GENSCHER OD HRVATSKE PRIMIO 4 MILIJUNA MARAKA

GENSCHER OD HRVATSKE PRIMIO 4 MILIJUNA MARAKA

10. lipanj, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

Genscher
“ Životna ispovijed Josipa Boljkovca svjedoka epoha”-7.dio

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Životna priča Josipa Boljkovca je  kao šetnja kroz povijesne epohe 20.stoljeća.
U sedmom nastavku ekskluzivnog feljtona razgovarali smo o kraju Titove Jugoslavije, o razoružavanju i naoružavanju, početku Domovinskog rata i nastanku Republike Hrvatske.
Tadašnji njemački ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher je imao važnu ulogu u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Zbog toga su se skladali šlagari kao  “Danke Deutschland”.
U životnoj ispovjedi Josipa Boljkovca brojni poznati događaji i ljudi prikazani su u potpuno drugačijem svijetlu. Nakon dvadeset i nešto godina otkrivamo mnogo toga što prije nismo znali.  

BARAKA U SAVSKOJ

U baraku u Savskoj došao sam prvi put 1990. Još nisam prihvatio da budem član HDZ-a, ali htio sam vidjeti što se tamo događa i prošetao sam po sobama. U jednoj sobi sreo sam sina od Janka Bobetka. Imali su sastanak, sin od Bobetka je presjedavao, na stolu je bila boca rakije u boci od courvosijera. Ušao sam i nakratko poslušao što je govorio. Jedan član iz Dalamacije  pitao je kako će se ponašati armija?
–    To nije važno, armija ne predstavlja ništa. Za dva dana mi smo s armijom gotovi-rekao je Bobetkov sin.
U sobi je bio i Manolić kojeg sam pitao tko je taj?
– To je sin od Janka Bobetka-ogovorio mi je Manolić  
Bobetka sam upoznao preko generala Rukavine. Kasnije sam čuo da je on svog oca Janka, s nogom u stražnjicu, dok je bio u uniformi, izbacio iz svog ureda kad mu je ovaj nešto prigovorio. Janko je daleko bio smireniji i trezveniji čovjek od sina mu Ivana.
Tog dana u baraku u Savskoj došla su i tri muškarca iz Velikog Trgovišća, pozdravio sam se i upoznao s njima. Na prijem, kod Tuđmana čekali su gotovo jedan sat. Kad sam ih ponovo sreo i vidio da još čekaju bilo mi je neugodno i ušao sam u sobu kod Tuđmana.
–    Slušaj tu su tvoji iz Velikog Trgovišća. Čekaju te, nisu još u stranci, pa, ih primi čekaju već sat- obratio sam se Tuđmanu.
–    Joj stalno mi telefoni zvone-uzvratio je Tuđman.
A u drugom čošku vidio sam muškarca u gaćama. Presvlačio je hlače.
– To ti je onaj čuveni Šeks-šapnuo mi je Tuđman-on je onome u Saboru dao nogom u tur.
Čuo sam bio za Šeksa i taj događaj u Saboru. Par dana prije toga Šeks je u jednoj dvorani u Stuttgratu rekao da iza HDZ-a stoje Amerikanci. To mi je tada također  Tuđman šapnuo. Onda je u sobu došao Manolić i opet me počeo nagovarati da se upišem u HDZ, a ja se još nisam htio upisati.

BRZI TEČAJ ZA HRVATE POLICAJCE

Član  HDZ-a postao sam  mjesec dana prije prvih izbora 30. Svibnja 1990. I čim sam postao ministar unutrašnjih poslova zabranio sam policajcima da budu članovi HDZ-a ili bilo koje druge stranke. U tadašnjem SUP-u bilo je oko 14 tisuća zaposlenih, od toga 6 tisuća policajaca. Njih 67% bili su Srbi. Da popravim nacionalnu strukturu, ne otpuštajući Srbe, mahom čestite ljude, zaposlio sam mnoge Hrvate. Morali su proći tečaj od 72 dana u Šimunskoj. Tako sam izbalansirao nacionalnu strukturu. U policiji nije bilo međunacionalnih sukoba. Onda je Tuđman srušio ustav iz 1972. I to je uzbudilo Srbe u Hrvatskoj. U Ustavu iz 1972. bili su narod, a rušenjem tog Ustava postali su manjina. To je bio povod za srpsku pobunu.

EMIGRANTI ŠUŠAK I ROSO

Dolazak emigranata dodatno je uznemirio cijelu situaciju. Većina emigarnata bili su agenti UDBE, da bi to prikrili namjeravali su pobiti nas koji smo radili za jugoslavenske službe. Božidar Spasić je u obavještajnoj službi na vezi imao Gojka Šuška i Rosu. Radili su na dvije linije za Amerikance i SDB.

DOGOVORENI RAT I PODJELA BOSNE

Kad je JNA iz Hrvatske odnijela naoružanje Teritorijalne obrane praktički smo ostali bez oružja. Ubrzo nakon toga 26. siječnja 1991. u Beogradu su se prvi put u četiri oka sastali Tuđman i Milošević. Dan prije bila je sjednica Predsjedništva Jugoslavije, kojom je presjedavao Borislav Jović. Isti dan  bila je sjednica nekadašnjeg Markovićevog SIV-a na kojoj su ispred Hrvatske bili: Tuđman kao predsjednik Hrvatske, predsjednik Sabora Žarko Domjan, Šeks kao predsjednik Kriznog stožera Slavonije i Baranje i Manolić kao predsjednik hrvatske Vlade. Na tom sastanku Markovićeve Vlade i bio je i načelnik štaba general Veljko Kadijević. Dogovoreno je da se armija stavi u prvi stupanj mirnodopskog stanja. To znači da vojska treba ostati u kasarnama i ne djelovati na terenu. Poslije te sjednice Tuđman je ostao u Beogradu i drugog dana je imao prvi susret s Miloševićem. Mislim da je to bio uvodni razgovor o dogovornom ratu i podjeli Bosne.

NASTANAK ATJ LUČKO

Lučko sam odredio jer nisam htio da u gradu gledaju što radimo. Bio je slobodan prostor, a okolo nije bilo mnogo stanovnika.  U početku nismo imali ništa. Prvo sam u Mariboru naručio osam oklopnih vozila tipa bovl. Specijalci nisu imali menzu pa su se jedno vrijeme hranili po raznim tvornicama zajedno s radnicima. Postavio sam Luciča i Markača za zapovjednike. Obojica su prije radili u policiji, a sad su generali. Onda sam odredio da se postavi menza s pet vrsta jela. Lucić i Markač su zbog toga bili presretni.  
– Kakva je sad hrana?-pitao sam.
-Auuu- oduševljen je bio Markač.
Prva važnija operacija bila je na Plitvicama.

KRVAVI USKRS NA PLITVICAMA

To uopće nije bio krvavi Uskrs, kako se pisalo. Tako je pogrešno nazvan. Rukovodio sam tom akcijom na Plitvicama. Tuđmanu to nisam ni javio, a htio sam s Plitvica potjerati hajduke, ali sam zabranio pucanje po njima. Direktno sam naredio:”Neka idu u hajduke. Nema pucanja po njima, dajmo im još jednom šansu da se ne primaju rata.”. Poslije akcije su s autobusima bježali prema Korenici i Udbini.
Prije akcije na karti sam pokazao prijeboj prema Saborskom, to je najviša točka iznad Plitvica, osam stotina  i nešto metara nadmorske visine. Rekao sam da jedna kolona ide kroz to selo. Druga kolona je išla autobusima, ali rekao sam da smiju ići tek nešto dalje od Rakovice. Treća grupa, četa specijalaca je trebala biti lijevo prema Bosni. Četvrta grupa je trebala u tajnosti preći most i napasti od strane Bosne i tako skrenuti pažnju da bi naše jedinice lakše prešle most. Tako je i bilo, kad smo napali s lijeve strane naše jedinice su prešle most bez ispaljenog metka jer se pucalo prema granici Hrvatske i Bosne. Za zapovjednika operacije odredio sam Lucića. Pretpostavljam da je sadašnji general Ljubo Česić Rojs je pokvario autobus i zbog toga  je akcija kasnila.  Rojs se u ATJ Lučko prijavio kao šofer i vozio je autobus. Poslije izjavljivao da ga je u akciji na Plitvicama pogodio tromblon u pušku, a taj tromblon nije imao eksplozivno punjenje. Zapravo tromblon je pogodio autobus, a ne Rojsa. Eksploziv je izvađen i vjerojatno su to sve napravili naši. Nikad nismo precizno utvrdili tko je pucao.  Mislim da je pucao Rojs. Trebalo je prikazati kako smo u ratu i minirati sve mirovne pregovore. Lucić to vjerojatno sve zna, jer ako su Srbi pucali na autobus, oni ne bi izvadili eksploziv iz tromblona. Važno je reći da smo prije toga iz Singapura dopeljali dva aviona oružja i metaka. Avione su vozili crnci iz Afrike. Dio tog oružja dali smo Slovencima. Čahura u tromblonu je bila od tog singapurskog metka. Srpski pobunjenici su imali jugoslavensku municiju, nisu imali takve metke.

SPUSTILA SE GUSTA MAGLA

Uza vrijeme akcije na Plitvicama u jednom trenutku se odjednom spustila magla i pomiješali su se naši i njihovi. Tada sam Luciću javio da na karti vidi gdje je vila 99 i da idu tamo. To je bila Titova rezidencija i u Jugoslaviji je tamo bio zabranjen pristup. Srbi za to nisu znali, a ja sam znao. I rekao sam da od tamo idu prema hotelima  gdje su Srbima bio štab i to su uspjeli bez ispaljenog metka. Prije toga sam u hotelima napravio uviđaj. Znao sam da je na Plitvicama između osamsto i tisuću Talijana. Među turiste sam ubacio i naše policajce, zajedno su s Talijanima jeli i pili. Talijani ništa nisu znali, ali nisu mogli ne primijetiti veliki broj ljudi u uniformama, pa su mislili da je vojna vježba. Kad je počela akcija neki su od njih pljeskali.

JOSIP JOVIĆ I SINAPURSKI METAK

Nikad nismo saznali tko je ranio Josipa Jovića. Proglašen je prvim poginulim u Domovinskom ratu. Na obdukciji je iz njegovog tijela izvađen singapurski metak. Vjerojatno ga je pogodio netko od naših u magli. Ranjen je na izlazu iz Plitvica. U tom su pravci Srbi bježali. Na srpskoj strani je poginulo nekoliko ljudi, među njima i  Rajko Vukadinović, mesar iz Korenice. Njega su mobilizirali, bio je drag čovjek, kod njega u mesnicu sam dolazio nekoliko puta. Znao sam ga jako dobro.   

ŠUŠAK I VUKOJEVIĆ PUCAJU IZ AMBRUSA

Gojko Šušak i Vice Vukojević su prisilili  šefa osječke policije Josipa Rajhl Kira da ih vodi po području Vukovara. Kod Borova Sela pucali su iz ambrusa i srušili su jednu kuću. Druga granata je eksplodirala u krumpirištu. Treća granata nije eksplodirala i kasnije su je donijeli meni u ministarstvo. Do tada u Borovom Selu nije bilo barikada, samo jedna drljača kao brana. Poslije toga 2. svibnja 1991. u Borovom Selu hrvatski policajci su ne sluteći ništa upali u klopku i bilo ih je 12 mrtvih i 21 ranjen. Istog tog 2.  svibnja 1991. u Zagrebu je održan sastanak s predsjednikom Vlade Antom Markovićem. Poslije tog sastanka zamolio sam Helmuta Kohla da mi pošalje svog savjetnika novinara Johana Georha Rajsmilera i da tako privolimo Tuđmana da se promijeni Kadijević koji je dobio perkinsonovu bolest. Kadijević je išao je u Moskvu na liječenje i nije više mogao rukovoditi armijom. Osim toga bio je sklon Miloševiću. Kako sam s Tusom već imao vezu, prvi naš susret je bio u Crikvenici, a isto je učinio i Ante Marković. Obojica smo planirali Tusa postaviti na mjesto Kadijevića. Novinar Frankfurer Algemeine Zeitunga  Tuđmana je  pokušao nagovoriti da se Tus postavi umjesto Kadijevića, ali Tuđman nije pristao. Sastank je počeo u pola devet i završio je u pola jedanaest ujutro.
-Gospodo i prijatelji nisam uspio nagovoriti ga da prihvati Tusa-rekao nam je Reismiler kad je izlazio iz Tuđmanovog ureda.  
Onda smo mi ušli u Tuđmanov ured. Odmah na početku Tuđman mi je zatražio da mu predam spisak generala u Beogradu koje imam na vezi.
-Imaš Tusa-rekao sam.
– Tusa znam daj ostale- tražio je Tuđman.
– To ne možeš dobiti.
– Kako ne ja sam predsjednik-bunio se Tuđman.
–    Bez obzira što si ti predsjednik neću da ljudi budu upropašteni. Ti ćeš taj spisak ostaviti na stolu i to mogu odnijeti. I ne dam ti ta imena-rekao sam mu.
Poslije tog sastanka imao sam dogovoren sastanak s Tusom u Novom Vinodolskom kod Vinka Sajvera. Poslije toga Tus se trebao vratiti u Beograd, pa sam preko sekretara Markovićeve Vlade Zorana Miškovića zakazao sastanak kod Miljavca na Dobri. Ali,  u međuvremenu je Degoricija bez mog znanja otišao kod Tuđmana i dogovoreno je da policija krene autobusom u Borovo Selo. Autobusom su došli na puščane cijevi.
Tusu nisam ni rekao da sastanak s Tuđmanom nije uspio, samo sam mu rekao da je sastanak održan i dok sam pričao o tome na radiju je javljeno za tragediju u Borovom Selu.
-Druže generale o ovome nemam pojma-rekao sam Tusu-ovo je tragedija. Ovo je početak rata.
Dalje smo šutjeli i slušali vijesti. Bio je to prvi veliki poraz naše mirovne politike.  

GBLEC U KUĆI HELMUTA KOHLA

Kod Helmuta Kohla u kući na gablecu bio sam još krajem šezdesetih dok je obnašao funkciju  predsjednika  pokrajine Rajnland-Pfalc
Prvi put na pregovore u Njemačku smo otišli  s diplomatskim pasošima i rekli su mi da svratim i kod Kohla u Meinheim. Baš je gradio kuću i dočekao nas je ispred kuće u radničkom kombinezonu. Pozvao nas je u kuću i ponudio rajnskim vinom i narescima Popili smo litru i pol vina. Kohl i Genscher su dosta radili da ne dođe do sukoba u bivšoj Jugoslaviji.

GADAFI VEZA ZA GENSHERA

Gensher je od Hrvatske primio novac. Mislim oko tri-četiri milijuna maraka. O tome bi trebalo pitati Marka Ercega, radio je u Njemačkoj, žena mu je Njemica. Radio je i za njemačku službu. Operacija je išla preko Libije odakle mu je poslan novac. Gadafi je bio posrednik. Veza s Gadafijem je bio jedan čovjek u Beogradu.    
Tuđman je za sve to znao, bez njega se novac nije mogao dati. T

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. BRANKO STOJKOVIĆ
    #1 BRANKO STOJKOVIĆ 17 rujan, 2013, 04:38

    ŠTO TI PROKLETI KOMUNISTI JOŠ UVIJEK RADE U HRVATSKOJ POLITICI, ?!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.