GORNJA JELENSKA U ZELENOJ MOSLAVINI

GORNJA JELENSKA U ZELENOJ MOSLAVINI

10. srpanj, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

 

Novi cilj putovanja krivudavom cestom je župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 17. stoljeća na uzvisini, koja bjelinom obnovljene fasade i crvenilom novoga crijepa dominira blago neravnim krajolikom. Podignuta je marom goranskih doseljenika, čija prezimena i danas podsjećaju na istovjetnost identiteta ljudi iz dviju regija i bogobojaznost vjernika. Grube procjene govore o 750 duša, od kojih ih stotinjak redovito nazoči svetim misama. Među njima, jedan je Podbrđanin i Siščanka s Tišinske ceste, Ivanka Keser, koja je prelijepi moslavački kraj upoznala godinama radeći i seleći košnice s pasioniranim pčelarom, svojim suprugom Dragecom, radnikom Psihijatrijske bolnice Ivana Barbota

Napisao: Josip Frković

Jeste li čuli ili možda u nekoj prilici posjetili Gornju Jelensku, zeleni raj na zemlji, ponad Popovače. Bivše selo u njedrima šumovite Moslavačke voćarsko-vinogradarske gore, danas u administrativnom sastavu najmlađega sisačko-moslavačkoga grada s oko 750 stanovnika. Poljoprivrednika koji upravo pospremaju pokošeno sijeno ili slamu sa žitnih polja, ali i zaposlenika javnih službi, Tvornice radijatora, istoimenoga zatvora i ekonomije, odnosno jabučne plantaže “Lipovice”, Rajićeve Tvornice lijekova ili pak pilanskoga pogona za palete i brikete “Košćal”. Duljinom naselja, od Podbrđa pokojnoga generala Červenka i zavičaja znamenitoga upravitelja župe sisačke sv Križa preč Alojzija Petranovića, naslonjena na stari dvorac Erdoedyjevih i psihijatriju Ivana Barbota, svojom pitominom Gornja Jelenska svakako podsjeća na sisačku, petkilometarsku rubnu Gredu. Nikad joj kraja. U ime Gornje Jelenska u prošlosti se svakako uplela priroda pitome divljači jelenske, ali i potok pojilište Jelenčica. Obiteljske kuće, podignute i desetljećima podizane s obje strane zavojite asfaltne ceste, sve do jedne imaju zajedničku karakteristiku. Betonski im je temelj obložen fugiranim prepoznatljivim kamenom rudišta iz moslavačke Mikleuške, u kojoj je reporter boravio prije tri desetljeća. Povod je bio nadolazeći Miloševićev barbarski osvajački i rušiteljski rat i stanje u pomalo buntovnim redovima pravoslavaca, najpovlaštenije nacionalne manjine.

Privlačne župnikove propovijedi

Kasnije, pak, već kao pripadnik braniteljske Hrvatske vojske, IPD-referent i novinar-urednik “Hrvatskoga bojovnika” Operativne zone Zagreb i generala Bože Budimira štošta je saznavao i pisao o skrivanju našeg kronično nedostajućeg oklopa u gospodarskim objektima čarobne Moslavine. Novi cilj putovanja krivudavom cestom je župna crkva sv. Ivana Krstitelja iz 17. stoljeća na uzvisini, koja bjelinom obnovljene fasade i crvenilom novoga crijepa dominira blago neravnim krajolikom. Podignuta je marom goranskih doseljenika, čija prezimena i danas podsjećaju na istovjetnost identiteta ljudi iz dviju regija i bogobojaznost vjernika. Grube procjene govore o 750 duša, od kojih ih stotinjak redovito nazoči svetim misama. Među njima, jedan je Podbrđanin i Siščanka s Tišinske ceste, Ivanka Keser, koja je prelijepi moslavački kraj upoznala godinama radeći i seleći košnice s pasioniranim pčelarom, svojim suprugom Dragecom, radnikom Psihijatrijske bolnice Ivana Barbota.

“ Nije mi teško iz Ulice bana Jelačića u gradskom središtu doći ovamo na misu, jer župnik ima doista impresivne blagdanske, dugo pamtljive propovijedi”. Naš sugovornik rođen je u Trnovitici, u čistom hrvatskom kraju, iza  Drugoga svjetskoga rata, pa ne zna previše o tome da Moslavina pamti i napadače Nijemce, Čerkeze i četnike, no zna da mu je otac Ivan bio jedva preživjeli hrvatski domobran, branitelj prve hrvatske države u 20. vijeku. Naš je sugovornik vlč. Marijan Koren, župnik graditelj u jednoj od 63 župe Sisačke biskupije, koji je temeljito obnovio i župni dvor debelih erdedijevskih zidova. Poslije 1945., u miru, iz Gornje Jelenske ubijeni su od Udbe svećenici Franjo Janić i Aleksandar Čavlek. O tome svjedoči i spomen-ploča.

Svećenik lovac sa snajperom na čeki

Prvi mu je kolega u Popovači, dr. Ivan Petrović, rođeni Belišćanin, koji je graditeljstvo specijalizirao na desnoj obali Kupe, u ratom razorenoj Petrinji i Gornjoj Bučici u glinskom kraju, a drugi u Voloderu, Petrinjac Marijan Štingl, koji dolazi iz bazilike sv. Kvirina u Sisku, odnosno glinskoga Viduševca. U župi svete Ane u Osekovu upravitelj je don Dražen Lauc, čija je mjerodavnost i za susjedni Potok i Stružec. U Osekovu je, sjećanjem na gotovo tisuću žrtava od komunističkih i četnički nastrojenih partizana popovačkoga kraja, u ožujku već otkriven i biskupski blagoslovljen Bijeli križ istine, a mons. dr. Vlado Košić služio je i svetu misu zadušnicu za 97 smaknutih Hrvata. Plan da se slično desi i u Strušcu, na rubu Lonjskoga polja i šume Brezovice, na žalost odgođen je za rujan, jer je u ožujku kulminirala opasnost od smrtonosna virusa korone. Ali, vratimo se u Gornju Jelensku, gdje podno savijenih i opterećenih plodovima grana jabuke za stolom sjedi  čovjek. Izdaleka se čuje repetiranje i okidanje puške na prazno. I, doista, vlč. Koren upucava snajper skupocjene puške?! Nije samo biskup bjelovarski Vjekoslav Huzjak pasionirani lovac, a nesreća, nehotični rikošei, dešavaju se i brojnim lovcima drugih zanimanja, reći će nam naš domaćin.

“Bio sam na službi u mnogim župama, zadnja je bio Križ (ondje je sada bivši sunjski župnik prognanik iz Bosne, vlč. Božo Pinjuh – nap. a.), a kad već spominjete župnike graditelje Kvirinovu baziliku od 22 milijuna kuna je na močvarnoj livadi uz blagoslov kardinala Franje Kuharića temeljio i podigao vlč. Ivan Hren s vjernicima Zelenoga Brijega. Kasnije je bio ekonom Nadbiskupije, koji će, čujem,  uskoro preuzeti upraviteljstvo župom sv. Marije Snježne u Kutini.”

25 svećenika i sestara iz Svetog Martina na Muri

Zaista, radi se o svećeniku istoga prezimena, ali o Vladi Hrenu, bratu Ivanovu iz Sv. Martina na Muri, odakle dolazi 25 svećenika i časnih sestara Katoličke crkve u Hrvata. Uostalom, spomenuti je Božji zastupnik na zemlji, sjećam se, 1991. podijelio krunice pripadnicima dijela 120. brigade ZNG-a u crkvi sv. Marije Magdalene. Pod nadzorom generala Janka Bobetka, tada još uvijek pod šeširom i hubertusom domoljubnoga antifašista iz Drugoga svjetskog rata, privremenu smo vojarnu imali u školi u prigradskim Selima i seoskom domu.

“Prve korake u službi učinio sam kao krapinski kapelan, pet godina potom bio sam u Samarici, između Čazme i Garešnice, a od 1990. u Križu. U Jelenskoj smo lani imali deset, a ove godine četiri prvopričesnika. Prije mene, moja rodna Velika Trnovitica imala je još dvojicu svećenika, živućega Ivicu Štrbenca i pok. Ivana Bogdana. Znate, kad se prisjetimo svega iz prošlosti, bjelodano je da nam velika zla kroz čitavo stoljeće nije činio sav srpski, pogotovo vjernički narod. Bili su to kod nas posrbice i četnici, kasnije nezajažljivi oficiri jna, udbaši i kosovci, koji su najradije ratovali protiv civila logikom čopora, tisuću na deset nedužnih. Sjetimo se samo riječi gđe Sonje Biserko: da je cijela srbijanska historija jedna velika laž i, drugo, srpski su četnici lažima Hrvatsku prikovali ustaštvom. Akademik Josip Pečarić drži da su lažljivi velikosrbi nedužne Hrvate otjerali u ispovjedaonice. Što se Jasenovca tiče, bio je to radni logor, bez egzekucija, koje velikosrbi stalno uvećavaju i izmišljaju. Što reći o Nedićevu “judenfrei” režimu, koji je pobio jadne Židove, a zločine pripisao Hrvatima. Kad bi sve srpsko-srbijanske “istine” bile vjerodostojne, pitam se otkuda u omrznutom ustaškom režimu Ante Pavelića šezdesetak pravoslavnih generala hrvatskoga domobranstva…A zna se da pod pojmom pravoslavca uvijek i isključivo oni misle na Srbe. Eto, obitelj poznatoga istraživača Vukića potječe iz desnoobalne posavske Gradine, gdje je njegova obitelj mirno živjela, sve do dolaska i napadaja komunističkih bezvjeraca partizana”, naglašava vlč. Koren. Inače, župa Gornje Jelenske bilježi u Drugom ratu i poraću 128 žrtava, najviše od partizana i poratnih udbaša. Na njih će trajno podsjećati Bijeli križ istine, koji će 18. rujna blagosloviti mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački.

Tatek violinist pri Milčecu na Bukovcu i “Lilly Marlen”

Izuzetno zanimljivu priču župnika Gornje Jelenske, zaključimo sugovornikovom pohvalom zalaganju gradonačelnika Popovače pravaša Josipa Miškovića, koji je dugogodišnje planove trajnoga viktimološkoga obilježavanja hrvatskoga žrtvovanja zaključio sa županijskim povjerenstvom i “Hrvatskim domobranom” u Sisku. Možda ga naš narod izabere i u Hrvatski sabor, veli vlč. Koren. A onda poentira i s negotinskom životnom, sivomaslinastom dionicom rođenoga Trnovitičanina.

“Shvatio sam bezbožni titoizam kao prolaznu, šutljivu nevolju, u kojoj sam trebao i morao biti discipliniran. Od komunista, rekao bih poštenih ljudi, sviđao mi se Mato Arlović, a obraćeni Zdravko Tomac u Križu je pred rat držao predavanje, na kojem mi se činilo da govori osobno dr. Franjo Tuđman. Čujem da su od komunista na listama onaj nesretni Gordan Maras i Borislav Lalovac, obiteljski nasilnik. Tko li će njima, političkim šarlatanima, dati glasove. Premda i u HDZ-u dr. Tuđmana ima i bilo je grešaka, pretežit broj članova ipak su ljudi hrvatskoga duha. Inače, svi snosimo posljedice komunizma i diktature. Moj je tatek prošao brutalni križni put, možda i stoga što je svirao violinu kod Milčeca na Bukovcu (djed ili otac pok. večernjakovca Zvonka? – op.a.), gdje su bili smješteni pripadnici Wehrmachta. Naravno, na početku i završetku svirke, himna je bila “Lilly Marlen”. Sačuvana vojnička bukvica hrvatskoga domobrana, sačuvala mu je život. U novim okolnostima, u vrijeme druge juge,  ja sam se morao prilagoditi, pa sam za odsluženja vojnoga roka bio i teklič komandira čete Dušana Vukadinovića. Štoviše, čak i kandidat za pisanom molbom moguće članstvo u SKJ?! Nevjerojatno, ali istinito. Na kraju su oficiri shvatili da je to ipak nespojivo s mojim pozivom Božjega sluge i učitelja vjerničkoga stada”, kaže vlč. Koren. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.