FERDO JUKIĆ JE UBIJEN?

FERDO JUKIĆ JE UBIJEN?

20. veljača, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

ferdinand-jukic Custom

Dedaković, Borković, Manolić, Hodak, Toth i Živaljić govore o pokojnom Jukiću

 

 

 Razgovarao: Damir Kramarić

Ferdinand Jukić, bivši SZUP-ovac koji je za HTV izjavljivao da posjeduje pisanu zapovijed da se u opkoljeni Vukovar ne šalje oružje, te koji je novac za kupovinu oružja spremao na inozemne račune umjesto da pomogne Vukovaru, nije u Remetincu umro prirodnom smrću! Tvrde to pojedinci upućeni u najveće tajne ‘mutnog’ trgovca oružjem.

U pritvoru je, prema drugoj verziji, prije par dana umro Jukićev dvojnik da bi Jukić mogao nestati iz Hrvatske. Ferdinand je, kažu, znao previše tajni koje mogu postati kugla oko noge mnogih hrvatskih moćnika i novopečenih multimilijunaša i zbog toga ga nisu mogli tek tako pustiti da svjedoči u nekom budućem procesu, ili naVrhovnom sudu gdje se još vode postupci protiv njega. Mogao je, naime, otkriti mnoge detalje izvlačenja milijardi kuna iz Republike Hrvatske pod okriljem rata i zato je, kažu, morao nestati.

Je li moguće da je bivšeg Manolićevog i Šuškovog dilera netko usmrtio u Remetincu, ili ga je, skrivenog iza vijesti da je umro, izvukao i sklonio na sigurno, te kakve je to opasne tajne bivši agent sumnjive prošlosti mogao odati da ga je trebalo ušutkati?

Odgovore na ta pitanja potražili smo kod ljudi koji su dobro poznavali Jukića, koji su zbog njega bili zatvarani, premlaćivani i optuživani, od odvjetnika Jukićevih kolaterarnih žrtava, kao i od onih koji su radili u SZUP-u s Jukićem, ili mu bili nadređeni.

I svi se, izuzev Josipa Manolića, slažu se da je u slučaju Ferdinanda Jukića sve moguće,  pa i to da je netko naručio njegovo smaknuće, ili da je vijest o smrti izmišljena kako bi se on izvukao.

-I ja sam čuo glasine da nije umro prirodnom smrću, kao i priču da je umjesto Jukića umro njegov dvojnik. No, lako za priče, važne su činjenice. A činjenice govore da je Ferdinand Jukić tijekom rata doista pokrao velike količine novca za nabavu oružja, a to nije mogao učiniti sam. Posve je sigurno da su u toj pljački sudjelovali i pokojni Gojko Šušak, jer mu je on davao novac za nabavku oružja, kao i mnogi drugi visoki dužnosnici.  Činjenica je da naručeno oružje Jukić nikada nije kupio i proslijedio. U Vukovar je dopremio samo pošiljku neispravnih i neupotrebljivih pušaka M-48, koje je našao negdje na skladištu. Pravo oružje nije nikada poslao. Umjesto da pomogne opkoljenom gradu, novac je stavio na račune u Austriji i Švicarskoj, a kasnije su ga dijelili svi koji su u pljački sudjelovali. To su, po svemu sudeći, bili tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, bivši ministar financija Jozo Martinović, ali i drugi tada visoko pozicionirani kadrovi. I Tuđman je morao znati za tu pljačku – kategorički tvrdi Nikola Toth, vukovarski branitelj koji je zajedno s Milom Dedakovićem nakon pada Vukovara bez ikakvog stvarnog razloga bio zatvaran na Lašćinu, maltretiran i optuživan za događaje koje je, po svemu sudeći, skrivio upravo Ferdinand Jukić.

Taj SZUP-ovac je, kaže Toth, u stvari bio financijska mazga za izvlačenje novca iz Hrvatske, dok su nalogodavci bili u sjeni.

VUKOVARSKA BANKA I TORBE NOVACA

-Vukovarska je banka bila centralna osovina preko koje se izvlačio novac. U tu banku pred rat i za vrijeme rata upumpavan je velik novac, da bi kasnije bio iznesen iz Hrvatske. Banka je propala, građani su ostali bez štednje i nikome ništa. Upravo zato Vukovar i nisu htjeli braniti, zato u opkoljeni grad nije stizalo oružje i zato smo bili prepušteni na milost i nemilost neprijatelja. Kreatorima velike pljačke odgovaralo je da grad heroj nestane jer su tako nestajali i dokazi njihovog kriminala. Jukić je pritom ‘strašnu’ lovu spremio na račune u inozemstvu. Puno novca izvukao je navodno iz Vukovarske banke peko svog bratića Božidara Jukića, koji je bio drugi čovjek banke. Zanimljivo je da je i direktor banke Šeda, suučesnik tih radnji, nedavno umro. Opljačkanim novcem Ferdinand je kasnije ispod cijene kupio ondašnjeg giganta – zagrebački Badel. U spremišta Badela u međuvremenu su dovezli i vino iz opljačkanog vukovarskog Vupika. Jukić je i Badel potom opljačkao i uništio – podvlači Toth, te dodaje da je upravo Jukić ‘smjestio’ Mili Dedakoviću optužbu da je pronevjerio novac.

-Šušku i Tuđmanu trebao je krivac za pad Vukovara, pa su okrivili Dedakovića. Činjenica je da je Jukić u Vukovaru, s torbom punom novca, pitao Dedakovića što da radi s tim. Mile mu je napravio spisak onoga što je Vukovaru najviše trebalo, no naručeno oružje i oprema nikada nisu stigli. I umjesto da zatvore Jukića, nakon pada Vukovara zatočili su Dedakovića – zaključuje Toth, a njegove riječi potvrđuje Zvonimir Hodak, branitelj Mile Dadekovića – Jastreba.

-Jako dobro sam poznavao Ferdinanda Jukića. O njemu mogu reći samo sve najgore, premda je danas pokojnik. Sve je blatio naveliko, samo da bi se on izvukao. Ljudi iz Jukićevog miljea mlatili su Milu Dedakovića na Lašćini, on ga je bez osnova optuživao na sudu, no kasnije smo dokazali da je Jastreb posve čist. I na Vojnom sudu, gdje je bio optužen za rušenje ustavnog poretka, i na Županijskom sudu, gdje su ga optuživali za pronevjeru 350.000 maraka, Dedaković je pravomoćno oslobođen, dok je Jukić na kraju završio u Remetincu zbog malverzacija u Badelu – napominje Hodak. Dodaje potom da je Jastreb prije pada Vukovara htio odnijeti spomenuti novac u Vukovarsku banku, ali se predomislio kada je vidio da bi ga trebao dati Ferdinandovom bratiću Božidaru Jukiću. Pretpostavio je da bi novac kod njega nestao, pa ga je spremio u torbu.

-Mnogi smatraju da je Jukić bio eksponent UDBE. Njegovi postupci upućuju upravo na takav zaključak. Činjenica je da je on u Vukovar dopremio tek neispravne puške s kojima su mogli samo kundacima udarati nekoga, ali ne i pucati iz njih. Činjenica je također da je djelovao protiv interesa Vukovara i Republike Hrvatske. No, nije točno da je bio Tuđmanov kadar, kao što danas neki govore. Ferdinand Jukić je bio običan diler i on Tuđmana nije ni vidio – zaključuje ugledni odvjetnik.

Njegovu klijent, Mile Dedaković-Jastreb, nije htio razgovarati o Jukiću. Zamolio nas je da ga ni ne spominjemo, jer mu je zlo od same pomisli na njega.

Branko Borković-Mladi Jastreb potvrdio je, pak, do u detalja Tothove i Hodakove riječi.

-Jukiću su ovlasti za nabavu naoružanja dali Marin Vidić-Bili i Mile Dedaković. No, u rujnu 1991. on je u Vukovar poslao puške M-48 s podrezanim udarnim iglama. Hvalio se da je slao oružje, ali su te posve neupotrebljive puške sve što je u Vukovar poslao. Preko Kluba Vukovaraca iz Zagreba je poslao i odred nenaoružanih i neobučenih ljudi, iako se u javnosti govorilo da se radi o naoružanoj i obučenoj jedinici. Vjerojatno se i tu radilo o podvali UDBE. Kasnije je pod sumnjivim okolnostima taj Manolićev agent postao vlasnik Badela, nakon čega je uništio i tu nekad veliku i poznatu tvrtku. Pitam se, tko mu je dao Badel da ga uništi. Zbog kakvih zasluga? – čudi se Borković, koji je dio svoje knjige ‘Rušitelji ustavnog poretka’ posvetio i Ferdinandu Jukiću, odnosno njegovim prevarama i šteti koju je nanio Republici Hrvatskoj i gradu Vukovaru.

Što, pak, o Ferdinandu Jukiću kažu njegovi bivši kolege iz SZUP-a i njegov nadređeni, slažu li se s ocjenom da je bio običan prevarant te mogući suradnik UDBE koji je nanio mnogo štete Hrvatskoj, upitali smo bivšeg šega hrvatskih obavještajaca Josipa Manolilća te Jukićevog nekadašnje prvog suradnika, također bivšeg djelatnika SZUP-a, Zvonka Živaljića.

MANOLIĆ JEDINI LIJEPO O JUKIĆU

-Sve što sam imao reći o Vukovaru piše u Izvještaju državne komisije za Vukovar. Treba obratiti pažnju na zaključke (da su vukovarski branitelji na čelu s Dedakovićem i Borkovićem u stvari rušitelji ustavnog poretka RH?!)– kazao nam je, pak, Josip Manolić, koji za razliku od svih ostalih naših sugovornika tvrdi da je Ferdinand Jukić sve radio u korist Hrvatske, a ‘malo i za sebe’, da je slao ispravno, a ne neupotrebljivo oružje u Vukovar, te da nije agent ‘druge stane’.

– Problem je bio u Dedakoviću i Borkoviću koji nisu organizirali obranu Vukovara. Grad se branio po mjesnim zajednicama nepovezano i rastrgano. I ništa nije sporno u Izvještaju Komisije za Vukovar – tvrdoglavo je zaključio Josip Manolić, bivši pripadnik zloglasne UDBE i bivši koordinator hrvatskih tajnih službi, te predsjednik Komisije koja je potkraj 1991. zaključila da su branitelji grada heroja u stvari rušili ustavni poredak RH, zbog čega su Dedaković,  Borković, Toth i ostali branitelji bili zatvarani, maltretirani, a neki i premlaćivani u kotlovnici na Lašćini.

No, s Manolićem se ne slaže bivši SZUP-ovac i Jukićev nekadašnji prvi suradnik Zvonko Živaljić.

– Ferdinand Jukić je monstrum prevare i laži. Takvog prevaranta i zlotvora sigurno niste nikada upoznali, a vjerojatno nikada i nećete. Nije on radio u korist Hrvatske. On je bio izuzetno nekorektan i bezobrazan čovjek. I bez obzira što je umro, ne mogu reći ni jednu dobru riječ o njemu. No, možda je i vijest o njegovoj smrti samo još jedna njegova prijevara. Ne bi me čudilo – kratko nam je kazao Žilavić, te dodao da preko telefona ne može reći više, ali je naglasio da nam je spreman još mnoge zanimljive detalje otkriti u četiri oka. No, budući da Zvonko Živaljić živi u Vukovaru, te da se zbog velike udaljenosti nismo uspjeli sastati, njegovu ćemo cjelovitu priču objaviti naknadno.T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Hans
    #1 Hans 27 veljača, 2014, 04:41

    Koja Bagra

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ime
    #2 Ime 22 veljača, 2014, 07:42

    Nažalost da,

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. nefra
    #3 nefra 21 veljača, 2014, 20:06

    jebate, jel ovo istina ?

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.