GUPČEV KRAJ U VRIJEME BUNE

GUPČEV KRAJ U VRIJEME BUNE

14. veljača, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Prošetali smo do Stubičkog polja gdje se odigrala glavna bitka za vrijeme Seljačke bune. Jedino su nedostajali konji koje su velikaši i plemići imali. Sve ostalo je bilo dosta vjerno, ako zanemarimo razglas, DJ-ja i komentatora bitke kojih u ono vrijeme nije bilo. Naravno u Gupčevo vrijeme dok je vodio najvažniju bitku u životu nije bilo ni publike na brijegu iznad Stubičkog polja, a okupilo ih se kao na nekom važnom lokalnom derbiju druge ili treće nogometne lige. Mediji su spominjali da je ove godine bilo oko deset tisuća promatrača. I za razliku od one prave Seljačke bune u ovoj Buni pobjedili su kmetovi

Napisao: Dražen Stjepandić

Cugom vu Stubake” bila je poruka koja je nekada pozivala namjernike na bazene u Stubičkim Toplicama. Ovaj put nisu pozivali u Stubake nego u Stubicu, u Gupčev kraj, na proslavu Seljačke bune iz 1573. Najavili su da će povratna karta od Glavnog kolodvora do Gupčeva kraja iznositi 5 kuna.

Moja djeca imaju rijetku priliku putovati vlakom, nakon izleta u Ogulin Karlekom na Festival bajki, bila je ovo nova prigoda. Polazak vlaka najavljen je za 10 i 5, nažalost, već u pola deset više nije bilo karata. Pretpostavljam da je za gromoglasnu najavljivanu pogodnost za povoljan subotnji izlet, rezerviran bio samo jedan vagon. Pa cugom vu stubake nismo išli, preostali su nam besplatni autobusi. Nažalost u 10 i 30 ispred Importane centra poslali su samo jedan i to turistički, pa je vožnja bila ugodna samo onima koji su uspjeli ugrabiti sjedalo. Jedan autobus je bio premalo za sve one koji su te subote namjeravali na “Bunu koja traje”, što vlakom što autobusima. Na sve strane je frcalo pitanje:”Zašto barem nisu poslali ako ne više autobusa, onda barem onaj zglobnini s većim kapacitetom?”

Na polasku nismo naslućivali kakav nas pravi stampedo na ulasku u taj jedini autobus čeka tek na povratku.

Majsecov mlin

Cjelodnevni program najavljen je od 11 sati, s kulturno-umjetničkim programom i okupljanjem vojski prije same centralne bitke. Skupa s kostimiranim vitezovima, soldatima i kmetovima okupljali smo se i mi posjetitelji. Iskrcali su nas kod crkve u Donjoj Stubici, a ispred crkve, u Parku Jure Stubičanca, kao kada je proštenje. Štandovi i veliki šator za večernju zabavu. Svirat će Hladno pivo, Zadruga i Tomislav Goluban.

Centralna bitka bit će u 15 sati na Stubičkom polju kod Majsecovog milna. Samo pored crkve između štandova vidio sam sam tek jednoga kmeta, sa šeširom i kožuhom, svi ostali su bili gospoda. Poslije ću saznati da se kmetska Gupčeva vojska okupljala na drugom mjestu u Gornjoj Stubici.

U Gupčevom kraju ceste i staze su bile očiščene, a svuda naokolo bio je snijeg. Nije se otopio kao u Zagrebu, da parafraziram Duška Radovića, snijeg u gradu brzo mijenjaju kao posteljinu u boljem hotelu, dok u manjim mjestima on potraje.

U Majsecovom mlinu nudili su okrijepu, tople napitke, sokove, gembaće manje i veće, tri u jedan za 12 kina. U velikim loncima dimili su se grah za 20 i više čobanac nego gulaš za 25 kuna. Naravno mogli ste probati domaće štrukle i makovnjače. Uzeli smo gulaš i štrukle i nismo pogriješili.

Majsecov mlin je pravo ugostiteljsko imanje sastavljeno od nekoliko objekata u rustikalnom stilu, da nije bilo brojnih vitezova, oklopnika i milostiva čovjek bi pomislio da se sprema neko veliko kolinje.

U jednoj od drvenih kućica u sklopu Majsecova mlina je bio press centar. Nikad nisam vidio orginalniji press centar, kao da ste ušli u prepunu krčmu iz vremena kad se dogodila pobuna kmetova u Zagorju i Sloveniji. Ljudi u prilično vjernim kostimama vrte runde, a za jednim od stolova također plemenitaši, mlada gospoda u društvu milostiva derali su po rakiji. Na stolcu za leđima jednog od vitezova visjele su akreditacije. I te akreditacije su uz staklene čašice i kutije cigareta na stolu bile jedino što je u toj kučici podsjećalo na naše doba. Inače već sam se bio sjetio “Povratka u budućnost”, “Noći u Parizu” i filmova s vremenskim strojevima i upadima u vremenske rupe. Mladić u plemičkom kostimu nije ništa propitivao. Akreditacija se na mojim prsima se našla bez ikakvih problema. Samo mi je teškim zagorskim naglaskom rekao da se vani prijavim kod dame zadužene za popis medijskih djelatnika. Slušajući ga pomislio sam kako se ni govor od vremena Seljačke bune u Gupčevom kraju nije mnogo promijenio. Po onome prikazanom u “Anno domini 1573.” naglasak svakako nije nimalo.

Vitezovi Zlatnog kaleža

Inače, već sam se bio uredno prijavio za promatranje događaja čim sam dobio poziv slijedećeg sadržaja:”Buna traje! Već deset godina za redom ori se na zagorskim bregima kao spomen ustanka malog čovjeka u borbi za „pravicu“! Povijesna bitka kod Stubice koja je pokazala “šake” tadašnjoj vlasteli,  prije deset godina rekonstruirana je od strane udruge Vitezova Zlatnog kaleža i postala “simply the best” manifestacija, koja svake godine okuplja sve više posjetitelja. Ove godine i počinje kada i stvarna bitka one daleke 1573. kada su goli i bosi seljaci ustali protiv ugnjetavanja Franje Tahija i tadašnje vlastele.  Deseta jubilarna donosi i puno iznenađenja, što od same bitke koja će biti opremljena pravim autentičnim oružjem iz toga doba, još većim brojem statista, njih oko 300-tinjak  iz hrvatskih i nekih europskih udruga, te dosad najvećim Buna partijem…”

 https://www.youtube.com/watch?v=Y9jRnj_tfpU

Bitku​ kod Stubice predvodio ​je vođa pobunjenih seljaka i kmetova Matija Gubec. Ove godine sudjeluje najveći broj statista i boraca na bojnom polju, vojske će biti opremljene bogatim srednjovjekovim arsenalom, a Tahijevi puškari izbacivat će iz topova kugle sa dimnim efektima. Pregršt oružja iz tog doba helebarde, sjekire, pikeovi, bardiše, buzdovani, mačevi, vile, koplja, ukrstit će se u dosad neviđenoj bitki, a organizatori najavljuju još brojna iznenađenja.

Bitka kod Stubice je ocijenjena nagradom Simply The Best za najbolji povijesni prikaz u 2015. godini.

Manifestacija počinje 4. veljače ​„Puntanjem seljaka“. Ispred rodne kuće Matije Gupca okuplja se kmetsko vodstvo koje na čelu s Matijom Gupcem kreće prema Gupčevoj lipi. Tamo ih dočekuju nezadovoljni seljaci te započinje „puntanje kmetov“ tj. naoružavanje kmetova, puntara koji dižu Bunu. Dan prije Bitke u šatoru u Parku Jure Stubičanca počinje zagrijavanje na Fešti kod Stubice.”

Prošetali smo do Stubičkog polja gdje se odigrala glavna bitka za vrijeme Seljačke bune. Jedino su nedostajali konji koje su velikaši i plemići imali. Sve ostalo je bilo dosta vjerno, ako zanemarimo razglas, DJ-ja i komentatora bitke kojih u ono vrijeme nije bilo. Naravno u Gupčevo vrijeme dok je vodio najvažniju bitku u životu nije bilo ni publike na brijegu iznad Stubičkog polja, a okupilo ih se kao na nekom važnom lokalnom derbiju druge ili treće nogometne lige. Mediji su spominjali ida je bilo oko deset tisća promatrača. 

Akreditirani novinari su imali pravo Bunu pratiti i snimati iz prvog reda. Jedini problem je bio što je prostor za novinare bio najblatniji dio. Takvo blato se može se još naći u nekom solidnijem otvorenom svinjcu.

Na bojno polje uz 300 statista i stigle su viteške skupine iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Slovačke. I za razliku od one prave Seljačke bune u ovoj Buni pobjedili su kmetovi.

Prazan cug za Zagreb

Prvi od tri autobusa za povratak u Zagreb polazio je u pola sedam, poslje njega bilo ih je dva. Dok smo ga čekali nadajući se da će na autobusnu stanicu preko puta crkve stići malo ranije glazba iz šatora je odjekivala kroz mrak sve do okolnih brega prepunih lijepih kuća i vikendica.

Stampedo je preblag izraz za naguravanje i otimanje ne za sjedalo nego i za stojeće mjesto u autobusu. Na polasku sam pomislio kako su možda u određivanju broja autobusa pogrešno procijenili koliki će biti interes za izlet u Stubicu na Bunu, nažalost ništa se nije promijenilo.

Na povratku dugo smo čekali na pružnom prijelazu i onda smo vidjeli prazan vlak kako šiba prema Zagrebu. Nisu htjeli da nas više ide cugom vu Stubake, a dali su samo jedan autobus.

Kad se samo sjetim koliko zetovih autobusa besplatno prevozi na Sniježnu kraljicu, mora da su se Stubičanci Bandiću nekaj zamerili. Morti su su glasovali i podržali svoju Zagorku Sandru Švaljek. Gradonačelnik je bio najavljen, ali na kraju ga je zamijenila pročelnica Mirka Jozić.

Gupčev kraj

Na sjevernim obroncima park-šume Medvednice smještena je općina Gornja Stubica s površinom od 50 km2 , a prostire se južnim rubom Krapinsko-zagorske županije. Prvi pisani dokument o župi Sv. Jurja Gornja Stubica potječe iz 1209. godine, a 1993. godine osnovana je općina Gornja Stubca koja danas ima oko 6000 stanovnika. Značajna i tokom stoljeća dograđivana Župna crkva sv. Jurja ima od nedavno lijepo uređen okoliš s više od 50 vrsta ukrasnih sadnica, (među njima je i sekvoja ili mamutovac) i spomenik majci Domovini, klesan u bijelom kamenu. Neposredno uz crkvu je više od 400 godina stara Gupčeva lipa (zaštićen objekt prirode). Uz nju su vezane legende o Gupcu i seljačkoj buni 1573. Načeo ju je zub vremena, ali ona prkosi. Žilava je i neuništiva kao i njezini puntari – Stubičanci.

U centru mjesta nalazi se Spomen park Rudolfu Perešinu. Rudi je kao pilot vojnog zrakoplova JNA u vrijeme agresije na Hrvatsku 1991. svojim zrakoplovom preletio u Austriju. Pamtimo njegove riječi: “Ja sam Hrvat i ne mogu pucati u svoj narod!”

Na brežuljku Samci u zelenilu dobro održavanog parka je plemićki dvorac obitelji Oršić podignut u drugoj polovici 18. stoljeća. Tu su izložbeni prostori raznih sadržaja, mjesto stalnog postava Muzeja seljačkih buna i prodavaonica suvenira te predmeta kućne radinosti. Monumentalni Augustinčićev spomenik seljačkoj buni i Matiji Gupcu rađen je u bronci i zelenom kamenu s Medvednice i dominira stubičkom dolinom.

Općina Stubičke toplice broji oko tri tisuće stanovnika, a prostire se na 27 km², te je jedna od najmanjih općina. Poznata je po zdravstvenom turizmu. Najpoznatiji objekti u Stubičkim toplicama su Specijalna bolnica za medecinsku rehabilitaciju i hotel Matija Gubec. T

No Comments so far

Jump into a conversation

No Comments Yet!

You can be the one to start a conversation.

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.