GLADI.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Anonimno
    #5 Anonimno 13 rujna, 2016, 15:32

    U povodu netom završenih Izbora
    zastupnika za Hrvatski Državni Sabor.

    PROMEMORIA

    Hrvatska nacija je stoljećima evoluirala slijedom razgovora, dogovora i odluka u svom Hrvatsko Državnom Saboru. Država je univerzalnost građanstva koje se održava na povijesno geometrijskoj varijabli držabnog teritorija ali i u postojanosti nacionalne svijesti.

    Poveznica svih tendencija u javnom životu hrvatske nacije je bio i ostao naš narodni jezik. Ma kako ga nazivali – ilirski, slovisnki ili hrvatski – naš jezik je silogizam našeg mentaliteta i naših međusobnih odnosa, koji su učinili mogućim naš opstanak uza svo osipanje i iseljavanje, upravo po toj nezabranjivoj privrženosti našem jeziku kojeg su ne samo Latini zabranjivali i onemogućavali, a koji je nakon Tridentskog koncila priznala Crkva sveopća i to kao jedan od četiri sakralna jezika u katoličkoj liturgiji – uz hebrejski, grčki i latinksi – ilirski jezik je bio toliko štovan da su i francuski kraljevi polagali prisegu na hrvatskom glagoljaškom ‘Evangelistaru’, u krunidbenoj francuskoj katedrali u Reimsu.

    Bit kristove vjere je otvaranje i djelovanje osoba po svojoj savjesti, a domet skupnog djelovanja po savjesti je jezik kao logistika mentalnog stanja nacije. U to ime, pravi trijumf nacionalne svijesti u posebnosti jezika – generalizacijom hrvatske pobjede na Tridentskom koncilu – uslijedio je u povodu II.Vatikanskog koncila, kad je to pravo – da se moli Bogu na svom jeziku – priznato svim narodima na svijetu. Po tome je obistinjena ona Isusova: ‘Kuća moja, kuća je molitve svima narodima’.

    Uistinu, u Hrvatskom Državnom Saboru su zastupnici govorili, sve do 1848 – latinski, ali u našim hrvatskim crkvama cijeli naš kršćanski puk je molio – na hrvatskom jeziku. Sabor je održavao kontinuitet države prava u općoj situaciji razvijajući svoju državnost u donošenju pravih i prabvnih odluka koje je sav svijet razumio. A Bog razumije, kako to zapisa Pavao iz Tarsisa – sve jezike jednako. Zastupnici su branili kontinuitet pravne države na univerzalnom jeziku, a naše svećenstvo je odgajalo savjesne ljude i održavalo nacionalnu svijet u Duhu Istine koji svatko osjeća kad mu se to objasni na njegovom materinjem jeziku.

    U Hrvatskom Državnom Saboru su postojale razne tendencije pa i razni interesi zastzupništva, ali nikad u Saboru nije djelovao razarački duh koji osporava čak i opstanak hrvatske državne nezavisnosti do dokaska jugomarxista na vlast. Privrženi marksističkoj ideologiji koja je ozričito osudila hrvatski narod na skupno uništenje, komunizam je to pokušao i ostvariti pokoljima nakon osmog svibnja 1945. Nema naroda na našim prostorima koji je proizveo toliko degenerika koliko Hrvatska jednostavno jer su već nakon Prvog svjetskog rata okupatori zatvorili naš Sabor, a osudom kardinala Stepinca Crkva je na svoj način prošla ‘Križni put’ uz opće nerazumijevanje pa i ne protivljnenje uništavanju svega što je hrvatsko u tzv. zapadnoj civilizaciji.

    No, u prvoj polovici četrdesetih godina dvadesetog stoljeća zalaganjem ukupnosti inih koji nisu zaboravili da su Hrvati, obnovljena je hrvatska država u uvjetima rata i općeg meteža u svijetu, premda je ostavljena na cjedilu i prepuštrena uglavnom domaćim izrodima i izdajnicma cijela hrvatska nacija proživjela svoj povijesni Ktrižni put. No, nakon posvemašnje zabrane kontinuiteta hrvatske državnosti, jezika, kulture pa i pokušaja zabrane pripadnosti Katoličkoj crkvi, svećenstvo je uspjelo – dijeleći sudbinu sa svojim narodom i u zemlji i u izbjeglištvu, održati na visini nacionalnu svijest, ojačati vjeru , osposobiti za skupnu odluku u pogodnoj konstelaciji medjunarodnih prilika i – dne 19.05.1991 – Referendumom o samoodređenju – obnoviti u punini svog pravnog i povijesnog značenja – Nezavisnu Hrvatsku Državu.

    Istini za volju – jedno je bio Hrvatskui Državni Sabor 1990, a nešto drugo je evolucijom internih odnosa naših stranaka, postao u ovoj križišnoj godini 2016. Kao što god u travnju 1941 nije bilo ni jedne stranke koja bi manifestaticjama na ulici tražla onemogućavanje obnove hrvatske države, tako se ni ove 2016 godine nije pojavila ni jedna politička tendencija koja bi nijekala pravo na postojanje hrvatske države i koja bi tražila od naroda da joj da svoje glasove za – razaračku i antidržavnu djelatnost.

    U povodu ovih zadnjih izbora, može se reći: hrvatska nacija je izišla iz divergencije stranačkih opcija i ušla u posve novo razdoblje našerg političkog i parlamentarnog života – započinjanjem procesa konvergencije različitosti političkih opcija. Most se je ostvario kao KLIN koji je definitivno odbacio isključivost ili desne ili lijeve tendencije u Saboru i djeluje prisebno uza sve početničke nedorečennosti, kao opcija zbližavanja. Pa bilo to zbližavanje s brojnijim udrugama na jednoj ili na drugoj strani – MOST se ne drži jedne obale, nego li obiju obala i tako stvara klimu NATJECANJA STRANAČKIH PROGRAMA U SABORU – tko će biti korisniji i efikasniji u iznalaženju rješenja za tolike nagomilane probleme koje nam je donijerla razrožna mafija koja je stvarala svoju klijantelu na mržnji pritivničkih stranaka. Ta mržnja je u proteklim izborima jednostavno poražena potrebom da se kroz svoj Sabor Hrvatska harmonizira sa svojnim partnerima u EU, a ujedno i sa svim zemljama u kojima postoji efektivna vladavina prava.

    Evo prave prilike da započme i posve nov odnos između vladine većine i lojalne opozicije – sudjelovanje u debatama u natjecanju prijedloga za upotpunjenje i usavršavanje prijedloga. Nadilaženjem destruktivnog negacionizma svega što dolazi od zastupnika vladine većine, konvergentna tendencija obvezuje i ove da budu što logičniji i što pragmatičniji u svojim nastupima i izjavama u Saboru.

    Uktratko: sazivom novoizabranih zastupnika, HRVATSKI DRŽAVNI SABOR će se morati pozabavuiti najvažnijim od svih pitanja – izradbom i prihvaćanjem posve novog HRVATSKOG USTAVA koji će sve njezine građane obvezatri da po svojoj savjesti održavaju, uzdržavaju i brane svoju državu, i u pravom smislu – svetost svoje države u kojoj je odbačena pošast mržnje i klevetanja, nastaje razdoblje solidarnosti u poštovanju slobode savjesti svih našig gradjana pa i onih koji se iz bilokojih razloga zateknu na našem tlu na dulje ili kraće vrijeme

    Odgovorite na ovaj komentar
    • direktor
      direktor 14 rujna, 2016, 04:50

      MODERNI PROFIL PARLAMENTARNE
      VEĆINE I MANJINE

      U SABORU NEMA MJESTA ZA IZDAJNIKE!

      Prva polarizacija u Hrvatskom Državnom Saboru dogodila se je prilikom saborovanja hrvatskog plemstva, staleža i Crkve, godine Gospodnje 1089, kad je, u toku debate – da li slati hrvatsku vojsku u prvu Križarsku vojnu ili ne, većina u Saboru napala i usmrtila kralja Hrvatske i Dalmacije – Dmitra Zvonimira. Od one prisege hrvatskog vladara ‘na Grobu svetog Petra’, 689′ kad je prisegao pred papom Agatonom da nikad ne će vojnom silom osvajati tudje zemlje. Prema Konstantinu Porpphyrogenetu, Hrvati nisu nikad prekršili tu prisegu, No, paradoksalno je da je papa Urban II pozvao, na Koncilu u Clairmontu 1095 svoje vladare da udruže svoje vitezove u Križarsku vojnu i odbace Seldžučke Turke s pravca kretanja vojske prema Jruzalemu, južnom stranom Male Azije. U tj situaciji se je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir našao u tijesku izmedju obaveza i dužnosti prema Svetoj Stolici, jer je svoju vjernost Papi izbajvio u svojoj ‘Krunidbenoj prisegi’ pred poslanicima Svete Stolice i Imperatora u Carigradu, u crkvi Svetog Petra u Solinu. U saborskoj debati o tome treba li dati prednost obećanju kralja Zvonimira Papi ili Prisege hrvatskog vladara papi Agatonu 689, većina sabornika bila je protiv kršenja svečane obaveze na Grobu Svetog Petra i time je potaknut sukob među većinom i pro-kraljevskom manjinom u čemu je Kralj stradao životom. To je u stvari bio prapočetak parlamentarnih tendencija izmedju nacionalizma i internacionalizma koje u novije doba nazivamo ljevicom i desnicom. U Hrvata je odanost svom narodu bila jača od privrženosti Kralju i taj odnos se ni do danas nije bitno mijenjao, premda se nikad nije ponovio onom žestinom kako je prošla ona polarizacija u Saboru kad je Kralj stradao.

      U naše vrijeme parlamentarizam je neodvojiv od legalizma, pogotovu u ustavnoj postavi Trodiobe vlasti. U to ime u Hrvatskom državnom Saboru bi trebale zaživjeti dvije globalne tendencije zastupništva: LJEVICA kao naš odnos prema druđšvenoj pravdi, a u isto ime i DESNICA kao naš odnos prema osobnoj slobodi.

      Odgovorite na ovaj komentar
  6. Fasovat
    #6 Fasovat 13 rujna, 2016, 07:42

    Ne sviraj Marjanovim mudima! Narod je sam sebe kaznio zato što nisu izišli na izbore.Koji je to kurčev narod, kokji neće glasovat za svoju bolju sadašnjost i budućnosti.
    Aklo neće glasovat onda će fasovat.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code