FILMSKI. POPUT FASSBINDERA

FILMSKI. POPUT FASSBINDERA

24. lipnja, 2018.

 

 

Nijemci uspijevaju poravnati. Nekako, pa odbijena lopta, više nego udarena, Reusa, uklizala je u mrežu. 1:1. Sad je to, nova priča. Horor. Tko će biti na giljotini? Jurnjava je minutama, puna motoristike. Svi su na nogama. Low je gori od Argentinca Sampaolija. Ali, on ima visoku organizaciju. Iscrtanu, od minute do minute. Ja mislim da je čak i zacrtao, na nekom treningu i mjesto i vrijeme, endlozunga. Konačne odluke. Kroos nije promašio. Zabio je gol, života. Golazo! Rekli bi Latini. Golčinu! Sve u svemu, bilo je teško. Rvački. Ratnički. Ali, na kraju, jasno. I bistro – Nijemci! 2:1. I ta, ‘ cvajerica’, ostaje, za sva vremena. Aufwiedrsehen!

Za portal tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić

Otkritje –arena u Moskvi. Jedan od favorita i drugi,  nefavorit:Belgija protiv Tunisa. U jednoj blagoj igri, ‘šaka’ golova: sedam! Pet je Belgijanaca, dva Tunisa. Igra bez visokog naboja. Kao da se sve znalo, tako je i bilo, unaprijed.

Na mirnoj rijeci – ‘Crveni vrgovi’

I taj VAR, nije baš uvijek na – desnoj. Ovog puta, na lijevoj nozi. Pitan, i neupitan: elver! Za Belgiju. Na samom početku. Minuta – šest. Ja sam pravnik, dušom, i pamtim Rim. I, Ulpijana. I, rimsko pravo: u slučaju dvojbe, u korist okrivljenog. Kako to zvuči, naučno. I – latinski: in dubio, pro reo! Prekršitelj nije bio, in flagranti, u kaznenom prostoru. Belgijaner je pao,  izvan, na samoj crti šesnaesterca. Ne – unutra! Međutim sudac je dobio spor. Jedanaesterac. I siguran desni, donji kut, lako, i očekivano: Hazard.1:0. Eden Hazard je strijelac i četvrtog gola za ‘Crvene vragove’ kako ih zovu, s tribina i u novinama, iako su u Moskvi,   ovog puta, bili – žuti! 2:O je zabio spretni, hitri, teško drživi, Lukaku. Jak, ‘na rupe.’ Martens mu je bio server. Tunižani su malo, na tren, digli glavu. I priliku Bronn, nije prpustio. 2:1. To sad nekako i zvuči. Ali, na samom izmaku, prvog poluvremena već u nadoknadi, Lukaku opet ide čeka, očito, na izlazak Hassena. I, ne griješi. Korak premalo, golmana. 3:1. Peti je gol, na samom izmaku igre, Batshuyava. Pa, kad je priči, kraj evo i  nekoliko sekundi, za Tunižane. Da, gol, 5:2 Khazrija. Bez počasne paljbe. Izmjena dresova. i – to je sve. Miševi, ne,  nisu mogli s mačkom.

Na lakat do Meksikanaca

Rostov ima jednu spektakularnu tekmu. Egzotika živa. Azteci Meksika i Južnokorejanci (čini se zadnji put. Idući, kao jedan Koreja. S onom, Sjevera, pod ruku). Bumo videli.

Kad i poraženi – znaju!

Utakmica, koja je bolja od najboljeg sladoleda sa šalgom. Ukusna. Lijepa. Fina- Puna – nogometanja. Meksiko se zna. Ali –  znaju – i okretni, lakonogi, hitri Južnokorejci. Nisu se naklanjali na onaj. azijatski način, do poda.  Nisu puzali. Nisu se ni smiješili. Stisnutih zubi, tukli su se, za svaku loptu. Kako? Kombinatorikom. Neću zaboraviti jednog od njih, imena im ne pamtim, pa ni njegovo. Znam, ovaj je bio pod ‘jedanaesticom’. Kakav je dribling odigrao! Da ti pamet stane. Nemre ga ni Ronaldo. Baš, tak. Doslovce, svezal je loptu za nogu, i  sa tako svezanom loptom, okrenuo ploču: u jednom trenu, Meksikanac na jednu, on na drugu stranu. Srećom, Meksiko ima Ochou, na golu. Dobar golman. I, kako se igra poigravala, sa svojim vlastitim pojmom, bili su i oni, Mejicanosi,  očekivano, vrlo dobri. Ja dobro pamtim Sjevernu Koreju, u ‘Engleskoj ’66’, i utakmicu s Portugalom. U petnaest prvih minuta, svi su stali na noge. Čista nevjerica. Kaj je, ovo? 3:0, za Korejce. Vojake. Kod sva tri gola, Luzitanci nisu takli loptu! Tih petnaest minuta ulaze, za sve vijeke vjekova, u zlatnu knjigu povijesti svjetskog nogometa. No, Portugal je imao Mozabikanca, crnu panteru, imao je Eusebija. Strijelca broj jedan. tog mundiala. Zlatna kopačka. Osam pogodaka. I on je, sam, zabio Korejcima – četiri, za konačnu 5:3, pobjedu. Ovi, jučer, ‘ Južn’, u Rostovu, bili su na lakat, do Meksikanaca. Krasan nogomet. Lopta,  u punoj kontroli. Čista tehnika. Ipak, aztečko-konkvistadorska krv, imala je  veći stupanj vrenja.Za pobjedu. I, na kraju, 2:1 Meksika. Zasluženih. Uz časni pogodak,  Korejaca. Krasan. Raljuz Sona. Meksiko je imao ‘elf.’ Carlos Vela bio je uvjerljiv. A, onda, gol-konačnica. Lozano je uletio u posljednji vlak, i proigrao, Hernandeza. Ovaj je bio očekivan. I točan. 2:0 .S driblingom, kojeg je zgrabio na pomalo, trnovitom putu. Igralo se. Do jutra. Izvrsno.

Golčina Tonija Kroosa

Vele da se u Sočiju, Nijemci posebno snalaze. Ovog puta, u dvoboju su s upornim Šveđanima. Jedni i drugi, najblaže – teški. Oklopnici. Idem na tekmu. Gute Abend!

Hoćete gol svih golova, ove Rusije, pod stalnim suncem. Mundiala ’18.Njemački je, jasno. Kroos je zel, džonom položenu loptu Reusa, poslije slobodnjaka s lijeve strane i, doslovce, razvlekel  – topuzinu –  u protivne rašlje. Koja težina, koji fijuk! Jedna od onih V-raketa. Ne vidi se. Ne čuje se. Pokop. Hrabrih, odlučnih Vikinga, koji su držali ‘štangu’ punih devedeset! I, malo više, ein wenig… minuta. Bili su spremni za jedan remis, od značaja. Ali, ostaje ona parola, koju se vječito, ponavlja: Linekerova. Nogomet je igra dviju momčadi, u kojoj uvijek pobjeđuju – Nijemci. Evo je, pred vama. Čista slika. Već je i ‘dragi Bog rekel laku noć’, još jedna, ne više, minuta sudačkih, a onda – graktaj. Kroos, uzdanica, s našim Modrićem, Realove srednje veze, našao je, tko zna u kojoj peti, taj grom. Sve je zvonilo. Čak je zastao dah i, razumljivo, nervoznom Lowu koji je, ne u špaciringu, ali u skokovitosti, na potezu, sjedi, ustaj. Klupa – dole, klupa – gore, poput Figara u ‘ Seviljancu’, zastao,  iznenađen. Zatečen. A, onda, bio je u  vrelom zagrljaju klupe. Kroos, špilera,  Elfa! To se ne viđa svaki dan. Jer, klimaks je čitavog događaja u minutama koje pišu, možda, achtung(!), jednu zlatnu povijest. Zadnja. Prezadnja. Izmakla.Već je fućkalka u gupcu suca Marciniaka. I njemu je, svega dost’! Bila je, ovo, jedna teška utakmica. Išlo se, do daske. Pošetno. Bez teških prekršaja za žutake. Ili, malo njih. Šveđani su držali svoj tihi bunker, okružen cvijećem. S ‘ pancerfaustima’ u šakama. Nisu se dali. Kakva je ono bila, gol-štanga mladog Brandta, pri kraju, koji je bio potpuno,  Nijemaca. U najtežim trenucima, Elf sada igra grčevito,a staloženo, juriša i – cilja. Iz tro-stava. Velika igra, ne kao nogomet, njega i nije bilo, za neki  izvoz. Kao igre, u kojoj netko mora, ipak, pasti. Švedska je bila dostojan suparnik. Jednako, njemački, uporan. Kakav su postigli, vodeći pogodak! Briljantan. Poslije  ubačaja, u dubinu, volej-lob Toivonena, u produžbi ispružen noge, koji Neuer nije stigao. O:1. Ovu utakmicu počinjem, naopačke. Od svršetka. Filmski. Poput, Fassbindera. I, kako dižu vodu, sve više, preko grla, silnim pritiskom, Nijemci uspijevaju poravnati. Nekako, pa odbijena lopta, više nego udarena, Reusa, uklizala je u mrežu. 1:1. Sad je to, nova priča. Horor. Tko će biti na giljotini? Jurnjava je minutama, puna motoristike. Svi su na nogama. Low je gori od Argentinca Sampaolija. Ali, on ima visoku organizaciju. Iscrtanu, od minute do minute. Ja mislim da je čak i zacrtao, na nekom treningu i mjesto i vrijeme, endlozunga. Konačne odluke. Kroos nije promašio. Zabio je gol, života. Golazo! Rekli bi Latini. Golčinu! Sve u svemu, bilo je teško. Rvački. Ratnički. Ali, na kraju, jasno. I bistro – Nijemci! 2:1. I ta, ‘cvajerica’, ostaje, za sva vremena. Aufwiedrsehen! T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code