GORIBOR:IZRIČAJ OKRENUT PREMA UNUTRA

GORIBOR:IZRIČAJ OKRENUT PREMA UNUTRA

16. travanj, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

Prije nekoliko tjedana srpska grupa Goribor izdala je svoj drugi studijski album Evo je banja (Dancing Bear). U Goriboru su Milan Stošić na bubnjevima, Predrag Marković na bas gitari, Željko Ljubić, na lead gitari i Aleksandar Stojković na ritam gitari i vokalu. Može se reći kako su na njihov zvuk jako utjecali blues i alternativni rock, da je ritam istaknut i da se poneke pjesme mogu smjestiti u alternativne žanrove poput post punka, trip hopa, dub stepa…, no bolje je da se ova grupa ne posprema u glazbene ladice koje po definiciji krajnje pojednostavljuju stvari i bacaju mrak na ono što se u

Ti i ja započinje zvukom elektroničkih bubnjeva, raznoraznih efekata, koji se često koriste na ovom albumu, i riffa na bas gitari i lead gitari. Gitara kroz cijelu pjesmu svira melodiju, ostali instrumenti stvaraju zvučnu pozadinu dok Stojković pjeva o jednoj jamačno morbidno kompliciranoj i tužnoj vezi. Ljubavi moja na početku zvuči kao svojevrsni dub step, ali se kasnije ritam ubrzava i priključuju se gitare, bas gitara i puhački instrumenti koji daju novu dozu energije i zanimljivosti cijeloj skladbi. Jedina izričito instrumentalna pjesma Vožnjica kao da nas vodi kroz slabo osvijetljene ulice svojim funk basom, bubnjevima i rock gitarama. U ovoj je pjesmi ritam brži i istaknutiji od većine njihovih pjesama a depresija koja je svojstvena ovom borskom bendu gotovo da se ne osjeća. Drobilica počinje s funk dionicom na basu i diči se distorziranim gitarama, raskidanom ritmičnom strukturom i mračnom psihodelijom kako u muzičkom smislu tako i u tekstualnom. Grad je depresivna blues balada s primjesom istoka i disonance koja nestaje u tišini rudarskog grada na jugu Srbije iz koje je i iznikla. Prati i ćuti još jedan je goriborski blues koji stvaraju samo gitare i bubnjevi. Najmelodičnija pjesma na albumu je Kiša sa saksofonom koji se lijepo nadovezuje na gitare, bubnjeve i tekst koji govori o cigaretama, alkoholu i svim našim promašenim i skupim životnim ljubavima. U drugom dijelu pjesme, bend dopušta samim instrumentima da ispričaju svoju tešku priču.

Goribor svira glazbu koja nije hitoidna, glazbu koja nekima možda neće biti slušljiva. Muzika koju Goribor stvara i Stojkovićevi tekstovi, koji se pjesnički hvataju u koštac sa  problematikom života, stvaraju izrazito hermetičnu i tešku atmosferu koja nekima možda neće biti po volji. Naime, njihov zvuk nije lijepo zamotan u lako probavljivi omot jednostavnog besmisla s kojim se susrećemo svaki dan. Njihov je izričaj okrenut prema unutra, prema njima samima, prema nama, prema dijelovima nas koji nemaju smisla, koji su ružni, zamorni, odbojni, neprihvatljivi i koji se moraju duboko zakopati da nikada ne vide svjetlo dana. Njihova je glazba neka vrsta beat poezije koja se pripovijeda u zadimljenim kafićima na slabo posjećenim poetskim večerima. Ipak, prije donošenja konačne odluke o ovom albumu, poslušajte ga, i nekoliko puta ako treba, i smjelo se spustite duboko  u njegove tamne ponore u kojima obitavaju ove osebujne, komplicirane i zanimljive pjesme. T

 

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.